Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078

Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078

Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079

Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Olovka pishe srcem...
Ljubavni Sastanak Upoznavanje

Kupovina Prodaja

Jezici :
:: Početna
:: Registracija
:: Pretraga
:: Forum
:: Chat
:: Blogovi
:: Clanak
:: POMOĆ
:: Prijava za nove profile
:: Linkovi
:: Statistika
:: Tipovi Članstva


Femina Magazin

YuPortal

Ljubavni Sastanak na Fejsbuku
Svako vece od 20 casova okupljanje u Pricaonici. Dobrodosli!

Forum
Forum :: Traži po forumu :: Forum Podesavanja :: Top Foruma

zaaana01 #1

Odgovori: 3205


06. Sep 2010. 10:19:51
Olovka pishe srcem...

Sanjam da ces doci;
jer mirisu noci, a drvece lista,
i novo se cvece svakopg jutra rodi;
jer osmesi ljupki ihraju po vodi,
i proletnjim nebom sto od srece blista;

jer pupe topole, i kao da hoce
k nebu, pune tople, nabujale zudi;
jer u dusi bilja ljubav vec se budi,
i mirisnim snegom osulo se voce

jer zbog tebe ceznje u vazduhu plove;
svu prirodu Gospod za tvoj docek kiti,
Cvece, vode, maagle, jablanovi viti,
sve okolo mene ceka te i zove

Dodji! Snovi moji u gustome roju
tebi lete. Dodji bez tebe se pati!
Dodji! Sve kraj mene osmeh ce ti dati
i u svemu ceznju opazices moju.


--------------------

Ponekad covek tako zazeli da spusti glavu nekom na grudi
ponekad covek tako zazeli da ljudi budu zaista ljudi



-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
zaaana01 #2

Odgovori: 3205


06. Sep 2010. 10:22:38


Koliko besa u nama, koliko sujete slepe, koliko nebitnih stwari srecu nam
kwari iz dana u dan.
Onda kad dobro nam ide, onda kad imamo swega, ne mogu oci da wide kad padaju s neba
racuni na dlan.

Dodju dani kada shwatis da je ziwot samo tren, cenu gordosti da platis swojim
bolom zarobljen. Dodju dani kada widis da ces swe izgubiti, da je wazno samo ono sto
se ne da kupiti.

Ima neko zlo u ljudima...otimas, a nikom da se das. Lako je zaborawiti,najteze je
cowek biti, swako od nas ziwi swoju laz...



Ljubaw koja ne zna za uslowe...
Wera s kojom zaspis i budis se...
Nada koja poslednja umire...

Sto ne zelis sebi, ne pozeli nikome....


-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
zaaana01 #3

Odgovori: 3205


06. Sep 2010. 10:24:32


Na osmehe i poraze,
na susrete i rastanke,
na dodire u svitanje,
zima me podseca.

Na vece i jutra,
ne juce i sutra,
na tebe i mene,
uvek na nas,
zima me podseca.

Na snove u dvoje,
na moje i tvoje,
na secerne jabuke,
i lazne zaruke,
zima me podseca.

Na kestenje vruce,
na put do kuce,
na promrzle ruke,
sve ljubavne muke,
zima me podseca.

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
zaaana01 #4

Odgovori: 3205


06. Sep 2010. 10:28:14



Davnog proleca u suton sanjah,nevina,
naslonjena na jelu gore zavichane,
da je ljubav skut maglovite tejne
iza bregova. Kao krila shevina,

chinjashe mi se,lebde njena perja
visoko nad strahom,suzom,zemljom,zlobom;
da ne dizhe se ako ja pred grobom,
mishljah pesnichog puna sujeverja.

Mishljah: Big je sa neba pushta ko zvezde snezhne,
kao chezhnju u srce cvetnih struka;
da njoj ne treba ni prgled nash,ni ruka,
ni zadrhtali dodir usne nezhne.

Snevajuci u suton neznane mladice
mislila sam:drukchije mene volece,
ispunice ljubav njino bice
kao miris livada prolece.

A sad znam da ljubav silazi do nashih stolova,
da probdi ponoc letnju na nashem dlanu;
sad znam da ochi njene u nashem planu,
sad znam da ljubav zhivi od nashih bolova.

Znam,slece s prestola svog nepstizhna,
iz domovine svetle zvezda,tica,
i,ko najobichnija izmwdj poznanica,
sedi u suton s nama,lica bezbrizhna.


-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
zaaana01 #5

Odgovori: 3205


06. Sep 2010. 19:22:52


Ovaj mirisni cvetak koji meni si dao
Predocava svrsetak naseg opojnog sna
Jer polako vec vene ova ruzica mala
A to znaj boli mene zato molim te ja

Pisi mi makar najvece lazi
Samo jedno ti ne kazi
Da vec gotovo je sve
Nemoj reci zbogom druze
Ljubav vene poput ruze
Pisi mi ine ostavljaj me

Zadnje padaju lati cela vecnost je prosla
Ali srce mi pati jer sam sama jos ja
I dok ljubav doziva drugoj vec snove dajes
Tvoje usne celiva dajes svog srca zar

Pisi mi makar najvece lazi
Samo jedno ti ne kazi
Da vec gotovo je sve
Pisi meni da ja znadem
Nocu da ti se prikradem
Pisi mi i ne ostavljaj me


-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
Branasoft #6

Odgovori: 7220


06. Sep 2010. 22:08:16


Slucajno sam te video veceri neke,
slucajno te zavoleo sledeceg dana,
i slucajno si otisla iz mog zivota,
mada razlog za to nisi znala.

Sve je proteklo tako brzo,
slucajno si me ljubila devojko lazna,
zasto sam morao da te zavolim,
kad slucajno si mi bila toliko vazna.

I mrzim,i volim,i tebe nemam,
slucajno mrznja i ljubav se bore,
slucajno ne mogu vise da zivim,
dok gledam druge kako se vole.

I niceg nema,i zvona zvone,
novo je jutro,novi je dan,
hteo bih da sam sve sanjao samo,
al’ suvise boli da bio bi san...

-----------------
We have only magic, and this is tragic...
ljikiniki #7

Odgovori: 749


07. Sep 2010. 00:45:24



trenuci ljubavi
nitima misli povezani
pretoceni
u slova
u reci
u sapat
cuvaju tocak neznosti
pokrecu tocak vecnosti
u igri zivota
opstajemo uprkos
proslosti
u inat buducnosti

-----------------

I POSLE SVEGA UVEK OSTAJE NADA
okisha #8

Odgovori: 5447


07. Sep 2010. 02:10:22


…Da mi stavljas do znanja, da sam ja ta na koju pomislis kada se probudis…
Da mi poklanjas paznju, ni trunku ne zelim…
Da mi posvecujes ni jednu pesmu…
Da mi stvaras osecaj posebne jedinstvene…
MOLIM TE…
NEMOJ…
Znamo sta smo zapooceli znamo gde ovo vodi…
Znali smo da je ovo nista…
…a znali smo I da smo mogli sve…
JA nisam birala… JA nisam trazila tebe… ponekad sam, cini mi se I zaboravljala da postojis…
A ti mene nisi nikad zaboravio… Zato sto nisi hteo a mogao si..
A mogli smo da budemo jako dobri prijatelji.. A to sada necemo biti nikada…
Posle ovoga…NE
Idi sada…
Pokusaj! Okreni si I idi… zaboravi sta smo bili a sta smo mogli da budemo…
Ne znam da l I ces da se vratis…
NE zelim ni da se nadam tome…
Bilo je I gore, prezivecu I ovo znam…
Sada je red na tebe… da ti zaboravis…
A ja cu se potruditi da ne mislim na tebe, na nas…
OKRENI SE I IDI
Kao sto sam ja to nekada uradila…
A bili smo deca, nismo znali… NISAM ZNALA…
Sada je kasno…
I nemoj da se pitas da li bi se mi ikada posvadjali…
Kao ni sto ja necu da se pitam na koga bi licila nasa deca…
IDI… idi vec jednom…
IDI I ZABORAVI
ZABORAVI
Nekog ko je slepo verovao u ljubav…


-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
okisha #9

Odgovori: 5447


07. Sep 2010. 02:11:36


...Nisi zeleo moju ljubav...za tebe sam bila samo igracka koja je ucila da voli...Sta zelis sad od mene kad sam ti vec jednom dala sve?!Secas se?Ili si mozda zaboravio...
Mozda si samo shvatio da volis svoje remek delo koje si za sobom ostavio ili mozda hoces da vidis da je tvoja igracka naucila da voli?
Molim te.okreni se i idi,jer mi kasno nudis ljubav.Necu ti nikad oprostiti to sto si me zavoleo sad kad mi ne znacis vise nista...
A ni bol mi vise ne mozes naneti,naucio si me jos jednu stvar...Postala sam neranjiva....
Bol koji si mi nanosio iz dana u dan nisi mogao da osetis,jer ti si bio onaj koji je voleo vise puta,a ja samo jednom...
Verovala sam da je sa tobom ceo moj svet,da nam je tako malo potrebno a znala sam da ce mi to malo ubiti sve ono sto sam gradila sa tobom...Posle svega ja sam ostala sa nadom...
A ta nada mi je dala hrabrost da koracam dalje,dignute glave....I sada mi ne trebas....
I ucini ono sto si nekada cinio,okreni se i idi...bez teci...tiho....


-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
zaaana01 #10

Odgovori: 3205


07. Sep 2010. 03:05:54


Jeste li ikada culi onu mitolosku pricu o ljubavi? Ja sam je davno cula na jednom satu etike i otada je postala moja vodilja kroz zivot. Nedavno me prijateljica Zdravka posjetila na nju...

Prica kaze da je Bog na pocetku, kad je stvarao covjeka, stvorio samo dusu, a ne i tijelo. Ali to mu se cinilo prejednostavnim pa je jednog dana dusu podijelio na dva dijela. Jedan dio stavio je u musko tijelo, a drugi u zensko. Pustio ih je i dao im zadatak da se traze po svijetu. Za nagradu im je dao da osjete da su se nasli, ako se uopce pronadju...

Pitate li se sada "kakva je ovo prica? ili "je li ovo jedna od onih dosadnih hrpa papira koje osim onome tko ih pise, nikome nista ne znace?"
Oduvijek sam sanjala da cu jednog dana napisati prekrasnu pricu o iskrenoj ljubavi, o tome kako je ona moze pobijediti. To je bio jedan san?Znate li da se snovi nekada i ostvare? Nisam snazna i jaka, kako je jaca od svega i kako je nista ne trebala pisati pricu, smisljati likove, nisam trebala nista, osim zivjeti je?Zivot ju je napisao za mene?I sada ju pricam Vama jer ne zelim da na tako lijepu pricu padne prasina i da je proguta zaborav. Zelim da je svi znaju i da prepoznaju dio sebe u njoj?

Ispricat cu vam pricu o jednoj ljubavi. Ispricat cu pricu kako sam sretnica i kako sam nasla svoju drugu polovicu duse, ispricat cu pricu o covjeku mog zivota, ispricat cu pricu o ljubavi koju mi je dao, ispricat cu vam kako me je osvajao dio po dio poput neke utvrde i kako je polako, ali sigurno zavladao mojim srcem... Ispricat cu vam pricu mog zivota...
.............
Svi hvale tehnologiju, njen napredak i sve ono sto nam omogucuje - izmedju ostalog, povezuje najudaljenije... Pitate se kakve veze ima kompjuter sa mitoloskom pricom o ljubavi...? Budite strpljivi... i vjerujte mi kad vam kazem da je on jedan od glavnih likova ove price...
Bilo mi je 17 godina kada sam dobila svoj prvi kompjuter. Sjecam se kako sam bila opcinjena tim cudom tehnologije koje se smjestilo u mojoj sobi i ubrzo mi postalo najbolji prijatelj. Dan za danom, dolasci iz skole i istrazivanje te "sprave"... Tipke, klikovi na menije, toliko tajni u njemu koje su cekale da budu otkrivene... sama u tisini sobe upoznavala sam se s njim. Jos i danas ne znam ni polovinu onoga sto on nudi...

Normalno da je Internet nezaobilazan i da mora doci u kompletu s kompjuterom. Najzanimljiviji mi je bio chat. Pricas sa ljudima iz cijelog svijeta, razmjenjujes misli, ideje?mozda nadjes nove prijatelje.
I te je veceri Dinna usla na chat. Hrpa pozdrava "bok", "haj", "ciao"... i da hoces ne mozes zapamtiti tko je tko, a ako te traze mail, uzmes njihov i kazes da ces se javiti samo kako bi ih skinuo s vrata...
Jedne veceri uleti mi na private tako jedan "ave"... tako zacudjujuci pozdrav. Nikad me nitko u zivotu nije tako pozdravio, a nikad vjerojatno i nece... Zao mi je sto odmah nisam osjetila posebnost tog "ave", tako da se ne sjecam tijeka razgovora. Sjecam se samo da mi je u kasnijim razgovorima rekao kako sam bila otresita i ne osobito raspolozena za razgovor. Onaj dio, kojeg se kroz maglu sjecam, bio je kada je rekao kako sam sigurno ovan u horoskopu... Da nije pogodio vjerojatno me, osim onog "ave" nista ne bi podsjecalo na njega. Na kraju, kao nitko drugi, nije trazio ni broj mobitela, ni mail adresu, rekao je samo kako ce me naci... Mislila sam "svakako, naci ce me...nikad ga vise necu cuti..."

Ali ipak me jednog dana nasao?jos jedan "ave"...To je bio Igor. Neka mi oprosti sto se ne sjecam svih nasih prica sa chatova...ali sto sam znala ja? Zar smo mogli znati?
Razmijenili smo si mail adrese... Pisali smo si... Na novogodisnje jutro koje je bilo jedno od gorih, njegov mail nacrtao mi je osmijeh na licu i prvu misao da je on netko tko razumije. To je bila jedna od gorih novih godina...Kad se sjetim, zar je bilo i dobrih? Sve sam ih docekala sama, daleko od svih, a ipak pored svih. Tog novogodisnjeg jutra probudila sam se bijesna... Bijesna i ljuta na zivot sto mi nije dao niti jednog pravog prijatelja. Svi oko mene su bili prijatelji, jer Dinnu je bilo dobro imati za prijateljicu. Ona je uvijek spremna pomoci, a nikad nista ne trazi... Zaista, spremna sam uciniti sve za ljude oko sebe, i ne trazim nista zauzvrat. Cak ni zahvalu. Sve sto sam uvijek trazila i trebala od njih bio je trenutak razumijevanja, trenutak prijateljstva... To mi nikada nitko nije bio pruzio. Bolje receno, nikada nikome nije bilo stalo. A, sto je Dinna mogla uciniti? Toliko se stvari oko nje desavalo, a za koje nikada nije bila kriva. Te su je stvari uvukle u njen svijet, svijet daleko od svih, svijet u kojem nije postojao nitko osim jedne osobe koja je trebala doci jednoga dana, koja je mogla razumjeti, koja je uvijek bila uz nju... Ponekad bih sjedila u sobi i pitala se ima li smisla ocekivati da ce mi zivot dati tu osobu, ako mi je vec tada skinuo osmijeh s lica...? Oduzeo mi prijatelje koje nikad nisam ni imala, oduzeo djetinje snove, oduzeo vjeru u ljude oko mene. Kad bih pokusala s nekim o tome pricati, uvijek bi mi se smijali jer "nemoguce je da Dinnu ista muci, pa ona je uvijek nasmijana, sali se, ona ima sve..." Prava je istina da Dinna nikada nije imala nista. I sto je jutro, to novogodisnje jutro promijenilo? Ocito puno toga. I ocito je puno toga to jutro bilo nejasno. Nije se moglo shvatiti zasto je mail od jednog Igora citan toliko puta i zasto je ruzno jutro pretvorio u jedan lijepi dan? To je ucinila ruza koja je bila u mailu...

Na nasim chatovima pricali smo o svemu. Jednom me je pitao : "Sto bi htjela da dobijes za poklon od osobe koja te voli?" Rekla sam mu ono sto je istina, rekla sam da bi ruza bila dovoljna? i tog me jutra cekala ruza. Tocno onda kad je bila potrebna. Ispod nje je pisalo: "Rekla si da bi i ruza bila dovoljna?nije prava, ali nadam se da ti se svidja?"

Istina je da nije bila prava, ali je najljepsa od svih ruza koje netko moze dobiti. Mozda je i dio ovog sto sada osjecam upravo miris te ruze...
Igor i ja trebali smo se naci 11.01.2001. tocno u 17 sati na Trgu kod sata. Nikad nisam priznala, ali nisam cekala samo 10 minuta, cekala sam duze...pet puta duze. Bila sam uvrijedjena, bilo mi je zao? Ne znam zasto me zivot tako sibao, kako sam mogla nasjesti na foru jednog chatera i povjerovati da ce se pojaviti?
Kad sam dosla kuci, poslala sam mu mail i "zahvalila mu" sto se pojavio na Trgu, pozeljela mu srecu u zivotu i to je valjda trebao biti kraj? Danas znam da nije trebao biti kraj i da je sve imalo savrsenog smisla. Na kraju, zasto sam se uopce pjenila sto se nije pojavio u 17 sati u tenisicama, krem levisicama i tamno plavoj southland jakni kad nismo sluzbeno potvrdili to. U neku ruku, dosta sam se glupo ponijela. Tjedan dana kasnije bila sam na tulumu kod prijateljice koja je slavila rodjendan na isti dan kada je i Igorov. Sjecam se da su svi bili pijani i da sam se pitala sto radim tu?pitala sam se kako je Igor proveo svoj rodjendan?

Za nesto manje od mjesec dana blizilo se Valentinovo. Sjecam se da je bila srijeda. Vani je padala kisa i pokoja pahulja snijega. Ljudi su setali okolo zagrljeni, noseci ruze, mimoze? "kako sugavo romanticno?" to je ono sto sam onda mislila. A, sto drugo misli osoba koja na takav dan nema nikoga? Istina je da je bila atmosfera kakvu mozes samo pozeljeti? Tocno se sjecam. Odsjaj svjetiljki na mokroj cesti i plocniku, pahulje snijega koje ti se zaustavljaju na licu?sto vise htjeti, sto vise zeljeti osim nekoga da ju usnama makne s tvog lica?
Dosla sam kuci, napisala mail Igoru i ovaj put ja poslala njemu ruzu. Napisala sam kako je Valentinovo u biti samo kic. I nije li bit ljubavi da se osjeti da volis svaki dan, a ne samo na Valentinovo? Sutradan smo se nasli na chatu i o tome pricali. Cudno je kako smo se dobro razumjeli. Ispricavao se sto on meni nije cestitao Valentinovo? Kao da je trebao?bilo je dovoljno sto je bio tu, sto je netko razumio.
Bilo je to vrijeme kad su poceli snovi, ili bolje receno kad je Dinna postala svjesna da ih sanja. Od samog pocetka Igor mi je govorio o nekoj posebnoj zici koju imam?Kakva zica, pitala sam se tada? Pretjeruje? Ne znam koliko mi je puta na chatu postavio pitanje "Dinna, tko li te to toliko povrijedio?" Svi su bili oko mene i nisu to vidjeli, a on koji me nikada nije vidio, osjetio je to? "Ima zena koje zakljucaju srce poput dragog kamena?" A, on me otkljucavao malo po malo. Otvarala sam se polako, a isto tako on me osvajao. Iskrenost nas je povezivala, sve sto se moglo reci, receno je. Saznala sam zbog cega je on izgubio vjeru u ljude, zbog cega je bio tuzan, zbog cega "mu moja zica vraca osmijeh na lice?" Volio je, volio, a onda je preko noci nestao njegov san. Ispalo je da je trebao biti tata, ali nesto nije stimalo? Otisao je na pregled, on je ispao "krivac" za to i stan mu se pretvorio u prazninu? Tada je bilo prvi put da sam zaplakala zbog njega. Ne zato sto sam ga zalila. Zasto ga zaliti? On je covjek, on ne treba sazaljenje, on treba razumijevanje i ljubav kao svi, ali ne treba sazaljenje. Tada sam vise nego ikad do tad zeljela da ga zagrlim. Nikada mi nije bilo jasno kako u nekome preko noci moze nestati ljubav tako da se jednostavno okrene i ode? Zar je to ljubav? Zar ljubav nije u dobru i zlu? Zar ljubav nije jaca od svega? Kako imati snage i otici kad nekog volis?

Sto je vrijeme vise odmicalo, sve smo se cesce culi mailom i na chatu. Ne znam pravi razlog zbog kojeg se nismo vec tada vidjeli. Jos se uvijek smjeskam kad se sjetim njegove price o tome kako mi je kupovao McLarenovu kapu kad je bio u Imoli na F1. Bila sam tako sretna kad je pricao kako su on i Bojan birali kapu koja bi odgovarala crvenokosoj djevojci? Kad bi isao negdje na utrku, nosio bi laptop sa sobom i javljao mi se?Cime sam ga zasluzila, pitala sam se.
U 6. mjesecu bila je nekakva festa u studentskom domu. Obecale smo curama s faksa da cemo doci pa smo otisle. Tamo sam nakon godinu dana srela Darija, decka s kojim sam nesto "mutila" dok sam bila tamo u domu, znali smo skupa ici na utakmice, ali nikada nista nije bilo. I ne znam kako smo ovaj put ostali sami i postrani. Nakon te veceri postalo je ocito, ali nisam mogla ni sebi objasniti. Kako objasniti cinjenicu da dok te neki decko, koji ti je jos donedavno bio jako drag, ljubi ne osjecas bas nista? Kako objasniti da se u tim trenucima pitas kako bi to izgledalo s nekim kog do tada nikada nisi ni vidjela? Eto, to je bilo ono sto mi se motalo po glavi. Iducih tjedan dana odgadjala sam susret sa Darijem. Moram uciti, idem doma ovaj vikend? i slicne fore. Cinjenica je da sam se osjecala jadno i postidjeno. Ispalo je da sam ja koja je uvijek vjerovala u ljubav izigrala samu sebe. A i njega. Zato je to trebalo prekinuti. Otisla sam i rekla kako to nema smisla. Vidjela sam da mu nije svejedno pa sam se prvi put u zivotu posluzila zenskom podloscu zbog koje se i danas mrzim? "Nema smisla, ionako se necemo vidjeti preko ljeta. Ako na jesen budes htio, mozemo se cuti?" Prvi put tako nesto iz mojih usta, a ponekad mi se cini da je sve ovo sto se sad desava samo kazna za to?

Kad je proslo, na povratku u stan, poslala sam poruku Igoru da "ne zna sto mi radi?". Vjerojatno i nije znao. A, kako bi uostalom mogao znati? Kako je mogao znati da vec tada zamisljam kako ce izgledati susret s njim. Da vec tada idem leci i mastam o njemu? Kako je mogao znati da vec tada zamisljam svoju buducnost s njim? Kako je mogao znati kad sam bila tvrdi orah? Kada sam jos uvijek bila na distanci, jos uvijek u svom svijetu. Mozda da nisam odlucila da pricekamo sa susretom do jeseni, mozda bi bilo drugacije? Kad sam to napisala na chatu, moglo se vidjeti da je pomalo razocaran. A, onda je napisao kako je mozda tako i pametnije. On ce ionako biti uvijek tu i cekati? "Ako sam cekao dvije godine, sto je onda jos dva mjeseca??"

Iducih dana otisao je na more u Pulu. Tih dana dobila sam najljepse osjecaje pretocene u rijeci. Kako je samo jasno shvaceno ono sto mu dugo nije receno, ali je napisano jos dok je bio na ljetovanju. Prije samog puta, bili smo na chatu. Otkrila sam mu se prvi put do kraja. Otkrila sam mu jedan od svojih snova? San o maloj uvali u kojoj smo sami?otkrila sam da zelim nauciti roniti i skakati na glavu? Nekoliko dana kasnije, tocnije drugi dan nakon sto je stigao u Pulu, pronasao je nasu uvalu. Uvalu koja je osamljena, koja ima sjajan kamen s kojeg se moze uciti skakati na glavu?Tu je uvalu ucinio nasom uvalom?Posadio je dunju u uvalu, ucinio je to za mene. Bilo je tako divno cuti to. Mozda sam se smjeskala u slusalicu i proglasavala ga ludjakom, ali cinjenica je da je vec tada bio duboko u srcu i da sam vec tada odbrojavala dane do jeseni. Do dana kad cu ga napokon vidjeti?

Zivjela sam taj 9.mjesec od njegovog poziva do poziva. Nista mi nije imalo smisla, nista osim njega. Cekala sam Igorove pozive da napune moje baterije, da izdrzim do iduceg poziva. Mami nista nije bilo jasno, otkud Igor?Tko je to i zasto me zove? Saznala je nesto kasnije?

Dosla je i ta jesen, dugo ocekivana jesen. Dani kad sam trebala vidjeti oci covjeka mog zivota, svog decka iz sna? Izmedju guzve i buke na Trgu, trazila sam ga pogledom, pitala samu sebe hocu li ga prepoznati. Ispred mene, sa crvenom ruzom u ruci, pojavio se muskarac svijetle kose u tamno plavoj kosulji i trapericama sa onim cudnim sjajom u oku koji mi je bio poznat od nekud? Stajao je ispred mene i gledao me, nisam se mogla pomaknuti. Sutili smo nekoliko minuta. A onda smo krenuli jedno prema drugom. Tako smo se snazno zagrlili. Jos i danas osjecam taj cvrsti zagrljaj. Vrijeme je stalo u tom trenutku. Nikoga nije bilo, postojali smo samo mi. Sve sto sam osjecala bile su hladne suze koje su mi se spustale niz lice i toplina njegovih usana koja ih je brisala. Poceli su moji snovi?Nikada nisam jace osjecala i nikada nije bilo jasnije da je on moja polovica? Svaka minuta bila je dio sna, svaki njegov uzdah bio je san, a svaki njegov pogled trenutak vjecnosti. Koliko smo samo puta u isto vrijeme izgovorili iste rijeci, iste stvari cinili? poceli smo plasiti sami sebe? Otkrivali jedno drugom snove i zelje, gradili svoje planove i crtali si buducnost? nasu buducnost. Novu smo godinu docekali sa toliko planova i zelja, pricao mi je kako ce me odvesti u Pulu, u nasu uvalu "tamo gdje ljubav pocinje"? kako ce mi pokazati sva mjesta svojih djecackih nestasluka tamo i kako cemo zajedno zapisati moje ime na Dvojna vrata ispod teksta "Igor voli?" koji je napisao prije puno godina? Tako je lijepo bilo sjediti u njegovom zagrljaju, slusati ga kako dise, i kako prica?sve sto sam ikada sanjala bilo je tu. Njegov osmijeh, njegov dodir, njegov pogled, njegove usne u polutami sobe osvjetljenje samo svjecicama s bora? Predivno i na trenutke tako nestvarno, ali ipak je bilo tu pored mene. Da andjeli s neba sidju i zatraze od mene da podjem s njima, a zauzvrat mi ponude dio tih trenutaka, prihvatila bih? "volim te" na njegovim usnama i sjaj njegova oka, to je dio sna, to je dio zivota za koji se zivi? Nitko se nije volio te noci vise nego mi i nitko nikada nije bio sretniji, nitko nikada nije bio toliko siguran u ljubav i nitko nikada nije zivio svoje snove kao sto smo mi zivjeli te noci? Prvi ulazak u Novu godinu koji se razlikovao od svih prethodnih 20?on je bio tu, i samo je to bilo vazno? prva nasa zajednicka Nova godina?

A onda je sve krenulo u krivom smjeru. Kao pokrenuta lavina poceli su se buditi njegovi strahovi? upleli su se u nase snove i poceli nas vuci na dno? Poceli su se buditi aveti proslosti, strah od buducnosti? poceo se mijenjati. Poceo me uvjeravati kako on nije za mene, kako zasluzujem puno vise od njega, kako mi nema pravo uskracivati snove koji su mi prirodom dani i kako cu mu jednog dana kad budem imala dijete, koje mi on ne moze dati, oprostiti? Rekao je da me previse voli i da ne moze biti sebican i traziti od mene da zbog njega ostavim neke snove, da zbog njega nikad ne ugledam dijete sa svojim pogledom i osmijehom. Moji poljupci i zagrljaji, moji pogledi nisu ga mogli uvjeriti da grijesi? Samo je napisao poruku "Snovi pripadaju drugima?" i otisao?
Vrijeme je otada stalo? Stalo je za mene, ali stoji i za njega. Kako ga uvjeriti da grijesi? Kako mu pokazati da ga trebam i da nestajem bez njega? Nocima se budim, osjecam njegov dah na svojim usnama, okecem se po krevetu i osjecam se tako slabo? Stojim u mjestu sa nasim snovima, ne mogu se pomaknuti? osjecam njegove suze i grceve srca dok je trazio od mene da ga pustim? Nestajem u tisini, zivim u trenucima nase proslosti i sanjam nase snove, nadam se da su jos uvijek dio nase buducnosti?

Tako mi je blizu, na momente se cini da cujem kako dise pored mene? Disemo isti zrak, hodamo ispod istog neba, dijele nas minute vremena , ali tako prokleto duge minute koje se cine da nikada nece stati? U glavi se vracaju nasi trenuci, slike nasih snova? tako zive i jasne kao dio stvarnosti? Jednom mi je na uho sapnuo kako sam ga unistila za sve druge, kako ce postojati samo za mene. A, vrijeme prolazi, ja stojim u mjestu i shvacam kako ga nisam unistila ja za druge zene? ucinila je to ona prije mene. Jer da nije tako ja sada ovo ne bih pisala, jos bi uvijek zivjela svoju pricu i saputala njemu na uho drugacije rijeci od ovih?
I sve sto zelim je da me odvede u nasu uvalu, tamo gdje je pocela nasa ljubav, da mi se vrati onaj trenutak vjecnosti koji je trajao dok je on bio tu i da zauvijek ostanem u tom trenutku?da ostanem u snu, jednom snu kojeg sanjam, a zove se Igor?
Ne znam da li je ovo najljepsa ljubavna prica koju ste ikada culi? Najljepsu ceka nagrada? ali ne pisem zbog nagrade. Pisem jer sam svoju pricu htjela ispricati, podijeliti svoju ljubav i svoju tugu s nekim?To sam do sada uspjela samo s njim, ali zivot je tako nepravedan, ispuni ti snove, a onda ih uzme u trenutku kad mislis da ih najcvrsce drzis?

Ovo je prica o ljubavi koja ce trajati vjecno. Ovo je prica o najcistijoj i naiskrenijoj ljubavi. Ova prica nece zavrsiti tockom na kraju recenice, ovdje nije njen kraj? toliko je nedorecenih recenica?
Uvijek je spominjao nekakvu zicu koju imam u sebi, koja me cini posebnom i drugacijom od svih drugih zicu? Istina,imam zicu u sebi. Zove se Igor. Ja sam svoju polovicu nasla i nikada je necu pustiti. Sve sto zelim da shvati i da prihvati? uvijek je govorio da zene biraju? Ja sam odabrala?
Stih jedne pjesme kaze "sve prave ljubavi su tuzne?" Zar bas sve moraju biti tuzne??
Objavio/la dina94 u 22:28, 22 komentar(a), print, #
09.06.2009.
Jako duga ali preljepa al i pretuzna ljubavna prica......

Bila je jednom, nekada davno, ona.... Djevojka sjetnih ociju i tuznog osmjeha.... Izgubljena u nekom, za nju nepoznatom svijetu, trazila je svoje mjesto pod suncem, trazila je ljubav koja ce je grijati, koja ce joj pomoci da sve okrutnosti ovog svijeta zaboravi. Nekog s kim ce moci podijeliti ono sto krije u sebi. Nekoga kome ce moci svu svoju ljubav pokloniti. Nekoga kome ce moci vjerovati, ko ce je nasmijati i razumjeti te momente kad su joj oci bile zamisljene i tuzne a ona negdje daleko u mislima odsutna od njega....

Prolazile su godine, a ona je i dalje bila sama. Odustala je traziti tu ljubav za koju je zeljela dati sve i koju je zeljela da vjecno traje. Sebi je govorila da tako nesto jednostavno ne postoji.... I onda, jednog dana, u njen zivot je neocekivano usao on. Osoba koja je bila tako drugacija od toga sto je ona zamisljala i zeljela.

Isto kako je neocekivano usao u njen zivot, tako je u neopisivo kratkom vremenu uspio da je izvuce iz njene rezerve, da zid koji je ogradila oko sebe srusi kao kulu od karata. Osvojio je njeno srce i uspio da joj vrati osmjeh na lice.... Osmjeh koji joj i onda kad njega nije bilo kraj nje nije silazio s lica. Nije mogla vjerovati da se to njoj desava, da ona moze biti tako sretna, tako ludo voljena....

Mnogi nisu razumjeli sta je ona vidjela u njemu, zasto bas on pored toliko drugih, "boljih" od njega. Ona se samo smjeskala i odlucno odgovarala da joj on daje ono sto je oduvijek sanjala. Samo on i niko drugi.

Prolazilo je vrijeme i njih dvoje su iz dana u dan bili srecniji. Ni njegova a ni njena okolina to nije shvatala. Mnogi su samo odmahivali glavom i govorili kako to nije ok, kako prave gresku zbog koje ce oboje na kraju kajati. Jednostavno, nisu jedno za drugo. No, ona nije htjela da cuje nista. Borila se protiv tih predrasuda, nije zeljela da joj niko kvari tu srecu koju je nakon tolikih godina napokon nasla. Bila je ubjedjena da ce to trajati do kraja zivota.

Kako su se luckasto ponasali! Kako su se znali smijati bezveznim stvarima, necemu sto niko drugi nije razumio. Satima razgovarati a da ne postanu umorni od "filozofiranja". I opet, tu i tamo se ubaci poneko stidljivo "volis li me?" I odgovor: "pa znas..."
"Ne, ne znam. Reci."

I onda promjene temu. Nekako su oboje u dubini duse bili djeca. I koliko god su zeljeli da rijecima pokazu osjecaje, nije im uspjevalo. Tek ponekad, dok su u tami noci, kad im se lica ne vide, sapne jedno od njih:
"Volim te. Jako. Previse"

Tisina. Oboje slusaju odzvuk tih rijeci. Svejedno ko ih je izgovorio, govorio je i u ime onog drugog.
Vrijeme je prolazilo. Njih dvoje su bili sretni, uzivali su svakim danom sve vise jedno u drugom. Planirali su zajednicku buducnost. On je cesto govorio o djeci. Djeca su zivot. Kruna ljubavi. I buducnost. Zelio je da ima bar troje. Ona se na to smjeskala i zamisljala kako bi to bilo. Te male slatke vrascice, sa predivnim ocima njihovog oca.

Jednog dana su se dogovorili da idu u kino. Ona se spremala i radovala susretu s njim. I odjednom joj se zacrnilo pred ocima. Probudila se na podu spavace sobe. Nije joj bilo jasno sta se desilo, koliko dugo je lezala tu bez svijesti. Sigurno je umor i iscrpljenost, pomislila je. Tih dana je stvarno imala jako puno posla. Vrijeme je da idu negdje na odmor, da se opusti i zaboravi sve obaveze. Osjecala se jako umorno i malaksalo. Najradije bi ostala kuci.

Ali, kako to da mu objasni? Zbog cega odjednom ne zeli da ide u kino, kad se toliko radovala tom filmu? Nije zeljela da ga uznemirava, da se brine bez razloga. To je samo jedan trenutak slabosti, posljedica rada proteklih dana. Sama sebe je ubjedjivala da nije nista strasno. Skupila je svu snagu sto je imala, obukla se i tad je dosao on.


"Izgledas nekako cudno. Blijeda si." rekao je odmah s vrata.

"Hvala na komplimentu. Imas odlican fazon" namigla je ona i prebacila sve na salu. "Osjecam se izvrsno. Radujem se nasem izlasku."

U sebi je pomislila da vise sebe ubjedjuje u to. I da se nada da ce moci izdrzati tu vece a da on nista ne primjeti. Odmor, o tome moraju obavezno razgovarati.

Navecer, kad se vratila kuci, jedva je docekala da legne u krevet. On je predlozio da udje i popiju jos nesto skupa. Prvi put odkad je znala za njega pozeljela je da ide kuci, da je ostavi samu.
.... Odlucila je da ide doktoru. Vise nije islo tako. Zeljela je da sazna sta joj se to dogadja, a s druge strane njega nije htjela da zabrinjava. Trudila se da se sve to tajno obavi, da on nista ne primjeti.

Ali, on ju je poznavao bolje nego sto je mislila... Vec nakon par dana je nazvao i ozbiljnim glasom joj rekao da moraju razgovarati. Jednostavno, stize za pola sata kod nje, mora je vidjeti. Ona nije slutila o cemu se radi. Mislila je da ima problema na poslu ili tako nesto.

"O kome se radi?" upitao je skoro sa vrata.
"Ne znam o cemu govoris" odgovori mu ona iznenadjeno.
"Vec danima ne zelis da izidjes sa mnom. Stalno si kuci, kazes nemas vremena, umorna si, a sutradan te moj drug vidi u gradu. Jesi upoznala nekog novog ili ga ja vec poznajem?"

Njeni obrazi se zarumenise od ljutnje. Sta mu pada na pamet, da joj takve stvari prebacuje? Odkud mu pravo da takve gadosti govori.

"Nisi u pravu. Boli me sto tako razmisljas. Mislila sam da me poznajes i da mi vjerujes. Ocito sam pogrijesila" odogovorila mu je ljutito.

U ocima joj je vidio neizmjernu bol, ali nije odustajao. Bio je ubjedjen da mu nesto krije, i da to ima veze s nekim musarcem.

"Da, poznajem te i ocekivao sam da ces biti iskrena prema meni. Dogovorili smo se da odmah jedno drugom priznamo, ako nam u zivot udje neka druga osoba. Zasto mi to cinis?"

"Nisi u pravu. Mislim da je bolje da odes prije nego sto se kaze nesto zbog cega cemo se oboje kajati."

"Za to je vec kasno. Kajem se sto sam ti toliko vjerovao. Da nisam u pravu, rekla bi mi iskreno sta se desava." umorno se okrenuo i posao da izidje.

"Zao mi je, ne mogu. Zelim samo da znas da te neizmjerno volim" povikala je za njim, a suze su joj tekle niz lice.

Dva dana su prosla, on se nije javljao. Ona nije znala sta da mu kaze, sta da ucini. Pustila je da vrijeme tece i da mu se javi kad bude znala sta joj je. I onda je dosao taj nemilosrdni dan....

Telefon je zazvonio i probudio je iz nemirnog sna. Opet je bila previse iscrepljena da bi mogla ici na posao.

"Dobro jutro. Govorim li sa ....? zacula je muski glas.
"Da, ja sam. Ko je to?"
"Ja sam doktor Koprena. Dobili smo vase rezultate. Mislim da bi bilo bolje da dodjete u bolnicu da razgovaramo."
"Doktore, pa nije valjda nesto lose, kad moram doci?" u momentu je bila budna.
"Mislim da je bolje da dodjete ovamo i da razgovaramo. Mozete li biti za sat vremena ovdje?" upitao je i izbjegao odgovor na njeno pitanje.

Brzo se spremila i za nepunih sat vremena je bila kod doktora. Vidjela mu je po izrazu lica, da nesto nije u redu.

"I? O cemu se radi? Sigurno sam preumorna." pocela je nesigurno

"Postovana gospodjo, nazalost nije to. Vi imate tumor. I ovdje kod nas nemate mogucnosti ljecenja. Nemamo sve sto je potrebno da Vam pomognemo na vrijeme.

Osjetila je da se soba vrti oko nje. Tumor! Kako to? Tumor cega? Nije bila svjesna da place.

"Smirite se, molim Vas. Znam da nije lako, razumijem Vas. Da li imate mogucnost da odete negdje vani na ljecenje?"

"Doktore, o cemu se radi? Tumor gdje, kako?" nevezano je pitala.

"Tumor na mozgu. Kako su nam nalazi pokazali, mi ga ne mozemo ovdje operisati. Jednostavno, nemamo te mogucnosti. Zao mi je." tuzno je odgovorio.

Bilo mu je jako tesko posmatrati tu mladu osobu, osobu koja je tek na pocetku svog zivota, a tako blizu kraja. Znao je da u takvim situacijama i trajanjem bolesti kraj moze da dodje za sedmicu dana, isto kao i za 2 mjeseca. Morala je brzo odluciti sta ce i kako.

Pokusao joj je objasniti sta se trenutno dogadja u njemom tjelu. Da moze mozda negdje da se operise, ali da je ishod i tad neizvjestan. Ako i prezivit, mogu ostati trajne posljedice. Ona je sve slusala sa nevjericom. Onda je skocila i rekla:

"Oprostite, moram ici. Moram biti sama. Pokusati da razmisljam....."

Vec je pocela otvarati vrata. On joj doviknu:
"Da, razumijem Vas. Molim Vas da danas, najkasnije sutra ujutro jos jednom dodjete. Moram znati sta ste odlucili. Zelim Vam pomoci."

Ona je samo potvrdno klimnula glavom i otisla. Setala je bez cilja po gradu, pokusavala da shvati sta se desilo. Da uvidi da to nije ruzan san, da je stvarnost i da mora nesto da ucini.

I onda je odlucila. Nazvace tatinog brata u Americi. Mozda joj on moze pomoci. Dugo se nisu culi, ali ipak, on joj je stric. Sigurno ce joj pomoci..... I tako je i bilo. Culi su se i on joj je rekao da ce joj organizovati sve za put u Ameriku. Kad bude tamo, rijesice ostalo.... Tad joj je palo na pamet, da mora svog momka obavjestiti o svemu. Ali sta da radi? Toliko ga voli da ne moze ni da pomisli da mu nanese bol. U glavi joj se vrzmalo stotinu stvari, slike iz sretnih dana su joj kao diashow prolazile pred ocima. Sjetila se njegove zelje za velikom porodicom. Znala je da je neizvjesno da ce ona ikad moci da mu ispuni tu zelju. I onda je odlucila sta ce uciniti.

Digla je slusalicu i okrenula njegov broj....


Nije bila spremna na to da ce se on odmah javiti.


"Zdravo, ja sam.
" pocela je nesigurno.
"Moram ti nesto reci. I mislim da je bolje da ti to odmah kazem. Bio si donekle u pravu kad si mi rekao da nesto krijem od tebe...
" nije znala kako da nastavi. On je samo cutao i cekao da ona kaze sta ima.

Razmisljala sam ovih dana i shvatila da sam jos mlada da se tako ozbiljno vezem. Jednostavno, uvidjela sam da zelim jos da zivim, da putujem, da upoznam druge ljude i da uzivam. Oprosti mi. Mislim da je najbolje da se vise ne vidimo. Zao mi je
prosaputala je na kraju i prije nego sto je on uspio nesto reci spustila je slusalicu.

Telefon je odmah zazvonio. Nije se htjela javiti. On nije odustajao. Zvonilo je, zvonilo, njoj se cinilo da je citava vjecnost prosla prije nego sto je utihnuo. Ubrzo nakon toga stajao je na njenim vratima. Zvonio je, lupao rukom i govorio da zna da je tu, da moraju razgovarati.

Nijemo je sjedila na podu pored vrata a suze su joj se slijevale niz obraze. Pozeljela je da umre, da je vise nema. Osjecala je da joj se tijelo raspada u milijun komadica, da joj je srce mrtvo.

Ali, znala je da je tako bolje. Ne zeli da on pati i tuguje za njom. Mislila je da ce je on lakse zaboraviti ako bude ljut na nju, ako je vidi u nekom drugom svjetlu, kao nekoga ko nije vrijedan njegove ljubavi. Govorila je sebi da je tako bolje, da je bolje, da je bolje..... A suze nisu prestajale ici niz lice............


Dok je cekala da se sve formalnosti oko puta za Ameriku srede rijetko je izlazila iz kuce. Jednostavno, plasila se tog susreta s njim. Plasila se da ce pokleknuti, da nece moci podnijeti taj optuzujuci pogled iz njegovih ociju. On je uporno pokusavao da je dobije, i na kraju odustao. Njeni roditelji mu nisu smjeli nista reci. Bojeci se toga da ce tako rano izgubiti svoju mladu kcerku nisu zeljeli ni jednu zelju da joj odbiju.

Napokon je dosao dan njenog putovanja. Stanje joj se sve vise pogorsavalo. To malo lijekova sto je mogla nabaviti u gradu vise joj nisu puno pomagali. Bilo je zadnje vrijeme da ode. Srce joj se cijepalo dok je zadnji put koracala kroz grad. Cijelo vrijeme se pitala da li ce joj se pruziti ta sansa da jos jednom prodje tim prelijepim gradom. Bila je svjesna da je to jako neizvjesno.

Dok je prolazila pored njihovog omiljenog kafica ugledala ga je kroz prozor. Pricao je s nekim kolegama i nije je primjetio. Ubrzanim korakom je produzila dalje.

Roditelji su je ispratili na aerodrom. Majka je neutjesno plakala, ocu su oci bile pune suza i nije mogao ni rijec progovoriti. Bol mu se vidjela na licu. Znali su da je to mozda zadnji put da je vide.


Molim vas ne placite. Sve ce biti dobro. U Americi su dobri ljekari.
" pokusavala je da ih utjesi i osjecala da je snaga sve vise izdaje. Bojala se da ce se srusiti tu pred njima i skupljala i zadnju mrvicu snage samo da se to ne desi.


"Mama, ako neko bude pitao za mene....
" pocela je i nije znala kako da nastavi.
"Molim te, ne govori mu nista. Reci da sam na odmoru, da zelim malo da vidim svijet. Molim te.
"

Nije izdrzala, pocela je plakati. U tom momentu je mrzila sebe. Vidjela je koliko je tesko roditeljima da je gledaju. Otac joj je samo cutao, nije mogao ni rijeci da progovori.

Onda, kao spas u zadnji momenat cula je zadnji poziv za svoj avion. Vise nije bilo povratka. Morala je krenuti. Jako je zagrlila majku i prosaputala joj da je voli, da je ona najbolja mama na svijetu. Majka joj je glasno plakala. Okrenula se prema ocu i vidjela da mu suze idu niz obraze.


"Milo moje dijete.... cuvaj se molim te. I ako Bog da, vratices se ti nama ziva i zdrava nazad
" glas mu se pretvorio u jecaj. Nije mogao vise, okrenuo se skrsenih ramena plakao.


"Volim vas.
" rekla je jos jednom, okrenula se i otisla.

U avionu joj je bilo jako lose. Rekla je stjuardesi da joj treba vode, a ova ju je zabrinuto gledala.


"Nije nista strasno, ne brinite.
" pokusala se osmijehnuti. Pitala se sta bi se desilo da joj pozlije, jos gore, sta da umre tu?

Ne, ja zelim da zivim. Vrijedi se boriti. Ko zna, mozda, ako ozdravim, mozda me primi nazad, mozda shvati..... Nije osjetila da joj suze idu niz lice.

Odmah po dolasku u Ameriku su je smjestili u bolnicu. Financijski dio su preuzeli njen stric i njegovi prijatelji. Nalazi koji su tamo napravljeni nisu obecavali nista dobro. Ali ipak, mala nada je postojala....

Za nepunu sedmicu dana su je operisali. Nije se probudila poslije operacije. Nastale su komplikacije i pala je u komu. Niko nije znao, da li ce se ikada vise probuditi. Njen stric i strina su je svakodnevno posjecivali. Pricali su s njom i nadali se da ih cuje. Ali, nista se nije desavalo.

Prolazile su sedmice, a ona se nije budila. Troskovi bolnice su bili astronomski i stric se pitao kako to sve da plati. Ali, na iskljucenje tih masina sto su je drzali na zivotu jos nije pomisljao. Nije to mogao uciniti. Organizovao je da njeni roditelji dodju na mjesec dana tamo, da bi je posjetili i da zajedno odluce kako i sta dalje. Majka i otac su po citav dan bili kod nje i pricali s njom. Pustali njenu omiljenu muziku. Ali, nikakvih promjena nije bilo.

Doktor im je rekao da su sanse da se probudi i zivi normalno spale na minimalu. Sta da rade? Kako da odluce? Nisu mogli pustiti da se masine ugase. Njeno srce je i dalje ritmicki kucalo.

I onda, nakon 7 nedjelja cekanja i nadanja desilo se cudo! Probudila se. Uzas!!!! Nije se niceg sjecala, nije mogla da govori niti je vidjela na lijevo oko! Njeni roditelji su bez obzira na to sve bili presretni. Njihova kcerka im se vratila.

Poceo je najtezi dio: rehabilitacija. Roditelji su se morali vratiti kuci. Ona je morala ostati jos minimalno pola godine. Osjecala se uzasno. Ta nepoznata lica oko nje su je gusila. Nije znala kako da probudi svoja osjecanja da im uzvrati tu toplotu i ljubav. Bila je kao malo dijete. Nista nije znala.

Isla je na razne terapije. Polako je pocinjala da govori. Na pocetku su to bili samo glasovi, bez ikakve veze. Ali, napredovala je. A sjecanje na sve sto se desilo prije operacije vise nije bilo tu.....
Nakon godinu dana uzasnog truda bila je skoro zdrava. Vid joj se povratio i govorila je. Polako, nekad nerazumljivo, ali je napredovala. Svakim danom sve vise. Kad je bila dovoljno oporavljena, stric joj je pomogao da nadje posao. Odlucili su da ostane jos tu, dok ne bude skroz "stara". Njeni roditelji su opet dosli. Donijeli su joj mnogo fotografija i njenih stvari koje bi joj mogle pomoci da pocne da se sjeca. Ali, ni to nije pomagalo.....

Dok je sjedila sa mamom i razgledala slike u albumu, primjetila je da je na vecini slika sretna i nasmijana u drustvu jednog prelijepog muskarca.

"Ko je ovo?" upitala je svoju mamu. Ova ju je tuzno pogledala i rekla:

"To je tvoj bivsi momak. Jako ste se voljeli."

"Bivsi? Zasto? Sta se desilo?"

Onda joj je njena mama ispricala sta se desavalo posljednjih par mjeseci prije njene operacije. Bila je jako tuzna, ali nije nista osjecala prema njemu. Cisto iz radoznalosti je upitala da li znaju sta se s njim desilo.

"Dolazio je kod nas par puta. Trazio je tvoju adresu, broj telefona, bilo sta. Ti si nam naredila da mu ne smijemo nista reci. Nisi zeljela da pati zbog tebe. Mislila si, ako se naljuti i misli ruzno o tebi, da ce te brze zaboraviti i poci svojim putem."

"I? Jesam li bila u pravu?"

"Donekle. Dugo je bio sam. Onda je upoznao jednu djevojku. Ozenio se kratko prije nego smo mi krenuli ovamo." tuzno joj je odgovorila mama.

Mrzila je sebe. Zasto se nicega nije mogla sjetiti? Kako je mogla tako zaboraviti te osjecaje, koji su izgleda bili jako jaki? Nije se mogla razumjeti. Ipak, na neki nacin je osjetila bol zbog te ljubavi i svega sto se desilo.

Nakon tri godine poslije operacije je sve bilo ok. Bila je potpuno zdrava. Tumor se vise nije pojavio. Pricala je normalno. Ali je jos uvijek bila sama. Njeno srce nije bilo spremno da zavoli nekog muskarca. Odlucila je da se prvi put od operacije vrati kuci. Makar na kratko.....
I dodje napokon taj dan za koji je vjerovala da se nikad nece desiti. Setala je prelijepim gradom. Ovaj put zdrava i spremna da se bori za svoju proslost. Nadala se da ce ovdje naci odgovore na milijun pitanja koja su joj se vrzmala po glavi.

Duboko je udisala prelijepi miris proljeca. Jedinstven. Tako je osjecala, ali se nimalo nije sjecala da je to mislila i nekad davno, prije 3 godine, kad je ona bila "ona".

I dok je setala s mamom i ona joj objasnjavala gdje su cula je da neko zove njeno ime. Iznenadjeno se okrenula i ugledala je jednog tako poznatog muskarca kako za ruku hvata jednu curicu od nekih godinu dana. Nije znala ko je to, ali je osjetila da joj srce brze kuca. Nista joj nije bilo jasno. I tad je shvatila da je taj muskarac zovnuo tu malu slatku curicu, a ne nju.

Pogledala je upitno svoju mamu i vidjela joj uplaseni, iznenadjeni pogled u ocima.

"Mama, poznajes li ovog muskarca?" upitala je.

"Da..." promucala je ona i nastavila "zar se ne sjecas fotografija iz tvog albuma? To je tvoj bivsi momak."

Tad joj je sve postalo jasno. Nije znala sta da ucini, kako da se ponasa. Pozeljela je da se sakrije, da je ne vidi. Nije imala pojma kakva ce biti njegova reakcija. Ali srce je na neki nacin tjeralo da se jos jednom okrene, da ga pogleda.... I u tom trenutku i on je ugledao nju.

Prvo iznenadjenje, pa bol, pa neodlucnost. Njegova dusa i osjecaji su mu se vidjeli na licu, i ona je shvatila da ga poznaje i razumije vise nego i jednu osobu s kojom je u ove tri godine kontaktirala.


"Volis li me?" zacula je odjednom. I onda cuje sebe kako odgovara:

"Pa znas...."

U tom momentu joj se stvorise slike iz proslih dana. Sjetila se toga! Vidjela je njih dvoje zagrljeni, beskrajno srecni...... Suze joj krenuse niz lice, srce hoce da iskoci iz grudi.

"Mama, idemo odavde. Dodji!" usplahirano rece. Vidjela je na njegovom licu da se dvoumi da li da joj pridje ili ne.

Okrenula se i pozurila, vukuci iznenadjenu mamu iza sebe.

"Zelim da idem u moj stan." odlucno rece. Majka joj jos nista nije shvatala.

"U tvoj stan? Ti se sjecas??" s nevjericom je upita.

"Da.... Ne.... Ne znam... Nesto se desava sa mnom, ne mogu ti objasniti."

Krenula je instiktivno u pravcu svog stana.

"Oh Boze.... sta da ucinim?" pitala se. Shvatila je da ga jos uvijek voli. Da ga voli kao nikoga na svijetu sto je ikad voljela. "Mama.... hoces li se ljutiti, ako te zamolim da me ostavis samu? Zeljela bih biti sama i razmisliti. Toliko mi se stvari mota po glavi, ne mogu se snaci."

"Jesi sigurna? Da odem bar s tobom do stana...." plasila se izgovoriti, da se boji da ona nece sama znati naci put.

"Ne, to nije potrebno. Znam gdje stanujem." nasmijesila se ohrabravajuce.

Mama joj je samo bez rijeci dala kljuceve. Na licu joj se vidjela zabrinutost.

"Telefon jos nije ukljucen. Nismo znali da ces tako brzo osjetiti zelju da odes u svoj stan. Nismo bili spremni da ....." nije mogla zavrsiti recenicu. Plasila se da kaze nesto sto ce je povrijediti.

"Nema problema mama. Ne mislim telefonirati. Ako budem nesto trebala doci cu kod vas. Vidimo se sutra." okrenula se i sigurnim korakom krenula svojoj kuci.

Polako je usla i upalila svjetlo. Sve joj se cinilo kao da je prije pola sata izisla iz stana. Pogled joj je pao na fotografiju na radnom stolu. Prisla je i uzela je u ruku. Njih dvoje.... Srecni, nasmijeseni, zaljubljeni. Osjetila je kako joj se oci pune suzama.

"Sta si se uplakala, kao malo dijete" rekla je sebi glasno. I onda ocajno pomislila: "sta dalje?"

Znala je da ne smije kvariti njegovu srecu. Ona je bila proslost. Ali, da li je zaista tako? Zasto je svojoj kcerki dao bas njeno ime?

Upalila je radio i sjela za sto. To sto je osjecala se ne moze opisati rijecima. Na radiju je zacula pjesmu:

Lutam tu kroz puste ulice
Slutim da si opet uz mene
Tvoja njeznost meni znaci sve
Ona vodi kad je najteze
Sjecanja i snove moram sacuvati,
Ja znam jos te zelim ali to ne znas ti

Ova prica ce se pamtiti
Probudit cemo sapat vjecnosti
Vjetrovi zivota su jednom zaplesali
Svojom snagom ljubav tada probudili


I jos uvijek zivim za najljepsi dan
Opet te ljubim, osjecam, kao nekada
I jos uvijek zivim za najljepsi san
Iz kojeg me budi i otima
Dah svitanja...


Ustala je i ugasila radio. To joj nije trebalo. Uzela je stare albume i polako pregledala te fotografije. Najcesce su bili on i ona na njima. Tuga joj je obuzela srce, nije znala kako da si pomogne. Jasno joj je bilo, zbog cega nije mogla da se zainteresuje za nekog drugog muskarca. Iako joj je sjecanje bilo u tami, negdje duboko u njoj ta ljubav je bila skrivena i samo cekala momenat da ponovo izbije na povrsinu. I sad kad joj se to desilo nije znala sta da ucini.


Najbolje je da opet ode. Ne moze ostati u tom gradu gdje ce ga stalno sretati. Mora ga pokusati preboljeti, poceti novi zivot, traziti novu ljubav. Znala je da to trenutno nije moguce. Da ga tako jako voli, da bi sve u zivotu dala da se tih zadnjih par godina izbrise, da sve bude kao prije. Ali to je nemoguce. Otice iz ovog grada. Ponijece uspomene i ljubav prema njemu. Tu ljubav koja je toliko jaka i koja je tjera da ucini sve moguce da ga ne povrijedi. Znala je da on ne misli tako o njoj. U zelji da ga zastiti povrijedila ga je toliko da je nemoguce da joj to ikad oprosti. Mora zivjeti s tim.

Nije primjetila kako vrijeme odmice. Vec se pocelo smrkavati kad je neko zazvonio na njenim vratima. Uplaseno je ustala, nije nikog ocekivala, pa osim njenih roditelja niko i ne zna da je tu. Ne, neko zna.... Da li je to on?

Polako je krenula prema vratima i provirila kroz spijunku. Vidjela je samo dugu crnu kosu, lice je bilo spusteno prema podu.

"Ko je?" upitala je.

"Ja sam, Suzana. Otvori vrata vec jednom!" zacula je nestrpljivi glas svoje nekada najbolje prijateljice.

Obradovano je otvorila vrata i jako je zagrlila.

"Suzana! Kako mi je drago da te vidim!" uzviknula je.

"Ah da?" ironicno je rekla Suzana. U ocima joj je vidjela radost da je vidi. "Tu tvoju dragost pokazujes na vrlo neobican nacin. Mogu li uci?"

"Naravno, oprosti" sklonila se i pustila je da udje. "Vjerovatno imas milijun pitanja za mene."

"Hahaha dobra si. Milijun pitanja.... Za pocetak bih ti postavila samo jedno: kako si mogla nestati bez rijeci i ovolike godine se ne javljati?" prijekorno je upitala.

"To je jako duga prica. Prvo mi reci odkud znas da sam opet tu?"

"Rekao mi je neko kome si srce slomila." znacajno ju je pogledala. "Kako si to mogla uciniti?"

Suzana, nekad se u zivotu dese nepredvidljive stvari. Ako imas vremena, radovalo bi me da sjednemo kao prije i da ti ja sve ispricam."

Sjele su, i ona je pocela svoju pricu. Suzani su se na licu ocrtavali svi osjecaji dok je slusala sta je njena najbolja prijateljica dozivjela. Od onog dana kad joj je ljekar rekao za tumor do danas, kad je njega ugledala u gradu. Kad je zavrsila, Suzana je jako zagrlila i prosaputala:

"Tako mi je zao. Zasto mi nisi nista rekla? Zasto mi tvoji roditelji nisu ni jednu rijec o tome rekli? Isla sam hiljadu puta kod njih, stalno su mi pricali da si na putu, da se provodis.... Nemas pojma kako sam bila ljuta, razocarana. I danas sam dosla samo da ti kazem da nisi nikakav covjek, da si me neizmjerno razocala. Oprosti mi sto sam tako mislila o tebi."

"Ne moras se nista izvinjavati. Razumijem te." odgovorila je s osmjehom. "Tako je dobro sto si tu. Nisam ni znala koliko mi nedostajes."

"I? Kako se sad osjecas? Ima li opasnosti da se tumor vrati? Ili nesto drugo?"

"Ne vjerujem. Doktori su rekli da sam potpuno zdrava. Nadam se da se nece ponoviti. Ne bih imala snage vise."

Da li namjeravas ostati ovdje? Bilo bi divno imati te opet tu."

"Ne znam Suzana. Tek sam dosla i odmah sam srela njega. Jos uvijek ga volim. Toliko, da mi ta ljubav stvara fizicku bol. Ne bih mogla podnijeti da ga sretnem u gradu sa zenom. Kako je mogao tako brzo da me zaboravi!" oci joj se opet napunise suzama.


"Pa nije mu bilo jednostavno. Patio je uzasno. Stalno me je zvao telefonom i raspitivao se o tebi. A ja mu nisam nista znala reci. I onda je upoznao nju. Mislim da je ozenio samo da bi imao razlog da te zaboravi. Mislim da je to bio ocajnicki pokusaj. Ali, ima tu jos nesto sto sigurno ne znas."

"O cemu se radi?"

"Ja ga naravno ne srecem vise cesto kao prije. I ovo sto cu ti reci nisam cula od njega, prema tome ne garantujem da je tako. Ali cujem da nije srecan s njom. Ili ona s njim. Tako nekako. Ona prica da mu je u zivotu druga, da je nikad nije volio kao neku prije nje. I da je ta druga jos uvijek u njegovom srcu." pazljivo je izgovorila ne ispustajuci je iz vida.

"Oh ne! Tako mi je zao! To je jos veci razlog da napustim grad. Vidjela sam mu kcerkicu. Prelijepa je. Ne zelim da to dijete pati zbog mene."

"Ne znam sta da ti odgovorim. To moras odluciti sama. Da li ces pricati s njim? Da li ces mu reci zbog cega si tako iznenada nestala?"


"Ne, to ne dolazi u obzir. Mora me preboljeti, mora pokusati da zavoli svoju zenu. A ne vjerujem da bi to uspio kad bi znao pravi razlog mog odlaska."

"Ja moram ici sad. Dogovorila sam se s nekima da izidjemo veceras. Hej, pa ako si ok, hajde sa mnom! To bi bilo ludo!"

Nasmijesila se Suzani i rekla:" Hvala ti na pozivu, ali umorna sam jako i mislim da nisam u tako dobrom raspolozenju da ludujem s vama veceras. Drugi put, ok?"

"Nema problema. Doci cu sutra do tebe opet. Ne, bolje, hajde da se nadjemo u nasem starom kaficu na kafi! Oko pola 1, vazi?"

"Dobro, doci cu. Obecavam."

Ustala je i jako je zagrlila. Onda je Suzana otisla. Ostala je opet sama sa svojim mislima.

Sa Suzanom se fantasticno provodila. Uzivala je u njenom drustvu i s osmjehom pozdravljala staru raju koja se iznenadjeno raspitivala gdje je tako naglo nestala i zasto se nije javljala. Odgovarala je da je dobila tu mogucnost da upozna svijet i da je to iskoristila. Vrijeme je jako brzo prolazilo. Taman se smijala nekoj anekdoti sto joj je Suzana ispricala, kad je na ulazu ugledala njega. I on je nju vidio i odmah se uputio prema njenom stolu.

"Moram na brzinu u wc." rece Suzana i ustade

Ona ju je ljutito pogledala. Nije ok da je sad ostavlja samu, ali je znala da Suzana to radi namjerno. Suzana je zeljela da taj njihov prvi susret prodje bez nekih svjedoka u blizini. Nesigurno je pogledala u njega.

"Zdravo" rekao je

"Zdravo" odgovori ona. Nije znala kako da nastavi, sta da kaze. I on je cutao. Ni jedno nije znalo kako da prekine tu situaciju.

"Mogu li sjesti kod tebe?" upitao je i stavio ruku na stolicu.

"Da, naravno. Oprosti."

"Kad si se vratila?" upitao je.

"Juce. Jos se uopste nisam navikla da sam tu."

"Lijepo je vidjeti te opet."

Ona se samo nasmijesila. Nije znala sta da odgovori na ovo. Onda se sjetila njegove prelijepe curice.

"Kcerkica ti je prekrasna." nije bila svjesna, da je to izgovorila naglas.

"Da, predivna je. Oduvijek sam zelio da ti budes mama moje djece." tuzno je rekao.

"Molim te, ne govori o tome. To je proslost."

"Reci mi samo jedno. Zasto si tako naglo nestala? Sta se desilo? Mislim da bi mi bilo puno lakse, kad bih to mogao razumjeti."

"U zivotu se dese takve stvari. Nesto nenadano, neocekivano. Morala sam. I o tome ne treba vise pricati. Sto je bilo, bilo je." Oci su joj se napunile suzama. Mrzila je sebe zbog toga.

"Ne! Mi moramo o tome pricati. Ja moram napokon znati sta se desilo! Ne mogu vise zivjeti s tim pitanjima. Vidim na tebi da mi nesto krijes!" iz njega je sva tuga izisla na vidjelo.

Nije mogao drugacije, jako je zagrlio. U tom momentu je shvatila da joj je mjesto samo pored njega. Zeljela je da to ostane vjecno tako. Ali onda je opet razum izbio na povrsinu. Njezno ga je gurnula od sebe.

"Ne cini to, molim te. Moras dalje zivjeti svoj zivot. Mi smo proslost." borila se sama protiv sebe.

"Ali, ti me jos volis! Vidim to na tebi. Pricaj sa mnom."

"Ne, tu se nema vise sta reci. Oprosti, moram ici." Ustala je i uzela svoju tasnu.

U tom momentu se pojavila Suzana.

"Ja idem. Vidimo se." Rekla je u prolazu i napustila kafic. Uputila se svojoj kuci.

Usput je razmisljala o toj uzasnoj nesreci koja se desila i njoj i njemu. Bila je beskrajno tuzna i ljuta na tu sudbinu koja joj je to ucinila.

Dan je prosao jako brzo. Nije ni primjetila da se vec smrklo. A roditeljima je rekla, da ce ih posjetiti danas! Nije zeljela da se brinu, a nije imala telefona da im se javi.

"Sta mogu, idem k njima." Pomislila je u sebi i pocela se oblaciti.


Proslo je par dana.... Ona je posjecivala svoje roditelje, rodbinu i uzivala u drustvu svojih prijatelja. Njega vise nije sretala. Dosta je vremena provela u razmisljanju i donijela odluku da je najbolje da se zauvijek vrati u Ameriku i nastavi tamo raditi kao i do tad. Znala je da joj nece biti jednostavno da ode, ostavi svoje roditelje i sve uspomene kojih se sad napokon sjecala. A bila je najvise tog bola svjesna i ljubavi za koju je znala da buducnost ne postoji. Ali, tako je najbolje. Nema druge mogucnosti, nego otici i pustiti ga da zivi svoj zivot.

Dan prije nego sto ce otputovati nazad za Ameriku je dosla Suzana da se oproste. Pokusavala se saliti s njom, ali bilo im je obadvjema tesko da se opet rastanu. To vrijeme koje su sad provele skupa je skoro nadoknadilo one godine koje su prosle u njenoj borbi za zivot...
"Da li ces se jos s nekim pozdraviti?" znacajno ju je upitala Suzana.
"Osim mojih roditelja, vec sam se pozdravila sa svima." odgovorila je ona, ignorirajuci Suzanin pogled. Pravila se da ne razumije.
"Dobro ti znas sta ja mislim. Zato mi odgovori: mislis li opet nestati kao prosli put, ili ces mu barem pozeljeti sve najbolje prije nego sto odes?"
"Ne. Necemo se vise vidjeti. Bar ne planirano. Ne zelim to." Odlucno je odgovorila.
"Zao mi je. Zbog tebe i zbog njega. Ja sad moram ici. Obecaj mi da ces mi se javiti kad odes tamo. Nemoj opet da nestanes." Jako ju je zagrlila.
"Naravno. Obecavam. Ti si i uvijek ces biti moja najbolja prijateljica."
Suzana je izisla a ona se vratila da zavrsi jos zadnje pripreme za put. Posmatrala je sitnice po kuci koje su joj bile jako drage i odlucivala sta ce ponijeti sa sobom. Ovaj put je isla sa znanjem da ce tamo ostati, da ce tamo graditi svoju buducnost. Ali, tuga je i ovaj put bila prisutna.
Vec je bilo pola osam kad je neko zazvonio na njena vrata. Prisla je i bez razmisljanja otvorila. Pred vratima je bio on. Iznenadjeno je gledala u njega i nije znala kako da reaguje.

"Zdravo." Rekao je. "Cuo sam da sutra odlazis."
"Da." Samo je odgovorila.
"Mogu li uci, ili cemo pricati ovako na vratima?"
"Zasto?"
"Sta zasto?" pravio se da je ne razumije.
"Mislim da ne bi trebao ulaziti. Nemam vise sta da ti kazem."
"Ali ja tebi. Zelim da se bar ovaj put oprostim s tobom. Nadam se da ces mi to dopustiti"
Ona se bez rijeci sklonila u stranu i pustila ga u stan. Znala je da je to greska. Uputio se direktno u dnevnu sobu. Da bi prekinuo tisinu, rekao je:
"Ovdje je sve kao prije. Osjecam se kao da sam juce bio zadnji put kod tebe" "Da, ali se mnogo toga desilo u ovih par godina. To znas i sam jako dobro."
Sjela je i cekala da on kaze sta zeli. On je sjeo pored nje. Bilo joj je neprijatno i to je vidio.
"Nije valjda da se plasis? Necu ti nista." Pokusao je da se nasali.
"Ne plasim se. Ali mi se ne dopada da si pored ovolikog mjesta sjeo kraj mene. Jos uvijek mi nisi rekao sta zelis." Mislila je ako bude neljubazna da ce on brze otici.

"Sta zelim?..... Zelim da mi napokon kazes istinu. Zelim da se ove godine izbrisu, da smo opet ono sto smo nekad bili. Da se ovo sve nije nikad desilo. To zelim!"

"Dobro znas da je to nemoguce. Zasto otezavas ovu situaciju? Zasto ne odes svojoj kuci, zeni koja te ceka i tvojoj prelijepoj kcerkici? Zasto si dosao ovamo? Znas da to nisi trebao uciniti!"

"Znam. Sve znam. Ali znam i da te volim vise nego sto sam ikoga volio. I znam da ti jos uvijek volis mene. I znam da mi je svaki dan pakao od kad si otisla. Da se ne prestajem pitati sta se desilo, zbog cega si nestala." Oci su mu se napunile suzama.

Ona ga nikad nije vidjela takvog. Nije mogla drugacije, zagrlila ga je i zaboravila na sve sto je do tad bilo. Zeljela je da ga utjesi, da ne gleda tu bol u njegovim ocima. Njezno ju je poljubio. Prvo polako, nesigurno, a kad mu je odgovorila na poljubac, postao je posesivniji. Zagrlio je i ljubio da da je od tih osjecaja pocela drhtati. Nije mogla da misli, osjecala je da je tu, da je napokon kraj nje, da ga toliko voli i da sve ostalo nije bitno.

Voljeli su se kao nikad to tad. Nije ni o cemu razmisljala, samo da je on sad tu i da je drzi u narucju. Bilo im je krasno. Nezaboravno....

Oko ponoci su lezali, sretni i bliski kao nikada prije. Odlucila je da mu kaze istinu. Da mu kaze da ga nikad nije zeljela povrijediti. Da ga voli kao i prije i da ga nikad nije prestala voljeti. On je s nevjericom slusao pricu o proteklih par godina. Nije ni primjecivao kako je jako grli, kao da zeli da je zastiti od svog bola kroz koji je prosla. Plakao je s njom.

"Oh Boze.... zasto mi to nisi rekla? Zasto si zeljela da kroz sve prodjes sama... A ja budala, proklinjao sam te zbog toga sto si mi ucinila, dok si se ti u to vrijeme borila da prezivis! Oh Boze....."


Smiri se, molim te." i ona je plakala. "Nisi mogao nista izmjeniti... Nisam znala da li cu prezivjeti i zeljela sam da me zaboravis da ne bi patio za mnom."

"Da. Ali te ja nikad nisam zaboravio. Patio sam za tobom, pokusavao da te zamrzim, ali sve je bilo uzalud. Jedino sto me je svaki dan mucilo je zasto si to ucinila..... Zasto mi tvoji roditelji nisu rekli istinu? Ili Suzana?"

"Oni nisu smjeli, obecali su mi da nece reci. A Suzana nije znala. Nisam joj nista rekla bas zbog toga jer sam se plasila da ce ti na kraju popustiti i ispricati sve. A to nisam zeljela."

I sta sad? upitala se u sebi. Ne moze ga rastaviti od te kcerkice. Bez obzira koliko se vole, njegovo je mjesto pored njegove zene i djeteta.

"Pocecemo iz pocetka. Sve ce biti dobro. Ja cu razgovarati s zenom, sve cu srediti."

"Ne! Ne cini to jos. Moramo razmisliti." pokusala je da ga ubijedi.

"Tu se nema sta razmisljati. Ja pripadam tebi i ti pripadas meni."

Samo ga je nijemo zagrlila. Znala je da stoji pred najtezom odlukom u svom zivotu


Da.... tu noc ga je uspjela nagovoriti da se vrati kuci, i da zeni jos nista ne govori. Predlozila mu je da dodje sutra i da jos jednom razgovaraju o tome. Cim je on izisao iz stana, pocela je pakovati svoje stvari. Sreca da on nije znao, da njen avion polijece tako rano ujutro.

Na brzinu je napisala Suzani kratko pismo i zamolila je, zaklela je u njihovo prijateljstvo, da ni pod kojim uvjetima njemu ne da njenu adresu. Ujutro je vec u 6 sati izisla iz stana. Roditelji su je odpratili na aerodrom. I njima je jos jednom podvukla, da nikome ne govore gdje je. Oni koji trebaju, imaju njenu adresu, obrazlozila je.

I tako je, teska srca sjela u avion i odletjela negdje daleko....

------------------------------------------------------
Prolazilo je vrijeme. U Bosni je poceo rat i ona je izgubila svaki kontakt sa Suzanom. Odmah na pocetku rata, njeni roditelji su napustili grad i dosli k njoj. Mama joj je rekla da zna, da je on neposredno poslije njenog odlaska takodje otisao iz grada. Sa svojom zenom i kcerkom.

Ona je pokusavala da ga zaboravi. Na momente joj se cinilo da joj se to i desilo. Mislila je da se zaljubila i nakon 3 godine je odlucila da se uda. Neposredno poslije toga postala je i sama majka. Ali jos za vrijeme prve godine braka je shvatila, da je to samo zabluda, da joj je muz drag, ali da svog momka iz mladosti jos nije zaboravila.

Sedam godina nakon njihovog zadnjeg vidjenja nasla je kartu u posti. Pisalo je samo: "Jos uvijek te volim." I nista vise! Ali, nesto drugo nije ni bilo potrebno. Prepoznala je rukopis. Bila je sva zbunjena, slomljena, nije znala vise nista.

Par dana kasnije zazvonio je telefon. Javila se i cula kako s druge strane zice jedan tako poznat i drag glas rece:

"Kako je dobro cuti tvoj glas"

Tisina. S obje strane. Suze su joj tekle niz lice.

"Da li si jos tu?" upitao je.

"Da." prosaputala je. "Kako si me nasao?"

"Suzana.... Sreo sam je na moru, pricali smo dugo i onda sam je ubjedio da mi da tvoju adresu. Rekao sam joj, ako zna sta je ljubav, ako si joj ikad ista znacila, dace mi je. I to je ucinila."

Nije znala sta da odgovori na to. On je nastavio:

"Jesi li svjesna kroz sta sam prolazio? Trazio sam te preko prijatelja i poznanika, cak sam i internacionalni crveni krst molio za pomoc. Ni internet mi nije pomogao....."

Ona i dalje nije mogla rijeci izustiti. Onda je upitala:

"Kako si? Gdje si sad?"

Odgovorio joj je gdje se nalazi. Drugi kontinent. Daljina.... A opet tako blizu....

"Kako ti je zena?

"Mi smo neposredno poslije tebe napustili Banjaluku. Otisli smo za Hrvatsku. I par mjeseci poslije toga se razveli.... Nadao sam se, da cu te naci, ali to mi do sad nije uspjelo.... Sve sto sam ikad u zivotu zelio je, da budemo skupa."

"To je nemoguce. Za to je kasno." prozborila je. Bol je rasturala, ali znala je da povratka nema. Ne vise.

Ispricala mu je ono sto je i sam znao. Da se udala, da je majka i da ni pokoju cjenu ne moze da sve to izbrise i bude s njim. Bez obzira koliko bi ih to oboje usrecilo. Bilo bi previse ljudi koji bi zbog njihove srece patili.

Na kraju mu je rekla:

"Nemas pojma sta mi znaci sto sam ti cula glas. Uzasno me boli sto vise nikad necemo biti skupa. I nikada se necemo vidjeti. Uvijek cu te voljeti, ali to je sve sto ti mogu dati. Mene, moje tijelo, vise ne mozes imati. Ali imas nesto sto niko drugi prije i poslije tebe nije imao: moju ljubav."

Ne cekajuci njegov odgovor spustila je slusalicu. Od tada je proslo par godinica. Nisu se vise culi. Nije je vise kontaktirao. Ali uvijek kad cuje jednu pjesmu, suze joj krenu niz lice. I zato je evo postavljam ovdje, da zna da ima neko ko misli na njega i ko mu porucuje: TEBI LJUBAVI


Dal pomislis na mene
Kad hladna kisa pada
Ma gdje mi zivis sada
Dal nocas imas sna
Razdvojio nas zivot
Na dvije strane svijeta
Od vjecitoga ljeta
Do hladnog sjevera
Al isto nam je nebo
Sto nocas snama place
Isto nam je suza iz oka kanula
Ja znam da nisi sretan
I mene tuga slama
Jer ljubav kao nasa
Je ljubav vjecita
Dal pomislis na mene
Kad nekog drugog ljubis
Dal moje ime skvisne sa tvojih usana
Razdvojio nas zivot
I neznam gdje si sada
Al nema noci,dana da ne mislim na nas
Al isto nam je nebo
Sto nocas s nama place
I isto nam je suza iz oka kanula
Ja znam da nisi sretan
I mene tuga slama jer ljubav kao nasa je ljubav vjecita...... prejako...moje suze nisu stavale.....
Objavio/la dina94 u 00:06, 21 komentar(a), print, #
08.06.2009.
Propale ljubavi.... : ( : ( : ( previse suza,pretuzno....

Devojka : Sta se desilo?
Decko : Ljubavi znas da te volim.
Devojka : Znam,cemu ta faca?
Decko : Tata me je upisao u internat.....(pravi snuzdenu facu)
Devojka : Super. Cemu takva faca onda ljubavi? Zar to nije ono sto si zeleo?
Decko : Jeste ali, ne ovde vec u inostranstvo
Devojka briznu u plac
Devojka : Zasto tamo zasto tako daleko ostani, ostani...
Decko : Podji samnom hajde
Devojka : Ne mogu ne daju mi
Decko : OK razumem...znas trebas mi uvek...i zauwek
Polazak : Grle se neprekidno 10 min.Ljubi je ona od suza ne dolazi do reci...
Decko : Moram da krenem
Devojka : Ne ostani makar jos malo
Decko : Ne mogu. Moram da krenem
On ulazi u autobus i odlazi...
Stize pismo posle par dana
Draga Devojko,
Nisam imao vremena da ti ovo kazem al sad cu. Imam drugu nikada te N.I.S.A.M voleo.
Smarala si me uvek sa pozivima, a tek kako izgledas DEBELO devojko... Imas glupe misli u glavi. Smarala si me sa onim mazenjem u krevetu. Tvoji poljupci su odvratni igleda ko da lizes zabu... Fuj; ne zelim nikada vishe da cujem za tebe.
(devojka briznu u plac ne verujuvci sta joj se desava)
Drug decka : Jesi dobila pismo
Devojka : Jesam bolje da ga nikad nisam otvorila
Drug decka : Pogledaj u dzepu jakne...
Devokjka pogleda u dzep jakne i nadje papiric : "Nadam se da ce ovo stici pre onog pisma. Posto sam znao da ce mi tata gledati u pismo malo sam ga izokrenuo swe sto sam reko u pismu, jos je obrnuto, Volim Te, Lepa si, uzivam dok se mazim s tobom, volim tvoje poljupce.....
Devokja : Znala sam, znala sam da me voli
Posle par dana Decko je zove i javlja joj da dolazi prvim avionom i da ostaje kuci tu ce i ici na koledz.
_sutradan_
Pip! pip! pip! Prekidamo program zbog vesti - Avion iz New Castla se srusio na pola puta pola mrtvih, pola teze povredjenih...tragedija meseca
Devojka se od bola sto je on mrtav ubila... Rekla je nema zivota bez ljubavi moje
_sutradan_ poruka na telefonu
"E sreco nemoj da brines ja sam ok! Nisam stigao na taj avion u 6 ujutru pa sam morao da cekam ovaj danas. Volim te avion mi slece oko 5 popodne cekaj me, kiss!
Objavio/la dina94 u 23:06, 14 komentar(a), print, #
08.06.2009.
smrc smrc smrc

Ewo još jedna tužna ljubavna prièa:

Lea i Martin su se znali od 5-tog razreda osnovne skole.Otkad se znaju izmedju njih uvijek postoji "ono nesto"... Njihova ljubav se rasplamsala u prvom razredu srednje skole...kada su zajedno upisali opstu gimnaziju... Ta skola ih je zauvjek spojila...Njihovi roditelji,profesori prijatelji su prihvatili ovu prelijepu mladenacku ljubav iako su bili jako mladi... Lea i Martin su dane provodili zajedno ispunjavajuci ih poljubcima,zagrljajima i slatkim tajnama... Svaki trenutak proveden zajedno ih je zblizavao svakog dana sve vise... Jednog dana Lea se nije osecala dobro i mama je odvela doktoru na pregled.Njegov izraz lica nije ohrabrivao ni Leu ni njenu mamu.Doktor im je saopstio ruznu vest:Lea je imala tesku bolest srca i trebala je hitno transplataciju... Najveci problem je bio sto nije bilo donatora...Martin jedugo cekao Leu i kada je vidio onaku bledu znao je da nesto nije u redu...Lea ga je odvela na njihovo zajednicko mjesto i dok je prikrivala suze sve mu je ispricala.Martin je osjecao kao da mu se srusio cijeli svjet,imao je jaku potrebu da zaplace ali znao je da ne smije-znao je da mora biti jaci-radi svoje Lee... I tako su dani prolazili a Martin i Lea su svaki dan provodili zajedno...on se trudio da Lei udovolji u svemu mada je to nekad bilo nemoguce a Lea je pokusala da bude jaca od bolesti... Martin je znao da to sto radi nije dovoljno...Jednog dana Lea je primila poziv u kojem su joj rekli da su nasli donatora i da za 2 dana ima operaciju...Bila je presretna jer je to znacilo da ce za 2 dana biti zdrava i ponovo ce moci uzivati u svim carima zivota-zajedno sa Martinom...Kada mu je to rekla on je samo zagrlio kao da im je to prvi i poslednji put da se vide... Dva dana su brzo pr

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
zaaana01 #11

Odgovori: 3205


07. Sep 2010. 22:07:23
moj omiljeni pesnik

OSEÆAM
Oseæam, draga, oseæam
kosu tvoju što blista,
ali nisam sreæan
što odlazim zaista.

Jesenjih se noæi seæam
dok senke breza kruže.
Što dan nije bio veèan,
a mesec blistao duže.

Još èujem dok patiš:
"Proæi æe godine u letu
i zaboraviæeš me sasvim
uz neku drugu na svetu."

I danas lipa cveta
i oseæanja gore ko plamen.
Ja sruèih toga leta
cvetove na tvoj pramen.

Ne gubi srce, snagu.
S drugom æe poljupce tkati.
I ja æu ko prièu dragu
tebe njoj spominjati

***
I vernošæu ne muèi me,
vernost svaka meni smeta.
Ko pesnika rodiše me,
ljubiæu te k’o poeta.

***
Neka zvoni pesma,
nek se pesma lije,
ipak neæe biti
što je bilo prije.

Od gordosti prošle
i snage, što posta?
Ova svirka tužna
jedino mi osta.

***
Izljubiæu te, taæi telom
i kao s drugom poæ’ u dom.
Ja voljeh devojku u belom,
sad plavu volim dušom svom



-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
zaaana01 #12

Odgovori: 3205


07. Sep 2010. 22:08:09


RASTANAK
Veæe crne obrve natuèe
Usnule ptice pred kanonom stoje
Da nisam mladost popio juèe
Da se juèe nismo rastali nas dvoje.

Zaboravim mraène sile
Što me bez milosti kidale i klale
Lik tvoj nežni i oèi tvoje mile
U duši su mi jedino ostale.

Pa i ako se zaljubim u drugu
I snjom ljubljenom, shvati
Prièaæu o tebi svoju tugu
I kao nekad opet drugom zvati.

Prièaðu joj o nama kojekuda
I o životu sve što bude htela
Glavo moja neizmerno luda
Do èega si ti mene dovela.

***
Pjesnièe jadni, zar æeš moæi opjevat stihom mjeseèinu?
Veæ odavno su zgasle oèi u strasti, kocki i u vinu.
Ah, mjesec silazi kroz ramu i oèi bole od mjeseca…
Igrao sam na pikovu damu, izigrao sam karo keca.


-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
zaaana01 #13

Odgovori: 3205


07. Sep 2010. 22:08:42


TI NE VOLIŠ
Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuæ’ u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,
rijeèi moje ni nježne, ni grube.
Koliko si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oèi su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruæa -
i ko što smo slucajno se sreli,
rastanak æe biti bez ganuæa.

Ti æeš proæi putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noæi
u ljubavi, stojeæi na cesti,
možda i ja onuda æu proæi
i ponovo mi æemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleæi
ti æeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veèe", tiho æeš mi reæi.
"Dobro veæe, miss", i ja æu tako.

I ništa nam srca neæe ganut,
duše bit æe smirene posvema
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.


-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
zaaana01 #14

Odgovori: 3205


07. Sep 2010. 22:09:26


SVE ŠTO ŽIVI OŽILJAK IMA
Sve što živi ožiljak ima,
još iz detinjstva, poseban, ran.
Da nisam pesnik, ja með’ svima
bio bih hulja i lopov znam.

Mršav i rasta odveæ malena,
með’ decom bio sam uvek heroj,
èesto, èesto nosa razbijena,
vraæ’o sam se ja i pod krov svoj.

Uplašenoj majci, kad pred nju banem,
reè ceðahu usne krvavo-tmaste:
- Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
a veæ sutra sve æe da zaraste -

Pa i sada, kada se bez traga
onih dana krv vrela smirila,
nespokojna neka drska snaga
na poeme moje se izlila.

Na veæ zlatne literarne hrpe;
i u svakom retku što se vije
ogledaju se nekadašnje crte
kavgadžije, nemirka, delije.

Kao nekad imam hrabrost mušku,
al’ nov korak moj se drukèe sluša…
Dok mi nekad razbijaše njušku,
sada mi je sva u krvi duša.

Ne velim više majci okrvavljen,
veæ tom šljamu što cereæ’ se raste:
- Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
A veæ sutra sve æe da zaraste! -


-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
zaaana01 #15

Odgovori: 3205


07. Sep 2010. 22:10:29


HALJINA MODRA I PLAVE OÈI

Haljina modra i plave oèi
Lagao sam dragoj jedne noæi
Draga pitala: "Meæava veje?
Spremiu postelju, peæ se greje."

Odgovorih dragoj: "Neko sa visine
cvetovima belim pokriva daljine.
Postelju spremi peæ se greje,
bez tebe u srcu meæava veje."

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
zaaana01 #16

Odgovori: 3205


07. Sep 2010. 22:40:33
sinotj zalutah na jedan sajt i nadjoh prichu nekog poznatog..


Tamo gde ljubav stanuje


Bezvoljno sam ležala u krevetu. Èini mi se danima. Da mi nije pripala muka od silnog ležanja ili od gladi, sigurno nikad ne bih ni ustala. Kroz otvoren prozor udahnula sam julsko predveèerje i na trenutak se osmehnula deèurliji koja su jurila oko zgrade. Otišla sam u kuhinju, stavila vodu za kafu i sa uživanjem povukla dim cigarete. Koliko dugo nisam pušila? Koliko ima vremena od kada je Vuk otišao?... Dva dana.
Izašla sam na terasu da ispijem kafu.
Predgraðe, a tako živo naselje. Klinci, oèigledno je, izrastaju u prave gradske mangupe, baš kao mi nekada. A onda, baš kao da se sam vrag poigrao, nežni ženski glas, dozivao je:
- Nenade, veèera!
Klinci su ustali sa iviènjaka trotoara i potrèali u susedni ulaz. Svi kod Nenada. Nasmejala sam se. Baš tako poèinje prièa dece kruševaèkih ulica. Jedna prièa koju æe neke generacije zasigurno pamtiti. Sedamdesetšesto, sedamdesettreæe i šezdesetdeveto godište.
Vuk i ja smo bili najmlaði. Živeli smo u kuæama u samom centru grada. Imao je istu sudbinu kao ja - da ga èuva baka. Te dve bake, bile su sve što smo Vuk i ja imali. Išli smo u istu školu, u pocepanim patikama koraèali visoko podignute glave. Sedeli bismo na asfaltu i prièali dok moja ili njegova baka ne povièe da je veèera spremna. Tada ulazimo u prohladnu prostoriju i veèeramo u pauzama smeha. Noæu, ulice i grad postaju naši.
Vremenom ulazimo u neki novi svet, svet novih ljudi, lakih zarada, dima cigareta, laži i prevara. Posmatramo kako se devojke prodaju za jednu noæ, kako ljudi gube kuæe i stanove za nepunih sat vremena. Gledamo koliko novca ljudi imaju i rasipaju. Tek tada postajemo svesni da mi doruèkujemo poparu, nosimo jedan duks dok se drugi ne osuši i uèimo u hladnoj sobi dok ne doðe vreme polaska u školu...

Vuk postaje pravi mangup, a ja jedna od najpoželjnijih devojaka

U nekoj novembarskoj noæi motamo svoj prvi džoint. Krademo jabuke na pijaci, maskaru na vašaru, trenerke na buvljaku. A u školi prevazilazimo i sami sebe. Samo od nas zavisi hoæemo li postati neko ili nešto u životu, hoæemo li uspeti. I to, na svu sreæu, na vreme kapiramo i dajemo sve od sebe. Ulica nas èelièi, otvara sve moguænosti, ali nas ne uzima totalno pod svoje. Škola nam daje nadu u neko bolje sutra a bake sigurnost, ljubav i sklonište.
Vuk postaje pravi mangup koji se ukljuèuje i igra u svemu tome spolja. Dolazi kuæi sa pomalo novca, lupa na prozor moje sobe i šapæe:
- Odvoj ovo na stranu, uradi i moj domaæi jer neæu stiæi. I probudi me u pet, imam pismeni sutra...
Ujedno postaje i pravi srcelomac. Devojke luduju za njim, a on se, ruku na srce, ponaša kao pravi okrutni muškarac. Zavede i nestane! Ja postajem jedna od najpoželjnijih devojaka u gradu. Ali, ko je i skupio hrabrost da bude sa mnom, brzo bi odlazio. Smetalo bi mu što izlazim bez njega, što nikad nemam mnogo vremena, bio bi isuviše ljubomoran na Vuka, ili, jednostavno, nije pripadao našem svetu.
- Opet te je neki kreten ostavio? - prokomentarisao je Vuk jednom. - Pusti to, nije vredan. Šta on zamišlja, da je neka faca?! Pa nije on Bogom dan, Kristina!
I sve tako, ukrug.
Vuk je skupio dovoljno novca da nam posle završene srednje škole obezbedi još nešto jer nismo imali nameru da idemo na faks ili višu. Zaposlili smo se da bismo pomogli bakama. Nemaèki je savladao sa malim teškoæama, ali ga je najzad imao u malom prstu. Kao i ja rad na raèunaru. Uspeo je da ode u Nemaèku, ali nikako nije mogao da dobije dokumente. Povremeno se javljao.
- Ovde ne smem da budem, a tamo ne mogu da se vratim. Život mi se ponovo pretvara u pakao, bolje je što sve ovo ne možeš da vidiš. S druge strane, sve je ovde prelepo, ali vraški zajebano, princezo. Èuj, nemoj ništa da prièaš bakama, reci im da sam OK - prièao je.
- Ne brini za to. I... ej, Poki...
- Reci...
- Nemoj da se predaš!
- Nikad, znaš to!
Poki je bilo tepanje od njegovog nadimka. Neki tajni znaci i šifre ostali su za nama, iako sam pamtila èak i svaki pogled, svaki gest.
Ubrzo su obe bake umrle. Iste godine, jedna za drugom. Vuk nije mogao da doðe. U tuðem svetu, pored svega što mu se dešavalo, kako je sve to podneo, verovatno samo on zna. Meni je on tada, po prvi put, tako bolno nedostajao, kao da me je tek tada zaboleo njegov davni odlazak.
Ne seæam se proleæa te godine. Seæam se samo mirisa jorgovana, mog tako uzaludnog sedenja na iviènjaku trotoara u nadi da æe mi se bar neko od njih vratiti. Nisam stigla da odbolujem smrt jedine dve osobe koje sam imala na svetu. Nisam odbolovala ni Vukov odlazak. Znala sam da nema leka kada tugujem, da od uspomena i seæanja sigurno neæu živeti. Ovoga puta sam ja bila na potezu, trebalo je da osiguram svoju buduænost.
Prodala sam kuæu u centru grada i kupila mali stan u predgraðu. Sa znanjem koje sam imala, posla koji sam pored redovnog, tad veæ i samostalno obavljala, novca je bilo na pretek.
Godine su brzo i nekako podmuklo prolazile. Kao i poneki muškarac u mom životu. Nisam se ni trudila da nekoga zadržim kraj sebe. Za to je trebalo vremena, strpljenja, tolerancije, a ništa više od svega toga nisam imala, bolje reæi nisam želela da imam.
A onda se Vuk jedne julske noæi javio:
- Princezo, najzad dolazim, doduše, nakratko...
Od silnog uzbuðenja nisam mogla da prièam. Samo sam mu rekla svoju novu adresu.

Telo mi je treperilo
od njegovih poljubaca

Kada je ušao u moj stan, vrištali smo od sreæe, smejali se, grlili, opet vrištali. Posle takvih izliva emocija, sedeli smo i prièali èitave noæi. O svemu. Posle svega, sada ima svoj auto, posao, stan, dokumente, sve. Uradio je sve što je želeo.
- A vidim, i ti si! Da li ti je ostalo dovoljno novca? - pita me.
- Sasvim dovoljno. Ako nekad budem imala dete, stvoriæu mu nešto, da nikad ne prolazi kroz sve što smo prolazili ti i ja.
- Doneo sam ti nešto novca, da malo teraš silu, i pune dve torbe garderobe, oduševiæeš se, broj sam, vidim, pogodio.
Spušta pogled i ja primeæujem bol na licu koje je dobilo poneku boru. Sede vlasi èine ga starijim, kaže, osedeo je posle smrti baka, kao i ja. A bili smo tako mladi tada.
- Ja se farbam, baš me briga - pokušavam da ga razveselim, ali oèigledno je da ga još nešto muèi. Kao da mi èita misli, konaèno mi kaže:
- Pre dve godine sam se oženio jednom Nemicom.
- I tako si dobio papire? - pitam, a znam.
- Da.
- Jesi li se zaljubio, ili si se oženio zbog papira?
- Zaljubio sam se - kaže promuklim glasom i ja znam da laže.
Znam da ga je stid samog sebe. Posle svega što smo preživeli, posle mnogo odricanja, ponosa, on se tako dobro prodao! Poverovala sam u laž.
- Imaš li dece? - upitala sam ga.
- ]erkicu, zove se Kristina - smeši se, a meni suze stoje u grlu.
Ne, ne vredi plakati. Bar ne sada kada smo uspeli u životu. Ne vredi plakati ni zbog èega, to Vuk i ja najbolje znamo. I držimo se toga i u predivnom praskozorju što ne obeæava ništa drugaèije, ništa što veæ ne znamo, dok palimo sveæe na grobovima naših baka.
Spavala sam èitavu veènost. Posle toliko godina, prvi put tako dugo i mirno. Kao da sam se pomalo umorila od svog života.
- Hej, princezo, moram da se vratim nazad. Hajde da okrenemo jedan krug, nikad te nisam vozio u besnom autu.
Pospana, ali vrlo svesna toga da on odlazi, stvara mi se oseæaj onih istih suza u grlu. Vožnja kruševaèkim ulicama vraæala je slike prošlosti, detinjstva, naše mladosti. Ispred svoje kuæe je zastao i dugo æutao.
- Želiš li da uðeš? - pitala sam.
- Ne, ne mogu. Mislim da bi me to ubilo. Uradiæu isto što i ti. Prodaæu je i kupiti stan u istom onom naselju, sviða mi se. A i... znaš, živim u nadi da æu se jednog dana ipak vratiti. Uostalom, sada æu èešæe dolaziti.
Kada je veæ bilo krajnje vreme da poðe, dovezao me je do ulaza zgrade i dugo i nežno ljubio. Celo telo mi je treperilo od po-ljubaca. A rekao mi je, kada mi se to desi, tako æu prepoznati onog pravog. A da li je on bio onaj pravi? I da li smo uradili sve što smo želeli? Jesmo li, kada još ponekad poželimo da nam se vrate one godine trèanja po kiši, da osetimo miris tamjana u sobi, grejemo promrzle ruke, da još jednom, makar na tren, èekamo da se ohladi popara dok se smejemo sedeæi za rasklimanim stolom? I uzalud sve zlato, sav novac ovog sveta! Shvatamo da je jedino blago samo jedno - naš smeh koji æe nam za nekoliko trenutaka život ponovo oteti...
On odlazi, ja još neko vreme ostajem da sedim na iviènjaku trotoara, kao kada je i prvi put otišao. Kao kada sam donosila važne odluke u životu. Kao kada su bake umrle.

Posmatram Saletove zelene oèi i znam da æu zauvek ostati sa njim

Neko seda kraj mene. Kaže:
- Uh, više ne mogu da se smestim na iviènjak. Bilo je lakše kada sam bio mali. Ako mi neko pregazi noge, znaæu da treba teritoriju da prepustim nekim novim klincima.
Iznenaðena sam. Sale. To je lik iz generacije šezdesetdevetog. I sa njim smo mnogo toga prošli, dugo ga nisam videla.
- Šta ti radiš ovde? - pitam.
- Isto što i ti. Treæi ulaz, drugi sprat, malo sopstvenog mira posle svega.
Ne pitam šta se desilo sa njim. Ne pita ni on mene. Savršeno se kapiramo æuta-
njem. Iz neèijeg stana dopire melodija stare pesme za koju pouzdano znam da je i ova generacija šezdesetdevetog voli.
Ustajem i kažem mu:
- Hajde da ti i ja prošetamo do grada, kupimo pomfrit sa dosta majoneza i prskamo se vodom iz fontane? Važi?
- ’Ajde, ako te nije sramota - smeje se.
- Daj mi ruku!
- Hej, mala, šta zamišljaš ti, držanje za ruèice sa mnom?! - pita Sale.
- Hej, faco, tvoje vreme je prošlo - zadirkujem ga.
- Pa, u pravu si. Pogledaj ih samo... - pokazuje mi na grupu klinaca levo od nas.
Uzima me za ruku i pita:
- Usput, je l’ ono bio onaj mali, kako se zvaše...?
- Da, baš on.
- Znaèi, uspeo je da dobije dokumente, èim dolazi i odlazi.
- Da, oženio se tamo - kažem i istog trenutka kao da se i sama mirim sa tim.
Opušteno, bez mnogo reèi, šetamo, prskamo se, jurimo. Znam da se za nekadašnjeg mangupa grada Kruševca ne moram boriti. On je došao i ostaæe tu. Miran, tih i stabilan. Neæe postavljati suvišna pitanja, a znaæe sve iz samo jednog pogleda. Budiæemo se zajedno, savršeno æemo se kapirati i imaæemo jedno drugo nesebièno, jer to je sudbina koja nas je ipak èekala u predgraðu.

¤ ¤ ¤

Ne izlazim iz kreveta dva dana. A kada najzad izaðem na terasu, trgnu me neki novi klinci što jure kruševaèkim ulicama. Igraju žmurke u Partizanskih kurira, tuku se u Zakiæevoj, ljube se u Porti, na Trgu se danonoæno smeju.
Trgne me i zvono na vratima, Saletov èvrst zagrljaj dok ostaje sa mnom na terasi i predlaže da brojimo zvezde. I opet, sa radija se èuje ona pesma koja možda tek sada dobija svoj pravi smisao:

"Jedne noæi, jedne zime,
ko zna gde i ko zna kada
moje æe te setit ime
naših šetnji, našeg grada.
A ja neæu s tobom biti
da te smirim, da ti prièam,
tvoj æe nemir tada skriti
neko ko mi nije slièan..."

Posmatram Saletove zelene oèi i znam da æu zauvek ostati sa njim.
I, da, naravno, ako bude muško, zvaæe se Vuk. Toliko mu dugujem. I sebi. I bakama.

"DEVEDESETE"

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
Branasoft #17

Odgovori: 7220


08. Sep 2010. 03:36:25


super.......samo sto je bre mnogo tuzno


-----------------
We have only magic, and this is tragic...
zaaana01 #18

Odgovori: 3205


08. Sep 2010. 17:42:08



Tužna prièa


Ovo nije tipièna prièa o dvoje mladih koji se vole,ovo nije ni izmišljena prièa o sudbini jedne zaljubljene devojke.Ovo je na svu žalost prièa koja je istinita.Kažu ljudi da je ljubav slatka.Ali ta slatkoæa može da udari u glavu I da postane veoma gorka.Ja sam oetila i slast I gorèinu.


-Eto ti Sandra govorila sam ti,jos pre nego sto ste se smuvali,da on nije za tebe,a ti si ludo moja njemu verovala-rekla je moja najbolja drugarica Olja.Olja je tu reèenicu ponovila jos pre osam meseci kada smo ja i Srdjan raskinuli.Nas dve se poznajemo skoro dve godine i znamo sve jedna o drugoj.Elem izmedju mene i Srdjana je sve poèelo jedne prvo aprilske veceri:
Dok sam sedela u svojoj sobi zavaljena u fotelju stigla mi je poruka:’’Video sam te u gradu i strašno si mi se dopala želeo bih da te upoznam’’.
Broj mi je bio totalno nepoznat pa sam odgovorila-’’Izvini ko si ti èinimi se da si pogrešio br.’’!
Odgovor je usledio:’’Nebitno ko sam a mislim da nisam pogrešio broj jer mi treba Sandra ’88 god. I koja trenira odbojku.’’!
Pomislila sam da me neko zeza jer je 1 april pa sam se i ja zezala:’’Dobro ljubavnièe koje si ti godište i odakle se mi znamo?Odakle ti moj broj telefona’’!
Sldeæa poruka je glasila:’’Ja sam ’89 god ja sam tebe sreo u gradu ali ti mene nisi videla i reæiæu ti ko mi je dao tvoj broj kada se budeš videla samnom’’
Pocela sam na sav glas da se smejem jer nisam mogla da poverujem da tamo neki klinac,tako sam ja zvala sve one koji su mladji od mene pa makar i godinu,zeza.Ipak slazila sam da se vidim sa njim samo da bi saznala ko to veæ danima širi njen broj po gradu.
Posle toga smo se videli jos par puta i smuvali .Srðan je bio ’’klinac’’ koji je izgledao dosta starije za svoje godine.Imao je kosu boje pokosenog sena,oèi boje plavetnila,u kojima sam ja prosto letela,i predivan osmeh od uva do uva.Ja se inaèe ’’primam’’ na takve momke poput njega.Šta æu nisam ja kriva što ludim za plavušanima.Moj broj je dobio od moje naj drugarice iz odeljenja,Tamare.Naravno ja se nisam ljutila jer ga ona zna jos od malena.
Naši susreti su bili veoma retki.Ja se luda zaljubila i pocela da se nerviram zbog njega.Srðan je mislio da ga varam i da se samo zezam sa njim.A ja sam mu glupaèa bila verna èak i u mislila.Stalno me je proveravavo.Oligica joj je uporno prièala da on nije za nju ali ona nije htela da je sluša,jer Slobodan nije podnosio Olgicu.Kad kod bi se posvaðali on je optuživao Olgicu,a Sanja nije htela da bira izmedju njih dvoje. Bilo kako bilo posle mesec dana provedenih zajedno raskinuli smo na najgluplji nacini tek tada sam shvatila da me on i možda i nije voleo.
Opet sam sedela u sobi kao i na poèetku prièe kada joj je zazvonio telefon.Èim sam èula telefon jednostavno sam znala da je on.
-Sandra mi treba-zaèuo se ozbiljni glas sa druge strane žice.
-Ja sam Srðane.-tiho sam rekla,prpoznavši njegov glas
-Slušaj moram nešto važno da ti kažem.-bio je još ozbiljniji.
- Oštro sam ga prekinula.-Pa reci šta je bilo.
-E nemogu to preko telefona reæiæu ti kad se budemo videli.
-Ko zna kada cemo se videti bolje sad reci-prekinula sam ga u jednom dahu dok su mi se suze slivale niz bledo lice koje je gorelo,jer sam predoseæala èemu vodi taj razgovor.To je bila èista ženska intuicija.
-Slušaj Sandra nije ovo zato što te ne volim ili zato što sam našao drugu....
-Znam ovo je kraj-opet sam ga prekinula
-Da ali to je zato što se ne viðamo.
-Dobro-jedva sam izustila,a suze liju ko kiše,drhtim....
-Jesi još uvek tu-upitao je posle kraæe tišine.
-Da tu sam-progvorila sam dok su me suze gušile.
-I šta kažeš,jel se slažes?-pitao je nesigurno.
Da li se slažem? pa šta je on umislio tim pitanjem da æe se nešto promeniti iako ja budem rekla da se ne slašem.Za mene je ovo bio šok jer sam ga zavolela svim srcem.
-Nebitno šta ja mislim biæe onako kako ti kažeš-rekla sam pokorno.
Zvuèela sam kao da mi do naše veze nije ni malo stalo.Htela sam da se borim da još malo potrajemo,htela sam mnogo toga da ga pitam,da mu kažem ali nisam imala snage.Žurila sam da prekinem taj razgovor.Taman kad sam htela da mu kažem æao on me je zapitao-Ostajemo drugovi?Na brzinu sam mu potvrdila i spustila slušalicu.
Plakala sam ceo dan,gušeila se u suzama a on to nije ni znao kako mi je teško.Plakala sam nedeljema,više nisam bila ona stara ja.Srðan je govorio drugima kako se kaje ali ništa nije preduzimao,a ja se jadna nadala.Pokušala sam da ga preboli ali uzalud.Sve me je na njega podseæalo.Svi su me tešili i u školi i u kuæi ali džabe.Tata mi je rekao da niko nije vredan mojih suza.
Raspust i leto,svako na svoju stranu.Srðan je zapalio na more a ja sam otisla u Panèevo u rodbinu.Pokušavala sam da ga prebolim na sve nacine.Visoka,lepa devojka,solidne gradje i prelepog osmeha za kakvu sam ja glasila bila sam meta mnogih pancevackih momaka.Ja se samo zabavljala i opustala i pomalo flertovala.Pokusavala sam da nadoknadim vreme koje sam provela plakajuci za jednim obicnim idiotom.Poigravala sam se sa njima baš kao što se Srðam samnom,pokušavala sam da mu se osvetim.Taman kad sam mislala da sam ga zaboravila prevarila sam se grdno.
Došao je i septembar i èetri meseca kakao smo raskinuli i nismo se videli,ali smo se redovno dopisivali porukama.
I onda sam ga iznada srela na ulici posle škole..Razmenili smo par reci i to je bilo to.Posle toga mi je danima slao ljubavne poruke.A ja se glupaèica opet ponadala i poèela da letim u oblacima.
A onda se on smuvao sa mojom veoma dobrom drugaricom Anitom.Sa onom istom Anitom koja me je tešila kada smo ja i Srðan raskinuli,kada sam prolila gomilu suza za njim.Da je mogla ubila bih je jer se ona dva dana pretvarala kako je sve ok. Sluèajno sam saznala u školi.Pobesnela sam, oèi su mi bile pune suza,bila sam ljuta,htela sam svašta da joj kažem,ali nisam mogla jer mi je veoma draga.Samo je Tamara znala šta mi je.Anita je istog dana primetila kako je gledam,ali hvala Bogu da pogled ne ubija.
-Sandrice šta ti je-prišla mi je Anita polako sa osmehom od uva do uva.Kako može tako da glumi treba da se prijavi na audiciju za neki filim-pomislila sam.-Nije mi ništa malo me stomak boli i to je sve-lagala sam i glumela bolje nego onaU neèemu sam morala i ja biti bolja.
-Sandra znam te i nije to stomak to je nešto drugo-nastavljala je Anita da glumi nevinašce,ali je sumnjala da znam za nju i Srðana
-Nije Anita stvarno me boli stomak-nastavila sam da lažem.Jednostavno nisam mogla da joj priðem i kažem’’Slušaj ti nabeðena ribo,ti si takva prostakuša i otimaèica da jednostavno ne možeš da uživaš u tuðoj sreæi.Ti nisi ništa drugo nego jedna sasvim licemerna i podla osoba’’ a trebala sam to da je kažem i pred celom školom da je obrukam ali kasnije sam uvidela da nije bilo potrebe za tim.
Sutradan sam saznala da su raskinuli jer je Anita sumnjala da sam saznala.Kada sam ušla u uèionicu ,svi su me sazažiljivo gledali i veæ su znali o èemu se radi èim ja i Anita nismo došle zajedno u školu.Anita se i dalje pravila kao da ništa ne treba da mi kaže.Nisam htela da sednem pored nje jer me njena naivnost strašno pekla.Kasnije su mi prišle neke devojke iz odeljenja i rekle-Crna Sandra stvarno si glupa treba da je izprozivaš i svašta u lice da joj kažeš a ne da muèiš sebe.Svi su bili šokirani Anitinim postupkom a ja nisam imala srca da je tako povredim.
Anita mi je posle kroz suze isprièala šta se zapravo desilo.Ja sam je razumela ali ne i odeljenje.Iskreno poverovala sam u to što mi je rekla jer sam želela da u ti verujem,ali sam sada ubeðena da mi nije rekla istinu.Vest se brzo proširila i cela škola je vreðala Anitu.Srdjan i ja samo se sreli par dana kasnije.I on se pravio da je to laž ali sam ga uverila da mi je Anita sve priznala.Dok smo prièali primetila sam da sam hladnija prema njemu.Kada me je pitaoar ja posle tebe ne traba da imam ni jednu drugu devojku?’’;samo sam se nasmejala i rekla:’’Izvini a ko ti brani nemoj mi reæi da do sada nisi imao ni jednu a prošlo je 7 meseci od našeg raskida?’’.Samo me je zbunjeno pogledao a ja sam bila ponosna na sebe kako glumim.Stavila sam mu do znanja da se ja u njegov život ne mešam i da sam ga odavno zaboravila.I opet sam lagala a duša me je pekla što ne mogu da mu priðem,da ga zagrlim,poljubim.
Prošlo je par nedelja,Anita,Tamara i ja ga nismo spominjale.Ali Srðan mi nije da mira,pokušao je da glumi nekog frajera.Onda je poèeo da mi šalje poruke i da me vreða kako sam ja glupa,buðava.....Ja sam maksimalano ostala smirena i smejala se njegovim glupostima jer mi je njegovo mišljenje bilo najmanje bitno.
Kasnije sam èula da se dosta promenio,da se folira drži se onog ’’ima se može se’’ i stvarno mu se može kad mu je tata buržuj.Srðan je utripovao ako ima para ima sve,ali je zaboravio da se ljubav ne može kupiti.Ja sam upoznala Marka mada nisam se upustala ni u kakvu vezu jer sam izgubila mnogo poverenja u ljude.Svesna sam da sam propustila savršenu priliku ali nadam se da æe mi se ukozati makar još jedna prilika,toliko sam valjda zaslužila.
Srðan se i dalje loži na Anitu,a ona ga kulira jer joj se sviða drugi deèko.Ona i ja smo nastavile da se družimo,jednostavno nismo dozvolile da jedan ’’nafurani klinac’’ uništi naše prijateljstvo.Oprostila jesam,ali nisam zaboravila.Olja mi je rekla da samo ljudi velikog i plemenitog srca opraštaju.


’’Mogu da ne vidim,mogu da neèujem,
mogu da prebolim i luda da se napravim,
mogu da OPROSTIM NE I DA ZABORAVIM’’

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
belarada #19

Odgovori: 24731


08. Sep 2010. 18:28:44
Ko ce ovo sve citati



-----------------
Love Profusion ...
zaaana01 #20

Odgovori: 3205


18. Sep 2010. 22:33:44
upotrebi je,obecah ti prichu,drugi put hocu da trayis veselu..

Reci mi...

Samo sam tebi srce dala, svoj život, i u snu budila se da tebe vidim, slušala sve, samo da tvoj glas èujem. A šta sam vidjela i šta sam èula? Vidjela tebe sa njom, èula nježne rijeèi upuæene njoj... i šta još? Vidjela njega kraj mene i èula njegove rijeèi, tople, lijepe... a ja sam, tada, zamišljala tebe. Svaki njegov zagrljaj osjetila kao tvoj, svaki njegov poljubac uzvratila kao tebi, sve te njegove rijeèi slušala kao tvoje... i sve što bih tebi rekla, rekla sam njemu. A rekla sam mu i da ga volim i da bih cijeli život provela sa njim i da ne mogu bez njega...

Da, vidiš ti mene nasmijanu i sreænu. Takvu me i drugi vide, pa èak i on. Ali kako ja sebe vidim, to samo ja znam! Šta se dešava u mojoj glavi i u mom srcu, to samo ja osjeæam. Zbunim ja nekad i samu sebe, pomislim možda ga i volim, ali tada opet vidim tebe! I shvatim da volim svaki tvoj pokret, tvoje rijeèi, poglede, TEBE!

I zato te pitam, da li i ti nju voliš kao ja njega? Da li postoji naèin da mi oprostiš? Da li je ova dugogodišnja ’’robija’’ dovoljna? Reci šta da uradim! Otiæi æu na bilo koje mjesto svijeta, uradiæu sve što poželiš, rušiæu i gaziæu sve prepreke. Pogaziæu ako treba i svoj ponos! Moliæu za tvoj oproštaj i za tvoju ljubav! Jer ona je iznad svega! Samo mi reci...

Reci mi i ako je voliš kao ja tebe! Ali ako je tako, ako je to surova istina, molim te nauèi me kako da te prebolim! Pokaži mi kako si ti uspio da zaboraviš mene. Nauèi me, jer sama to ne mogu. Nauèi me, ako si ti uspio! A da li si?

Reci mi, jer ta ljubav, koja se jednom probudila u meni još uvijek traje. Ja se i dalje budim sa istim razlogom






-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
belarada #21

Odgovori: 24731


21. Sep 2010. 01:04:28
Reci ti meni imas li ista krace



-----------------
Love Profusion ...
zaaana01 #22

Odgovori: 3205


23. Sep 2010. 07:02:03


Iz "Beleške jedne Ane" ... tako luckasto i slatko, kako samo Moma piše )

"Dakle, drage moje devojèice, nije uopšte važno imate li èetrnaest, sedamnaest, dvadeset ili pedeset šest godina! Susretao sam ja i devojèice od sedamdeset i dve, i odmah se nekako videlo da su još klinke: mislim, videlo se to po naèinu na koji su zirkale unaokolo i krile smešak u prste, kako su isprobavale perikla sa loknama boje zlata u robnoj kuæi ogledajuæi se malèice iskosa i vrlo koketno — bile su to prave klinke od sedamdeset i dve godine, na èasnu reè! Jer, drage moje naglo ostarele devojèice, niste vi krive što se život našalio s vama, pa vas jednog jutra probudio kao i obièno u pola šest, kad ono — osam banki. Opa! A vi se još pitate da li je 1900. i neke trebalo da popustite jednom putujuæem glumcu i dozvolite mu da vas poljubi u kuænoj veži (šta li ono bese s njim?), pitate se i pitate se, a sve idete na prstima da ne probudite unuke; bosim nogama šljapkate po betonu (koliko sam vam samo puta rekao da navuèete papuèe, a vi opet ništa!), oblaèite se onako još spavajuæi i ložite peæ, pa ronite kroz jutarnji smog da kupite kilo polubelog, paket butera, jogurt, kifle, mortadelu i, »molim vas, trista grama mlevenog, ako može mešano, za sarmicu ...« — a tamo, veæ vam je osam banki, a još niste naèisto da li je trebalo dozvoliti onom putujuæem glumcu da vas coki, ili nije?"


-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
belarada #23

Odgovori: 24731


25. Sep 2010. 14:55:25


Zašivaæu te vetrom. Posle æu, znam, pobrkati moju kožu s tvojom. Ne znam da li me shvataš: to nije prožimanje. To je umivanje tobom

-----------------
Love Profusion ...
crvenaruza #24

Odgovori: 304


02. Okt 2010. 14:33:59


zaaana01 #25

Odgovori: 3205


05. Okt 2010. 00:30:43


SAMOÆA


Samoæa je poput kiše,
U veèeri iz mora se diže,
Iz ravnica pustih i dalekih stiže,
Ide u nebo, gde je uvek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada pre nego svetlost je izašla,
kad ulice se okreæu spram zore,
I kad se tela što nisu ništa našla,
Razoèarano dele puna mora,
I kada ljudi što od mržnje gore,
U postelji jednoj moraju da noæe.

Tad dolaze valovi samoæe…

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
belarada #26

Odgovori: 24731


06. Okt 2010. 00:30:28


Sva je moja duša ispunjena tobom, kao tamna gora studenom tišinom ... kao morsko bezdno neprovidnom tminom ... ko veèni pokret nevidljivim dobom ... Kao mraèna tajna ležiš u dnu mene, i moj glas je eho tvog æutanja ... ni ne vidim gde si, a sve duge sate ... od tebe su moje oèi zasenjene.


-----------------
Love Profusion ...
zaaana01 #27

Odgovori: 3205


06. Okt 2010. 06:51:22


Svetiljka

Oh, kako je utonuo u misli
plamen svetiljke!
Kao indijski fakir zuri nemo
u svoju sjajnu nutrinu od zlata
i zamuti se samo kada sneva
podneblja neka daleka,
bez vetra.
Zdral belo usijani
kljuca semenka tmaste
u svome gnezdu
i cepteci,
kradom,
zaviruje u rasirene oci
umrlog Ciganceta.

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
Branasoft #28

Odgovori: 7220


06. Okt 2010. 14:45:38


Jutro stiže kao izazov, opet razmišljam o tebi,
nisi sama!
Ponos lomi me, ja borim se, a znam,
kad te pogledam da sakruæu šta oseæam.
Ne umem da dišem, ne mogu da spavam, jer nisi tu!
Umirem jer znam da je kasno da ispružim ruke
i uzmem te!
Dan mi dolazi kao odgovor, opet smeje mi se u lice
jer nisi sam!
Ponos jaèi je nego sav moj bol, kad te pogledam ja
neæu reæi reèi dve!
Noæ je stigla kao presuda, surova i gruba, hladna kao led!
Lažno predstavlja se kao prijatelj,
nikad više neæu biti isti kao pre!

-----------------
We have only magic, and this is tragic...
zaaana01 #29

Odgovori: 3205


06. Okt 2010. 21:54:21




...kako je ljubav postala slijepa..........


Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je Dosada zijevnula treci put, Ludost je, uvijek tako luda, predlozila: "Hajdemo se igrati skrivaca! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je medju osjecajima." Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavsi presutjeti, zapitala: "Skrivaca? Kakva je to igra?" "To je jedna igra", zapocela je objasnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronadjem, taj je pobjednik." Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Odusevljenje. Sreca je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada nista nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj, koji se sjetio predloziti igru. Oprez nije htio riskirati. "Jedan, dva, tri..." pocela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu. Uspjeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta. Velikodusnost se nikako nije mogla odluciti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskocila u kristalno cisto jezero, a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebicnost je pronasla skrovi’te, ali samo za sebe! Laz se sakrila na kraju duge(laze, bila je na dnu oceana), a Pozuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno. Kada je Ludost izbrojala 999.999, Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je bilo sve zauzeto. Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima. "Milijun", zavikala je Ludost i zapocela svoju potragu.
Prvu je pronasla Lijenost, iza najblizeg kamena. Ubrzo je zacula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha. Slucajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebicnost se nije trebalo niti traziti. Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom. Od tolikog trazenja Ludost je ozednila, i tako u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu. Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve. Talent u zlatnom klasju sita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a Zaborav je zaboravio da su se uopce icega igrali. Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaci. Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je vef bila bijesna, ugledala je ruzihnjak. Usla je medju ruze, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti pocela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se zacuo bolan krik. Ruzino je trnje izgreblo Ljubavi oci. Ludost nije znala sto uciniti. Pronasla je pobjednika, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i na posljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj. Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjecajima, ali ostala slijepa, a Ludost je prati...


-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
zaaana01 #30

Odgovori: 3205


12. Okt 2010. 19:25:49


Erich Fromm

"Ako je osoba sposobna produktivno voljeti, ona voli i sebe; ako voli samo druge, tada uopste nije sposobna voleti."

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
zaaana01 #31

Odgovori: 3205


12. Okt 2010. 19:29:05


Ljubav je proljetna biljka koja sve ispunjava svojim mirisom nade, èak i ruševine koje obraste.
- Svi smo mi rezultat ljubavi i zanosa.
- Ljubiš li duboko samo jedno biæe, èiniæe ti se da su i sva ostala dostojna ljubavi.
- Nema efikasnijeg kozmetièkog preparata od ljubavi.
- Zaljubljenici vide na svijetu samo sebe, a zaboravljaju da ih svijet vidi.
- Nema sunca bez svjetlosti ni èovjeka bez ljubavi.
- Ljubav je kao rublje: slaða je kad se èešæe mijenja.
- Ljubav je nalik na vodu: ako je nešto ne uzburka, ona truhli kao bara.
- Ljubav je samo krik pobune protiv praznine života.
- Ljubav se nikada ne raða u zloj duši.
- Ljubav nema godina. Ona se uvijek raða.
- U ljubavi je bijeg jedina pobjeda.
- Žena dokazuje svoju ljubav prema muškarcu požrtvovanjem, a on svoju glupostima.
- Jedna je ljubav, ako je ne prati mašta.
- Najveæa sreæa koju nam može dati ljubav, je prvi stisak ruke žene koju volimo.
- Prva ljubav je veoma velika i veoma mala.
- Jezik ljubavi je u oèima.
- Ljubav je k’o rose kap što blista na travi. Tek što sunce izaðe, kap rose ispari.
- Ljubav daje krila, ali ih i potkresuje.
- Ljubav je uvijek plemenita i lijepa, ali stvarnost se brine da ona prolazi kroz šumu kopriva.
- Muzika je uvijek bila hrana ljubavi, a ljubav je hrana za muziku.
- Bolje je ljubiti i izgubiti nego uopšte nikada ne ljubiti.
- Voljeti i biti voljen znaèi osjeæati sunce s obje strane.
- Bez poštovanja nema ljubavi.
- Ljubav se hrani nadanjem.
- Ljubav je kao bolest: što je se èovjek više boji, to joj je više izložen.
- Velike ljubavi su rijetke, kao što su rijetka velika dijela.
- Ljubav nije èudo, ali èini èuda.
- Ko ljubi zbog ljubavi, taj je slijep.
- Neka vaša ljubav bude kao proljetna kiša koja sitno pada, ali preplavi obale.
- Samo ono što èinimo iz ljubavi, èinimo slobodno, pa ma koliko patnje iz toga proizašlo.
- U ljubavi nema lijeka, nego treba još više ljubiti.
- Nevoljeti jednu ženu, znaèi žestoko je mrziti.
- Ljubav je jedna vrsta bolesti, ko je nije bolovao ne zna šta je.
- Ljubav ne stari, ona umire kao dijete.
- Ljubav je posao besposlièara, ali i besposlica zaposlenog.
- Ljubav nema mjere za vrijeme; ona klija, cvjeta i zri u jednom èasu.
- Ljubav je nastup ludila.
- Ko nam je prijatelj taj nas i voli, ali ko nas voli ne mora da nam je prijatelj.
- Ljubav je najplemenitija slabost uma.
- Ljubav koja doziva ljubav èesto èuje tek vlastitu jeku.
- Ljubav se raða iz znatiželje, a traje iz navike.
- Ljubav je tiranin koji nikog ne pošteðuje.
- Prvi uzdah ljubavi posljednji je uzdah mudrosti.
- Odsutnost za ljubav je isto što i vjetar za vatru: gasi malu, a raspiruje veliku.
- Ljubav je uvijek poèetak znanja, kao što je vatra poèetak svjetla.
- Nemoguæe je sakriti ljubav oèima koje ljube.












-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
zaaana01 #32

Odgovori: 3205


12. Okt 2010. 19:35:27



Sve se desava u prolazu,
ljudi zive i nestaju
kao klasje usred zetve.

Samo senke mrakom vladaju,
ne vidjam parove,
ne cujem osmehe,
ne poznajem srecne.

Svako odlazi na svoju stranu,
u zivotu.

Dobre stare slike nestaju,
sve jednom pokrije tama,
opada lisce,mada nije jesen.

A polja ne cvetaju,
nosi ih vreme,
starost sve brise,
i mladost prestaje.

I samo kisa jos tuzno pise,
nema nas vise,
u secanju.

Ruke su zastale u ocaju,
jednom se srca ludo vole,
al’ljubav prestane,
i ljubav nestaje.

Kazu da nema nas u svemiru,
da cak i reke na uscu umiru,
i reke placu.

Zar mi smo sve,
a nismo nista,
zar svako ima svoj sudnji dan,
u vremenu.


-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
belarada #33

Odgovori: 24731


12. Okt 2010. 20:57:22


Lutam ulicom ne bi li te srela da ti posledni put kazem koliko sam te volela... ljubav vise necu, ljubav je tuga, volet cu te vecno, ali samo kao neka druga...

-----------------
Love Profusion ...
MARRIN #34

Odgovori: 1905


13. Okt 2010. 01:46:52




-----------------
...plavi cuperak je genije...
crvenaruza #35

Odgovori: 304


13. Okt 2010. 21:06:21


MARRIN #36

Odgovori: 1905


14. Okt 2010. 01:19:36




-----------------
...plavi cuperak je genije...
KAYAH #37

Odgovori: 8528


14. Okt 2010. 01:50:01


MARRIN #38

Odgovori: 1905


14. Okt 2010. 01:55:12




-----------------
...plavi cuperak je genije...
okisha #39

Odgovori: 5447


14. Okt 2010. 04:48:07


Izmedju mene i tebe tako je malo prostora. U taj procep stao bi tek treptaj svetlosti. U njega se smestila nasa ceznja, u njega se smestila nasa ljubav. Tako smo blizu ti i ja, a opet tako beskrajno daleko. Deli nas tek delic najmanjeg dela. A ipak, koliko god se trudio, koliko god tezio i hteo, nikada me neces dosegnuti. Izmedju mene i tebe tako je malo vremena. U taj procep stao bi tek treptaj oka. U njega se smestio nas zivot, u njega se smestila nasa sudbina. Tako smo slicni ti i ja, a opet tako beskrajno drukciji. Usprotivilo nam se cudnovato prostranstvo neodredjenih razdaljina, prostranstvo koje nije potrebno preci. Ne naprezi se uzalud, jedini moj, ne siri svoje ruke ne bi li me zagrlio. Izmedju nas je more beskraja - ne vece, ne dublje od njenog dodira. Ali zar ne znas? To je more ljubavi i ono ce nas zauvek spajati

-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
belarada #40

Odgovori: 24731


15. Okt 2010. 20:06:42


Ti si moj trenutak i moj san i sjajna moja reè u šumu i samo si lepota koliko si tajna i samo istina koliko si žudnja ...


-----------------
Love Profusion ...
zaaana01 #41

Odgovori: 3205


16. Okt 2010. 09:54:04



Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja reè u šumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreæi više nego sreæa.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seæa.

Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.

Od mog priviðenja ti si cela tkana,
tvoj je plašt sunèani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja oèarana,
simbol svih taština, porazan i leden.

A ti ne postojiš, nit’ si postojala.
Roðena u mojoj tišini i èami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo – stvorili smo sami.

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
belarada #42

Odgovori: 24731


16. Okt 2010. 12:37:15
!!!

-Reci kako me voliš.
-Hoæu.
-Reci.
-Volim te na suncu. I volim te u senci.Volim te u šeširu.I volim te u žaketu.Kad vetar duva napolju.I kad si na banketu. U zovama u brezama, kraj maline i klena.I kada spavaš .I kad radiš povijena. Volim te kad jaje lepo mutiš. Volim te èak i kad kašiku ispustiš.I u taksiju. I u autu. Bez izuzetka. I od kraja ulice .I od poèetka. I kad kosu svoju èešljem lepo deliš.


I u opasnosti. I kad se veseliš. Na moru. U gorama.U kaljaèama. Bosog. Danas. Juèe. I sutra.I danju i noæu.I u proleæe kad dolaze nam laste.
-A leti kako me voliš?
-Kao srž leta , zna se.


-A da li me voliš u jesenje dane.
-Èak i onda kad gubiš kišobrane.

-A kada se zimi posrebre prozori.
- Zimi te volim ko vatru kad veselo gori. Blizu tvoga srca. I uz tvoju nogu. A iza prozora sneg. I vrane na snegu.




-----------------
Love Profusion ...
zaaana01 #43

Odgovori: 3205


20. Okt 2010. 09:18:36


Pajac

Drvena lutka – smešni pajac,
Nepomièno telo, vezano za žicu,
U nacrtanim oèima jedino je... tajac
I groteskno-smešni kez na licu.

Pokriva se pauèinom u njegovom kutku,
I èeka gospodara da preplete strune,
Udahne mu život i pokrene tu lutku,
Dok izdeljana, mrtva duša trune.

Svaki osmeh i nehotièni dodir
Kontese od niti, njemu puno znaèe,
Veèni kez na licu cepa ga u biti,
Pustio bi suzu... no, nacrtano oko ne plaèe.

On ostaæe pajac, smešna lutka stara,
I èekaæe njegovu princezu, od krvi i mesa,
Tople ruke, duge kose... duže,
al’ i ona ima svoga gospodara
i èeka njegov dodir da povuèe uže.



-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
belarada #44

Odgovori: 24731


20. Okt 2010. 17:02:38


.......Mozda ces jednom shvatiti......
.......zasto sam.......
....... tiho plakala bez reci.....
.......zasto sam ti uvek....
.....zelela srecu.......
........i ono sto ti nisam rekla.......
....... i ono sto ti nisam smela reci.......


-----------------
Love Profusion ...
KAYAH #45

Odgovori: 8528


21. Okt 2010. 01:44:07


zaaana01 #46

Odgovori: 3205


21. Okt 2010. 07:01:25




-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
belarada #47

Odgovori: 24731


22. Okt 2010. 18:28:50
Cveta Rada u sred zita, ljubim onog koji cita ...



-----------------
Love Profusion ...
zuzon #48

Odgovori: 609


22. Okt 2010. 22:56:03
el mene

KAYAH #49

Odgovori: 8528


23. Okt 2010. 07:24:05


MARRIN #50

Odgovori: 1905


23. Okt 2010. 14:43:27




-----------------
...plavi cuperak je genije...
bragancica #51
Odgovori: 450


24. Okt 2010. 10:39:45
evo

Fredrik je star al mjesec skoro mlad,
da Fredrik je star a ljubav slijepa,
poljubi me ponovo, rece Cecila Lind....
okisha #52

Odgovori: 5447


25. Okt 2010. 02:07:22




-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
KAYAH #53

Odgovori: 8528


25. Okt 2010. 07:37:59


Sve je puno te tišine
Sve je lipo, a sve grubo
Sve je moje, sve je tuðe
Ne poznajem ništa drugo
Sve je puno tebe, mene
Izgubljenih naših želja
Sve je naše, a sve tuðe
Svega ima, nièeg nema.

Svaki korak ispoèetka,
usmjeravam novom toku
Pobiga bi sa tog mista al ne mogu,
Al ne mogu, al ne mogu.

Još ne mogu pristat volit
Tebe gordu, tebe taštu
Još ne mogu prestat plesti
Istim koncem zbilju, maštu
Još te budin dobro jutro
Još te ljubim, mirno spavaj
Još za tebe isto dišem,
Još te želim, lipo sanjaj.

Još ne mogu pristat volit
Tebe gordu, tebe taštu
Još ne mogu prestat plesti
Istim koncem zbilju, maštu
Još te budin dobro jutro
Još te ljubim, mirno spavaj
Još za tebe isto dišem,
Još te želim, lipo sanjaj.

Sve je puno tebe, mene
Izgubljenih naših želja
Sve je naše, a sve tuðe
Svega ima, nièeg nema.
Svaki korak ispoèetka,
usmjeravam novom toku
Pobiga bi sa tog mista al ne mogu,
Al ne mogu, Al ne mogu.

Još ne mogu pristat volit
Tebe gordu, tebe taštu
Još ne mogu prestat plesti
Istim koncem zbilju, maštu
Još te budin dobro jutro
Još te ljubim, mirno spavaj
Još za tebe isto dišem,
Još te želim, lipo sanjaj.

Još ne mogu pristat volit
Tebe gordu, tebe taštu
Još ne mogu prestat plesti
Istim koncem zbilju, maštu
Još te budin dobro jutro
Još te ljubim, mirno spavaj
Još za tebe isto dišem,
Još te želim, lipo sanjaj...

djadja065 #54

Odgovori: 7419


25. Okt 2010. 09:43:59
moja se olowka istroshila....



-----------------
WATCHING_US
MARRIN #55

Odgovori: 1905


25. Okt 2010. 09:45:44


U neko doba na ulici
sa svojim drustvom stajah
kad tada prolete neki auto
u njemu bese KAYAH.

Ko sunce sneba da je sislo
svima nam obasja lica
s prezirom pogleda u nas
bas prava lepotica.

"Sta je kulovi"?upita ona
"mozda bi nesto hteli"?
"Necemo nista , lepotice
jer malo pre smo jeli".

"Na klopu nisam ni mislila
e jeste gluperde teske"
tek sad sam shvatio sta je htela
kod KAYAH nema greske.

A mi naivni i nezreli
nismo je najbolje razumeli
KAYAH je sada s drugim tipom
i mi smo to isto hteli.




-----------------
...plavi cuperak je genije...
djadja065 #56

Odgovori: 7419


25. Okt 2010. 09:47:08
swa se raznezhi....



-----------------
WATCHING_US
MARRIN #57

Odgovori: 1905


25. Okt 2010. 16:10:08
dj

glvu ima,zmija nije, pa sta je

-----------------
...plavi cuperak je genije...
KAYAH #58

Odgovori: 8528


25. Okt 2010. 16:19:06


MARRINE, izvini što sam ti maznula deèka.


MARRIN #59

Odgovori: 1905


25. Okt 2010. 16:20:09




-----------------
...plavi cuperak je genije...
belarada #60

Odgovori: 24731


26. Okt 2010. 02:57:11
... napisi mi ... da Volis Me i rec ... dve ... tri ...



-----------------
Love Profusion ...
MARRIN #61

Odgovori: 1905


29. Okt 2010. 00:10:47




-----------------
...plavi cuperak je genije...
belarada #62

Odgovori: 24731


29. Okt 2010. 00:23:04


Svi imaju usred grudi
neko lepo srce.
Ja ukrala jedan sat
i sakrila pod rebra.
Da ne budu grudi prazne.
Da ne duva kroz njih vetar.
Da ja imam nešto živo
unutra.
Lepo možeš da ga èuješ
kako kuca pod košuljom.
Ako misliš da je srce
- varaš se.
Srce mi je u petama
od kad sam se rodila.




-----------------
Love Profusion ...
MARRIN #63

Odgovori: 1905


29. Okt 2010. 01:25:37




-----------------
...plavi cuperak je genije...
belarada #64

Odgovori: 24731


29. Okt 2010. 02:57:46


Ako sad nisi ti, nikad to neæeš ni biti.
Nije sve u svoje vreme, veæ sve u tvoje vreme.


-----------------
Love Profusion ...
belarada #65

Odgovori: 24731


29. Okt 2010. 03:00:11


Pa daj, budi takvo èudo što ne ume ništa malo, vec kad kreneš - kreni ludo, ustreptalo, radoznalo

-----------------
Love Profusion ...
zaaana01 #66

Odgovori: 3205


29. Okt 2010. 06:58:28





Moje srce ptica divljine, naslo je svoje nebo
u tvojim ocima.
One su kolevka jutra,one su carstvo zvezda.
Moje su pesme potonule u dubine njihove.
Pusti me samo da se vinem u to nebo,
u njihovo osamno bespuce.
Pusti me samo da delim oblake,da
sirim krila u sjaju njegovog sunca....



-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
belarada #67

Odgovori: 24731


29. Okt 2010. 14:23:05
Lolim...

... i svaki put kad te slome, pa moras nov san da stvaras, ne sanjaj ga u mraku dotrci blize zori ...

-----------------
Love Profusion ...
crvenaruza #68

Odgovori: 304


29. Okt 2010. 20:23:45


belarada #69

Odgovori: 24731


29. Okt 2010. 21:45:24



Mislim na tebe kad se od sunca zapali pucina sva,
Mislim na tebe kad mesec ustreptali kladencem tka.
Vidim te kad na putu dalekom spazim uzvitlan prah, sred noci, kad coveka na uskoj stazi obuzme strah.
Cujem te kad se sve more uskoleba uz mukli huk.
Slusam u lugu kad ispod celog neba zavlada muk.

Ti si uz mene,bliskoscu svojom rasplinu daljinu svu!

Zalazi sunce,skoro ce zvezde da sinu.
O, da si tu !




-----------------
Love Profusion ...
zaaana01 #70

Odgovori: 3205


01. Nov 2010. 06:46:13


Ti jos uvijek znas
Branit’ me k’o lud
Kad o meni svasta govore
Za svaku tesku rijec
Ti bit ces prijeki sud
Da meni nikad lose ne bude..

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
belarada #71

Odgovori: 24731


01. Nov 2010. 15:09:02


... Najvrednije i najlepse stvari na svetu ne mogu se videti ili dodirnuti ... One se mogu samo osetiti srcem! ...




-----------------
Love Profusion ...
zaaana01 #72

Odgovori: 3205


04. Nov 2010. 07:07:11


Život je lepota
Ko to samo ume
Kada mu je nejteže
Svakog da razume

Koliko ljubavi ima
I svaka ko vatra plamti
U srcu ostaje jedna
I ceo život se pamti

To srce što te boli
Došlo je vreme da moli
Ta tvoja duša što pati
Došlo je vreme da plati

Nauèi srce svoje
Ono što mrzi da voli
A oni koji te vole
Da im ne stvaraš boli

Nije važno ko je brži
Važnije je ko izdrži!

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
belarada #73

Odgovori: 24731


05. Nov 2010. 19:06:05


Covek samo srcem dobro vidi. Sustina se ocima ne da sagledati!




-----------------
Love Profusion ...
zaaana01 #74

Odgovori: 3205


11. Nov 2010. 10:54:15


Ljutis se bez veze
brinu te sitnice
tako cesto imas
zamisljeno lice

Ljutis se bez veze
i iz cista mira
kriv ti je telefon
radio sto svira

Ljutis se bez veze
pravi razlog nemas
kad bi ja u drustvo
ti se kuci spremas

Ali ja cu opet
preko svega prijeci
sto puta me pitas
sto puta cu reci

Volim te budalo mala
kad bi samo, samo znala
nije ovo igra, sala
volim te budalo mala

Ljutis se bez veze
okreces mi ledja
ponekad pred svima
moj te pogled vrijedja

Ali ja cu opet
preko svega prijeci
sto puta me pitas
sto puta cu reci



-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
Branasoft #75

Odgovori: 7220


11. Nov 2010. 19:38:02


Sanjam jedan susret
Makar me ne prepoznala
Na blestavom trgu
Pod vatrometom
U gomili nasmejanih ljudi
Sanjam da sam
Zario pogled
U tvoje oci
Da je te veceri
Velika bajka zavrsena
Sa sumnjivo sretnim krajem
Sanjam jednu pricu
Zacetu duboko u proslosti
U prasat jednog
Nezanimljivog zivota
U prazelji koja se nikada i nije ostvarila
Sanjam da smo se zakleli
Na taj susret
Da ce vetar mirisati
Na lavandu i jasmine
Da cu izdrzati ako prodjes
I ne osvrnes se
Sanjam da je jedan od hiljade snova
Postao stvaran da me je
Porazila ostvarena zelja
Da je blesnulo hiljade mojih reci
Kao kada sevne munja
Da je daleko ostao deo mene po kojem bi
Me mogli prepoznati
I koliko bih bilo istine
Kada bi se sve koje pripadaju meni sakupile
Kako bi se snasao pod gomilom snova

-----------------
We have only magic, and this is tragic...
zaaana01 #76

Odgovori: 3205


12. Nov 2010. 08:55:27



Ležim..
Odmaram
Oèi..
Lagano
Drijemam..
Pišem ti
Kako tonem..
U misli
Dolaziš mi..
Gledam te..
Oèima
Putujem
Tijelom tvojim..
Struji..
Èežnja
U meni..
Javlja se..
Za tijelom
Tvojim..


-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
MARRIIN #77

Odgovori: 572


12. Nov 2010. 09:22:17




Ti koja sred mog srca bona
k’o nož se zari; ti, što silna
ko celo krdo zlih demona,
doðe, gizdava i umilna,

da duh moj zgažen i uništen
pretvoriš u svoj ležaj kužan;
- ti za koju sam, èudovište,
vezan kao za lanac sužanj,

kao za bocu pijan èovek,
kao za karte kockar strasni,
ko leš za crve, - nek te glasni
moj bol i kletva prate dovek!

Molio sam se hitroj kami
neka slobodu meni vrati,
zvao sam podli otrov da mi
strašljivost najzad obrlati.

Otrov i kama, o strahote!
rekoše prepuni prezrenja:
"Nisi dostojan da bismo te
spasli prokletog zasužnjenja!

Kad bi te trud naš otrgao
od njega, zar bi našao mira?
Ludo, lešinu svog vampira
poljupcima bi vaskrsao!"


-----------------
-stairway to heaven-
zaaana01 #78

Odgovori: 3205


12. Nov 2010. 10:14:33




-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
belarada #79

Odgovori: 24731


12. Nov 2010. 21:00:49
... Ti si moj trenutak i moj san ...



-----------------
Love Profusion ...
okisha #80

Odgovori: 5447


15. Nov 2010. 02:55:09


[B]......Svesna trenutka i boli sto hoda
gola ko istina i u oblaku tuge
na vrh kad uspe se i za tren stane
podigne ruku u znak pobede
urlikom oznaci da pohod prestane
oznaci da novi pocetak ostane
smisao i krila jednog zavrsetka,
ptice ranjene od bola sazdane,
nema vise kraja,sad mora da ustane.

I sve sto je bolelo ,okom je volelo,
dusom zivelo,krilima letelo
beskraj nikada nije sagledalo
znak je da krene i vreme sto je ostalo,
zivot mu podari,jutrom tek svanulo
sa ocima nade sunce tek granulo.
B]


-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
zaaana01 #81

Odgovori: 3205


15. Nov 2010. 12:45:55




-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
belarada #82

Odgovori: 24731


15. Nov 2010. 20:45:46


Moja je sreca srneca,
a gresno mi je smesno
Ako me neko cacne
u ove oci placne
nije to neutesno
ja umem od suza da pravim
klikere lepe, prozracne ....





-----------------
Love Profusion ...
MARRIIN #83

Odgovori: 572


16. Nov 2010. 00:42:02



Uvijek sam htio (o tome nema zbora)
biti jak, biti jak ko gora.
Uvijek sam želio igrati centarfora.

Razgaljen biti na travi.
Na kamenu. Na terenu.
Voditi sobom plave kada na juriš krenu.
Biti kao vatra. Kao krik.
Imati gromovski korak,
kao bik što nosi arenu biti neumoran.

Briga me bilo za kosti. Za srce,
za slezenu.
Za teret što me tišti.
Nadahnut svojom snagom, nadahnut
svojom slogom,
htio sam igrati rukom, trupom,
i glavom,
i prsima, i nogom,
igrati s vragom i bogom,
samo da pucam i vrištim.

Kao parni stroj da vozim
kao lokomotiva da pištim.

Oduvijek sam bio takav
i sada sam još isti
u svom plavom dresu.

I takva æe me valjda na odar da odnesu!



-----------------
-stairway to heaven-
zaaana01 #84

Odgovori: 3205


18. Nov 2010. 10:18:03


Cekaj me i ja cu sigurno doci
samo me cekaj dugo
Cekaj me i kada zute kise
noci ispune tugom
Cekaj i kada vrucine zapeku
i kada mecava brise
cekaj i kada druge nitko
ne bude cekao vise
Cekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka
cekaj i kada cekanje dojadi
svakom koji ceka

Cekaj me i ja cu sigurno doci
Ne slusaj kada ti kazu
kako je vrijeme da zaboravis
i da te nade lazu
Neka povjeruju sin i mati
da vise ne postojim
neka se tako umore cekati
i svi drugovi moji
i gorko vino za moju dusu
nek piju kod ognjista
Cekaj. I nemoj sjesti snjima
i nemoj piti nista

Cekaj me i ja cu sigurno doci
sve smrti me ubiti nece
Nek rekne tko me cekao nije:
Taj je imao srece!
Tko cekati ne zna, taj nece shvatiti
niti ce znati drugi
da si me spasila ti jedina
cekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat cemo kako
prezivjeh vatru kletu
naprosto, ti si cekati znala
kao nitko na svijetu


-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
Branasoft #85

Odgovori: 7220


23. Nov 2010. 13:57:02


Noc me ta u mladosti stize,
Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
Videste li pseto koje covek tera od sebe,
A ono mu i dalje ruke lize?

Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada se osamim zaogrne me ogrtacem snova.
I mada mi davno rece sve,
Uvek je za me nova.

Danima se koljemo kao hijene
I jedno u drugom vidimo kugu,
A opet.. izvan te kobne zene
U mojoj dusi nema mesta za drugu.

Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
I vec sam od toga kao mesec zut,
Pa se opet neobjasnjivo sastanemo
Da zajedno produžimo put.

Ne znam vise da li je to ljubav,
Ili zagonentni culni mrak;
Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
O recni brzak.


-----------------
We have only magic, and this is tragic...
belarada #86

Odgovori: 24731


27. Nov 2010. 17:15:06


... Magla je progutala tvoj lik, kiša je sprala tvoje dodire, vetar je odvukao tvoje poljupce ... al ni vjetar ... ni magla ... ni kiše ... nisu mogli uèiniti da te ne volim više. Pitam se da li æu ikada èuti odjek tvojih koraka uzdah s tvojih usana, dodir tvojih ruku i melem tvojih rana, i znam kao noæ što zna da ti nikada možda neæeš u prasku zore snene biti moj al ostaješ kao još jedna iluzija više u mom životu ... Ne gledaj u lepotu koja æe te zaneti veæ u dušu koja æe te iskreno voleti!...




-----------------
Love Profusion ...
okisha #87

Odgovori: 5447


28. Nov 2010. 19:31:25



......Svesna trenutka i boli sto hoda
gola ko istina i u oblaku tuge
na vrh kad uspe se i za tren stane
podigne ruku u znak pobede
urlikom oznaci da pohod prestane
oznaci da novi pocetak ostane
smisao i krila jednog zavrsetka,
ptice ranjene od bola sazdane,
nema vise kraja,sad mora da ustane.

I sve sto je bolelo ,okom je volelo,
dusom zivelo,krilima letelo
beskraj nikada nije sagledalo
znak je da krene i vreme sto je ostalo,
zivot mu podari,jutrom tek svanulo
sa ocima nade sunce tek granulo.


-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
okisha #88

Odgovori: 5447


01. Dec 2010. 03:15:55
Nije to suza


Pogresno protumaci
Ovu suzu u oku,sto vidis.
I sam znas,da mi oci zasjaju
Dok gledam te.
Pomisli ovog puta
Da mi oci tim istim zarom sjaje,
Da se mesto usana,tebi smejem.
Ubedi za trenutak sebe
Da lepo mi stoji sjaj u oku.
Pozuri,
Dok se ne okrenem,
Dok se ne skotrlja...


-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
Millllla #89

Odgovori: 10302


01. Dec 2010. 19:39:08


Daj mi hiljadu poljubaca, pa sto, pa još hiljadu, pa još sto, pa drugih hiljadu i drugih stotinu. Na kraju, kad razmenimo milion poljubaca, pomešamo ih zajedno sve dok ih ljubomorni što nas gledaju više ne budu mogli izbrojati.

-----------------
Love Is In The Air
okisha #90

Odgovori: 5447


01. Dec 2010. 23:57:30


Život me je nauèio da nikog ne možeš prisiliti da te voli, možeš samo da voliš. Da nije bogat onaj koji najviše ima, veæ onaj kome najmanje treba. Da je potrebno nekoliko sekundi da se duboko povredi voljeno biæe, a potom da su potrebne godine da se izleèi. Život me je nauèio da praštam drugima, ali da oprostim i sebi...

-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
spjdp #91

Odgovori: 366


02. Dec 2010. 03:17:35


Ove noæi mogu napisati najtužnije stihove,
Napisati na primer: "Noæ je puna zvezda,
trepere modre zvezde u daljini".

Noæni vetar kruži nebom i peva.

Ove noæi mogu napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je, a katkada je i ona mene volela.
U noæima, kao ova, držao sam je u svom naruèju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Volela me je, katkada sam i ja nju voleo.
Kako da ne ljubim njene velike nepomiène oèi.

Ove noæi mogu napisati najtužnije ljubavne stihove.
Pomisao da je nema. Oseæaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noæ, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noæ je zvezdana i ona nije uz mene.
I to je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Kao da je hoæe približiti, moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.

Ista noæ odeva belinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali kako sam je voleo.
Moj glas je tražio vetar da joj dodirne uho.

Drugome. Pripašæe drugome. Kao pre mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno telo, njene beskrajne oèi.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.

Jer ja sam je u noæima, kao ova, držao u svom naruèju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

I ako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi poslednji koje za nju pišem.<!--[
belarada #92

Odgovori: 24731


07. Dec 2010. 14:06:05
Na putu do sna ...

Život kao bajka, a bajke nema ...
Dodir kao reèi, a reèi nose ukus bola ...
I zašto uvek tako, mora da se desi ...
A ljubav je veæ na drugoj adresi ...

Pogledaj strepnju, u oèima svojim ...
Zar ne vidiš da gubiš, umire život ... tvojih snova ...
I kreni putem koji vodi suprotno od bola ...
I nek’ sve ðavo nosi, kad delimo na pola ...

Promeni sve naše dane ...
Ljubav i mi, kao da slutim šta se sprema ...
Uvek je slaðe, baš sve, ono èega nema ... to je slepa ulica




-----------------
Love Profusion ...
Millllla #93

Odgovori: 10302


08. Dec 2010. 12:44:09


Kad mi se najmanje budeš nadao,
Iz lavirinta svog kada izaðem,
Možda na tvoja vrata zakucam,
Tišinu bar da prekinem...

Kad mi se najmanje budeš nadao,
K’o nekad nezvana æu ti svratiti,
Za vremenom što prošlo je,
Još æemo dugo žaliti...

Nikad ne reci nikad,
Kad smo u pitanju ti i ja,
Sve je moguæe, nema pravila...
Nikad ne reci nikad,
Šta nosi jutro, ko to zna,
Sama sa sobom još nisam raskrstila...

Kad mi se najmanje budeš nadao
I kada naizgled šanse nestanu,
Možda nas sudbina tek planira
I njene niti povežu...

Kad mi se najmanje budeš nadao,
K’o nekad nezvana æu ti svratiti,
Za vremenom što prošlo je,
Još æemo dugo žaliti...


-----------------
Love Is In The Air
zaaana01 #94

Odgovori: 3205


09. Dec 2010. 09:35:00


Dugo nisam vidio
svoj rodni kraj
proljece je sada
mene obuze sjeta.

Ja ti pisem pismo stari
prijatelju moj
daj mi reci sto ima novo
sve mi reci sto znas.

I dal jos svirate nocu pored rijeke
sad je doslo lijepo vrijeme
pjevate li one nase pjesme?

Da li ponekad sretnes moju dragu
jel jos uvijek onako lijepa
pita li za mene i dal me ceka?

Pisi mi sve.

Jutrom kad se budim cesto
tuzan sam
noci su moje duge
pozdravi drustvo i druge.

Ja ti pisem pismo stari
prijatelju moj
daj mi reci sto ima novo
sve mi reci o njoj.

I dal jos svirate nocu pored rijeke
sad je doslo lijepo vrijeme
pjevate li one nase pjesme?

Da li ponekad sretnes moju dragu
jel jos uvijek onako lijepa
pita li za mene i dal me ceka?

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
Branasoft #95

Odgovori: 7220


09. Dec 2010. 16:39:02


jedna je ljubav koju sam htio,
sreæa je jedna koju sam snio,
i dan kad java postaje san,
kad sve se ruši za jedan dan...
jedne su suze bola što peku,
što kvase lice u tuðem grehu
i što goreše,sada veæ trne
u ime sreæe pakosti crne...

zar nije moglo biti o sreæi,
ljubavi, zdravlju, graditi dom,
a ne u grehu prokleti sebe..
i njih... i dane svoje sa njom...
zar nije lepše pevati Bogu,
radosti, sreæi podiæi hram,
nego u tami èemera vašeg
proklinjati još jedan dan...

nije li rano gasiti nadu
zatvarat oèi pred sunca sjajem
dušu mi lome, snove mi kradu
i nemam snage ljubav da dajem...
što je srcu ljubavi bilo,
u nepovrat je otišlo s njom
prazninom ga je ispunilo
a krotku dušu umilo zlom...

i nemam želju nikog da krivim,
krivac je ðavo, il’ možda Bog !?
sve dok me bude ja æu da živim,
u ništavilu èemera svog...
i nije ljubav koja me tišti...
nego sva mržnja na svetu tom,
ljubavi ja i nemam više,
u nepovrat je otišla s njom...

još želim samo sve ružne reèi,
sve grešne želje primit na sebe,
da,sreæo moja... mržnja nas spreèi,
hteli su zlobom naružit tebe,
ponosna budi, ka suncu leti,
prezri s visoka taj mrski svet
sanjari sreæo mi smo bili,
a nije život san, smeh i cvet...

a da smo negde gde ima sreæe,
gde suncem obasjan raða se dan,
sa tobom ljubavi gazim kroz cveæe,
sa tobom budim se i nisam sam,
da otkinemo taj deliæ neba
i da ga èuvamo samo za nas
i šta nam sreæo više treba,
od Boga milost,od ljudi spas...

-----------------
We have only magic, and this is tragic...
zaaana01 #96

Odgovori: 3205


10. Dec 2010. 09:23:20
CEZNJA I STREPNJA

CEZNJA I STREPNJA








Opasno je ovih dana,
nisam tu a ti si sama,
zrno sumnje,neces odoleti,
ja bih samo put da podjem,
da poletim,da ti dodjem,
odes li mi,necu preboleti.

U grudima srce steze,
u pameti sve jos teze,
daleko sam,ko ce da te ljubi,
kao vatra krv ti vrela,
ko’ jabuka,slatka,zrela,
ova muka ko’ metak me ubi.

Mozda se uzalud brinem,
hteo bih da zvezde skinem,
nek ti svaka zvezda nosi pismo,
i u pismu moje reci,
ljubav nek samocu leci,
ko’ da nikad rastali se nismo.

Ti mi trebas,to ne krijem,
sa brigama bitku bijem,
ja sam covek sto voli i sanja,
a snivas li i ti mene,
sve najlepse uspomene,
i beskrajno duga milovanja.

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
bragancicaA #97
Odgovori: 333


11. Dec 2010. 11:47:35
tacno je to,

olovka pise srcem, covjek umom......
a kopira se misem.......
zaaana01 #98

Odgovori: 3205


11. Dec 2010. 11:51:38
nije bitno umeti pisati,dovoljno je voleti poeziju i napisano..

a oni koji nisu talentovani ,oni kopiraju oono shto im se svidja.Ne vidim tu nishta loshe..

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
bragancicaA #99
Odgovori: 333


11. Dec 2010. 15:52:52
a ko vidi???....

sace sigurno slike o prividjenjima......
zaaana01 #100

Odgovori: 3205


11. Dec 2010. 18:37:13


PESMA O KERUŠI

Jutros u košari, gde sja, šuška
Niz rogoza žuckastih i krutih,
Sedmoro je oštenila kucka,
Sedmoro je oštenila žutih.

Do u sumrak grlila ih nežno
I lizala niz dlaku što rudi,
I slivo se mlak sok neizbežno,
Iz tih toplih materinskih grudi.

A uvece, kad živina juri,
Da zauzme motke, il prut jak,
Izišo je tad domacin tmuri,
I svu štenad potrpo u džak.

A ona je za tragom trcala,
Stizala ga, kao kad uhode ...
I dugo je, dugo je drhtala
Nezamrzla površina vode.

Pri povratku, vukuc se po tmini,
I ližuci znoj s bedara lenih,
Mesec joj se nad izbom ucini,
Kao jedno od kucica njenih.

Zurila je u svod plavi, glatki,
Zavijala bolno za svojima,
A mesec se kotrljao tanki,
I skrio se za hum u poljima.

Nemo, ko od milosti il srece,
Kad joj bace kamicak niz breg,
Pale su i njene oci psece,
Kao zlatni sjaj zvezda, u sneg.

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
bragancicaA #101
Odgovori: 333


11. Dec 2010. 21:45:52
.....

Znam i ja jednu pjesmu pisanu kardiovaskluarnim organima olovke...

VOZI MUJO


Gomila se znatizeljna stisla
pod nastresnicu da ne bi pokisla
i sve suska od ljudskoga glasa
traca Muju uzbudjena masa

Vidi njega, bezobrazan gad
budala teska a pravi se mlad,
auto je za normalna stvora
a on mutav ne slazi s motora

Sve turira , mrtvo mu i zivo
i jos misli da je nama krivo,
a ta buka usnuti nam ne da
cera oci da se u nju gleda

Jos se kurci ne onome sicu
i osmjeh mu djavolji na licu,
najbolje ga ne pustati blizu
njega treba na psiho analizu

Prodje Mujo sejtani ga jure
zene placu, muskarci se dure
psovka strasna ko molba ga prati
pa se refren poput jeke vrati:

Vozi Mujo bijesan motor
vozi Mujo pritisce na gas
hej Mujo, jebo mater
povezi i nas..........

Bragan, stocar i domacin.....a najvise magarac njen......


bragancicaA #102
Odgovori: 333


12. Dec 2010. 21:20:43
....

a znam ja i jedan haiku, isto pisan istim organima olovke....

Mujo sebi postavio zavjet
uvjek slusaj netrazeni savjet.....
okisha #103

Odgovori: 5447


15. Dec 2010. 00:32:41


NAUCI ME

DA TE VOLIM MALO VISE

I DA OSETIM SA TOBOM

LJUBAV KOJU MI TI DAJES

ISCEZNUCE HLADNOCA

HOCU DA TE VIDIM ODMAH

NAUCI ME

DA TE VOLIM MALO VISE

I DA ZIVIM SA TOBOM

NE MOGU DA IZDRZIM POTREBU

DA ZNAM DA SI MOJ

HOCU DA IDEM GDE TI IDES...




-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
zaaana01 #104

Odgovori: 3205


15. Dec 2010. 07:18:03


Èeznem da ti kažem najdublje rijeèi

Èeznem da ti kažem najdublje rijeèi koje ti imam reæi
ali se ne usuðujem, strahujuæi da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujuæi da bi mogla ti uèiniti.

Èeznem da upotrebim najdragocjenije rijeèi sto imam za te;
ali se ne usuðujem, strahujuæi da mi se neæe vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošæu.
Zadajem ti bol, bojeæi se da neæeš nikada saznati šta je bol.

Èeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inaèe srce iskoèilo na usta.
Zato brbljam i æaskam olako, i zatrpavam svoje srce rijeèima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujuæi da bi mogla ti uèiniti.

Èeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuðujem,
strahujuæi da bi mogla otkriti moj kukavièluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih oèiju èine da je moj bol vjeèito svjež.

-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
spjdpN #105

Odgovori: 51


15. Dec 2010. 22:50:18


svaka moja noæ
bi završila sa njim,
sanjala bih da se
pokraj njega budim...
teško je sresti ga
i glavu spustiti,
praviti se da ga ne znam,
ne zagrliti ga, ne poljubiti...
teško je gledati
ga sa drugima,
znam...
verovala sam krivim ljudima...
i sada srce zaplaèe gorko,
povredio me je preduboko...
ja znam da grešim,
ali ne znam ni sama
kako da se više tešim...
...želim ga zaboraviti, ali kako....
srce ne oprašta lako...
ne zavrjeðuje on moje suze,
taj što ništa ne daje,
a sve mi uze....
shvatit æe on jednog dana
da najbolja bila sam,
za njega bit æu ona stara
rana........

.........srce sto ne oprasta..........
zaaana01 #106

Odgovori: 3205


16. Dec 2010. 08:46:53




-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
spjdpN #107

Odgovori: 51


16. Dec 2010. 09:33:22


Lièi na ljubav kad mu naprekidno poklanjaš misli svoje. Kad sve, što se tako dugo taložilo u tebi, uglaèalo i zablistalo kao biser u školjci poželiš da daš. No uludo ne daj, ako ništa slièno osetio nije.


djadja065 #108

Odgovori: 7419


16. Dec 2010. 13:15:27




-----------------
WATCHING_US
belarada #109

Odgovori: 24731


16. Dec 2010. 14:44:30


Love, love is Strange
Lot of people, take it for a game
once you get it
You never want to quit
after you’ve had it, your in an awful fix
Many people, don’t understand
They think loving is money in the hand
Your sweetloving, is better than a kiss
When you leave me, sweet kisses I miss


How do you call your lover boy ... Come here Lover Boy ... and if he doesn’t answer ... Oh lover Boy ... and if he still doesn’t answer ... I simply say ...

Baby, Oh Baby, my sweet baby, your the one





-----------------
Love Profusion ...
zaaana01 #110

Odgovori: 3205


17. Dec 2010. 08:21:21


Da te volim, da te zelim
dusom cijelom, srcem cijelim
da ti sebe dam, da ne razmisljam

Milion puta cu ti ponoviti
nesto sto najvise volis da cujes
"volim te"

Volim te, sreco moja
volim te, zivote moj



-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
zaaana01 #111

Odgovori: 3205


17. Dec 2010. 08:22:51




-----------------
Zivot je jedan i nema reprizu
belarada #112

Odgovori: 24731


20. Dec 2010. 12:20:56


Mislim na tebe kad se od sunca zapali
puèina sva,
Mislim na tebe kad mesec ustreptali
kladencem tka.

Vidim te kad na putu dalekom spazim
uzvitlan prah,
sred noci, kad èoveka na uskoj stazi
obuzme strah.

Cujem te kad se sve more uskoleba
uz mukli huk.
Slusam u lugu kad ispod celog neba
zavlada muk.

Ti si uz mene, bliskošæu svojom rasplinu
daljinu svu!
Zalazi sunce,skoro æe zvezde da sinu.
O, da si tu !




-----------------
Love Profusion ...
Branasoft #113

Odgovori: 7220


26. Dec 2010. 00:52:28


Molim za sunce u tvojim
oèima,
za dodir koji budi
treptaj života,
za tebe jedina ljubavi
moja.


Molim da ruže ne venu
kao seæanje,
da nijednu suzu ne
puste više.


Molim za tvoje reèi
satkane od želje,
za naše duše obojene
tugom.


Molim da samoæa ne boli
više,
da dodješ u moj svet,
da svaka nada postane
stvarnost,
da svaki tren sa tobom
bude veènost.


Molim da tvoje ruke
otope led moga života,
da vreme izbriše boli,
da srce zakuca još jaèe.


Molim da ne živim od
seæanja koja se gase,
da nikada postane ZAUVEK.
Molim,molim za LJUBAV.

-----------------
We have only magic, and this is tragic...
belarada #114

Odgovori: 24731


07. Jan 2011. 03:49:13
Ponekad treba pustiti da voda sama teèe ...



-----------------
Love Profusion ...
Stefanica #115
Odgovori: 9


09. Jan 2011. 12:28:39



BISERJE

Biserje zvoni u tebi i meni
kao praporci po malo sneni
Misao pevaju oni strasnu
što pretvori se u reè jasnu
u uzdah slasti dok šaraš po meni
rukama dok ispisujem želje
po telu vrele talase ti puštam
zveèi sve jaèe biserje zrelo
oseæaj dodira zveket mu blaži
dodir ga teši ali i snaži.

Zastaše dodiri da se dodiruju
to strast na prozore duša nam lupka
pobeže biserje u izvor života
u izvor života ispod mog pupka.
belarada #116

Odgovori: 24731


10. Jan 2011. 17:28:00


Savršena ljubav iskljuèuje strah. Tamo gde postoji ljubav ne postoje zahtevi, oèekivanja, zavisnost. Ja ne tražim da me uèinite sreænom ... moja sreæa ne zavisi od vas. Ako morate da me napustite, neæe mi biti žao same sebe, izuzetno mi prija vaše društvo, ali ja se ne vezujem za vas. Ja uživam u vašem društvu na temelju nevezanosti ... ne uživam ja u vama, to je nešto veæe i od vas i od mene, nešto što sam otkrila, neka vrsta simfonije, neka vrsta orkestra svira u vašem prisustvu. Ali, kad odete od mene, orkestar ne prestaje da svira. To je orkestar širokog repertoara i nikad ne prestaje da svira.



-----------------
Love Profusion ...
vana #117
Odgovori: 9


10. Jan 2011. 18:00:39
KAZI MI....

Kazi mi
kako ti je ime,
kako se sapce
kako se pise?
Kazi mi sto ti vjetar nosi,
o cemu pricaju ti kise?
Kazi mi gdje te mogu naci,
kada se trave zorom plave?
Reci mi koliko ti znaci
ova ljubav od sna i jave?
Ne boj se, meni mozes reci,
kamo te zvijezde nocu vode?
Kazi mi kako da te zovem
ljubavi svojom ili cijelim svijetom?
Kazi mi kako da te zovem,
sad kad nemam drugog puta...
kazi mi kako da te zovem
sad kad je srce prestalo da luta...
ljikiniki #118

Odgovori: 749


20. Feb 2011. 19:24:46




I kad kazem ..ne, zelim
da shvatis kako mi nije svejedno
zbog ovih zvezda nad gradom
zbog vetra nad rekom
zbog jos puno sitnica
koje zivot zaboravlja
a ostaju i lebde u vazduhu
oko tebe i oko mene




-----------------

I POSLE SVEGA UVEK OSTAJE NADA
1_Mila #119

Odgovori: 505


03. Mar 2011. 00:41:18


’’Ti koji imas najlepše oèi.
Neka vetar ti nosi sve moje reèi.
Neka mesec te ljubi umesto mene.
Ti sanjaj o toploj zvezdanoj noæi,
A ja æu sanjati tvoje oèi...’’







-----------------
You may only be a person in this world, but for someone, you are
the world.
okisha #120

Odgovori: 5447


09. Mar 2011. 04:48:25


U jednoj ljubavi prepunoj bola
ostala je samo prièa ova.
Prièa o jednoj ljubavi lažnoj
nekome sigurno nimalo važnoj.
Prièa je bila veoma sretna
sve dok nije došao kraj,
tada je ljubav postala lažna
i jedan lik je ostao sam.
U ovoj prièi svršetak nije sretan
niti su sretni likovi u prièi,
ali znam samo jedno da
niti jedna prièa mojoj ne slièi...


-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
1_Mila #121

Odgovori: 505


10. Mar 2011. 13:26:37


Ponekad onako usput
u prostoru zamagljenog stakla
svojom drhtavom rukom
u jednom mahu
duše svoje, napišem
da te volim....
Proðe onako
dugo da te i ne vidim
a poželim te
i danima
onako, ponekad
više mislim na tebe...
I za tren,
na brzinu, kao ptica
naðem se
u visinima velikim
gde za tren
onako
ponekad nema
ni mesta
svim mojim brigama...
Usput,
zastanem
i setim se da te
onako još uvek èekam....


-----------------
You may only be a person in this world, but for someone, you are
the world.
okisha #122

Odgovori: 5447


10. Mar 2011. 17:47:23


PoneKad mi oÈi trNu
u tikOviMa viDiM crNu
cuRo, zaVuCi se pOd plaHtu mOju
doSaDa vreBa, sVe je Po kRoju!

NeZnAm tKo sAm,
Ni gDje iDem
niJe Me briGa, Kud’ gOd dA sTigNem
doSaDa vrEba pa naMigNe!

U feeliNgu bOli
saVijAm tijeLo
niŠta nIje Ni crNo,ni bijeLo
doSaDa vreBa, sMijElo!

KoliKo joŠ treBa prOliti krVi,
zaŠto Se mOj žiVot tOliKo mrvi,
oStaVljena SaMa sjeDim u nOæi
kaŽu Mi Ljudi, doSaDa æe pRoæi!




-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
_Daisy_ #123

Odgovori: 194


13. Mar 2011. 16:29:04


Šta sam to imala od života? Neèiju kosu ... Neèiju ruku ... I jedno srce ustreptalo ... I dva tri osmeha tiha i prosta ..
Sve je to ponekad tako malo ... Sve je to, videæeš, sasvim dosta ...




-----------------
... Me and You ... Just us two ..
_Mila_ #124

Odgovori: 158


18. Apr 2011. 04:04:08


Prve kapi kiše
tope moje lice....
Miluju,
Brišu tvoje tragove....
Vetar raznosi moje misli
Oseæam se izdana,
Prevarena...
Strah me...
Šetaš iz jednog mog sna u drugi...
Poseduješ moju samoæu,
Lice ti je u grèu a æutiš...
Vikni...vrisni!
Reci da idem!
Na pola vriska zastani...
Opusti grè na licu,
Pusti suzu iz oka,
Reci:
’’Ne idi ljubavi,
Ostani veèno uz mene,
Budi bar deo mog sna.’’


-----------------
You may only be a person in this world, but for someone, you are the world.
belarada #125

Odgovori: 24731


23. Apr 2011. 16:07:39


... tako je dobro što nismo samo trave, što talasanja svoja nijednom vetru ne damo, veæ smo zvezde što sjajem sve nebo okrvave željne da budu sunce makar trenutak samo ...



-----------------
Love Profusion ...
_suncica_ #126

Odgovori: 240


17. Maj 2011. 16:49:20


belarada #127

Odgovori: 24731


17. Maj 2011. 20:50:06


... Liši me vida ... gledaæu tvoj lik,
zapuši uši moje ... slušaæu te,
onemi me al’ zvaæu te kroz krik,
bez nogu još æu k tebi naæi pute ...
Slomij mi ruke hvataæu te srcem
zaustaviš li srce meni, sam
moj mozak tad æe kucati i bdeti
a ako mi i mozgom užgaš plam
na krvi svojoj ja æu te poneti ...




-----------------
Love Profusion ...
ljikiniki #128

Odgovori: 749


20. Maj 2011. 21:32:57



Da bar......

Da bar mogu biti pored tebe
gledati te u tisini dok snivas

Da bar mogu nacrtati moje snove
u kojima si uvek ti

Da bar mogu biti uz tebe i reci ti
volim tvoje lice
tvoju kosu
tvoj glas
volim cuti ono tvoje:volim te puno
volim tvoj zagrljaj
miris tvoje koze
taj beskrajni horizont u tvojim ocima

Da si bar uz mene da osetis moj mir
i kad dodje noc da cuvam ti dusu

Kako da se budim daleko od tebe
bez tvog tela da moje greje
kako da zivim bez tebe,ljubec tvoje fotografije

Mozemo zamoliti vetar da nosi nase poljupce
i gledati mesec u isti tren
brojiti dane-jos jedan manje
i cekati onaj
kada cu zakucati na tvoja vrata
zagrliti te nezno i sapnuti volim te
jos jednom ti reci sve ono bezbroj puta receno
ne idi od mene nikada molim te
jer zivot bez tebe ne znaci nista
i ne znam ni gde je sever kada uz mene nisi ti......




-----------------

I POSLE SVEGA UVEK OSTAJE NADA
belarada #129

Odgovori: 24731


29. Maj 2011. 02:14:50


... Moja ljubav je kao pregrejane lokomotive. One što napuštaju šine i skreæu poludele svetom nekuda sasvim levo, nekuda sasvim beskrajno ...



-----------------
Love Profusion ...
okisha #130

Odgovori: 5447


01. Jun 2011. 02:38:23


Pise..i prica..grca...nerazumno diktira...zastajkuje ....kako i ko ce ga razumeti...ko ce ga cuti...nemo je ...glasa i snage nema...ne mogu ga ni videti..a tako ga mogu raniti...mrviti...ubijati..rezati ostrim sabljama...probosti ga...Zato je nemo...tiho...necijno...umire polako u smiraj nedocekanog radjanja,budjenja..medj hijenama boli sto ga razdiru...grizu.. komadaju.I mrtvo pise,valjda zelju...za san...nedosanjan...zivot prospavan..

-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
belarada #131

Odgovori: 24731


04. Jun 2011. 20:07:54


Ako ti jave: umro sam
a bio sam ti drag,
možda æe i u tebi
odjednom nešto posiveti ...
Na trepavicama magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si ikad razmišljao o tome šta znaèi živeti?
Ko sneg u toplom dlanu u tebi detinjstvo kopni.
Brige ...
Zar ima briga?
Tuge ...
Zar ima tuga?
Po merdevinama mašte
u mladost hrabro se popni.
Tamo te èeka ona
lepa, al lukava duga.
I živi!
Sasvim živi!
Ne grickaj kao miš dane.
Široko žvaæi vazduh.
Prestiži vetar i ptice.
Jer svaka veènost je kratka.
Odjednom nasmejani
u ogledalu nekom
dobiju zborano lice.
Odjednom ... na ponekom uglu
vreba poneka suza.
Nevolje na prstima stignu.
Godine postanu sivlje.
Odjednom svet, dok hodaš
sve više ti je uzan
i osmeh sve tiši
i tiši
i nekako iskrivljen.
Zato živi, al sasvim!
I ja sam živeo tako.
Za pola veka samo
stoleæa sam obišao.
Priznajem ... pomalo luckast.
Ponekad naopak.
Al nikad nisam stajao.
Veèno sam išao.
Išao ...
Ispredi iz svoje aorte
pozlaæen konac trajanja
i zašij naprsla mesta
iz kojih drhte èuðenja.
I nikad ne zamišljaj život
kao uplašen oproštaj,
veæ kao stalni doèek
i stalni poèetak buðenja ...




-----------------
Love Profusion ...
belarada #132

Odgovori: 24731


04. Jun 2011. 20:10:02


A onda, veæ jednom ozbiljno
razmisli šta znaèi i umreti
i gde to nestaje èovek.
Šta ga to zauvek ište.
Nemoj iæi na groblja.
Ništa neæeš razumeti.
Groblja su najcrnji vašar
i tužno pozorište.
Igrajuæi se nemira
i svojih bezoblièja,
zar nemaš ponekad potrebu
da malo krišom zaðeš
u nove slojeve razuma?
U susedne buduænosti?
Objasniæu ti to nekada
ako me tamo naðeš.
Znaš šta æu ti uèiniti ...
pokvariæu ti igraèku
koja se zove bol,
ako se budes odvažio.
Ne lažem te.
Ja izmišljam
ono što mora postojati,
samo ga nisi jos otkrio,
jer ga nisi ni tražio.
Upamti ... stvarnost je stvarnija
ako joj dodaš nestvarnog.
Prepoznaæeš me po æutanju.
Veèni ne razgovaraju.
Da bi nadmudrio mudrost,
odneguj veštinu slušanja.
Veliki odgovori
sami sebe otvaraju.
Posle bezbroj roðenja
i nekih sitnièavih smrti,
kad jednom budeš shvatio
da sve to što si disao
ne znaèi jedan život,
stvarno naiði do mene
da te dotaknem svetlošæu
i pretvorim u misao.
I najdalja buduænost
ima svoju buduænost,
koja u sebi èuje
svoje buduænosti glas.
I nema praznih svetova.
To, èega nismo svesni,
nije nepostojanje,
veæ postojanje bez nas ...




-----------------
Love Profusion ...
belarada #133

Odgovori: 24731


04. Jun 2011. 20:13:18


Ako ti jave: umro sam,
evo šta æe to biti.
Hiljade šarenih riba
lepršaæe mi kroz oko.
I zemlja æe me skriti.
I korov æe me skriti.
A ja æu za to vreme
leteti negde visoko.
Upamti ... nema granica,
veæ samo trenutnih granica.
Jedriæu nad tobom u svitanja
niz vetar klizav ko svila.
Razgrtaæu ti obzorja,
obrise doba u povoju
i prizore buduænosti
lepotom nevidljivih krila.
I kao neèujno klatno
zaljuljano u beskraju,
visiæu sam o sebi
kao o zlatnom remenu.
Prostor je brzina uma
što sama sebe odmotava.
Lebdeæu u mestu, a stizaæu
i nestajaæu u vremenu.
Odmoriæu se od sporednog
kao galaktièka jata,
koja su srasla pulsiranjem
što im u nedrima traje.
Odmoriæu se od sporednog
kao ogromne šume,
koje su srasle granama
u guste zagrljaje.
Odmoriæu se od sporednog
kao ogromne ptice,
koje su srasle krilima
i celo nebo oplele.
Odmoriæu se od sporednog
kao ogromne ljubavi,
koje su srasle usnama
još dok se nisu ni srele.
Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava,
mogu da postanu glina,
koren breze
i trava?
Da neka malecka tajna,
il neki treperav strah
mogu da postanu sutra
tišina,
tama
i prah?
Znas, ja sam stvarno sa zvezda.
Sav sam od svetlosti stvoren.
Nista se u meni neæe
ugasiti ni skratiti.
Samo æu,
obièno tako,
jedne sluèajne zore
svom nekom dalekom suncu
zlatnih se oèiju vratiti.
Kažnjavan za sve što pomislim,
a kamoli što poèinim,
osumnjièen sam za nežnost
i proglašen sam krivim
što ljubav ne gasim mržnjama,
veæ novom, veæom ljubavlju
i život ne gasim smrtima,
veæ neèim drukèije živim.
Poslednji rubovi beskraja
tek su pocetak beskrajnijeg.
Ko traje dalje od trajnijeg
ne zna za kratka znanja.
Nikad se nemoj muèiti
pitanjem: kako preživeti,
nego: kako ne umreti
posle svih umiranja ...




-----------------
Love Profusion ...
belarada #134

Odgovori: 24731


04. Jun 2011. 20:14:37


Ako ti jave: umro sam,
ne brini.
U svakom stoleæu
neko me sluèajno pobrka
sa umornima i starima.
Nigde toliko ljudi
kao u jednom èoveku.
Nigde toliko drukèijeg
kao u istim stvarima.
Proèeprkaš li prostore,
iskopaæeš me iz vetra.
Ima me u vodi.
U kamenju.
U svakom sutonu i zori.
Biti ljudski višestruk,
ne znaèi biti rašèoveèen.
Ja jesam deljiv sa svaèim,
ali ne i razoriv.
A sva ta èudesna stanja
i obnavljanja mene
i nisu drugo do vrtlog
jednolik,
uporan,
dug.
Znaš šta su proroèanstava?
Kalupi ranijih zbivanja
i zadihanost istog
što vija sebe ukrug.
Pa što bismo se opraštali?
Èega da nam je žao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znaš - ja to ne umem.
Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
Nemoj da budeš tužan.

Toliko mi je stalo da ostanem u tebi budalast, èudno drag ...

Noæu kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
To neka bude tajna.
Uprkos danima sivim,
kad vidiš neku kometu
da vidik zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim i živim.




-----------------
Love Profusion ...
JOANA021 #135

Odgovori: 1568


16. Jun 2011. 21:40:59
Zak Prever "Obletao je oko mene"

Obletao je oko mene
Za vreme mnogih meseca dana i casova
I stavio je najzad ruku na moje grudi
Nazivajuci me svojim malim malim srcem
Istrgao mi je obecanje
K’o sto se istrze cvet iz zemlje
I zadrzao ga u svome secanju
K’o sto se cuva cvet u zimskoj basti
A ja
Zaboravila sam na svoje obecanje
I cvet je brzo svenuo
Oci su mu se iskolacile
Pogledao me je popreko
I uvredio tesko
A drugi je dosao i nije mi nista trazio
Ali me je celu obuhvatio pogledom
U casu za njega bila sam naga
Od glave do pete
I kada me je svukao
Dopustila sam mu da od mene cini sta hoce
A nisam znala ni ko je on


-----------------
Kada gubis, nemoj izgubiti pouku koju mozes iz toga izvuci
krugovi #136

Odgovori: 39


18. Jun 2011. 00:02:14
ZA PRINCA



-----------------
Noli turbare circulos meos!
okisha #137

Odgovori: 5447


24. Jun 2011. 13:29:38


"Oprosti mi ženo, ti što me zoveš da ti šaljem stihove svoje. Oprosti, al ja ti ih ne mogu dati, jer ti mi ženo nisi ni ljubav, ni sestra, ni kæer, ni mati, i kako onda da muze moje, rijeèi mile i drage, kako da napajaju žedno srce tvoje. Ja ti stihove svoje ne mogu slati, jer ja ih šaljem onoj koju æu sreæom zvati. A ti, ko si mi i šta, samo jedna daleka neznanka stihova željna. Ti jesi žena, možda i poželjna, lijepa i snena i stihovima mojim zanesena. Ali oprosti, oni su za tebe samo nezvani gosti. Jer stihove moje srce piše onoj koju voli, i kad se raduje i kada boli. Oprosti što ih tebi ne mogu dati, jer ljubav svoju ne želim izdati."





-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
MaG #138

Odgovori: 250


24. Jun 2011. 13:35:35
bez baslova-nepoznati autor

zima ti je.
obuci vestu.
kako koju?
pa znas koju.
onu sto kazes da mirise na mene.

i ne volis da te tako gledam.

a, dobro.
mozemo ugasiti svjetlo.
mozda uspijes sakriti ljubav.

i neznas sto ti je.
nikad ti se to nije ranije desilo.
a, dobro.
sta ces.
svakome je jednom prvi puta.

bas volim ovo pice,
zato sto je jako i ne popije se brzo.

sta ce misliti o tebi?

e, to stvarno ne znam.
mogu misliti da si...
preljubnica, nevjernica, ljubavnica...

dobro, nemoj se ljutiti odmah.
sta.

nisi ljubavnica.

dobro.
nisi.

jel me volis?
teske rijeci.
dobro, mozda me i volis.
sta.

u osam ti je ispit.
dobro, navit su sat,
samo je star i
moramo se moliti drugarici koja je bezgresno zacela
da zvoni

hmmm, valjda ce.

usne su ti ispucale.

za one od vjetra
krema pomaze,
ali, za one od ljubavi,
boga mi..

strasno te volim.

nista se ne smij.

ne smij se kad kazem!

vrlo te strasno volim,
i...
prvo cu ti skinuti naocale.

pa cu ti onda skinuti...
naocale...

pa onda...

pa, nisam drzak!
vidis sad.
volim te budalo.

kako volim to tvoje tijelo.

vidi, ova traka svjetlosti pada tocno na...

jel to samo moje?
reci mi. vazno mi je to.

nisam pospan.
samo sam malo umoran.

dvoje.
koliko djece.
starijeg sina i mladju kcer.
a, nekako cemo se valjda sloziti
kako cemo ih zvati.
da ti pricam?


a da nesto malo drugo radimo?
ja stalno pricam.

o mojim ljubavima?

svasta.
nista specijalno.
kao i kod drugih.
bilo ih je. i...
nekako mislim da sam ih sve lagao.
a tebe ne, naravno
.

ti si nesto drugo.

bas si lijepa tako.

koliko me volis?

pokazi.

dobro.
onda i ja tebe volim.

e...tako.

sat je zvonio.
ona nije otisla na ispit,
a u bijelo sljepilo jutra
smo po svim automobilima u ulici ispisali svoja imena

kako ce vlasnici biti ljuti!

a obecao sam...
da nikome nista ne smijem reci,
i dogovorili smo se
da je nazovem.

htjela bi da izadjemo negdje.

ne znam.

nesto se mislim...

mozda cu je stvarno i nazvati.

ako bude kisa.

tako ne volim kisu sam.

hmmmm...hmmmm,
zenskih trikova...

zaboravila je rukavicu.

-----------------
Nisam carobnjak, al’ sam caroban
krugovi #139

Odgovori: 39


24. Jun 2011. 14:37:29




-----------------
Noli turbare circulos meos!
mijans #140

Odgovori: 273


26. Jun 2011. 06:16:56
Možda spava

Zaboravio sam jutros jednu pesmu ja,u snu što sam svu noæ slušao.
Da je èujem, uzalud sam danas kušao.
Kao da je pesma bila sreæa moja sva.

Zaboravio sam jutros jednu pesmu ja. U snu svome nisam znao za buðenja moæ, i da zemlji treba sunca, jutra, zore.
Da u u danu gube zvezde bele odore.
Bledi mesec da se kreæe u umrlu noæ.
U snu svome nisam znao, za buðenja moæ.

Ja sad jedva mogu znati da imadoh san, i u njemu oèi neke, nebo neèije. Neko lice, ne znam kakvo. Možda deèje?
Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.

Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.
Ne seæam se nièeg više, ni oèiju tih.
Kao, da san mi je bio ceo od pene.
Ni arije, ni sveg drugog što ja noæas snih.
Ne seæam se nièeg više, ni oèiju tih.


Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
Ja sad slutim za te oèi, da baš su one što me èudno po životu vode i gone.
U snu doðu da vide, šta li radim sam.

Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
Da me vide doðu oèi, i ja vidim tad te oèi, i tu ljubav i taj put sreæe.
Njene oèi, njeno lice, njeno proleæe.
U snu vidim, ali ne znam što ne vidim sad?

Da me vide doðu oèi, i ja vidim tad njenu glavu sa krunom kose, u kosi cvet.
I njen pogled što kao iz sveæe., što me gleda, što mi kaže da me oseæa.
Što mi brižno pruža odmor i nežnosti svet.
Njenu glavu s krunom kose, i u kosi cvet.

Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.
Ne znam mesto na kom živi i poèiva.
Ne znam zašto nju san i java pokriva.
Možda spava, i grob tužno neguje joj stas.

Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.
Možda spava izvan svakog zla.
Izvan stvari, iluzije, izvan života.
I s njom spava njena neviðena lepota.
Možda živi i doæi æe posle ovog sna.
Možda spava, sa oèima izvan svakog zla.......
belarada #141

Odgovori: 24731


05. Jul 2011. 00:25:10


...Ako me sretneš negde u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u poslednje vreme,
Sretni me, kao da me sreæeš prvi put.
"Nismo li se mi veæ negde videli?",
kaži...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noæi zaboravi...
Gradove kojima smo menjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
I kako se nikada, nikada, neæemo rastati.

I kada ti kazem da zaboravis,
Kažem ti to zato što te volim
Kažem ti to bez gorèine,
jer, èemu seæanja...?
Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu,
Iznova cveta svakog proleæa...
Nasmeši se jutru koje dolazi,
Zagrli belinu novih dana
i ... zaboravi.




-----------------
Love Profusion ...
okisha #142

Odgovori: 5447


21. Jul 2011. 13:33:06


Kao da sanjam i dobro i zlo
oduvek sama zivim po svom
videla sve sam lazne heroje
ljude i boje umorne

Da li si ti moje svetlo koje trazim
da me vodi kad je tamna noc
kroz ta mesta razna
lica gledam prazna
krijem te u uglu oka svog

Vreme kad svako izdaje svakog
ja svoje snove zagrlim jako
tajne sa neba u oku tvom
mozda i ja sam nasla dom

Korakom bez daha ulicama straha
sama sam na strazi, najdrazi
senke sto me prate nemo bez svedoka
vidim strah na licu proroka


-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
ljikiniki #143

Odgovori: 749


27. Jul 2011. 22:43:28



Znam, kasno je...
Isuviše je vremena prošlo od onih vatri u kojima smo zajedno goreli...
Previše je kiša ispralo one reèi koje smo vešto preæutali...
Svoje sam nemire prosipala po jastucima na kojima nikad nisi èekao svitanja...
Tvoja tišina je pisala duga pisma na koja ja nikada nisam odgovorila...
Stajalismo s dve strane obale gledajuæi reku koja nas razdvaja...
I opet smo se radovali improvizovanim mostovima koje smo prelazili i sretali se na pola...
Nikad do kraja, uvek samo do pola...
Govorio si:Samo te Bog može voleti zbog sebe same, a ne zbog tvojih vrelih pogleda...
Da, samo Bog....
Veèeras su se srušile zidine moje staklene iluzije....
Znam da neke nove neæe mirisati na sveže narandže, na vino i stihove...
Neæe osvitati jutrima na greh sa mojih usana, tiha èežnja na sklopljenim dlanovima uz miris prve kafe i po koji osmeh za dobar dan...
Znam da æe mi nedostajati one male igre reèima...
Bežanje i traženje u tuðim pesmama...
Neke kiše u praznim prozorima i onaj tajni pogled, preko ramena...
Želim sakriti sve one male nežnosti, skloniti od oèiju zaborava...
Iscediti i poslednju kap radosti, pre nego se probudim i opet te potražim....
Uvek æu na ivici agonije èekati svitanje...
Prazne ruke širiti nebu i moliti za nove Anðele...
One, što uvek dolaze a nikad ne odlaze...
One, koji æe èuti i krik tišine i šapat praznine...
Tebi za ljubav nikad neæu staviti masku tužnog pajaca...
Nije to lice za sanjalice kao što sam ja...
Drugi me neæe tako lako voleti i tako lako izdati...
Neæe ni razumeti znakove svih nesreænih ljubavi...
Na mojim kapcima još spava tajna poruka...
Stakleni zidovi mojih iluzija odsad æe biti kamena utvrðenja nadomak stvarnosti...
Ova ljubav je èisti corpus delicti, jednog odrastanja, surovost vremena i lažnih proroka....
Ali, negde još ostaæe tajna skrivena u pogledima...

-----------------

I POSLE SVEGA UVEK OSTAJE NADA
belarada #144

Odgovori: 24731


05. Avg 2011. 02:31:25


Gradove u kojima živimo vezuju naša pisma ...
Ja ne znam za drugo nebo sem njegovog kišobrana ...
Kad me on ne voli ne znam od èega živim ...
Ne jedem, zaboravljam da dišem i vrlo èesto umirem ...




-----------------
Love Profusion ...
_suncica_ #145

Odgovori: 240


16. Avg 2011. 14:44:27


okisha #146

Odgovori: 5447


17. Avg 2011. 01:47:23



"Zašto se ja sjeæam samo pet stvari?
Da je južilo toga dana, ja sam mirisala na kišu, ti si stajao u bari, oboje smo se smijali i ja sam shvatila da nikada nisam upoznala nekoga sa oèima boje meda."
"Zato što želiš da se toga sjeæaš..."
"Zašto si izabrao baš mene?"
"Nisam ja izabrao tebe... nisi ni ti mene... Mi smo se pronašli!"


-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
bragancica9 #147
Odgovori: 409


24. Avg 2011. 17:43:25
Uplasen u ljubavi

i ja sad vako
idem u ljubav bako
bas da joj pokazem,
a plasim se jako
za ljepotu ovoga svijeta
i to mi smeta
da se iskazem.......

macak Pero, kad je bio mali.....
Loca #148
Odgovori: 4


10. Sep 2011. 15:15:10


Liši me vida: gledaæu tvoj lik,
zapuši uši moje: slušaæu te,
onemi me: al’ zvaæu te kroz krik,
bez nogu još æu k tebi naæi pute.
Slomij mi ruke: hvataæu te srcem;
zaustaviš li srce meni, sam
moj mozak tad æe kucati i bdeti;
a ako mi i mozgom užgaš plam -
na krvi svojoj ja æu te poneti.
shizika #149

Odgovori: 12


24. Sep 2011. 20:37:44


"Drago mi je. Zbog svega sto jesam. I onoga sto sam bila. I onoga sto cu biti. Drago mi je sto jos uvek znam da se nasmejem od srca, da uzivam u malim stvarima... Drago mi je sto i dalje primecujem boju ociju, kose, negovane nokte,lepa ramena……
I dalje si mi bitan Ti, kao covek sa svim svojim manama i vrlinama, od tvog imena, statusa, posla kojim se bavis,…. Jos uvek delim ljude na dobre i lose... I ne marim sta ce ko reci. Voleli me, ili ne. Osudjivali me…... I dalje mi raspolozenje zavisi od ljubavi.
Nekad sam i tuzna. Navikla sam na tugu, jer me verno prati." Ko zna zasto je to dobro.
Ja I dalje mogu da se zaljubim u onoga koga volim. Jer, to sam i dalje ja, ona ista JA. I drago mi je zbog toga."


-----------------
belarada #150

Odgovori: 24731


26. Sep 2011. 20:39:54


... Ne plaèi zato što se završilo. Smej se zato što se dogodilo ...



-----------------
Love Profusion ...
okisha #151

Odgovori: 5447


17. Nov 2011. 16:33:55


Razumiješ li da te volim?

Za to se ne brini.

Bojim se da se ne izgubimo

Do buduænosti.

Zato nas spremi

Ispod jastuka ,

U cipeli koju obuvaš,

U kljuèevima kojima otkljuèavaš osmjeh.

Kao dunja da zamiriše život od nas,

Dok odložimo zrelost još neko vrijeme

I budemo nevini kao buðenja.

Ne daj da se razletimo vjetrovitom rijeèju,

U tragu , u sasvim nesigurnom kretanju od tebe do mene da polomimo srce .

Èime bi se onda grlili?

Zar nije dovoljno da me voliš?

Pa što ako smo umrli veæ jednom

Zar se ljubavlju ne vidaju sve rane svijeta?

Reci mi dok se oblaèiš u plavi oblak

Zar me ne vidiš u nemiru svijeta?

Dok ljubiš i tuði bivaš

Zar sumnjaš da æu prešutjeti slutnju?



I da sam samo voda,

I da si stijena samo

Ja bih se na tebi nasukala

U svim životima.




-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
_suncica_ #152

Odgovori: 240


18. Nov 2011. 19:13:49


aneme #153
Odgovori: 89


02. Dec 2011. 12:24:50


Bila sam...


Samo jedan minut u tvojim satima zivota,
samo jedna kap u casi,
jedna slamka u plastu devojaka,jedna pcela u roju.
Bila sam korak nekog tanga.
Bila sam samo jedan pupoljak u buketu tvojih zelja.
Ali ipak... Bila sam.
Bila sam samo smesak u tvom zivotu,luka na uzburkanom moru
u kojoj pristaju ladje,koje ne zele potonuti,
bila sam tek neki mali deo
neke davne proslosti,neke davne ceznje,
bila sam jedna kap kise
jedna zvezda u tvom snu,
bila sam tek delic snova koje si zeleo
samo jedna patnja na stazi zaborava
bila sam samo suza na tvom dlanu,
bila sam...
A mislila sam
da ti znacim sve,
ali ipak,bila sam...
okisha #154

Odgovori: 5447


08. Dec 2011. 01:45:14


Tišina æuti i samo zrikavci zrièu...
Èuj,
samoæa je žaoka otrovom puna
što se kao ništavilo ceri
i plazi na radosti.

Daleko se u povoju od krvi raða dan,
a noæ se u ropcu gasi.
Èuj,
samoæa išèaši èoveka iz zglobova,
zasadi ispred njega drvored misli
i zapali baklju slutnje.

Jutro miluje moje produženo veèe.
Èuj,
samoæa zatvara prozore na duši,
kalemi grimase na licu
i seje žmarke nepoverenja...Doði!


-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
Millllla #155

Odgovori: 323


02. Feb 2012. 23:21:34


U našem životu, kao na slikarevoj paleti, postoji samo jedna boja, koja životu i umetnosti daje smisao. To je boja ljubavi.





-----------------
***Be you, be now!***
Millllla #156

Odgovori: 323


02. Feb 2012. 23:33:15


Ljubav je staklo koje se lomi ako ga èovek primi suviše
nesigurno ili suviše èvrsto.


-----------------
***Be you, be now!***
_suncica_ #157

Odgovori: 240


11. Feb 2012. 15:18:03


MELEK #158
Odgovori: 653


11. Feb 2012. 20:53:51
Moja duša.....

....je bila moja olovkica, a moje srce moji prstiæi. Book closed.

okisha #159

Odgovori: 5447


18. Feb 2012. 23:49:40


Danas mi ne trebaju rechi,
ni nezne, ni tople, ni slatke...
Danas ne trebam usne,
ni blage, ni vrele, ni tvoje...
Danas ne trebam ni ruke,
ni dodir, ni milovanje...
Ne trebam ni srce danas...
Ne trebam ni korake da chujem...

Trebam samo zagrljaj,
da me smiri, da ugasi oluje u meni,
da otera loshe snove...
samo zagrljaj...




-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
_suncica_ #160

Odgovori: 240


19. Feb 2012. 20:09:40


Crnkaplavusa #161

Odgovori: 2027


20. Feb 2012. 17:59:02


U suterenu tunel ka nebesima
na tankoj gazi jutro
mracan goblen tka
sumorna lica, nasamo sa gresima
u hodniku bez povratka

U crni grm se moja ptica zaplela
zaneta titrajima zvezde Danice
i kasni dah dok hladni
celik skalpela
klizi niz nit brojanice

Postoji plan da je andjeli ukradu
il’ bar na cas
da je vrate medju njih
jer nekad nebo pravi veliku baladu
i trazi rimu za glavni stih

Na grad jurisa nezna bela legija
januar prostire svoj prefinjeni sag
u tajnom dosluhu smo
prvi sneg i ja
da zima priceka njen trag

Ne vrede price koje znam
lazi za oci pospane
izmisljam bajku
cudnu naopaku uspavanku
da od nje budna ostane

Postoji put koji namernike bira
tajnovit drum
uvek najboljima sklon
jer nekad nebo samo crne
dirke svira
i trazi notu za taj ton

Negde sad decak jedan
zbunjeno na mostu stoji
jer tek sluti da postojis

Negde u tebi ceka
okovana neka pesma
koju niko ziv jos ne zna
u tebi lanac zvecka tajnim alkama
bices ti majka majkama

Postoji plan da je andjeli ukradu
il’ bar na cas
da je vrate medju njih
jer nekad nebo pravi veliku baladu
i trazi rimu za glavni stih...

-----------------
Imam problem za svako rešenje
okisha #162

Odgovori: 5447


20. Feb 2012. 22:54:20


Ove jeseni ce vetrovi razbiti moju malu cashu gorchine, i mozda cu, zabadanjem njenih oshtrih parchica u srce, poceti neshto da osecam, sasvim drugacije. Mozda otkrijem da nisam dotakla nishta shto bi me izmenilo, da je sve to lezalo izgubljeno i davno zaboravljeno u meni, i cekalo tvoje reci da nezno obrishu sloj prashine sa njega.



-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
stereo_bol #163

Odgovori: 4708


01. Maj 2012. 21:12:56




-----------------
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavièluk.
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a æutanje neznanje.
PLAVAlagunaNo1 #164

Odgovori: 1567


13. Maj 2012. 03:55:29


I sta ostalo je nama posle svega,
tugo moja jedina,
da se budim kraj nje
kao ti kraj njega
i da zivim svoju laz...
Zar od svega sto je medju nama bilo,
da nas deli cutanje,
sve sto imam bih ti dao moje milo,
al tvoj ponos jaci je...

A zajedno smo mnogo toga prosli,
ljubav, radost, a i bol,
da li treba da te podsetim na to,
u tvom krilu zaspala mi dusa,
srce u tvome kuca jos,
da shvatim da te volim
dugo mi je trebalo...

Sto te manje imam,
sve te vise zelim,
tako mi nedostajes,
jos zbog tebe patim svojim bicem celim,
da bolis me ne prestajes...
Posle svega sto je medju nama bilo,
da nas deli cutanje,
sve sto imam bih ti dao moje milo,
al tvoj ponos jaci je...

A zajedno smo mnogo toga prosli.......


-----------------
I’m Sexy And I Know It



"Zene mogu samo da preteraju u jednoj stvari-u svojoj zenstvenosti!"
YSL



http://www.youtube.com/watch?v=GwTociOoiIA
okisha #165

Odgovori: 5447


28. Okt 2013. 03:18:38


Postoji vreme æutanja...u tom vremenu svaka izgovorena rec izgleda nepotrebno...i moja i svacija...to je ono vreme kada posmatram stvari i pojave istovremeno vodeæi sa sobom neki cudan dijalog u kome samo menjam likove i jezike...to je ono vreme kada mi svaki spoljni nadarazaj stvara bolno jezenje koze...svaki ton cujem kao urlik...a svaku intonaciju kao iritantnu..
jednostavno padam u neku vrstu hibernacije...za spoljni svet...a u meni se vode beskrajne price...ozivljavaju dogadjaji...prelaze kilometri...u tim periodima ne osecam potrebu ni za snom i dopustam mu tek po koji minut da me otrgne od mene...ne osecam potrebu ni za hranom...ona me usporava u mislima i optereæuje telo...jeste da stomak zaboli ali...izdrzim...tada mi je dovoljna velika solja kafe i par pakli cigareta...i to je to...jednom...davno...u nekom vremenu koje sam veæ zivela, rekla sam...pssstttt...probudiæeš tišinu u meni...tugu ili radost...ne znam...zato...pssssttttt...ne želim tišinu...
Danas...posle tog odživljenog vremena i mnogih æutanja...shvatila sam da je ona postala deo mene...


-----------------

. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".

Nemate dovoljno prava da odgovorite na ovom forumu.


Podelite Ovu Stranicu:
:: EROTSKE PRICE :: SANOVNIK :: ZABAVA
| Učitavanje stranice trajalo: 0.0976808 sek.| Članovi online - 1 | Gosti online: - 793 | Powered by Ljubavni-Sastanak.com |

Marketing | Mogucnosti | RSS Novosti | Kontakt | Uspesna Ljubavna Muvanja | Uslovi Koriscenja Sajta | Polisa Privatnosti
Extreme eXTReMe Tracker