barjak
|
#1
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:09:12
|
Aleksandar Sergejevic Puskin
POEZIJA
|
|
barjak
|
#2
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:11:09
|
elegija
ELEGIJA Veselje bujno razvejanih leta Sad ko pijanstva èemer duÅ¡i smeta; A tuga proÅ¡lih dana, slièno vinu, Sve jaèa je Å¡to dublje dani plinu. I nose puno umora i žali Buduænosti uznemireni vali. Al´ nije smrt to Å¡to mi srce moli, Veæ život, radi misli, radi boli. Ja znam da opet biæe naslañenja Da harmonija moj æe sadrug biti, Da æu nad bajkom snova suze liti,
|
|
barjak
|
#3
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:12:23
|
voleo sam vas
VOLEO SAM VAS Voleo sam vas; moja ljubav stara Još uvek, možda, spi u srcu mome. Al´ zašto ona nemir da vam stvara? Ja nisam rad žalostiti vas njome. Voleo sam vas nemo, beznadežno, Pun strepnje i pun ljubomorne boli, Voleo sam vas iskreno i nežno; - Nek bog da tako drugi da vas voli.
|
|
barjak
|
#4
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:14:46
|
sta ime moje za te znaci
Å TA IME MOJE ZA TE ZNAÈI Å ta ime moje za te znaèi? Umreæe ono k´o Å¡um vala Å to tužno mije tuña žala, Ko žagor Å¡umski kad se smraèi. Na listu tvoga spomenara Ostaæe poput traga sivog, K´o grobni natpis, èudna Å¡ara Neèitljiva za ikog živog. Å ta znaèi ono? Veæ odavno Val novih nemira ga briÅ¡e I seæanje životodavno Ne budi u tvom duhu viÅ¡e. No reci ga u vreme èame, Kaži u èasovima sivim: Postoji uspomena na me, Postoji srce gde ja živim... POD SINJIM NEBOM JE... Pod sinjim nebom je, u rodnom kraju svom Venula setna, zamiÅ¡ljena... Na kraju uvela i možda, nada mnom Lebdela veæ je senka njena. No neprestupna crta stoji izmeñ´ nas: Zalud sam staru ljubav zvao S ravnoduÅ¡nih sam usta èuo smrti glas, RavnoduÅ¡no ga sasluÅ¡ao. I eto koga ljubih duÅ¡om svojom svom S toliko teÅ¡kih žudnji, nada, S toliko bolnog tugovanja za njom, S toliko bezumlja i jada! Pa gde su patnje, ljubav? Sad u duÅ¡i toj Za senku koju smrt mi uze, Za seæanje na život nepovratni moj, Ne nalazim ni bol ni suze.
|
|
barjak
|
#5
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:16:51
|
posveceno
POSVEÆENO... Ja pamtim divno magnovenje, Kad sretoh tebe na svom putu, Ko svetlih snova ostvarenje, Ko neba dah u zemnom putu. Kroz burni život hitrobežni, Kroz strasti, iskušenja mnoga Ja dugo slušah glas tvoj nežni O sanjah crte lica tvoga. Al´ korak leta neizbežni Pogasio je mašte tajne, Zaglušio je glas tvoj nežni I otro lika crte sjajne. Teko je život, pun èeznuæa, Pun mraka, zla i ropskih uza, Bez rajskog sna,bez nadahnuæa, I bez božanstva i bez suza. Al´ opet nasta otkovenje, I sad si opet na mom putu Ko svetlih snova ostvarenja, Ko neba dah u zemnom kutu. I srce puno je pregnuæa:
|
|
barjak
|
#6
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:17:52
|
noc
N O Æ Sav èežnja, milošta, moj glas èim si preda mnom, Remeti æutanje u noænom èasu tamnom. Kraj moje postelje, pri neveseloj sveæi, Promièu stihovi sliveni, žuboreæi - Bujice ljubavi što, pune tebe, huje. Blistavi pogled tvoj s osmehom znanim tu je, Za mene sija on. I èujem sad, u tmini: - Moj mili . . . tvoja sam . . . da, tvoja sam, jedini. 1823.
|
|
barjak
|
#7
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:20:34
|
ne pevaj draga
NE PEVAJ DRAGA Ne pevaj, draga, kad si samnom gruzinske pesme pune tuge; u seæanju mi bude tamnom daleki žal i dane druge. Kad razliju se u tišinu te pesme lude, zanesene, ja vidim stepu, meseèinu i lik daleke jedne žene.
|
|
barjak
|
#8
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:21:52
|
pod sinjim nebom je
POD SINJIM NEBOM JE... Pod sinjim nebom je, u rodnom kraju svom Venula setna, zamiÅ¡ljena... Na kraju uvela i možda, nada mnom Lebdela veæ je senka njena. No neprestupna crta stoji izmeñ´ nas: Zalud sam staru ljubav zvao S ravnoduÅ¡nih sam usta èuo smrti glas, RavnoduÅ¡no ga sasluÅ¡ao. I eto koga ljubih duÅ¡om svojom svom S toliko teÅ¡kih žudnji, nada, S toliko bolnog tugovanja za njom, S toliko bezumlja i jada! Pa gde su patnje, ljubav? Sad u duÅ¡i toj Za senku koju smrt mi uze, Za seæanje na život nepovratni moj, Ne nalazim ni bol ni suze. POSVEÆENO... Ja pamtim divno magnovenje, Kad sretoh tebe na svom putu, Ko svetlih snova ostvarenje, Ko neba dah u zemnom putu. Kroz burni život hitrobežni, Kroz strasti, iskuÅ¡enja mnoga Ja dugo sluÅ¡ah glas tvoj nežni O sanjah crte lica tvoga. Al´ korak leta neizbežni Pogasio je maÅ¡te tajne, ZagluÅ¡io je glas tvoj nežni I otro lika crte sjajne. Teko je život, pun èeznuæa, Pun mraka, zla i ropskih uza, Bez rajskog sna,bez nadahnuæa, I bez božanstva i bez suza. Al´ opet nasta otkovenje, I sad si opet na mom putu Ko svetlih snova ostvarenja, Ko neba dah u zemnom kutu. I srce puno je pregnuæa: Ti vraæaÅ¡ sve Å¡to vreme uze, I rajske sne i nadahnuæa,
|
|
barjak
|
#9
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:22:43
|
pesniku
PESNIKU Za ljubav sveta - ljudi, Pesnièe ti ne mari! Velike hvale huka - to je trenutan Å¡um. Hladan je smeh gomile; glupakov sud pokvari Smisao. Al’ ti budi - èvrst i sam ko tvoj um. Ti - car si. I sam živiÅ¡. Kreæe te volja tvoja, Tamo kuda te vodi slobode tvoje put. UsavrÅ¡avaj samo duhovna blaga svoja, Ne traži da svet puni - mirnog ti posla kut. Blagorodni su samo tvog srca pravi trudi; O delu umetnièkom umetnik strože sudi... A pusti i glupaku, pusti gomili toj Neka te brani, ili Å¡ta hoæe neka zbori Nek’ pljuje onaj oltar gde tvoja svetlost gori NestaÅ¡luk dece neka koleba presto tvoj.
|
|
barjak
|
#10
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:23:52
|
Ko led i sva ko zimski dan; Od bola bleda i bez glasa . . . O, doñi mi Å¡to pre, Å¡to pre Ko vetra dah, ko zvuk, il’ tajna. Ko straÅ¡na sen, ko zvezda sjajna, Svejedno je: Å¡to pre, Å¡to pre! Ne zovem tebe ja zbog tog Da korim ljude èija zloba Uèini kraj života tvog, Ni da proèitam tajne groba, I ne zbog tog Å¡to sumnji roj U duÅ¡i nosim: da prebolim, Ne mogu ja; i sad te volim, I joÅ¡ sam ja ko nekad tvoj. 1830 * * * Oprosti snove ljubomorne moje: Ljubavi strasne nemir slepi, èudni, Verna si mi, al zaÅ¡to reèi tvoje Vole da plaÅ¡e moj um veèno budni? Sred poklonika Å¡to za tobom lete Å to želiÅ¡ ti da draga budeÅ¡ svima?
|
|
barjak
|
#11
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:25:03
|
zimsko vece
ZIMSKO VEÈE Bura maglom nebo krije, Vihorova mrsi vlas, Èas ko ljuta zver zavije, Zaplaèe ko dete èas. Sad na trošnom krovu sveli
|
|
barjak
|
#12
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:25:49
|
arion
ARION U èamcu mi smo mnogi bili; natezali su jedni jedro, a drugi upirali vedro u vodu vesla. U tišini na krmi naš kormilar umni u šutnji vodi tromi èun; ja - bezbrižan i vere pun, ja pevah im... Al vala grud najednom zgnjeèi vihor šumni... Kormilar s pomorcima strada! Tek ja, tajanstven pevaè, sada na kopno baèen nevremenom, ja himne iste pevam dalje i svoje namoèene halje na suncu sušim tu pod stenom.
|
|
barjak
|
#13
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:40:53
|
cvetak
CVETAK Uveli cvetak bezmirisni puÅ¡ten u knjizi gledam ja. I gle, veæ mnoÅ¡tvom èudnih misli duÅ¡a se moja puni sva. Kog proleæa je cvao cvatom i èijom rukom skrÅ¡en bi? Da l’ poznatom il nepoznatom? ZaÅ¡to ga’ovde ostavi? Možda za spomen na poznanstvo il na rastanak možda dug? Na kakvu Å¡etnju kroz prostranstvo, kroz tiho polje, tamni lug? Živi li on il ona živi, gde li je njihov kutak sad? A možda su i uvenuli ko ovaj ovde cvetiæ mlad? NE PEVAJ DRAGA Ne pevaj, draga, kad si samnom gruzinske pesme pune tuge; u seæanju mi bude tamnom daleki žal i dane druge. Kad razliju se u tiÅ¡inu te pesme lude, zanesene, ja vidim stepu, meseèinu i lik daleke jedne žene. Otkad ugledah te, draga, njen lik u mome srcu gasne, al nova oživi ga snaga, kad zaèujem te pesme strasne. Ne pevaj, draga, kad si samnom, gruzinske pesme pune tuge; u seæanju mi bude tamnom daleki žal i dane druge.
|
|
barjak
|
#14
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:42:52
|
bajka o ribaru i ribici
BAJKA O RIBARU I RIBICI U dalekoj zemlji nekoj, iza brda, iza gora, na obali sinjeg mora koliba je bila jedna vrlo stara, troÅ¡na, bedna. U njoj živi deda stari krpi mrežu i ribari, a baba mu ruèak kuva i kolibu ona èuva. Naokolo nigde sveta, niko tuda da proÅ¡eta. Trideset i viÅ¡e leta žive oni tako sami, deda peca, baba èami. Jedno jutro (beÅ¡e tmurno) deda mrežu uze žurno. Babi reèe: -Ruèak kuvaj, kuæu èuvaj, a ja odoh po svoj èamac. Poneo sam dobar mamac, pa se nadam, neæu kriti, da æe danas ribe biti. Naveze se on na more u osvitak bele zore. Mrežu baca, pa se sladi ruke trlja, bradu gladi, ali mrežu-praznu vadi, ne zna viÅ¡e Å¡ta da radi. Sunce zañe, veæ se smraèi i nebo se naoblaèi, ali ribe nigde nema i deda se kuæi sprema. Tad joÅ¡ jednom mrežu spusti, sa èela mu oblak gusti rasturi se i nestade. U mrežu mu riba pade. Neobièna riba neka, gleda u nju s èudom deka. Velika je pola hvata, a sjaji se kao od zlata. Da bi èudo bilo veæe, riba ljudskim glasom reèe: - Å ta god tražiÅ¡, ja æu dati, samo me u more vrati. Ispuniæu želju tvoju - bilo koju... ...Sad se deda smilostivi, pusti ribu neka živi, ali želju on ne reèe. Spustilo se veæ i veèe kad se kuæi vrati deda, a baba ga mrko gleda, pa æe reæi: - Sedi ovde pokraj peæi. Doneo si praznu torbu, ješæeÅ¡ sada samo èorbu. Deda sede i, dok toplu èorbu jede, poèe da joj, tako s reda, èudan sluèaj pripoveda. Kad je baba èula ovo, održa mu straÅ¡no slovo: - Od muke æu sad puæi. tebe, deda, treba tuæi. Å to si tako luckast bio, pa si ribu ispustio?
|
|
barjak
|
#15
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:45:50
|
BAJKA O RIBARU I RIBICI U dalekoj zemlji nekoj, iza brda, iza gora, na obali sinjeg mora koliba je bila jedna vrlo stara, troÅ¡na, bedna. U njoj živi deda stari krpi mrežu i ribari, a baba mu ruèak kuva i kolibu ona èuva. Naokolo nigde sveta, niko tuda da proÅ¡eta. Trideset i viÅ¡e leta žive oni tako sami, deda peca, baba èami. Jedno jutro (beÅ¡e tmurno) deda mrežu uze žurno. Babi reèe: -Ruèak kuvaj, kuæu èuvaj, a ja odoh po svoj èamac. Poneo sam dobar mamac, pa se nadam, neæu kriti, da æe danas ribe biti. Naveze se on na more u osvitak bele zore. Mrežu baca, pa se sladi ruke trlja, bradu gladi, ali mrežu-praznu vadi, ne zna viÅ¡e Å¡ta da radi. Sunce zañe, veæ se smraèi i nebo se naoblaèi, ali ribe nigde nema i deda se kuæi sprema. Tad joÅ¡ jednom mrežu spusti, sa èela mu oblak gusti rasturi se i nestade. U mrežu mu riba pade. Neobièna riba neka, gleda u nju s èudom deka. Velika je pola hvata, a sjaji se kao od zlata. Da bi èudo bilo veæe, riba ljudskim glasom reèe: - Å ta god tražiÅ¡, ja æu dati, samo me u more vrati. Ispuniæu želju tvoju - bilo koju... ...Sad se deda smilostivi, pusti ribu neka živi, ali želju on ne reèe. Spustilo se veæ i veèe kad se kuæi vrati deda, a baba ga mrko gleda, pa æe reæi: - Sedi ovde pokraj peæi. Doneo si praznu torbu, ješæeÅ¡ sada samo èorbu. Deda sede i, dok toplu èorbu jede, poèe da joj, tako s reda, èudan sluèaj pripoveda. Kad je baba èula ovo, održa mu straÅ¡no slovo: - Od muke æu sad puæi. tebe, deda, treba tuæi. Å to si tako luckast bio, pa si ribu ispustio?. Babi reèe: -Ruèak kuvaj, kuæu èuvaj, a ja odoh po svoj èamac. Poneo sam dobar mamac, pa se nadam, neæu kriti, da æe danas ribe biti. Naveze se on na more u osvitak bele zore. Mrežu baca, pa se sladi ruke trlja, bradu gladi, ali mrežu-praznu vadi, ne zna viÅ¡e Å¡ta da radi. Sunce zañe, veæ se smraèi i nebo se naoblaèi, ali ribe nigde nema i deda se kuæi sprema. Tad joÅ¡ jednom mrežu spusti, sa èela mu oblak gusti rasturi se i nestade. U mrežu mu riba pade. Neobièna riba neka, gleda u nju s èudom deka. Velika je pola hvata, a sjaji se kao od zlata. Da bi èudo bilo veæe, riba ljudskim glasom reèe: - Å ta god tražiÅ¡, ja æu dati, samo me u more vrati. Ispuniæu želju tvoju - bilo koju... ...Sad se deda smilostivi, pusti ribu neka živi, ali želju on ne reèe. Spustilo se veæ i veèe kad se kuæi vrati deda, a baba ga mrko gleda, pa æe reæi: - Sedi ovde pokraj peæi. Doneo si praznu torbu, ješæeÅ¡ sada samo èorbu. Deda sede i, dok toplu èorbu jede, poèe da joj, tako s reda, èudan sluèaj pripoveda. Kad je baba èula ovo, održa mu straÅ¡no slovo: - Od muke æu sad puæi. tebe, deda, treba tuæi. Å to si tako luckast bio, pa si ribu ispustio?
|
|
barjak
|
#16
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:47:30
|
suzanj
SUŽANJ Za gvozdenom reÅ¡etkom tamnujem sad, Ja - nekad slobodan orao mlad. Kraj prozora sleæe moj sreæniji drug, On razdire plen svoj i leti u krug. On kljuje i baca i gleda u mrak, I krikom i pogledom daje mi znak. Ja taèno razumem Å¡to hteo bi reæ; On poziva mene: ’’Hajd’ vreme je veæ! Mi slobodne ptice smo. Hajde i ti Na mesto gde oblak nad urvinom spi, Gde plavetno more na obzorju sja, Gde lutamo jedino vetar, i ja!’’
|
|
barjak
|
#17
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:50:20
|
poslanija u sibir
POSLANICA U SIBIR U rudnicima, u Sibiru Strpljenje vaÅ¡e nek’ ne klone, Jer vaÅ¡a dela ne umiru, Ni uzviÅ¡ene težnje one. Nada, ta verna sestra zala U podzemlje æe mraèno siæi Da bi vam bodrost održala I željeno æe vreme stiæi.
|
|
barjak
|
#18
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:52:36
|
exegi monumentum
EXEGI MONUMENTUM Podigoh spomenik Å¡to nije rukom tvoren, Neæe mu prilaze zaboraviti puk. Èelom se ponosnim uzneo nepokoren Nad Aleksandrov ratni luk. Ne, smrti nisam plen; moj duh sa lirom svetom Van sudbe sveg Å¡to mre, nadživeæe mi prah. Slavan æu ostati dok traje sa planetom Bar jednog pesnika dah. O meni Rusijom živ glas proneæe ljudi, Pomenuæe me svud naroda njenih krug - Slovena gordi sin, i Tunguz divlje æudi, Finac i Kalmik, stepa drug. Dugo æu biti drag i mio svome rodu: Lirom sam bodrio svih dobrih težnji glas, U veku okrutnom opevao slobodu, Za sužnje uvek zvao spas. NajviÅ¡u zapovest o, muzo, verno sledi - Hvala i kletva spokojno sluÅ¡aj zbor, Ne traži lovore, pred uvredom ne bledi, I sa glupakom mani spor. TRENUTKA JA SE SEÆAM SJAJNA Trenutka ja se seæam sjajna, kada preda mnom se ti pojavi ko priviñenje, kao tajna, i ko lepote genij pravi. Kad tuga sve mi skrha nade, a kinjile me strepnje taÅ¡te, tvoj nežni glas mi pevat stade i lik tvoj sanjah na dnu maÅ¡te. No, doba minu. Vihor nežni rasprÅ¡io mi sne i stravu. I predadoh ja glas tvoj nežni i lik nebeski zaboravu. Polako su se vukli dani u zabiti, u zatoèenju, bez zanosa, bez suza ranih, bez nadahnuæa, nalik mrenju. Al stiže duÅ¡i probuñenje. I opet mi se ti pojavi ko nenadano priviñenje i ko lepote genij pravi. I kucat stade srce vruæe, nov život u njem maha uze. I opet plamti nadahnuæe, i ljubav sja, i teku suze.
|
|
barjak
|
#19
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:54:16
|
trnutka ja se secam sjajna
TRENUTKA JA SE SEÆAM SJAJNA Trenutka ja se seæam sjajna, kada preda mnom se ti pojavi ko priviñenje, kao tajna, i ko lepote genij pravi. Kad tuga sve mi skrha nade, a kinjile me strepnje taÅ¡te, tvoj nežni glas mi pevat stade i lik tvoj sanjah na dnu maÅ¡te. No, doba minu. Vihor nežni rasprÅ¡io mi sne i stravu. I predadoh ja glas tvoj nežni i lik nebeski zaboravu. Polako su se vukli dani u zabiti, u zatoèenju, bez zanosa, bez suza ranih, bez nadahnuæa, nalik mrenju. Al stiže duÅ¡i probuñenje. I opet mi se ti pojavi ko nenadano priviñenje i ko lepote genij pravi. I kucat stade srce vruæe, nov život u njem maha uze. I opet plamti nadahnuæe, i ljubav sja, i teku suze. TI I VI Isprazno Vi srdaènim Ti Ona zabunom zameni I odmah u mojoj maÅ¡ti Uzrhta duÅ¡a u meni. Pred njom snovi mi se snili Ne mogu da joj odolim. Kažem: "Kako ste mili" A mislim: "Kako te volim! BESI Kolutaju magluÅ¡tine, Mesec gubi svoju moæ, Sneg se vitla sa visine, - Mutno nebo, mutna noæ. Saonice stepom klize, Zvonce zvoni cin - cilin, Na tom putu moro bi se Užasnuti svaki džin. ’’Teraj momèe!’’ - ’’Zalud muke; Konj zaspao, kajas krut; Mrzne mi se veæ i ruka, A ne vidim nigde put. Propašæemo, - zlo je, zlo je, Kucnuo na je zadnji èas. Pred nama se hale roje, Besi skaèu oko nas.’’ ’’Eno jedan zube kezi; Drugi me je pljuno, - hu! To su besi, to su besi, Raduju se naÅ¡em zlu. Sad je jedan trèo levo, Konje guro u prolom, A drugi je okom sevo Nakom vatrom paklenom.’’ Kolutaju magluÅ¡tine, Mesec gubi svoju moæ, Sneg se vitla sa visine, - Mutno nebo, mutna noæ, Sad ni maci, - - jao, jao! Opet zasta zvona zvuk. ’’Å ta je ono?’’ - ’’Bog bi znao, - Neka klada, - il je vuk.’’ Sicu, piÅ¡te noæne strave, U grud’ma ti hrabrost mre; Konji ržu dižeæ glave, - Kakva j’ ono avet, gle! Lete konji ko pomamni, Ko da j’ orkan odstrag; Iza onih jela tamni’ Cereka se neki vrag. Iz daljine neÅ¡to kulja, Ne znam je li dim il’ sen; A urlièe neka rulja Vrteæi se u vreten, Èudna huka, èudna buka, Ne znam uzrok, ne znam smer, - Sahranjuju l’ kakvog smuka, Il’ udaje daba kæer! Kolutaju magluÅ¡tine, Mesec gubi svoju moæ, Sneg vitla sa visine, - Mutno nebo, mutna noæ. Razuzdani besi lete, Raduju se naÅ¡em zlu, Krici njine pesme klete Kroz srce mi prodiru. VREME JE, DRUŽE MOJ Vreme je, druže moj, spokojstva srce prosi, Za danom leti dan i svaki èasak nosi Života deliæ svoj, života deliæ krt; Tek spremaÅ¡ se da živiÅ¡, a gle, najednom, smrt! Ne svetu mesto sreæe sloboda, mir postoje, Veæ davno uñeÅ¡ nov privlaèi srce moje, Veæ davno sanjam beg, rob klonuo i hud, Daleku obitelj i nasladu uz trud.
|
|
barjak
|
#20
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:55:14
|
posetio sam opet
POSETIO SAM OPET ...Posetio sam opet Taj kutak zemlje gde sam proveo, Ko izgnanik, dve kratke godine. Veæ deset leta proñe od tog doba I mnogo se promenilo u mome Životu: opÅ¡tem zakonu pokoran, I sam sam se izmenio. Al ovde Obuzimaju seæanja me živo; I èini mi se: joÅ¡ sam sinoæ luto Kroz te Å¡umarke. Gle, doma progonstva Gde živeo sam s jednom dadom mojom. Starice viÅ¡e nema, iza zida Ne èujem viÅ¡e korake joj teÅ¡ke, Kad nadgleda ujutru kuæu. Evo Å umovitog huma gde sam èesto Sedeo nepokretan, gledajuæi Na jezero i seæao se s tugom Obala dugih, drugih talasa Kroz njive zlatne i zelena polja Ono se, plavo, pružilo Å¡iroko, A po njegovim tajanstvenim vodama Vozi se ribar, vukuæi za sobom Ubogu mrežu. Na obali strmoj Seoca raÅ¡trkana; tamo dalje Vetrenjaèa naherena, na vetru, Okreæe jedva krila - A na meñi Imanja dedova, na onom mestu U goru put gde stoje - dva zajedno - treæi Podalje malo. Kad sam jaho tuda Po meseèini, Å¡umom poznatom Zdravili su me njini vrtovi. Tim putem sad sam proÅ¡ao i opet Video sam ih. Tu su s Å¡umom starim. Al oko postarelog korenja, Gde nekad sve je bilo pusto, golo, Sada je nikla mlada Å¡umica, Zelena porodica; kao èeljad Pod njenu senku žbunje tiska se. A njihov drugar tužni stoji sam, Ko stari momak, oko njega sve je Ko i pre pusto. Zdravo, naraÅ¡taju Mladi i nepoznati! Neæu ja Tvoj moæni, pozni uzrast videti, Kad moje poznanike prestigneÅ¡ I zakloniÅ¡ im staru, sedu glavu Od oka prolaznika. Al, unuk moj, Nek èuje on Å¡um vaÅ¡ih pozdrava, Kad s drugarske se vraæa sedeljke, Pun misli veselih i prijatnih, Kada po pomrèini proñe pored vas I pomisli na mene.
|
|
barjak
|
#21
|
��������: 706
18. ��� 2009. 13:57:17
|
vreme je,druze moj
VREME JE, DRUŽE MOJ Vreme je, druže moj, spokojstva srce prosi, Za danom leti dan i svaki èasak nosi Života deliæ svoj, života deliæ krt; Tek spremaÅ¡ se da živiÅ¡, a gle, najednom, smrt! Ne svetu mesto sreæe sloboda, mir postoje, Veæ davno uñeÅ¡ nov privlaèi srce moje, Veæ davno sanjam beg, rob klonuo i hud, Daleku obitelj i nasladu uz trud. POSETIO SAM OPET ...Posetio sam opet Taj kutak zemlje gde sam proveo, Ko izgnanik, dve kratke godine. Veæ deset leta proñe od tog doba I mnogo se promenilo u mome Životu: opÅ¡tem zakonu pokoran, I sam sam se izmenio. Al ovde Obuzimaju seæanja me živo; I èini mi se: joÅ¡ sam sinoæ luto Kroz te Å¡umarke. Gle, doma progonstva Gde živeo sam s jednom dadom mojom. Starice viÅ¡e nema, iza zida Ne èujem viÅ¡e korake joj teÅ¡ke, Kad nadgleda ujutru kuæu. Evo Å umovitog huma gde sam èesto Sedeo nepokretan, gledajuæi Na jezero i seæao se s tugom Obala dugih, drugih talasa Kroz njive zlatne i zelena polja Ono se, plavo, pružilo Å¡iroko, A po njegovim tajanstvenim vodama Vozi se ribar, vukuæi za sobom Ubogu mrežu. Na obali strmoj Seoca raÅ¡trkana; tamo dalje Vetrenjaèa naherena, na vetru, Okreæe jedva krila - A na meñi Imanja dedova, na onom mestu U goru put gde stoje - dva zajedno - treæi Podalje malo. Kad sam jaho tuda Po meseèini, Å¡umom poznatom Zdravili su me njini vrtovi. Tim putem sad sam proÅ¡ao i opet Video sam ih. Tu su s Å¡umom starim. Al oko postarelog korenja, Gde nekad sve je bilo pusto, golo, Sada je nikla mlada Å¡umica, Zelena porodica; kao èeljad Pod njenu senku žbunje tiska se. A njihov drugar tužni stoji sam, Ko stari momak, oko njega sve je Ko i pre pusto. Zdravo, naraÅ¡taju Mladi i nepoznati! Neæu ja Tvoj moæni, pozni uzrast videti, Kad moje poznanike prestigneÅ¡ I zakloniÅ¡ im staru, sedu glavu Od oka prolaznika. Al, unuk moj,
|
|
|
�� ���� ���� �������� ���� ��� �� ��� �������
|