----------------- Magiènim reèima uspem da umirim druge, ali ne i sebe. Reèi su mi i oružje i lek, mogu nekoga njima da uništim, ali i da podignem sa dna. Smiruje me misao o Ljubavi. Sveobuhvatnoj.
Nocas u meni tisine ima dvije kapljice previse, svaka me misao boli i kao majka kad se za zdravlje djeteta moli, samo micem usnama....
Nocas ne znam ko sam, ni zasto sam ovdje, ni dokle vise gledati kise kako se pretvaraju u ponornice......
Mozda sam nocas Pablo Neruda jer sa mojim noktima rastu najtuzniji stihovi, moje sjecanje ne prati lastu samo pusto gnijezdo nad nagorjelim stepenicama...
Ili sam nocas Garsija Lorka ubijen u noci punog mjeseca, nepomican lezim dok dusa mi luta prostranstvima duz obale rijeke gdje mutna voda sve razloge presjeca, nocas sam ponovo nista......