| 
  | 
	 
    | Neuhvatljiva | #1 |  
    | Post: 236 
 
 12. Cze 2005. 14:26:56
 | Balasevic........ 
 ".....Mogla si mi bas i reci neke reci nagle...
 Oci su mi, znas , pune one iste magle...
 ...Sad u meni tuga koren pusta...."
 
 
 "Lomis mi srce ko bagremov prut, onako usput...
 Al ja crtam svoje krugove i prastam stare dugove......
 Znam, mozda se varam?
 Al’ sto da se staram o tom?....."
 
 "...Cujes tisinu, taj zvuk?
 Prolazi vreme.....
 Zuji i preti kroz noc, Drhti kako kobra.....
 Nemoj da nacinjes sad neke ozbiljne teme....
 Dodji i skupi se tu i budi dobra............."
 
 
 
 ....Ponekad tragam i ja za zlatnim runom...
 Mozda cu sanjati dim, vatru, celik?
 Al’ nisi ti kriva za to, mna volim te puno.....
 Ajde, sad daj mi pred san jedan poljubac veliki......"............
 |  |  |  
    | Gost | #2 |  
    | Post: 16776987 
       
 22. Cze 2005. 21:48:01
 | .....Jedan od onih zivota... 
 ..Te noci sam joj ocutao najlepse reci koje znam......
 Jednom je rekla da bi sve dala da cuje to sto ocutim, i otkrio sam joj tajnu starom drvetu koje raste na nicjoj zemlji izmedju devet salasa, u fantazmagoricnoj oazi koja se u Sahari zita prividja samo onda kad se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim gometrima nikad nije poslo za rukom da je osvoje svojim instumentima.....
 I tako, obicno u nekoj vedroj noci, roj Neizgovorenih Reci nopovratno odbegne iz kosnica misli, i u potrazi za novim mestnom sumanuto pokusava da otkrije precicu do najblizih zvezda, ali zna se, jos niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo.....
 I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropostavaju, Vetar probere najlepse, podmetne pod njih svoje peperjaste uvojke, kao jastucice, i nezno provuce finu cetku te velike krosnje kroz svoje kose.....
 I neizgovorene Reci ostaju da trepere u liscu starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom cesljicu od jantara...." Zauvek?" pitala je uplaseno
 O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvek" ne postoji..
 Jednog dana, dakako, strovalice se i to stablo, opljice ga Oluja, senluceci gromova nad ravnicom, slozice se ako kula od karata pod teretom Neizgovorenih Reci, ili polegnuti tiho i neprimetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko ce ga znati?
 Ali naici ce cerga tog leta, i to ne Meckari ili Dzambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Sviraci Tuznih Ociju, praceni crnim kosovima iz visokih prekodonskih stepa, i jos izdaleka , uspravivsi se u sedlu, primetice u gustoj travi narocitu racvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlicna viola?
 I, vise nego dovoljno godina kasnije, mozda necija, mozda proseda, mozda bez ikoga, ti ces ugledati belog leptira na jorgovanu, i sirom otvoriti prozore mameci ga da ti sobu oprasi polenom i prolecem. A ulicom ce upravo prolaziti mali Cigan sa violinom, videces samo drozdovo pero na sesiru kako promice za simsirom, i zacuces Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slusas, a godinama je znas........
 I zaplakaces istog casa.......
 I najzad shvatiti koliko sam te voleo..........
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #3 |  
    | Post: 236 
 
 22. Cze 2005. 22:00:24
 | ..jedan od onih zivota........ 
 Kišica je zavela strogi policijski èas u Njegoševoj.
 Gurkajuæi se oko mesta na kalendaru, Oktobar i Novembar su malo protresli gusto sito oblaka, prosejavši samo one najsitnije kapi na ispruženu bronzanu ruku gnevnog spomenika ispred Gradske Kuæe.
 Zvanièno bi se, možda, i moglo izjaviti da je vladala tišina, ali ta tišina je za moj ukus bila preglasna.
 Na samoj ivici vibracije, uèinilo mi se.
 Ova varoš se, izgleda i ne gasi više. Ostaje ukljuèena na nekoj potmuloj frekvenciji, kao da radi "u leru" èitavu noæ.
 Puèina opustelog trga je odjednom potpuno sludela moj kompas. Bio sam tako izgubljen da mi je izgledalo prosto nemoguæe da postoje samo èetiri strane sveta. Odoka sam izraèunao najdužu dijagonalu, nadajuæi se da æu se do njenog suprotnog kraja nekako setiti gde sam to pošao.
 Sa katedrale se odronilo jedno "plong", ali to nije bio pravi udarac zvona.
 Verovatno je, preturajuæi po policama na gluvom crkvenom tavanu, zvonar nahotice pomerio tuèak velikog mesinganog avana. Pola jedan, jedan ili pola dva. Svašta je to moglo da znaèi.
 Ali svejedno.
 Anamaria æe ionako tek za sedam godina napuniti taj trenutak. Dobra mera vremena izmeðu nas.
 Sedam godina su kofer u koji može stati strašno puno stvari. Ako umeš da pakuješ, naravno.
 To što meni ne trebaju više neke sitnice koje njoj trebaju sve više, ne daje mi pravo da je nagovaram da ih ne trpa unutra.
 Njen kofer, na kraju krajeva. Poznao sam u sebi pepeo vatre koja se u njoj tek rasplamsala, ali nisam pokušavao da je odvratim. Do pepela se i stiže jedino preko vatre.
 Nema tih reèi koje mogu nadomestiti šibanje godina u lice, i nema te prièe od koje se može isplesti mreža za hvatanje vremena.
 Za sedam jeseni, koji minut posle pola jedan, jedan ili pola dva, i ona æe negde zastati pod zamuckujuæim plavim neonom sa reklame iznad izloga prodavnice modne obuæe. i onda æe znati.
 Sivi dah uspomene pažljivo æe oduvati prašinu sa smešne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupile njene ambicije.
 Uzdahnuæe, verovatno. Èestice sjaja rastopiæe joj se naèas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda u vodi. Biæe sama, nadam se.
 Jer, tad æe se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i kljuèna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina. Tišina. Da.
 I onda æe znati da je jedina koju sam ikad voleo. Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca. Štedeæi se. Uèeæi se kako æu najbolje voleti nju. Kada je konaèno naðem.
 |  |  |  
    | panda | #4 |  
    | Post: 6 
 
 02. Pa� 2005. 20:54:27
 | obozavam balasevica 
 obozavam balasevica,pogotovo pesmu o Vasi,Jesen stize .itd
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #5 |  
    | Post: 236 
 
 05. Pa� 2005. 23:31:11
 | 
 .....Svaka cast!!!
 Pozdrav za tebe.......
 |  |  |  
    | sevan | #6 |  
    | Post: 3 
 
 15. Gru 2005. 17:18:21
 | ..Jedan od onih zivota... 
 ....Promrmljav{i to, povredila me je jo{ malo, mal~icko, a i nije mogla puno vi{e..
 Taman toliko mesta je ostalo..
 U duboki i zagonetni bunar njenog pogleda ubacio sam {apat jednog malog poljupca, kao sjajni srebreni nov~i}, ali on je zalutao negde na dugom putu do dna..
 Ustaju}i, naneo sam joj prstom dodir na obraz, pa`ljivo i ne`no, kao prozirnu nijansu svetljoljubi~aste na tek zapo~eti portret ^e`nje..
 
 Godinama sam se ponosio time {to moje lice nije izlog mojih emocija, a to mi je izgleda pre pravilo probleme nego {to ih je re{avalo?
 Ne, pile, tebe }u te{ko prevarati, kad sam takav onda sam u stvari prosto pomalo tu`an, se}a{ se, no, ja to obi~no prezdravim na nogama, sutra }u ve} zvi`dukati niz stepeni{te..
 S Tugom jednostavno treba umeti..
 Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno mora{ praviti da je ne prime}uje{ pa }e se kad tad okrenuti i oti}i, iako ti se u prvi mah ~ini da }e zauvek cvileti kraj stola..
 I, pazi..
 Pokloni{ li joj samo mrvicu pa`nje ne}e se smiriti dok ti ne uvali ~itavu korpu..
 I onda si gotov..
 Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mu{terija..
 I nikad te vi{e ne}e zaobi}i..
 
 
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #7 |  
    | Post: 236 
 
 15. Gru 2005. 21:03:16
 | 
 Joj kako divan odlomak...........
 |  |  |  
    | detlich | #8 |  
    | Post: 82 
 
 19. Gru 2005. 22:17:12
 | ...who killed Dick Laurent? 
 ...kompleksno] pitanje primereno ovoj temi...
  ____________________________
 ...ko zna znace... ko NE zna, neznace!
  
 |  |  |  
    | Zarathustra | #9 |  
    | Post: 517 
  
 25. Sty 2006. 16:36:43
 | Ðole Bensedin 
 Omiljeni depresiv.
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #10 |  
    | Post: 903 
   
 26. Sty 2006. 01:47:50
 | 
 Uh stvarno jeste ....al zato ga volim......
   |  |  |  
    | Jovan69 | #11 |  
    | Post: 1 
 
 26. Sty 2006. 09:03:06
 | Balasevic 
 Njegove pesme?
 Za ljude bez sluha i duha.
 Kao otvorena bajata visegodisnja tursija ......
 
 |  |  |  
    | Dusko_D | #12 |  
    | Post: 6 
 
 26. Sty 2006. 23:12:53
 | Ðole... 
 "87 ( osamdeset sedma)
 
 ..juèe sam slušo vesti na radiu, poseban osvrt na pucnjavu u Persiji, sve reðe pominju drug hamdiju, suviše njih je na veresiji, nesreæa jedna , jadna i bedna osamdeset sedma...
 
 samo da rata ne bude...
 
 Pijani momci prolaze duž naše tihe ulice , oni u vojsku polaze, prate ih tužne curice, brinu ih slutnje sulude  da rata ne bude...
 ...nemogu da me ne sete suze na vrh tvog nosiæa, devetsto osamdesete ulice Franje Æosièa i voz za crnu ko da s njim, za uvek odlazim...
 Znaš šta, neka mora sve potope,  nek se, gleèeri rasture, veèni snegovi otope...
 Pa šta neka kiše ne prestaju , neka gromovi polude.. SAMO RATA DA NE BUDE
 Pa šta nek se doba preokrenu, nek se zvezde uznemire, nek se planine pokrenu ..
 Pa šta vetri nek pomahnitaju , nek se vulkani probude.. SAMO DA RATA NE BUDE....
 
 
 I tako dalje......
 |  |  |  
    | Skarlet | #13 |  
    | Post: 73 
 
 28. Sty 2006. 03:14:12
 | ..volem djoleta... 
 ...sta ti je trebalo to, moja lepojko da podjes za takvu barabu, sto nisi pazila, sto si princa preobrazila..u zabu...
 
 ..proso sam sever i jug..sirom pa u krug..i cega sam ostao zeljan..pa ne bas mnogo tog..brsljana s jednog zida visokog..i bube erdeljan....
 
 ...bila si kci tatina..ja vucibatina..blesavko sa senom u kosi..UZMI IL OSTAVI..ko je mogo da pretpostavi..djavo ga nosi...
 
 
 |  |  |  
    | Skarlet | #14 |  
    | Post: 73 
 
 28. Sty 2006. 03:41:14
 | ..moja najdraza... 
 
 
 ......ne volim januar i bele zimske pragove..u svakom snegu vidim iste tragove..tragove malih stopa..broj trideset i ko zna..kako polako odlaze...........
 
 .......vise ne prolazim ulicom dositejevom ..i nemam pojma kad neko pita..gde je to..i dvesta sest koraka duzinom tvog sokaka..nikad ja nisam brojao..
 
 ...nisam te nikada cuvao..nisam te nikada mazio... pazio... tvoju sam ljubav... gazio.... svemu smisljao broj..nisam te nikad stedeo i nisam umeo shvatiti..ostati sta ce od mene postati....mali andjele moj..
 
 
 ...ne gledam filmove iz ranih sedamdesetih..dosta je suza i rastanaka nesretnih...ko takve stvari snima...bas cudnog svta ima...kako se lako rasplacem...
 |  |  |  
    | Zarathustra | #15 |  
    | Post: 517 
  
 28. Sty 2006. 05:12:40
 | Rambo Amadeus 
 prošao sam januar avgust
 ponedeljak srijedu
 genitiv dativ
 sjever i jug
 sudba kleta jednaka je
 bio gospodin ili drug
 
 na televiziju sam prvi put vidio kompjuter
 striko mo na selu ima moderan plug
 sudba kleta jednaka je
 bio gospodin ili drug
 
 znam uz gusle
 isto ko uz sintisajzer mug
 sudba kleta jednaka je
 bio gospodin ili drug
 
 lomio sam naæve
 srao sam na proplanku
 govno mi sakriv’o lug
 sudba kleta jednaka je
 bio gospodin ili drug
 
 otiš’o je
 svak ko valja
 neki vani
 a neki ka nebu
 ostala je samo
 fukara i raja
 i mi s njima
 na bijelome ’lebu
 
 (NO Comment)
 |  |  |  
    | Gost | #16 |  
    | Post: 16776987 
       
 28. Sty 2006. 12:52:44
 | .... D mol... 
 
 
 ..odlutas ponekad i sanjam sam..priznajem ne ide..ali pokusavam..i uvek dodje...d mol...spusti se ko lopov po zicama..ruke mi napuni tvojim sitnicama..i tesko prodje sve to..
 
 ..jedan d mol me dobije..kako odes ti..u sobi je..glupi d mol...uvek... sazna kad je to..uhvati me cvrsto i ne popusta..lud je za tisinom..to ne propusta.....vodi me u svoj plavicasti dom....
 
 
 ...jedan d mol me razvali..neki bi to prosto tugom nazvali..nije to..sta je tuga..za d moll....
 
 
 .....ponekad te nema i sasvim sam izmisljam nacin..da malo smuvam dan..ali je lukav..d mol...
 
 ...pusti da se svetla svud priguse..saceka poslednje zvezde namiguse...vuce mi rukav..idemo...
 
 ...plasi me on..gde si ti..hiljadu se stvari moglo desiti...glupi d mol....za kim tuguje svu noc..uzme me u svoju tamnu kociju..nebo primi boju tvojih ociju..znam taj put..to je precica za bol...
 
 
 .....ostala je knjiga sa par neprocitanih strana..i neke stvarcice od herenti porcelana..jedan pulover u kom si bila..i ostala je ploca..best of raj kuder..i fina mala plava  kutijica za puder..i ja sam te ostao zeljan..dok me bude... moja mila.....
 
 
 |  |  |  
    | Zarathustra | #17 |  
    | Post: 517 
  
 30. Sty 2006. 04:49:08
 | Ura za Štuliæa 
 Ali kao i uvek niko ga ne razume. Johnny je hteo reæi da takav èovek treba da izdaje zbirke, a ne da "peva" i smara narod svojim sedativima.
   |  |  |  
    | Core_Curiculum | #18 |  
    | Post: 1506 
   
 31. Mar 2006. 16:04:38
 | 
 volete djoleta
   |  |  |  
    | lav1971 | #19 |  
    | Post: 3317 
    
 01. Maj 2006. 12:38:06
 | ...neæu da pljujem po nekome ko ne može da mi odgovori... 
 ....zato no comment...
 
 
       |  |  |  
    | jazzbella | #20 |  
    | Post: 47 
 
 14. Maj 2006. 16:20:10
 | 
 nisam bas fan njegovog kluba, ali ova je po meni jedna od najlepsih...
 
 Kao talas...
 
 Negde se pipnu naši mali svemiri
 Kada veæ pomislim da spavaš...
 Zašumi saten... Tama se uznemiri...
 I kao talas naiðes...
 
 U školjki tvoga pupka leto zimuje...
 Tu èuvaš mrve sunca za nas...
 Sa tvojim dodirom se èežnja rimuje...
 Dok kao talas nadireš...
 
 I ništa više nije važno...
 Lice sveta zlobno i lažno se raspline za èas...
 I niko više nije bitan...
 Svi su pesak prezren i sitan, pesak ispod nas...
 
 Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst...
 Niz tvoje sapi zvezda pala...
 Zalud te privijam uz sebe, ko uz krst...
 Kao talas izmièeš...
 
 Ostavljaš slane kapi bistre...
 I jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijaš...
 Ostavljaš varljiv zalog pene...
 U srcu ove napukle stene koju razbijaš.
 |  |  |  
    | frendica | #21 |  
    | Post: 2 
 
 14. Maj 2006. 21:59:36
 | ee 
 i neka mi to ne uzme nebo za zlo
 al ti si jedino cemu se molim..... galicija
 |  |  |  
    | tratincica | #22 |  
    | Post: 16 
 
 15. Maj 2006. 09:09:59
 | Tri posleratna druga 
 Najgora knjiga koju sam procitala, nazalost, izgubila sam tih par sati,...
   |  |  |  
    | lav1971 | #23 |  
    | Post: 3317 
    
 15. Maj 2006. 09:42:24
 | ...konaèno da se neko i samnom složi oko ovoga... 
 
   |  |  |  
    | Lela1982 | #24 |  
    | Post: 424 
  
 15. Sie 2006. 18:34:44
 | ... 
 Pa kad porastes onda ces shvatiti da bas nisi ni izgubila tih par sati...
 NIje Balasevic za decu...Tu je cika Jova....
         |  |  |  
    | VELIKODELFINCE | #25 |  
    | Post: 30 
 
 21. Sie 2006. 17:20:58
 | ... 
 evo i ja da se oglasim
 sta reci sem Volem Djoleta
   "a tebe volem, to je fakat,
 ti si mi ljubav jedina,
 prodacu onu nasu kucerdu na lakat,
 pa nek je stoput dedina..."
 
 |  |  |  
    | aaaalo | #26 |  
    | Post: 1316 
   
 11. Sty 2007. 23:05:40
 | hm, 
 ja se ne slazem.sigurno da nije nesto sto te drzi u neizvesnosti,ali moze da se procita onako neobavezno bez opterecenja.
 |  |  |  
    | FireStarter | #27 |  
    | Post: 44 
 
 15. Sty 2007. 22:33:43
 | dole razum zivela osecanja ! 
 Najlepsi Djoletov stihovi su:
 Trazili smo se po prethodnim zivotima.
 Ovo je sazvezdje za nju provincija.
 |  |  |  
    | zedlion | #28 |  
    |  Post: 1225
 
   
 02. Lut 2007. 23:25:06
 | Jednom 
 Jednom su sadili lipu
 stari Nestorov, gosn. Èeda i još jedan...
 Bio sam nov u tom stripu
 komšijin mali kog’ su pustili da gleda...
 Stari Nestorov potpalivši korov tad reèe mi:
 "Ti si mlad, ti æeš dospjeti za taj hlad..."
 
 Jednom je prošla kraj mene
 sa tipom kog’ sam znao taman da se javim...
 Skrila je pogled na vreme,
 al’ sasvim dovoljno za žur (ili bluz, ne znam)
 u mojoj glavi...
 Bezvezno "zdravo" i klimanje glavom
 i sve što veæ sleduje...
 Neka, lutko, u redu je...
 
 HEJ, SVE TO DOÐE NA SVOJE
 ODAVNO PRAVILA ZNAM
 SAMO TUGE SE BROJE...
 HEJ, OPET TORNJEVI TUKU NA SV.LUKU
 JESEN JE KRIVA...UVEK ME RASTURI SIVA...
 
 Jednom sam voleo zbilja
 mislim na ljubav-PRAVU, ŠAŠAVU I SILNU...
 Vozio hiljadu milja
 k’o onaj ružni Francuz
 u prelepom filmu...
 Vukle me šine pod toèak mašine,
 al’ ona me spasila...
 sve je druge ugasila...
 
 Jednom su palili lišæe
 sa one lipe dim je lebdeo do neba...
 Na koncu, nema ih više-
 stari Nestorov, gosn. Èeda i još jedan...
 ’ko nije drvo razumeo prvo,
 pa tek onda sadio
 taj nije ništa uradio...
 i shvatit æe kad-tad
 DA NE ZNA ŠTA JE HLAD...
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #29 |  
    | Post: 149 
 
 03. Lut 2007. 09:49:13
 | ...svaka èast zedion! 
 Ovo je pesma koju sam ja tek vremenom zavolela...
 |  |  |  
    | zedlion | #30 |  
    |  Post: 1225
 
   
 03. Lut 2007. 19:51:28
 | 
 Hvala!
 
 Imam jos neke omiljene, kad tad cu ih postovati!
 
 
  ))) 
 
 |  |  |  
    | zedlion | #31 |  
    |  Post: 1225
 
   
 04. Lut 2007. 17:09:02
 | POSVAÐANA PESMA (IZVINI) 
 Sa katedrale je tri puta lupilo.
 Dosta se zvezdica na misu skupilo.
 Ploènik - k’o potoèiæ, posrebren, krivudav.
 Zar su se ulice ponovo smanjile,
 a senke brestova utanjile,
 il’ ja to nisam predugo prošao tuda?
 
 Rasipam korake, k’o pijan dinare,
 od Mièurinove do detelinare.
 Nemir me vuèe njoj svojim tankim vlaknom.
 Možda se upravo malo odljutila,
 možda je nekako naslutila
 kakva se drama odvija pod mojom jaknom.
 
 A mesec pojma nema, matora lola drema,
 (jutros je lumpov’o po Kini),
 dok se sa sobom borim da taèno izgovorim
 tu tešku, stranu reè "izvini".
 
 Ona me voli, znam - ok, ne suviše.
 Al’ sasvim dovoljno da krišom uzdiše
 kada me traèeri ubace u šemu.
 Škripuæu oblaci pod njenim nogama,
 neda se ludica tvrdoglava,
 šta više, piše udžbenik na istu temu.
 
 Samo je vetar sretan (vrti se ko baletan
 u svojoj sivoj pelerini),
 dok moje misli traže: kako se ono, po naški, kaže
 ta teška, strana reè "izvini".
 
 Izvini. Izvini! Izvini. Izvini. Izvini...
 
 |  |  |  
    | starsica | #32 |  
    |  Post: 2438
 
   
 05. Lut 2007. 01:53:35
 | Ne volim januar.. 
 Ne volim januar
 i bele zimske vragove
 
 U svakom snegu
 vidim iste tragove,
 tragove malih stopa,
 broj trideset i ko zna,
 kako polako odlaze
 
 Vise ne prolazim
 ulicom Dositejevom
 i nemam pojma
 kad neko pita gde je to
 
 Tih dvesta sest koraka
 duzinom tog sokaka
 nikad ja nisam brojao
 
 Nisam te nikad cuvao,
 nisam te nikada mazio, pazio
 Tvoju sam ljubav gazio,
 svemu smisljao broj
 
 Nisam te nikad stedeo
 i nisam umeo stati i ostati
 Sta ce od mene postati,
 mali andjele moj?
 
 Ne gledam filmove
 iz ranih sedamdesetih,
 dosta je suza
 i rastanaka nesretnih
 
 Ko takve stvari snima?
 Bas cudnog sveta ima,
 tako se lako rasplacu ..
 
 
 jedna od njegovih najemotivnijih pesama..
   
 
 -----------------
 Bolje šutjeti i biti smatran budalom, nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju
   |  |  |  
    | zedlion | #33 |  
    |  Post: 1225
 
   
 06. Lut 2007. 12:46:44
 | REMORKER 
 Dolaze snegovi, ne vredi
 Sve više i više mi smetaju studeni
 U kosu me nežno ko sedefnu šnalicu udeni
 To mi treba, moj mali zaklon ispod neba
 
 Otkaèi šlepove, nanišani jutro i
 Pusti tu laðu da klizi
 Pronašli su Ameri šifru za to: Take it easy,
 Lutko lepa, zrela se breskva nebom cepa
 
 Spusti svetla, oduzmi gas
 Smešnih stvari se bojimo
 Misliš da neko pita za nas
 Kao da ne postojimo
 
 Stavi misli u prazan hod
 Stresi zvezde ko dudove
 I polako nasuèi brod
 Na te plišane sprudove
 I sanjaj...
 
 Odlaze selice, lepršaju malena jedra po nebeskoj puèini
 Taj odlazak gusaka uvek me starijim uèini
 Put do raja, o zar je uzvodno do kraja
 
 Spusti svetla, oduzmi gas
 Smešnih stvari se bojimo
 Misliš da neko pita za nas
 Kao da ne postojimo
 
 Stavi misli u prazan hod
 Stresi zvezde ko dudove
 I polako nasuèi brod
 Na te plišane sprudove
 I sanjaj...
 
 |  |  |  
    | nelica | #34 |  
    | Post: 2 
 
 18. Lut 2007. 03:12:48
 | Jos jedan dan bez nje 
 Kroz maglu i kišu, iznenaðen jutrom,
 tiho nestaje san.
 Kao pahulja, znaš, kad doleti na dlan.
 Telefon me budi, i otvaram oèi,
 (neki nepoznat glas),
 Neka curica pita: Ima l´ nade za nas?
 
 A nad Novim Sadom, vetar nosi oblake,
 poèinje još jedan dan bez nje.
 
 Dok èekam autobus na Trgu slobode
 bivam zbunjen na tren:
 Jedan široki korak, al´ ipak nije njen.
 Kod pošte me srecu èetiri oka
 Neki otac i sin:
 To je èika što peva "Oprosti mi Katrin".
 
 A nad Novim Sadom vetar nosi oblake,
 protièe još jedan dan bez nje.
 
 Kod "Mileta Pice" je uveèe gužva.
 Èesto navratim tu.
 Mnoga poznata lica, al´ ne vidim nju.
 I, neko mi kaže: Ej, strašna ti pesma
 za košarkaški tim.
 Cujem, poznaješ Kiæu, daj, upoznaj me s njim?.
 
 A nad Novim Sadom vetar nosi oblake,
 prolazi još jedan dan bez nje.
 
 |  |  |  
    | nelica | #35 |  
    | Post: 2 
 
 18. Lut 2007. 03:14:34
 | Anðela 
 Moja je draga veštica... O tom ni reèi nikome
 Na zidu ispod ikone šara srca i slova
 Ume sa retkim travkama... Munðari tajno s èavkama
 U san dozove dobre trolov... I uvek osvane nova
 Kada proðe ribljom pijacom svi šapæu:
 Evo je... Biæe nevolje
 Ali blenu kao pijani njenom podsuknjom omaðijani
 
 Moja je draga najbolja... Anðeo dobrog naboja
 Prošek u nedra prolije... I eto ti èarolije
 Druge mi za èas posade bezbojnu ružu dosade
 Držimo palce Vrag i ja da potraje ta magija
 
 Moja je draga veštica... Uvraèa trista prepreka
 Odavde do Beèkereka... I oko èarde kod Èablja
 Kad se na putu zadržim... Paprenu èorbu zapržim
 Munja se nebom razmaše... kao zlatna sablja
 I samo baja, i na pertle mi vezuje èvorove... Sto sve govore
 Al’ dok mirno spava pošten svet... Dugo se mirimo...
 To je tek vatromet
 
 
 Za mog dragog prijatelja... Ljubac Lave...
   |  |  |  
    | zedlion | #36 |  
    |  Post: 1225
 
   
 18. Lut 2007. 03:27:54
 | neliceee, jupiiiii:))) 
 Hvala za pesmu ...
  )))))))))))) 
 Divna si, najbolja!
 
 Ima tu jedan forum koji bi mogli malo osveziti!
 Ono, s vremena na vreme!
 ;)))))
 
 Ljubac velikiiiiiiiiii!
 
 
 |  |  |  
    | Lilith | #37 |  
    |  Post: 2993
 
    
 19. Lut 2007. 20:41:06
 | Èivutski vrt 
 Ako kroèiš u èivutski vrt, na sedmo koleno èini æe pasti...
 I, ko da nema drugih bašti... Di sve pupi i sve šljašti...
 Di na miru možeš šeboj i božure krasti...
 Moja nesretna mati... Htela me spasti... Savetom finim...
 Al morala je dotad znati... Da ne sme kasti... Šta da ne èinim...
 
 Šta je bedem neg široki zid? Lako se zajaši... Ko stari èilaš...
 Mahovina ko astragan... Da bez glasa šmugne dragan...
 Ukraj neba se lepeza mlad šaran porcijaš...
 Ruka zavesu mièe... Trepte u tmini... Biserni zdenci...
 Zbog neèeg ðurðic uvek nièe... Baš u tišini... I baš u senci...
 
 Neæu skoro onim šorom... Ne znam posle put odande...
 Me sem èoro, moja lolo... Èhu æo šoro paša mande...
 Vetar cvili i leleèe... Skini suknju i jeleèe...
 Nit ko mari, nit ko zna... Na æer mande èingara...
 
 Ako dirneš u èivutski vrt... Kletvu æeš nositi ko srebrn zvonèiæ...
 Biæeš žedan kraj bunara... I siromah s puno para...
 Sve æeš dijamante dati za smešni cirkonèiæ...
 Ko u tuði vrt uðe... Crn lebac mesi... U crnom plehu...
 Eh... "Ne poželi ništa tuðe..." Svi smrtni gresi... U tom su grehu...
 
 Kao mrva iz džepa... Truni se lako... Život protekli...
 Da, rekli su mi da je lepa... Ali baš tako? To nisu rekli...
 Me sem èoro - siromah sam, jadan ja (Romski)
 
 Èhu æo šoro paša mande - stavi glavu kraj mene (Romski)
 
 Na æer mande èingara - (takoðe Romski, šta ste oèekivali, odjednom Jermenski?), ne pravi mi frku
 
 Frka - ono što nam poneke devojke rade kad ih lepo zamolimo da skinu suknju i jeleèe
 
 
 -----------------
 
 I love being brunette!!!
 
 http://www.ns-caffe.com
 
 http://blogoye.org/profile.php?u=LILY
 
 
  http://www.freewebs.com/lilitvalley   |  |  |  
    | Lilith | #38 |  
    |  Post: 2993
 
    
 19. Lut 2007. 20:54:31
 | O, samo to ne... 
 
 Prkoseci zakonu gravitacije, u njenom oku je blistala malena suza, a onda se ipak otkinula i nestala putujuci kraj nosica.
 Znam, more je potopilo Atlantidu, i, krckajuci stene kao lešnike, išaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike reke nakrive šešir, pa potope Kinu i Indiju kao veliki veš. I nikom ništa...
 Ali, suza je kraljica. Suza je najmocnija vodena sila.
 
 
 -----------------
 
 I love being brunette!!!
 
 http://www.ns-caffe.com
 
 http://blogoye.org/profile.php?u=LILY
 
 
  http://www.freewebs.com/lilitvalley   |  |  |  
    | BELI_VUK | #39 |  
    | Post: 7 
 
 19. Lut 2007. 22:49:19
 | bezdan 
 
 Nema me vise
 U tvojim molitvama
 Vise me putem ne prate.
 Noc mi preti
 Ponoc i pusta tama
 Kad me se samo dohvate.
 Vise me ne volis
 Kad se vracam nisi budna.
 Ne goris.
 Gasne nasa zvezda cudna
 Lazna, srebrna stvar.
 Daleko putujem
 Vetar nudi neke rime
 Kupujem
 Pristaju uz tvoje ime
 Dva, tri stiha na dan.
 Ne slusam vise
 Sta sapuces dok snivas.
 Plasi me koga pominjes.
 I sve si dalje
 A sve mi bliza bivas
 Kao da opet pocinje.
 Ali me ne volis
 To se uvek drugom desi.
 Govoris
 Ali vise ne znam gde si.
 Da li neko to zna
 Sta sam uradio?
 Kakva tuzna humoreska…
 Gradio
 Ispod gradova od peska
 Dubok bezdan bez dna…
 
 
 
 obozavam djoleta
   |  |  |  
    | Lilith | #40 |  
    |  Post: 2993
 
    
 21. Lut 2007. 17:16:12
 | Saèuvaj me, Bože, njene ljubavi 
 Od onol’kih žetvi osta šaka raži..
 Od onakve rapsodije... Samo šum...
 Od riznice iskrenosti kusur laži...
 I nema srce šta da traži tu...
 
 Prave rijeèi, kao zvijezde, padnu same...
 Po svom nikne jogunasti bijeli krin...
 Nekad tražis poentu na kraju drame...
 A poentu krije prvi èin...
 
 Glavna lica: Nalièje i lice...
 Uspomene i sitnice... Jarko pero rajske ptice...
 
 Saèuvaj me, Bože, Njene ljubavi...
 Koja žive rane soli...
 Koja kažnjava i boli...
 Izbavi me vjeènih sumnji i ljubomore...
 Koje more dok ne pokore...
 Saèuvaj me, Bože, Njene ljubavi...
 Onog ludila i strasti... Sam se nikad neæu spasti...
 Saèuvaj me od ljubavi kojoj kopni sjaj...
 Al’ mi u nju ne diraj...
 
 Kad na jednu kartu staviš sve što imaš...
 Kad su ti sve misli istoj slici ram...
 Kad ne brojiš da li daješ ili primaš...
 Znaèi da ces ostariti sam...
 
 Kad se spusti zavjesa... Aplauz slijedi...
 Al’ u jednom trenu vlada mrkli mrak...
 U tom èasu posumnjaš da išta vrijedi...
 Život cio... Pepeo i prah?
 
 Život cio samo tuði dio...
 Kad pogriješiš, pa zavoliš više nego što bi smio...
 
 
 Da, znam da ovo peva Èoliæ, ali tekst je pisao Ðole, što se i vidi, zar ne???
 
 -----------------
 
 I love being brunette!!!
 
 http://www.ns-caffe.com
 
 http://blogoye.org/profile.php?u=LILY
 
 
  http://www.freewebs.com/lilitvalley   |  |  |  
    | okisha | #41 |  
    |  Post: 5447
 
     
 03. Mar 2007. 23:50:35
 | Djordje Balaševic - - Olivera 
 Na pragu svojih dvadesetih
 bio sam laka roba,
 bile su moderne barabe onih dana.
 
 Ne želim svega ni da se setim,
 hteo sam, eto, sve da probam,
 zvalo me zabranjeno voce s raznih grana.
 
 Sad žalim, da,
 al’ šta sam znao ja?
 Ti si bila još devojcica.
 Leteo je kao leptir tvoj cuperak.
 
 Drugi bi sve
 imalo smisao,
 drukcije bih život disao
 da sam znao da postojiš Olivera.
 
 Možda sam a da nisam znao
 pred isti izlog s tobom stao,
 možda smo zajedno iz voza negde sišli?
 
 Možda si sasvim blizu bila,
 ulicom mojom prolazila
 i možda smo se na trenutak mimoišli?
 
 Sad žalim, da,
 al’ šta sam znao ja?
 Ti si bila još devojcica,
 daleko od oga oka i mog pera.
 
 Drugi bi sve
 imalo smisao,
 ne bih svakoj pesme pisao
 da sam znao da postojiš Olivera.
 
 Drugi bi sve
 imalo smisao,
 ja bih iz te gužve zbrisao
 i nikom ne bi bilo jasno šta ja to smeram.
 
 Znao bih gde
 da sebi nadem mir,
 skrio se u tajni manastir
 i cekao da ti odrasteš Olivera.
 
 obozavam ga.....
   
 -----------------
 
 . "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
 
   |  |  |  
    | okisha | #42 |  
    |  Post: 5447
 
     
 03. Mar 2007. 23:52:52
 | ps 
 ova esma je napisana kao da je pisao moj zivot
 uvek se rastuzim
   
 -----------------
 
 . "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
 
   |  |  |  
    | SWEET_MERY | #43 |  
    | Post: 1 
 
 20. Sie 2007. 01:13:46
 | Naposletku 
 ...naposletku ti si navek znala da sam svirac da je nebo moja livada...da me moze oduvati najblazi nemirac...da cu u po reci stati da se necu osvrtati nikada...
 |  |  |  
    | sanjin75 | #44 |  
    |  Post: 3362
 
    
 20. Sie 2007. 12:17:16
 | 
 
 Ništa nisam znao o Balaševiæu, hvala vam
   
 -----------------
 Biti isti, biti poseban, biti slobodan, biti samo svoj
   |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #45 |  
    |  Post: 249
 
 
 20. Sie 2007. 17:44:28
 | nisi znao nista o balasevicu... 
 ostadoh bez komentara...Joj mogla bih ga veèno slušati...
 Trenutno jedna od onih koje èesto slušam je :
 Poslednja nevesta
 Vesnik svadbe po sokaku svuda je...
 Brinu snajke šta æe koja mesiti...
 Neko mi se, kanda, skoro udaje?
 Moralo se i to jednom desiti...
 Tu livadu ja sam prvi kosio...
 Prièam više nego što bih smeo...
 Ajde... Odavno bih je zaprosio...
 Da sam samo hteo...
 
 Vetriæ glanca krune granja...
 Tamiš nosi par lokvanja...
 Raèun svedi: šta sad vredi mladost, trièava?
 Nevažno je to sve skupa...
 Seæanje je smešna lupa
 Koja sitne stvari uvelièava...
 
 Oprezno s tom violinom...
 Ona èezne za tišinom...
 Ko da škakljaš anðelèiæe vrhom gudala...
 A Nju nemoj pominjati...
 Neæe svet zbog toga stati...
 Neæe biti prva što se udala...
 
 Nista lakše nego sebe slagati...
 Ništa lakše neg se nasmrt opiti...
 Ništa teže nego zalud tragati...
 Od sto drugih nju sam hteo sklopiti...
 Srce cupka, al misao okleva...
 Èeka da se stvari same dese...
 Tuga lepše zvuèi kad se otpeva...
 Pesma sve podnese...
 
 Bog je katkad pravi šeret...
 Na strmini doda teret...
 I potura Nedohvatno da se dohvati...
 Bog je dobar... Kako kome...
 Bolje ne pitaj o tome...
 Uæutacu ili æu opsovati...
 
 Polagano, Šanji-baèi...
 Ti si znao šta mi znaèi...
 Ko da heklaš pauèinu vrhom gudala...
 Kad pred crkvom baci buket
 Neka padne, kao uklet...
 Neka bude zadnja što se udala...
 
 Samo bol je u životu siguran...
 Sreæu nosi neki poštar jako spor...
 Neka... Samo ovu noæ da izguram...
 Sutra æu veæ naæi dobar izgovor...
 
 -----------------
 Mirno koracam i nosim oklagiju sa sobom...
   |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #46 |  
    |  Post: 249
 
 
 20. Sie 2007. 18:39:18
 | Divlji badem 
 Vrteli se tockovi mog bicikla
 gde god je stao taj rulet bese premija
 smakla se o stepenik njena stikla
 nekad su pogledi bili cista hemija
 
 Dobro je pocela nedelja
 poslednje pripreme za maturu
 virili smo u daljine puni nade
 preko gimnazijskog bedema
 ko pravi dekor za avanturu
 prosuo je nezni purpur divlji badem
 
 Poneli nas vetrovi ko maslacke
 jedni su leteli lako, drugi padali
 i curice su postale prve macke
 a losi djaci odjednom svetom vladali
 
 Sve mi je odlicno zvucalo
 dobro sam stajao tih sezona
 ljuljale me oci sirom promenade
 a nju sam sretao slucajno
 uvek je s pogresnim bila ona
 ali znao sam da sanja onaj badem
 
 Stane sve u strofu-dve u baladi
 pustinja proslih minuta i ova zrna sad
 i pred treci refren vec nismo mladi
 usla je nedavno sama u kafe Petrograd
 
 Suvise tajni u ocima
 u zlatni okov je prstic pao
 molio me dugi pogled da je kradem
 dovraga, kafa je gorcila
 al taj sam ukus od nekud znao
 probao sam jednom davno divlji
 badem
 
 -----------------
 Mirno koracam i nosim oklagiju sa sobom...
   |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #47 |  
    |  Post: 249
 
 
 20. Sie 2007. 18:46:51
 | Lepa protina kci- joj sto ovu voleeeem 
 Jos sam bio sasvim mlad
 neke barske ptice sam lovio tad,
 kad je dosla da se kupa
 lepa protina kci
 
 Nije znala gde sam ja
 da je gledam krisom
 kroz trsku i sas,
 a preko reke
 noc je pala kao plast
 
 Mesec tinja nad vrbakom
 srebri nebo zvezda roj
 a kapi vode kao biseri
 koji blistaju svud po njoj
 
 O, srce ludo, ludi sni
 vec se moji drugovi momcili svi,
 a ja sam hteo samo jedno,
 lepu protinu kci
 
 Cudnom pesmom zvoni drum
 te su zime
 svatovi dosli po nju,
 iz daleka neki svet
 za mene tudj
 bas sam prosao sokakom,
 padao je prvi sneg
 
 I jos ponekad
 zazvone praporci,
 sto je odnose ko zna gde
 
 Da se zenim imam kad,
 ja sam eto ostao
 momak do sad
 
 Nikad vise nisam
 sreo lepu protinu kci
 jedan zivot miran, tih
 
 Nekad bacim kartu
 il’ napisem stih,
 stvari teku,
 ja se drzim izvan njih
 
 I ljubim dobre, ljubim lake,
 neke prave, a neke ne
 i sve su vile, sve su kraljice,
 i sve su nevazne naspram nje
 
 -----------------
 Mirno koracam i nosim oklagiju sa sobom...
   |  |  |  
    | visnja77 | #48 |  
    | Post: 36 
 
 22. Sie 2007. 12:55:54
 | provincijalka 
 Rekli su mi da je dosla iz provincije,
 strpavsi u kofer snove i ambicije.
 Drug je studirao sa njom,
 pa smo se najzad sreli ona i ja.
 Shvatih, Boze, ovo je sazvezdje za nju provincija.
 
 Srce stade kao dete da se otima,
 trazili smo se po prethodnim zivotima.
 Ostavih iza sebe sve,
 zablude, promašaje koji tiste,
 prosto, lako, k’o neko beznacajno pristaniste.
 
 O, da mi je da se jos jednom zaljubim,
 opet bih uzeo kostim vecnog decaka.
 I opet bih smislio kako da prodangubim
 dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.
 
 Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih.
 Usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
 Reci bi sve pokvarile,
 samo se cutke pokraj mene stisla.
 Sami, svoji, izbeglice iz besmisla.
 
 O, da mi je da se jos jednom zaljubim.
 Opet bih gledao niz kej kao niz prugu.
 I opet bih znao da se u oblak zadubim
 i cekao bih samo nju, nijednu drugu.
 
 Napisi mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li cu umeti.
 
 Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni
 staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad
 zazmurim.
 
 Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
 postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam...
 
 Napiši mi pesmu, molila je, i naisam znao da li cu umeti.
 Voleo sam je tako lako, i tako sam tesko to znao da pokazem.
 
 I onda, odjednom, na rasporedu mladeza na njenim ledjima,
 kao tajnu mapu,
 pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
 
 I tako, eto ti pesma, ludo jedna
 |  |  |  
    | ana9 | #49 |  
    |  Post: 3879
 
    
 22. Sie 2007. 13:44:58
 | 
 
 SLOVENSKA
 
 Nosen dahom sna
 doleteo je crni golub na moj dlan
 zasto ko da zna
 al’ to sam jutro docekao umoran
 ko da sam i ja leteo s njim
 krilima teskim olovnim
 i video svet sakriven iza zlatnih oblaka
 
 Ako umrem mlad
 posadi mi na grobu samo ruzmarin
 na dozvoli tad
 da naprave od toga tuzni treci cin
 nek mi ne drze govore
 nek drugom pletu lovore
 ako umrem mlad
 zaustavljen u koraku i snu
 
 O zagrli me sad
 jako, najbolje sto znas
 i nemoj crnoj ptici da me das
 ma ne, ne brini
 proci ce za tren
 ja sam samo malo lud i zaljubljen
 
 U mojim venama davni sever caruje
 i ja ponekad ne znam sta mu je
 sto luduje , od srece tugu tka
 moja prosta dusa slovenska
 
 Uplasi me sjaj,
 milion sveca kad se nebom popali
 gde je tome kraj
 za kog su tako dubok zdenac kopali
 zasto se sve to desava
 da l’ covek ista resava
 il’ smo samo tu
 zbog ravnoteze medju zvezdama
 
 
 
 
 -----------------
 
  ...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja...   |  |  |  
    | maca54 | #50 |  
    | Post: 3 
 
 28. Sie 2007. 10:34:39
 | KAD ODEM 
 
 Kad odem,
 Kad me djavo isprati glavnim sokakom,
 I kad mesecina zaveje moj trag,
 Nemoj tugovati...
 Jer jednom svakom
 Mali nemi slavuj doleti na prag...
 
 Kad odem,
 Kad zamumla vetar zimske ocenase,
 I kad mrtvo lisce potera u kas,
 Za kaznu prognace
 I tambrase
 Zbog pogresne pesme,
 U pogresan cas...
 
 Tad budi jaka ti...
 Najlakse je plakati.
 To nam samo Gospod svira jesenju sonatu...
 Snio sam vrata u tom suvom zlatu.
 Strah me da prodjem,
 Al proci cu...
 
 Znam, laf si stari ti,
 Nemoj sve pokvatiti.
 Kresni samo jednu svecu na Svetog Jovana...
 Ne cuvaj dugo pepeo tih dana
 Kad jednom odem,
 A poci cu...
 
 Kad odem,
 Kad u prozor stavis prvu hrizantemu
 I kad popucaju divlji kesteni,
 Ne pali uzalud
 Fenjer na tremu
 Kad me otmu magle jedne jeseni...
 |  |  |  
    | ninorota | #51 |  
    |  Post: 460
 
  
 08. Pa� 2007. 03:01:09
 | "Provincijalku" je vec napisala Visnja 
 ...ali ne mogu a da ne ponovim one stihove:
 
 "O, da mi je da se jos jednom zaljubim,
 opet bih uzeo kostim vecnog decaka...
 .......................................................
 opet bih gledao niz kej kao niz prugu...
 ......................................................
 i cekao bih samo nju, nijednu drugu."
 
 
 |  |  |  
    | ice_away | #52 |  
    |  Post: 1860
 
   
 08. Pa� 2007. 11:23:21
 | D mol 
 Glupi d-mol, za kim tuguje svu noc
 Uzme me u svoju tamnu kociju
 Nebo primi boju tvojih ociju
 Znam taj put, to je precica za bol
 Jedan d-mol me razvali
 Neki bi to prosto tugom nazvali
 Nije to, sta je tuga za d-mol
 
 -----------------
 U dobru se ne ponesi, u zlu se ne ponizi!
   |  |  |  
    | Lilith | #53 |  
    |  Post: 2993
 
    
 12. Pa� 2007. 17:43:13
 | Tvoj neko 
 Malo moje æudljivo... Pusti šta je bilo, ne budi zlopamtilo...
 Obiæi svet je zbog tog uzbudljivo... Da bi se ovde vratilo...
 Digni tu lepu glavu... Pogledaj me bar...
 U suzici što blista èuda se trista vide...
 Tvoja je sreæa samo tvoja stvar...
 Al zato tvoja tuga... To je veæ prièa druga... To na moj raèun ide...
 
 
 LAKO JE KAD TE NEKO NI NE ZAVOLI...
 TAD SAMO TAMNA STRANA SRCA ZABOLI...
 TEŠKO JE KAD ZA NEKOG JEDINOG I SVOG POSTANEŠ ZRNCE SOLI...
 TEŠKO JE KAD TVOJ NEKO PRESTANE DA TE VOLI...
 
 
 -----------------
 
 I love being brunette!!!
 
 http://www.ns-caffe.com
 
 http://blogoye.org/profile.php?u=LILY
 
 
  http://www.freewebs.com/lilitvalley   |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #54 |  
    |  Post: 436
 
  
 23. Sty 2008. 12:01:49
 | Laž je teška droga, sa te igle se još niko nije skinuo... 
 O da, lagala je, još kako...
 Jednom, kad je zadremala, preturajuæi joj krišom po reèima, kao po tašni, sluèajno sam nabasao na neke male, nepotrebne laži, i te noæi je tamna senka slutnje prvi put nadletela moje snove. Znao sam da to uzima jednom za uvek, Laž je teška droga, sa te igle se još niko nije skinuo...
 ...Kako dosad nisi nauèila da sam ja momak kog svako može lagati, ali ga niko ne može slagati? I da glupa pravila ove igre u kojoj je tebi sve dozvoljeno poštujem jedino zbog toga što sam ih lièno odredio?
 
 -----------------
 Mirno koraèam i nosim oklagiju sa sobom...
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #55 |  
    |  Post: 436
 
  
 23. Sty 2008. 12:03:55
 | Priznajem da nisam odmah znao da je to Ona... 
 Mogao bih je jednostavno opisati kao tihu i razložnu osobu punu razumevanja, ali, ruku na srce, to bi bio sasvim pogrešan opis...
 Jer moja Anamaria je verovatno najæudljiviji stvor na svetu?
 Umela bi da se rasplaèe poletevši visoko na èarobnom æilimu Smeha, i da lednom tišinom iznenada zamrzne žuborni izvor Brbljanja. Neka Njena Ponoæ otkucavala bi kad bih ja pomišljao da bal tek zapoèinje? I Pepeljuga je napravila posao time što nije ostala do kraja, volela je da kaže...
 Gordi runolist njene Posebnosti cvetao je na vratolomnim liticama Kaprica, velièanstveniji od pristupaènih cvetova taman za onoliko za koliko je Divlje velièanstvenije od Pitomog...
 Ali...
 Priznajem da nisam odmah znao da je to Ona...
 Ne, kako sam mogao znati?
 Pre je mogla biti Tek Još Jedna U Traganju Za Njom, samo još jedan beli kamenèiæ neobiènog oblika, prevrnut u pliæaku zlatonosne reke...
 Prièala je o uobièajenim trivijalnostima, o rodbini i prvim putovanjima, ali tamne boje njenog glasa oslikale su èudne slike u mojim mislima, i dogodilo mi se nešto što nikad do tad nije. Po prvi put sam požalio što je nisam video kao sasvim malu, i teško da æu ikad onom besposlenom èetrnaestogodišnjem klipanu oprostiti što na svom omiljenom biciklu marke «herkules» nije napravio i krug oko školskog dvorišta u kom su klinke iz prvog-«x» baš tad igrale «i rešeto srce ima»...
 Kako sam mogao izdržati tolike godine da je ne vidim?
 - Otac je izabrao to «Anamaria»... Mogli su mi dati i neko drugo ime...
 Danima smo šetali kejom na odstojanju po propisu seoskog korzoa, kao da za nekog èuvamo mesto izmeðu nas? Prošlo bi èitavo veèe a da se ne dodirnemo, ali odavno znam da u tome i jeste èarolija. Želja se razlikuje od Pohote i po tome što pukne tu i tamo, kao kiæanka na bièu Nežnosti...
 - Mama je, opet, previše originalna... Ona je htela da me nazove po nekoj reèici, tu negde, u Baranji... Uf... Uvek zaboravim po kojoj?
 Morao sam na put sledeæeg jutra, i pošao sam ubeðen da je Daljina onaj kljuèiæ kojim se navija Èežnja, a vratio se shvativši da uveliko možeš èeznuti i za nekim kraj koga si?
 I nikad je nisam pitao da li se setila te reèice?
 I, što je najgore...
 Nikad joj nisam rekao ni da sam usput prešao na desetine bezimenih reèica koje sam nazvao po njoj...
 
 -----------------
 Mirno koraèam i nosim oklagiju sa sobom...
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #56 |  
    |  Post: 436
 
  
 23. Sty 2008. 12:05:14
 | Pisali su da sam zlatan... Ili da sam èist šarlatan? 
 Jesi ili nisi?
 I gotovo...
 Prelistao sam silne knjige nadajuæi se da æe Tajna samo zasjati meðu stranicama, kao presovani listak staniola, prelistao sam zatim silne oblake, grickajuæi onu sladunjavu travku koja raste jedino u podnožju Mladosti, slušao sam šta zbore Pametni, poturao ogledalce pred Opsenare, loveæi Rešenje u njihovim obrnutim likovima, a onda sam preplivao èak na drugu obalu Èekanja, i tek otud video da su crkve mudrosti ostale tamo odakle dolazim...
 Sreæom njihovi vrhovi dizali su se iznad šume vremena dovoljno visoko da se po njima dalje orentišem...
 Godinama sam Mudrace lakomisleno tražio po izgledu, po dugim noktima ili sedim bradama, a oni su mi, prerušeni u piljarice i koèijaše, još odavno negde usput došapnuli tri najveæe mudrosti sveta...
 Samo da smo mi živi i zdravi...
 Sve u svoje vreme...
 Jesi ili nisi?
 Ponekad je najteže uraditi nešto Lako, i najkomplikovanije shvatiti nešto Jednostavno? Precenio sam Život kao što precenjujem sve i svakog, i neki misle da se nepotrebno rasipam plaæajuæi prevelike cene na sve strane, ali ne radim to samo zato što sam Veliki Troškadžija...
 Ne, ne uvek...
 Ljude katkad precenjujem i zato što me je sramota da imam posla samo sa Jeftinima...
 
 -----------------
 Mirno koraèam i nosim oklagiju sa sobom...
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #57 |  
    |  Post: 436
 
  
 23. Sty 2008. 12:11:17
 | Iz bolnice su mi javili da hitno doðem... 
 Iz bolnice su mi javili da hitno doðem...
 Sestra koja je nazvala predstavila se kao Mirjana, i u èitavoj prièi jedino je to zvuèalo realno...
 - Anamaria mi je dala vaš broj...
 Nije mi jasno zašto bi neko napravio takvu šalu, ali mi je jasno zašto bi neko naseo na nju...
 Semafori su preda mnom zeleneli od straha. Obièno se kaže: najcrnje misli su mi prolazile kroz glavu, ali moja glava je suviše gusta, vrag da je nosi...
 Najcrnje misli su se zaglavile u njoj...
 - O? Vi ste baš dojurili? Mislim da je doktorka još priprema za anesteziju?
 Na obe strane èkiljavog suterenskog hodnika, kao u ponoænom metrou koji vozi ka tmurnoj sirotinjskoj periferiji, æutke su sedeli povreðeni i bolesni...
 Bilo je tu pomešano puno mirisa, ali mislim da ni najdetaljnijom hemijskom analizom ne bih uspeo da izdvojim neki koji mi se dopada?
 Sedela je na ivici stola za prepovijanje, uplašena i bleda...
 Ugledavši me na vratima pružila je obe ruke, kao dete koje se ne usuðuje da siðe sa visoke stolice bez mamine pomoæi...
 - Eto, sad æe valjda biti sve u redu? Vaša supruga se plašila da neæete stiæi pre operacije...
 Odradio sam Doktorku jednim službenim osmehom, ali i taj je bio neuporedivo srdaèniji od njenog? Anamaria je pokajnièki grizla usnu, kao da se taj apendiks upalio njenom krivicom, i zagrlio sam je obazrivo, najnežnije, dobro pazeæi da ne uðem u kontra-ritam drhtajima koji su se zaukavali...
 - Supruga? Oho? Mogu li ja to dobiti i napismeno?
 
 -----------------
 Mirno koraèam i nosim oklagiju sa sobom...
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #58 |  
    |  Post: 436
 
  
 23. Sty 2008. 12:12:06
 | ... 
 Blagim pokretom sam oterao jato anðela sa njenog uzglavlja, i privukao nezgrapnu «školsku» stolicu bliže krevetu...
 Bilo mi je potrebno par sekundi da se priviknem na potpuno zamraèenu sobu, i mnogo više da se priviknem na to kako Ona izgleda...
 Obièno bi zaspala pre mene, a umela je da spava tako lepo, i voleo sam da posmatram tu opuštenost lenje maèke, i izvesni èedni detinji poluosmeh koji se pojavljivao jedino tad...
 Na prvom od èetiri kreveta takozvane «šok sobe», ležala je pokrivena do grla, prevrnutih oèiju, dišuæi ubrzano, duboko, zastrašujuæe odsutno...
 Na susednom ležaju raspadala se neka nesretna žena, ona je jedina bila budna, i gledala me tupo, bez izraza, njen pogled me je vukao kao sidro...
 Anamaria se nije pomerala, glavica joj je bila zabaèena preko tvrdog i visokog jastuka, i, ako je sanjala, sanjala je da propada u kakav sivi beskrajni ambis koji se okreæe kao matica, pokušao sam da prekinem tu moru...
 - Sanjaš, ljubavi... Sve je u redu... Tu sam, kraj tebe, ne brini... Dotakao sam isprani beli èaršav pažljivo, vrhovima prstiju, pokušavajuæi da naðem njenu svilenu mišicu, ali dodirnuo sam nešto hladno i nezainteresovano, kao da sam takao onaj mali jutani džak nabijen peskom, kojim se podupiru dolme uoèi poplave...
 To me je uplašilo još više, i morao sam da ustanem da bih se, ne pritiskajuæi je, približio njenom licu, ali ni moj nagli pokret nije izazvao promenu u ribljem pogledu Žene pored. Samo je užasavajuæe «nešto» što se mrdalo u providnoj plastiènoj kesi na njenom stomaku ukazivalo da je uopšte živa...
 - Anamaria... Eh, ti... Ludice moja mala...
 OK...
 Naravno da mi je jasno da nisam Princ, ali u bajci baš nije precizirano da li se uopšte i neko pre Princa setio da poljubi Uspavanu Lepoticu?
 Pa, da...
 Taj dripac je možda i ušao u legendu naprosto zato što mu se posreæilo da naiðe prvi?
 
 
 
 - Tu si... Jedini... A... Bebica... Mili moj...
 Tako je Glavna i rekla: sad æe se ona buditi. Ne: sad æe se probuditi, nego: sad æe se buditi. Pa tek onda zaspati mirno. I spavati satima, do jutra, i duže...
 - Sve je dobro ljubavi... Otplivala si malo predaleko od obale, nevaljalice jedna... Hajde, pajkaj... Odmori se sad...
 Osetio sam da pokušava da izvuèe ruku ispod pokrivaèa, ali ja sam tu ruku veæ krišom milovao, i znao sam tajni prolaz do nje...
 - Mili moj... Ne idi još... Bojim se... Dokle æeš ostati sa mnom?
 O, blaženog li bunila...
 Neæe je valjda proæi tek tako?
 - Pa, ne znam... Tridesetak godina po mom proraèunu, Mala Breskvo? Sve preko toga æe biti èisti bonus...
 
 -----------------
 Mirno koraèam i nosim oklagiju sa sobom...
 |  |  |  
    | Marijeta | #59 |  
    |  Post: 285
 
 
 26. Sty 2008. 04:21:28
 | ... 
 " Na jastuku bdim na ponocnoj strazi
 kao stari posustali ratnik
 kom svaki put od riznice neba
 jedva zapadne mesecev zlatnik
 pod oklopom drhti kosuta plaha
 vecno gonjena tamnim obrisima straha
 koja strepi i od mirnih obronaka sna.
 Nedostaje mi nasa ljubav, mila
 bez nje se zivot kruni uzalud
 nedostajes mi ti, kakva si bila
 nedostajem i ja, onako lud
 ja znam da vreme ne voli heroje
 i da je svaki hram ukaljalo
 al’ meni, eto, nista sem nas
 dvoje nije valjalo.
 Kad potrazim put u srediste sebe
 staze bivaju tesnje i tesnje
 i skrijem se u zaklon tvog uha
 kao mindjusa od duple tresnje
 al’ uspevam da jos jednom odolim
 da prosapucem da te nocas ruski volim
 sto su reci, kremen sto se izlize
 kad tad.
 Nedostaje mi nasa ljubav, mila
 a bez nje ovaj kurjak menja cud
 nedostajes mi ti, kakva si bila
 nedostajem i ja, onako lud
 ja znam da vreme svemu menja boje
 i da je silan sjaj pomracilo
 al’ meni, eto, nista sem nas dvoje
 nije znacilo.
 Ponekad jos u moj filcani sesir
 spustis osmeh ko carobni cekin
 i tad sam svoj
 jer ma kako me zvali
 ja sam samo tvoj licni harlekin
 ponekad jos suza razmaze tintu
 i ko domina padne zid u lavirintu
 tako prosto, ponekad jos
 stignemo do nas.
 Nedostaje mi nasa ljubav, mila
 bez nje uz moje vene puze stud
 nedostajes mi ti, kakva si bila
 nedostajem i ja, onako lud
 ja znam da vreme uvek uzme svoje
 i ne znam sto bi nas postedelo
 al’ meni, eto, nista sem nas dvoje
 nije vredelo."
 
 -----------------
 "Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju ono što je najbolje,
 veæ oni koji najbolje iskoriste ono što imaju."
 |  |  |  
    | Marijeta | #60 |  
    |  Post: 285
 
 
 26. Sty 2008. 04:23:32
 | ... 
 "Dah uspomene pažljivo æe oduvati prašinu sa smešne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupale njene ambicije.
 Uzdahnuæe, predoseæam?
 Èestice sjaja rastopiæe joj se naèas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda u vodi.
 Biæe sama, nadam se?
 Jer, tad æe se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i kljuèna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina.
 Da...
 I onda æe znati da je jedina koju sam ikad voleo...
 Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca
 Štedeæi se?
 Uèeæi se kako æu najbolje voleti nju?
 Kada je konaèno naðem..."
 
 -----------------
 "Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju ono što je najbolje,
 veæ oni koji najbolje iskoriste ono što imaju."
 |  |  |  
    | Marijeta | #61 |  
    |  Post: 285
 
 
 26. Sty 2008. 04:28:27
 | ... 
 "Zaspala je...
 ...
 Èula su naelektrisala vrhove prstiju kojima sam joj doticao kožu i pratio besprekornu liniju glatkih ramena tragajuæi uzalud za malom, najmanjom greškom. Mirisala je na Indiju, na breskvu, na izvor, biseri su virili tek odškrinute školjke njenih usana, osetio sam u bradi laki drhtaj, jeku jedne davne groznice, za koju sam mislio da umire kada te obuzme, i da se više ne može vratiti ako je jednom preboliš.
 
 Da, želeo sam je. Još kako sam je želeo...
 
 Dodirnuo sam joj mali prst na nozi, bezuspešno pokušavao da nadlanicom uklonim beleg iz detinjstva sa njenog levog kolena, udubio se u èudni raspored siæušnih mladeža na tilu vitkih leða...
 
 I trgao se. Uplašen...
 
 Koliko na njoj ima tajnih mesta koje bih želeo da poljubim?
 
 Ali, ne sad. Jednom. Možda...
 ...
 Lepo sanjaj, mali mišu... Ko zna da li æeš mi ikad više biti tako blizu? Možda æu se kajati, možda æu jednom morati da se napijem svaki put kad se setim ove noæi...
 
 Neka...
 ...
 Laku noæ, njene pospane oèi..."
 
 
 -----------------
 "Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju ono što je najbolje,
 veæ oni koji najbolje iskoriste ono što imaju."
 |  |  |  
    | AuRoRa1981 | #62 |  
    |  Post: 5
 
 
 09. Lut 2008. 01:22:37
 | obozavam djoleta 
 ...naposletku  ti si dobro znala ko sam ja otkud sad te suze moja mila?rekla si da se za tocak brsljan ne hvata,zalud izguzvana svila... NAJLEPSA PESMA
 |  |  |  
    | _JELENCE_ | #63 |  
    |  Post: 559
 
  
 09. Lut 2008. 23:58:12
 | PRVA LJUBAV 
 Tad jos nisam nista znao
 i jos nisam verovao
 da na svetu tuge ima.
 Jedino mi vazno bilo
 da postanem levo krilo
 il’ centarfor skolskog tima.
 
 Tad sam iznenada sreo
 najtoplijeg leta deo,
 to su njene oci bile.
 Imala je kose plave
 i u njima na vrh glave
 belu masnicu od svile.
 
 Prva je ljubav dosla tiho,
 nezvana, sama.
 Za sva vremena skrila se
 tu negde duboko u nama.
 
 Kad je proslo djacko vreme,
 padezi i teoreme
 i stripovi ispod klupe
 nije vise bila klinka,
 pocela je da se sminka
 i da zeli stvari skupe.
 
 Tako mi je svakog dana
 bivala sve vise strana,
 slutio sam sta nas ceka.
 Tad sam prestao da brinem
 kako da joj zvezde skinem.
 Postala mi je daleka.
 
 Prva je ljubav dosla tiho,
 nezvana, sama.
 Za sva vremena skrila se
 tu negde duboko u nama.
 
 Danas je na sedmom nebu.
 Kazu mi da ceka bebu.
 Nasla je sigurnu srecu, dom.
 Ima muza inzinjera
 pred kojim je karijera
 i mesto u drustvu visokom.
 
 Ja jos kradem dane Bogu.
 Ja jos umem, ja jos mogu
 da sam sebi stvorim neki mir.
 Jos sam sretan sto postojim.
 Pisem pesme, zvezde brojim.
 Jos sam onaj isti vetropir.
 
 Prva je ljubav dosla tiho,
 nezvana, sama.
 Za sva vremena skrila se
 tu negde u nama.
 
 -----------------
 od lazi do istine....dug je put
 
         |  |  |  
    | albandy2 | #64 |  
    |  Post: 5214
 
     
 10. Lut 2008. 01:31:03
 | 
 I odrasti treba znati,
 Reæi zbogom mami, reæi zbogom tati,
 I na svoje pravo mesto èvrsto stati,
 I odrasti treba znati.
 
 Može svašta da se desi,
 Da te zgrabe neki mladalaèki gresi,
 Da ne budeš nikad to što stvarno jesi,
 Može svašta da se desi.
 
 Život može biti gorak,
 Nije isto biti soko ili èvorak,
 Svi se nekud žure, pazi, drži korak,
 Život može biti gorak.
 
 
 
 Ðorðe Balaševiæ
 
 Neobjavljene pesme
 
 -----------------
 Èudno je kako je malo potrebno da budemo sreæni, i još èudnije: kako èesto nam baš to malo nedostaje         Ivo Andriæ
 
 
                               |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #65 |  
    |  Post: 436
 
  
 12. Lut 2008. 09:14:22
 | ...moj omiljeni odlomak... 
 
 Ne...
 Nismo mi bili ljubavnici...
 Nikad...
 Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali...
 I to je sve...
 Oboje smo nosili na lanèiæu po polovinu jedne davno polomljene tajne, ali nismo pokušavali da je sastavimo, ko zna zašto, i ta tajna lebdela je nad desetogodišnjim okeanom prošlog vremena kao ukleta laða...
 Negde ovde daleko...
 Negde tame blizu...
 Ni na nebu, ni na zemlji...
 Do te tajne se, interesantno, moglo stiæi jedino baš strmim stepenicama visoke verande, uz koje se Luna uspentrala hitro, kao košuta, ostavljajuæi na njima izvesni zagonetni osmeh, kao ružu, kao malu staklenu cipelicu po kojoj æu je pronaæi...
 Ali, gde žuri? Opet ne pazi, ludica...
 Jednom je veæ gadno uganula nogu okliznuvši se tu, na zaleðenom oblom basamku...
 O, jednom davno, najdavnije. Još dok je iz ove kuæe odlazila svojoj kuæi na spavanje...
 Bila je zima, seæam se, neki februar, šesnaesti, osamnaesti, tu negde...
 Toga se, veæ, ne seæam taèno...
 Morao bih zaviriti u Feðinu liènu kartu da otkrijem i taj podatak? Stara Vodolija je uvek pravila svetkovine od svojih roðendana, jedan od njih se slavio i te veèeri...
 I tako...
 Pred zoru sam se ponudio da razvezem iznurene tamburaše po periferijskoj pomrèini, žrtvujuæi se da tako propustim slavljenikov neizostavni završni plaidoyer...
 Brže no što sam uspeo da se vratim, i ostali gosti su se tiho, na vrhovima prstiju, izvukli sa te stote reprize Feðine maliganske monodrame. Luna je, kao pravi kapetan, ostala poslednja na brodu koji je tonuo, i tek tad zalupila vrata i žustro krenula sama...
 Uf...
 Suviše žustro, bojim se?
 Zatekao sam je kako na stepeništu verande, sedeæi na pljosnatoj lakovanoj tašnici, oprezno pipka pomodreli levi zglob...
 - Nezgodno sam stala... Nije ništa... Veæ prolazi... Hm, hm?
 Mereæi veliki podliveni otok na kantaru svog iskustva, odmah sam shvatio da æe ta nožica morati u gips, i da je tekuæa sezona za nju, najverovatnije, završena...
 Ali, Fedor je visio preko otomana kao iznošena potkošulja, od njega nije moglo biti nikakve koristi...
 Podigao sam zato njegovu devojku onako kako se veæ podižu tuðe devojke, obazrivo, najobazrivije što sam umeo, i poneo je do automobila. Bolnica je bila odmah tu, preblizu da bih zvao ambulantna kola...
 Provejavao je neuverljivo krupan sneg...
 Mali ratoborni noæni portir zarežao je na moje farove, znao sam od ranije da nemam šanse kod takvih "por-terijera", pa sam, gunðajuæi, ostavio auto pred ulaznom rampom, i ponovo uzeo Lunu u naruèje...
 Privezala se rukama za molo mog vrata, privila se uz mene jednostavno, zbunjujuæe prirodno, kao samonikla puzavica oèajno željna ièijeg dodira, osluškivala je školjku koju sam krio pod kaputom, i nije govorila ništa...
 Pomislio sam da æe zaspati, ali ne, povreda se polako hladila, znao sam da je boli sve više...
 Dežurni na prijemnom, svom sreæom, bio je neki Goran, sa neoèekivanim nadimkom Doktor, znali smo se onako, igrao je svojevremeno polutku i halfa u "Metalcu", stabilan, dobar tehnièar, ali užasno spor igraè...
 A opasno brz lekar, da ne poveruješ? Sve je odigrao iz prve, puno nam je pomogao...
 Sledeæeg meseca, kad smo se sluèajno sreli u opštini, interesovao se da li je sve u redu sa nogom moje curice?
 Rekoh da jeste. Ali da to nije moja curica. Nego curica mog prijatelja...
 Nasmešio se, znaèajno...
 Reèe da se nada da mi to nije neki preterano dobar prijatelj?
 Èinilo mu se, naime, da ta mala može biti samo moja i nièija. Tako mi se bar nekako stiskala uz grudi, dok sam je one noæi nosao klinièkim hodnicima, kao nevestu...
 Zar?
 Rekoh Doktoru, ne trepnuvši, da mi to nije padalo na pamet...
 A padalo mi je, naravno...
 I pre i posle...
 Te iste jeseni, naroèito...
 Feða je napokon napravio svatove o kojima je godinama prièao. Sa izrezbarenim èuturama i platnenim banatskim peškirima. I sa fijakerom, belim konjima i hiljadu naviksanih violina u porti Saborne Crkve...
 Unoseæi mladu preko praga, zastao je da pozira unajmljenim fotografima i roðaku iz Nemaèke koji je posrtao pod samarom tek lansirane video-kamere. Nevestin veo se u tom natezanju nekako otkaèio, mimo protokola, spuštajuæi zavesu na èudni i uporni pogled kojim je tražila nekog u onoj masovki...
 Ne mene, svakako...
 I zašto bi?
 Kad mi nismo bili ljubavnici...
 Nikad...
 Samo smo se ponekad, u noæima punog meseca, malo tražili po dugim talasnim dužinama Èežnje...
 I to je sve...
 
       
 -----------------
 Mirno koraèam i nosim oklagiju sa sobom...
 |  |  |  
    | falkone123 | #66 |  
    | Post: 53 
 
 13. Lut 2008. 22:31:43
 | ivan 
 preporucujem  knjigu od Djordja Balasevica:
 zove se DODIR SVILE!!!
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #67 |  
    |  Post: 436
 
  
 14. Lut 2008. 12:32:57
 | 
 ... Da u toj knjizi su njegovi tekstovi pesama
  ...ali izmedju albuma ima dobrih prièa...   
 -----------------
 Mirno koraèam i nosim oklagiju sa sobom...
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #68 |  
    |  Post: 436
 
  
 14. Lut 2008. 12:34:44
 | Dodir svile... 
 Ona se verovatno taèno seæa na kom smo se sastanku poljubili?...
 
 
 ...Ona se verovatno taèno seæa na kom smo se sastanku poljubili?...
 Ja, priznajem, ne... Jer svoj život sam poèeo da brojim tek od tog poljupca, pa nadalje...
 Bilo je od našeg prvog izlaska milion penala, onih filmskih situacija, pri susretu, u kolima, na stepeništu, ali nekako sam se plašio da je poljubim, slutio sam da bi to moglo da pokvari sve? I bio sam u pravu...
 Prvim poljupcem, kao tamnocrvenim carskim peèatom, u momentu je poništila haotiènu hrpu mojih uspomena, i iz pretenciozne Biografije Mog Momèenja prezrivo iscepila sve one stranice na kojima se pominju devojke, ljubav, strast... Koliko samo promašenih tema? Iz jedne naizgled prozaiène popodnevne gužve nadošla je lagano i nezadrživo, kao talas, osmehnula se, potopila me zagrljajem, i tiho se povukla ka tamnoj puèini svoje tajanstvenosti...
 Da...
 A more ume nemilosrdno da se primiri...
 Katkad me, eto, oseka danima i danima ostavi nasukanog i samog...
 Ali deliæi Onog Talasa zapali su u svaku božiju pukotinu Ove Stare Stene...
 I, ma šta da se desi...
 U meni æe zauvek ostati ona so...
 
 -----------------
 Mirno koraèam i nosim oklagiju sa sobom...
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #69 |  
    |  Post: 436
 
  
 14. Lut 2008. 12:38:37
 | Ko stoji iza Njega? 
 
 
 Ne gledam i ne slušam snimke svojih nastupa...
 Definitivno o sebi imam bolje mišljenje od bilo koje do sad napravljene trake...
 Izmontiram u seæanju neke sekvence, iseèem kilometre materijala, utišam greške, pojaèam aplauze, baš me briga...
 Samo mi još treba da poènem i u sebe da se razoèaravam? Ionako jedva postižem...
 Ukratko, bolje da ni o Tom Koncertu ne prièam suviše. Nisam baš najobjektivniji. Uvek mi zapadne da gledam na potpuno suprotnu stranu od publike...
 “Washington Post” je, na primer, prièu o tih 285 extraordinary minutes objavio pod naslovom “Serbs, Muslims, Croats join in love for singer”, a Politika Ekspres se zadovoljila pljuvaèkim pismom Revoltiranog èitaoca Igrom Sluèaja Zaposlenog U Redakciji, naslovljenog sa “Pretera ga, majstore”, ili tako nešto?
 Svako to vidi iz svog ugla. Neko iz oštrog, neko iz krajnje tupog, a iz pravog ugla stvari posmatra retko ko, pa nemam puno razloga da se nadam kako sam baš ja jedan od tih genijalaca?
 Ponekad se naprosto oseæam kao stari ofucani gladijator, ne samo zbog Arene i borbe za život, i ne samo zbog laskavog strahopoštovanja koje moji ožiljci izazivaju i kod Onih Koji Me Ne Vole, nego i zbog Blazirane Rulje, i zbog njene sve groznièavije i sve oèiglednije želje da me veæ jednom vidi poraženog…
 Znam, nije sve tako crno. Ali otrovno bilje je jarko. I èovek je proklet da ga na livadi prvog opazi…
 Put U Sarajevo izazvao je prvorazrednu medijsku pozornost i, kako to veæ biva, Treæerazredni su se brže-bolje oèešali o to, pokušavajuæi da sebi pridaju barem drugorazredni znaèaj…
 Maskota bi mogao biti takozvani Mladi Glumac koji se prvi uspravio u loži i okrenuo palac na dole? Neki su mi objašnjavali da živi u Sloveniji, a da je pre živeo u Bosni, neki su znali èak i u kojim je sve filmovima igrao, no, njegovog imena svejedno niko nije mogao da se seti?
 Malo mi je to kilavo?
 Kao ono u kvizu, kad se na igri asocijacija otvore sve èetiri vertikalne kolone, ali niko ne zna konaèno rešenje. Mladi Glumac Koji Je Opleo Balaševiæa? Ah, taj? Žiri? Možemo li uvažiti ovaj odgovor?
 Neka ih samo...
 Biti protiv Ovog Nevernika momentalno je komercijalnije nego napraviti hit, posebno onima koji hit nikad i nisu napravili. Junaci Viktora Igoa, koji teškom mukom napune sobu gostima za svoj roðendan, sad su jako zabrinuti kako æe puniti Skenderiju posle tih besplatnih nastupa? Portparoli izvikuju parole? Glumci glume na vlastite tekstove, što im i nije neki repertoar, a pokršteni menadžeri dospevaju do toliko sanjanih prvih stranica štampe tek postavivši krucijalno pitanje ko stoji iza Njega, s upitnikom i par uskliènika?
 Ko stoji Iza?
 Pa, Vatikan, jasno. KGB. Fundamentalisti. Coca – Cola. Komunisti. Tito. CIA. I Masoni...
 Uhodana ekipa...
 Mada mi se èini da je problem u stvari u Onima Koji Stoje Ispred Mene?
 A to su Ljudi...
 Na hiljade njih...
 Izdaleka, kroz nišan snajpera ponekom bi se možda uèinilo da su to pre Muslimani, Srbi ili Hrvati, ali ja sam im prišao prsa u prsa, dobro sam ih video, i verujte mi na reè...
 To su samo Ljudi...
 Ništa strašno...
 
 -----------------
 Mirno koraèam i nosim oklagiju sa sobom...
 |  |  |  
    | Marijeta | #70 |  
    |  Post: 285
 
 
 14. Lut 2008. 18:53:09
 | 
 "Kao davni greh,
 uvek mi se ista javljaš.
 Odzvanja ti smeh,
 cipele u prozor stavljaš.
 
 vecno sanjaš,
 svetom putuješ bez putovanja
 a Badnje vece dolazi.
 
 Mogla si mi baš
 i reci neke reci nagle.
 Oci su mi, znaš,
 pune one iste magle.
 
 Al’ suprotnost sušta,
 sad u meni tuga koren pušta
 a badnje vece prolazi.
 
 To je bilo naše zadnje
 sad opet zvona zvone - slušam to
 Ne, nije svako vece Badnje,
 
 al’ ovo danas, sasvim slucajno - Badnje je.
 
 U poslednji cas,
 kao uvek na to veèc,
 gospodja do nas
 unucima kolac pece.
 
 U mojoj sobi
 samo stari veker vreme drobi
 a Badnje vece prolazi...
 
 To je bilo naše zadnje,
 sad opet zvona zvone
 - slušam to.
 
 Ne, nije svako vece Badnje,
 al’ ovo danas, sasvim slucajno -
 Badnje je."
 
 
 -----------------
 "Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju ono što je najbolje,
 veæ oni koji najbolje iskoriste ono što imaju."
 |  |  |  
    | Marijeta | #71 |  
    |  Post: 285
 
 
 14. Lut 2008. 18:59:40
 | 
 Regruteska
 
 Sine moj...
 Ti se majke secas nejasno...
 Dobre senke iznad kolevke...
 Poc’o si da pamtis prekasno...
 Osluskujem lepet andjela...
 Znacu valjda da je nadjem ja?
 
 Eh, mani me...
 Nas sam dom k’o cergu selio...
 Tepanja na vino mirisu...
 Njene stvari sam razdelio...
 Svaki praznik minu cuteci...
 Sebi nisam mog’o uteci...
 
 Stade sve... Samo zivot prodje...
 Sine moj, oci njene plave...
 Stize dan da u vojsku podjes...
 Cudni se ovde sveci slave...
 Ej... Sine moj... Kako da te pustim?
 Ti si sve sto mi od nje osta’...
 Di ces s tim trepuskama gustim?
 Zivot bas ne zna sta je dosta...
 
 Slusaj njih
 Sto uz bojni poklic legaju...
 Pevaju u slavu nozeva...
 Pevaju pa onda begaju...
 Poslo vreme s goreg na gore...
 Razigralo one najgore...
 
 Sine moj...
 Gajde ce ti baba kupiti...
 Tamburu sa ticom sedefnom...
 Cure ce pred kucom pupiti...
 Nek’ se sorom digne prasina...
 Kad bataljon suknji marsira...
 
 Stade sve... Samo zivot prodje...
 Sine moj, oci njene plave...
 Stize dan da u vojsku podjes...
 Lumpuju... Usijane glave...
 
 Sine moj, sve su to barabe...
 Ne dam ja mog spomenka bokor...
 Derane... Drz’ se tvoga babe...
 Nisi ti za taj jad i pokor, ej...
 
 
 -----------------
 "Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju ono što je najbolje,
 veæ oni koji najbolje iskoriste ono što imaju."
 |  |  |  
    | Marijeta | #72 |  
    |  Post: 285
 
 
 14. Lut 2008. 19:03:52
 | 
 Na Bogojavljensku Noc...
 Olba se dotace, lome se pogace, a venci smokava i mali zlatni praporci se pokace
 U prednjoj sobi mog bace...
 Cudo je navike moc...
 Kao pod zastavom, drustvo se sastalo, pod istom ikonom za dugim svapskim astalom
 Sto pamti svadbe i dace...
 Uglavnom gostujem kod kuce, al moju narav pamte tu...
 Brbljaju svasta pred svanuce...
 Al cak ni pripiti, ni da pomenu nju...
 
 Na Bogojavljensku Noc...
 Pobozne pesmice, svece i kresnice, i uvek metu odvec onih glupih grozdjica u cesnice...
 Al to je tako, i amin...
 Strasna je proslosti moc...
 Prate me duhovi, ko gladni vukovi...
 A moje vreme tinja kao stari trupac bukovi...
 Jos jutros gurnut u kamin...
 Ruza je pupila na mrazu...
 I, sto bi rekao moj kum: vuce te djavo na tu stazu,
 A ispred sebe imas dobri stari izlizani drum...
 
 Nikad ne pricaju o njoj... A ja se ne raspitkivam...
 Ukrstim politru i noc... I na taj krst se, tu i tamo, prikivam...
 Vec me i Dunav pretice... Moja me senka spotice...
 Al nista mi se ne tice... I malo sta me pomera i dotice...
 Sem, katkad, Nje...
 
 Na Bogojavljensku Noc...
 Vasar starudija...
 Banda sa studija...
 Profesor ruskog, Sveros, Doktor, Paor i Opstinski Sudija...
 I svi smo na "Pomo’z Boze"...
 Silna je ljubavi moc...
 U jutra besana jos dodje nezvana, i kao provalnik mi pretura po mislima i pesmama...
 Al to je sve sto mi moze...
 
 
 -----------------
 "Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju ono što je najbolje,
 veæ oni koji najbolje iskoriste ono što imaju."
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #73 |  
    |  Post: 436
 
  
 24. Lut 2008. 09:39:21
 | 
 "Preslušao sam «sekretaricu», tri zadnje poruke bile su bez reèi, no, neke glasove i ne moram èuti da bi ih prepoznao...
 Laku noæ, Ti Mala Breskvo, kako si samo mogla da pomisliš da te neæu otkriti po naèinu na koji zadržavaš dah?
 Mirno spavaj, moja mila, sanjaj da si perce na krilu galeba skitnice kog praskozorje zatièe nadomak obala Biševa...
 Ja sam inaèe sasvim OK, ako si to htela da saznaš!?..."
 
 Djordje Balasevic, "Jedan od onih zivota"
 
 -----------------
 Mirno koraèam i nosim oklagiju sa sobom...
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #74 |  
    |  Post: 436
 
  
 24. Lut 2008. 09:42:27
 | 
 No, bilo kako bilo, Ona je suvlasnik moje sudbine...
 Kupivši me za par osmeha na pijaci Robova Pomirenosti povela me je u svoju osamljenu palatu obraslu bršljanima mašte, dobro znajuæi da æu i ako me oslobodi nositi njen žig, da æu se ubuduæe i raðati s njim, kao s neobiènim mladežom na mišici...
 
 Rešila je ovaj rebus od mog života prosto, poput kafanske zagonetke sa šibicama u kojoj pomeranjem jednog jedinog drvceta promeniš smisao svega, i onako u prolazu, kao da traži prašinu na polici vitrine , izdrobila je pod pristima deliæ natrule cirkuske mreže nad kojom sam tako nepromišljeno hodao po žici, i istog tog trena postao sam svestan nad kakvim sam bezdanom, i pod kakvim sam bezdanom, i kakav to bezdan nosim u sebi...
 "Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mesto."
 __________________
 
 -----------------
 Mirno koraèam i nosim oklagiju sa sobom...
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #75 |  
    |  Post: 436
 
  
 24. Lut 2008. 09:46:56
 | 
 "Svanuo je, dakle, konaèno i jedan dan koji bi se mogao fotografisati bez blica...
 Na nebu se ukazalo izlizano mesto kroz koje je sunce viruckalo kao koleno iz ofucanih farmerica, cipele su trèkarale ispred mene kao koker napokon izveden u šetnju, i prolazeæi kraj automobila uvreðeno sam okrenuo glavu od tog samouverenog posesivca koji me danima odvaja od društva...
 Ne, pokretna mišolovko, danas me neæeš uloviti...
 Danas æu, bogme, nekoga i sresti...
 Možda veæ iza ugla naletim na jednu buckastu...
 Zbunjenu...
 Sa dioptrijom...
 Na jednu koja klima...
 Trepæe kao gejša...
 Èeka da joj pridržiš kaput...
 Da...
 Možda mi se veæ na prvom pešaèkom prelazu zacrveni jedna Obièna...
 Stidljiva...
 Krotka...
 Jedna sa tašnom punom namirisanih stvarèica...
 Koja sve poveruje...
 Kao lenger ostaje tamo gde je spustiš...
 I koja ne može ni da se preruši u Anamariu...
 Nikako...
 Ni za najluði maskembal..."
 
 Djordje Balasevic - "Jedan od onih zivota"
 
 -----------------
 Mirno koraèam i nosim oklagiju sa sobom...
 |  |  |  
    | loveisintheair | #76 |  
    |  Post: 2104
 
   
 27. Lut 2008. 01:19:18
 | 
 Djordje Balaševiæ - Slabo divanim hrvatski
 
 
 Slabo divanim hrvatski, dve tri rijeci, a i to s’ greskom.
 Tecno govorim rukama i perfektno se sluzim smeskom.
 Ali hrvatski ne umem, daj, nauci me, kruha ti!
 Nisam mog’o da pomislim da c’e se stvar zakuhaati.
 
 Tvoje oci mastiljave, crne zrele visnje spanske,
 tvoje usne sladunjave, kao rizling od berbe lanske,
 suva trava sva suskava, kao sipon na nevesti,
 ali dzabe pripovedam kada ne umem prevesti.
 
 Ma, ’di ces naci boljeg momka za te pare?
 Ne budi smesna draga ti,
 mozes do veka tragati,
 al’ neces naci nikog, tako mi gitare,
 ko ce te vise voleti
 i ko ce lepse lagati.
 
 Slabo poznajem Varazdin, ali stignem do tvoje kuce.
 Tiho zazveckam sibicom, sve se ponadam: mozda cuces.
 Ali pendzeri miruju, a te firange cipkane
 samo vatru potpiruju tvojom rukicom pipkane.
 
 Ma ’di ces naci boljeg momka za te novce?
 Da ste mi sretni on i ti,
 ja cu se o’ma’ skloniti,
 al’ me na svilen gajtan vezi kao zvonce
 i samo cimni kad pozelis
 - ja cu ti zazvoniti.
 
 Slabo divanim hrvatski, dve tri rijeci, a i to mani.
 Ucio sam iz citanke, al’ sam ost’o na osmoj strani.
 Babe su me zacarale perom iz krila selice,
 ali ti ces me resiti moja medena ’celice.
 
 Sad treba prevesti ovo
 
 Mjesec se sakrio iza oblaka ,
 zasad znam, samo dvije zvijezde su na nebu,
 kao tvoje oci,
 kao biser rose...
 na cvijetu sto se zove
 kako se zove djurdjevak na hrvatskom ?
 Djuuurdjevak ?
 Onda dobro, onda to.
     
 -----------------
 You gotta be rich to get this bitch
   |  |  |  
    | AuRoRa1981 | #77 |  
    |  Post: 5
 
 
 05. Mar 2008. 21:29:17
 | ostaje mi to sto se volimo 
 moj drug iz detinjstva zivi sretno na selu ko u ruskom romanu,tacno tako,ima zenu i sina ima podrum pun vina i sve mu je ravno u poslednje vreme ja ga vidjam sve redje samo onda uglavnom kad nesto slavi,on se ne ljuti zbog tog’ pruzi ruku i kaze nisi bio odavno,i secamo se dana kad smo jos bili divlji ko jeleni hitri i sto smo blizi istini i tuzi to smo blizi sledecoj litri.pitam ga dal’ zna da si otisla,da si otisla,ma nije strasno kaze on,imala je drugog to znas,pitam ga dal’ zna da se volimo,da se jos volimo,ma bas si smesan kaze on ponekad si klinac bas.ostaje mi to sto se volimo,sto se volimo dal’ zbog vina kaze on al’ ovo smesno postaje...
 |  |  |  
    | Desire_first | #78 |  
    | Post: 287 
 
 19. Mar 2008. 23:04:49
 | Lepa Protina kci 
 Jos sam bio sasvim mlad
 (neke barske tice sam lovio tad),
 Kad je dosla da se kupa
 Lepa protina kci...
 
 Nije znala gde sam ja,
 da je gledam, krisom, kroz trsku i sas,
 Preko reke noc je pala
 Kao plast...
 
 Mesec tinja nad vrbakom,
 Srebri nebo zvezda roj...
 I kapi vode, kao biseri,
 Koji blistaju svuda po njoj...
 
 O, srce ludo, ludi sni...
 (Vec se moji drugovi momcili svi),
 Ja sam hteo samo jednu-
 Lepu protinu kci...
 
 Cudnom pesmom zvoni drum...
 Te su zime svatovi dosli po nju,
 Izdaleka, neki svet
 Za mene tudj...
 
 Bas sam prosao sokakom,
 Padao je prvi sneg...
 I jos ponekad zazvone praporci,
 Stoje odnose...Ko zna gde?
 
 Da se zenim Imam kad.
 (Ja sam, eto, ostao momak do sad),
 Nikad vise nisam sreo
 Lepu protinu kci...
 
 Jedan zivot, miran, tih...
 Nekad bacim kartu il* napisem stih...
 Stvari teku, ja se drzim
 Izvan njih...
 
 I ljubim dobre, ljubim lake,
 Neke prave, a neke ne.
 I sve su vile, sve su kraljice...
 I sve su nevazne naspram nje...
 |  |  |  
    | Millan | #79 |  
    | Post: 33 
 
 23. Mar 2008. 15:46:16
 | O G NJ E N A 
 Mesec je mlad zaljuljao grad
 Na lahoru mrak prosušio lak
 Po baštama su prve Noæne Frajle nikle
 Veèeras dodaj malo kremena u štikle
 I odigraj cool... Potpuno cool
 
 Obrati pažnju na bas... U ritmu je spas
 I kad naðeš svoj gruv i na kiši si suv
 Naèini svaki korak ovom istom strašæu
 I pregaziæeš more na tom hodoèašæu
 Ako ostaneš cool... Sasvim cool
 
 Sve ima svoje... I vatra i led
 U kap se spoje... I èemer i med
 Sve ima svoje... Vrlina i greh
 Tuge postoje da bi prizvale smeh
 
 Malecka... Ponoæ zvecka
 A tvoja bajka i dalje sja
 Malecka... Suza pecka
 Al’ šta bi s gunðalom ko ja?
 Ti samo odigraj cool
 
 Noæ je ko neki druid smuækala fluid
 I vazduh sladunja k’o mošorinska dunja
 U tebi noæas uzbuðeno srndaæ dršæe
 Nemir èerge koja stigne na raskršæe
 Odradi to cool... Strogo cool
 
 Sve ima svoje... Kad mrzne i vri
 Kad menja boje... Kad vene i zri
 Sve ima svoje... Poèetak i kraj
 Tame postoje da bi prizvale sjaj
 
 |  |  |  
    | Millan | #80 |  
    | Post: 33 
 
 23. Mar 2008. 15:47:38
 | LJ U D M I L A 
 Spalio je juli seno
 A Tisa nezapamæeno opala
 I otkrila sprud kraj šlepa
 Ko stvoren za njena lepa stopala
 Stari joj je bio laðar
 Polu Rumun, polu Maðar, besni ker
 Prema meni nikad zao
 Nekako je znao da mu volim kæer
 
 Bodom sitnim kao prezla
 Moje ime je izvezla stidljivo,
 Plavim koncem na gaæice i pod karner spavaæice
 Jedva vidljivo
 Skrila èamac mlada trska
 Koju možeš sa dva prsta poviti
 Molila se Bogu Suše
 Da što duže ne da im otploviti
 
 Tu noæ je Tisa nadošla
 A na njoj nošnja raskošna
 Samo sandalice, prstenèiæ
 I u kosi venèiæ od ivanjskog cveæa
 Pa ipak, nije nesreæa što me se ona ne seæa
 Ma kakvi, nesreæa je što se ja nje seæam
 
 Nastavila voda rasti
 Nije htela naglas kasti, a znala je
 Drugo jutro sve po starom
 Al’ nikad da slaðe garov zalaje
 Zaklela me da je èekam
 Da æe me se cela veka seæati
 Na promaji žar malakše...
 Ima l’ ista lakše neg’ obeæati?
 
 Noæ kad je Tisa nadošla...
 Na njoj nošnja raskošna
 Samo sandalice, prstenèiæ
 I u kosi venèiæ od ivanjskog cveæa
 Nije nesreæa što me se ona ne seæa
 Ma kakvi, nesreæa je što se ja nje seæam
 
 |  |  |  
    | Millan | #81 |  
    | Post: 33 
 
 23. Mar 2008. 15:48:25
 | B R A N I S L A V A 
 U prvi suton jesen je napala na kej
 Park se šepurio u žutom k’o stari ušminkani gej
 Na uglu Glavne i Dunavske u moj je prostor kroèila
 Titrava, poput sveæe slavske... Senka sa njenim oèima
 
 Bila je cvetak... No, to je juèerašnja vest
 Svi smo mi Gospodari Sveta tu negde s dvadeset i šest
 Naš grad je bio njen lièni atelje
 Veliki film se snimao
 Bila je jedna od tri želje koje sam ikad imao
 
 Za druge je smišljala slatke kolekcije...
 Više ukrase... u bojama nežnim i toplim
 Za sebe žaketiæe od nekih grubih štofova
 Nisu vredele lekcije...
 Navukla se... na pilule i Dženis Džoplin
 I prve paketiæe od onih Propalih Grofova
 A prièu je moju slušala skeptièno
 Za nju je, naravno, to bilo totalno falš i patetièno
 Banalne strasi... Ljubav, ljubomora, èežnja i bol i tom slièno
 Užas... Patetièno
 
 U prvi suton odjednom je zahladilo
 Davno sam nuèuo da je "na žutom"... Nije me iznenadilo
 Do gala revije smo, eto, napokon stigli...
 Dame i gospodo, ofucana kolekcija za strašila
 Na koncu prièa vodi igli... E, lutko... Super si model sašila
 
 Ja sam pred život istupio naježen... I razdrljen
 K’o pred streljaèki vod u zoru
 I strah me... Nepromenjen... Dok metak putuje
 Al’ sa sudbom se natežem... Onako zagrljen
 K’o dve pijane lude na šoru
 Znam, kaljavo ordenje na mom kaputu je...
 
 Prièaj mi malo o patetici
 Tvoji su sveci za mene tek ubogi mali heretici?
 Prièaj mi malo... Ili nemoj?
 
 |  |  |  
    | Millan | #82 |  
    | Post: 33 
 
 23. Mar 2008. 15:49:30
 | J U L I J A 
 Tamburu mi prod’o Cigan
 Slatkoreèiv i prefrigan
 Èukununuk prosjaka i begova
 Omakne se prst na struni
 Nesretna me pesma zbuni
 Ne znam dal’ je moja ili njegova?
 Nek me spali grom ko senjak ako ima šta za èim bi žalio
 Proklet da je obešenjak... Tugu mi je s tamburom uvalio...
 
 Darov’o mi knjigu rabin
 Ubojitu k’o karabin
 Ako umeš laž od laži probrati
 Al’ veæ odavno ne znam više dal’ je èitam il’ je pišem,
 Ja zaustim a mudrac se obrati?
 U mastiku suza kane
 Muti èašu... Pa i dane zamuti
 Ja sam sebe manji komad...
 Veæi deo èini Nomad
 A taj èudak nešto bunca...
 Njemu nikad dosta sunca
 
 Jablani tuže jalovi... I dok ih slušam
 Uvek me hvata ritam jata... žal za jugom
 Prolaze nebom ždralovi... I ova duša
 I noæas ore tamo gore... Za tim plugom
 
 Ukrao mi ljubav lopov
 Sin doktorov unuk popov
 Odveo je u Zemlju Bez Snegova
 U snove mi bosa bane...
 Pripretim joj da zastane
 Dal’ je u snu moja ili njegova?
 I tako... Krckam dane k’o orase
 Sta zagorèi ne mora se zagristi
 Sejem svet kroz sitno sito... Tražim nešto naroèito
 Pokajnika i begunca... Nekog s one strane sunca
 
 Jablani tuže jalovi... I dok ih slušam
 Uvek me hvata ritam jata... žal za jugom
 Prolaze nebom ždralovi... I ova duša
 I noæas ore tamo gore... Za tim plugom
 
 |  |  |  
    | Millan | #83 |  
    | Post: 33 
 
 23. Mar 2008. 15:50:11
 | A N I T A 
 Dal’ se bar ponekad seti?
 Plašim se da ne...
 Prosto... Ko u opereti... Sklopilo se sve:
 Violinist, tužni pajac, lepa žena i tokajac,
 A kulise... Zavejani grad...
 Vodila me kud je htela, Dobar sam ja gost
 Verešmarti, Citadela, i Lanèani most
 Zavejani Trg Heroja... Gde poželeh da je moja,
 I da uvek bude kao tad.
 
 Zvonio je cimbal neku tužnu staru stvar
 Molila me da joj pišem jednom bar
 Zateklo je jutro snežno same zvezde dve
 Ljubila me nežno, k’o nijedna pre.
 
 Pogledom sam posle dugo pratio njen trag,
 Zavejanom ulicom Sent Haromsag.
 Plašila me slutnja neka,
 Znao sam od pre
 Sve izgleda izdaleka drukèije.
 
 Srce malo jaèe bije kad se setim nje
 A Listove rapsodije bude stare sne.
 Eh, da mi znati gde je,
 Dal’ se seti kada veje,
 Il’ u inat drugog ljubi tad?
 
 Zvonio je cimbal neku tužnu staru stvar
 Molila me da joj pišem jednom bar
 Zateklo je jutro snežno same zvezde dve
 Ljubila me nežno, k’o nijedna pre
 
 |  |  |  
    | Millan | #84 |  
    | Post: 33 
 
 23. Mar 2008. 15:51:36
 | N E V E N A 
 Sale Nað je umro u snu...
 Dan se taman zasiveo...
 I ne znam šta je sumnjivo tu...
 Jer u snu je i živeo...
 Kažu da je slutio kraj...
 Tobož, nije navio sat...
 Pa sad, znao je da gubi taj rat...
 Neko ružno sanja, nekom su košmari svitanja
 
 Sveštenik je gunðao psalm...
 Ko za kaznu nauèen stih...
 Pred kapelom nobles i šljam...
 Iz istog puka Poraženih...
 Sreæom, nije imao šta...
 Pošto ne bi imao kom...
 Arèio je život po svom...
 Testament? Tek skica na kutijici šibica
 
 Strpljivi prsti neminovnosti razlažu uvod pesme koju dobro znam
 I ako još išta ima da se oprosti i to ti noæas opraštam
 Huèi okean neizbežnosti... Pritislo nebo laki til tavanice
 Al’ to se leèi s dve-tri kapi nežnosti u vinu iz Ravanice
 
 Sale Nað je umro u snu...
 Slutim da je snivao Srem?
 Onaj bunar studen pri dnu...
 I šarom loze zasenèen trem...
 Slutim da je snivao Nju...
 Èije ime sam gospod zna?
 I da se u jeèmu tog sna jednostavno zbilo to što ga je i ubilo?
 
 Strpljivi prsti neminovnosti razlažu uvod pesme koju dobro znam
 I ako još išta ima da se oprosti i to ti noæas opraštam
 Huèi okean neizbežnosti... Pritislo nebo laki til tavanice
 Al’ to se leèi s dve-tri kapi nežnosti u vinu iz Ravanice
 
 |  |  |  
    | Millan | #85 |  
    | Post: 33 
 
 23. Mar 2008. 15:52:25
 | E L E O N O R A 
 Na bogojavljensku noæ...
 Peku se kesteni, lome se pogaèe, a venac smokava i praporci se pokaèe
 U prednjoj sobi moga baæe... To je veæ navike moæ
 Bez slova poziva, društvo se sastalo pod istom ikonom,
 Za crnim švapskim astalom što pamti svadbe i daæe
 Redak sam gost u starom kraju...
 Al’ znam šta misle, i u snu
 I oni mene kanda znaju... Jer èak ni pripiti ni da mi pomenu nju
 Èudna je zverèica strast...
 Od one ljubavi, zbog glupe svaðice...
 U buri æutanja potonule su laðice
 I minus na kraju salda?
 Dal’ grom odabira hrast?
 Ili se to pak hrsat munjama nametne?
 Za to baš nemam reèi bog zna kako pametne...
 To je ta sudbina, valjda?
 Bila je moja zlatna šansa... A tek sam naèeo svoj krug
 Moj mali Sanèo Pansa... Moja ljubavnica...
 Saborac... I moj najbolji drug...
 Oni ne prièaju o njoj... A ja se ne raspitkivam
 Ukrstim politru i noæ... I tu i tamo na taj krst se prikivam
 Veæ me i Dunav pretièe... Moja me senka spotièe
 Al’ ništa mi se ne tièe... I malo šta me pomera i dotièe
 Sem, možda, nje?
 Kad ðavo precepi špil...
 Sve krene naopaka, svale se vanglice, zadrema kum,
 I nešto nisu ove "london štanglice"
 Ko kadgod, u doba slavna?
 Pogrešno uklopljen stil...
 Kinesko posuðe, salvete heklane,
 Model iz izloga a cipele od preklane
 No, rizling sve to poravna
 Veæ me Dunav pretièe... Veæ me senka spotièe
 Ništa me se ne tièe... Ništa me se ne dotièe
 
 
 
 
 |  |  |  
    | Millan | #86 |  
    | Post: 33 
 
 23. Mar 2008. 15:53:15
 | J A R O S L A V A 
 Umesto molitve rekla si "O tom æu misliti sutra..."
 Sa šminkom od gara, ko Skarlet O’Hara... Tvoj preslikan lik
 I dugo plutala ko brodolomnik ka obali jutra
 Nekad tišina zna prepasti džina, kad ispusti krik
 Još jednu noæ si izgurala sama... Èehov je zaspao blaženim snom
 Ni ne zna da je igrala tama... Pod prozorom
 Vetar je vežbao violonèelo.. Èežnjive skale u nedogled
 Zora ti brižljivo pipnula èelo... Negde u tebi je goreo led
 
 Princezo, javi se... Još imam džep u kom se hladni prsti zgreju
 Pošalji poruku... Da vidim jednom to pisamce na displeju
 Sve mi nedostaje... Èuvam u damastu još kalup tvoga vrata
 Princezo, dosta je... Dve i po godine smo taoci inata... šta ti je?
 
 Plima banalnosti tvoj svet zapljuskuje k’o Atlantidu
 Dok šmrka bioskop, fali ti neko da napravi geg
 Da ti za roðendan ispiše sonet na komšijskom zidu
 I s bandom cigana pod tvojim prozorom utaba sneg?
 Na podmetaèu još crtam tvoj profil
 Suvišna pitanja izbegnuta fintom
 Ime ti ispišem u svakoj strofi... Nevidljivom tintom
 Pod mojom jelkom do proleæa stoji...
 Jedino dar tebi namenjen
 Zauvek fosil tvog struka postoji...
 Na mome dlanu okamenjen
 
 Princezo, javi se... neke se pobede dobijaju na juriš
 Ne tvrdoglavi se.. Priznajem javno da se genijalno duriš
 Opasno postaje... Na durske akorde se pauèina hvata
 Princezo, dosta je... Dve i po godine smo taoci inata...
 Princezo, dosta je...
 
 |  |  |  
    | Millan | #87 |  
    | Post: 33 
 
 23. Mar 2008. 15:53:50
 | A N K I C A 
 Kroz tanušnu maglu kao zejtin po staklu dan se razliva tih
 Mislim sreda-èetvrtak? Il’ veæ neki od njih
 Najtiše što može, ko sa predstave loše, iskradam se iz sna
 Iz ogledala viri jedan stariji ja
 A nad Novim Sadom vetar kinji oblake
 Poèinje još jedan dan bez nje
 
 Drugari u frci, svu su dužni k’o Grci... Krupnih predloga par
 Kad ono? Sto marona do prvog im završava stvar
 Na starom Trgu Slobode veèna revija mode.. I srce trucka na tren
 Neki plešuæi mantil? Ne... nije njen
 A nad Novim Sadom vetar konje propinje
 Prolazi još jedan dan bez nje
 
 Kod Lazice Puža je podnošljiva gužva... Katkad poduprem šank
 I tako... stara garda iz kvarta još se loži na fank
 I poturaju prièe da sve curice lièe kada je èaša pri dnu?
 Pa dobro... Možda jedna na drugu, ali nikad na nju
 A nad Novim Sadom vetar kaèi ordenje
 Prolazi još jedan dan bez nje
 
 I lelujam u centru kao fenjer na vetru... Jesen protresa skut
 Ne vredi... Potrebno je bar dvoje da se ukrsti put
 Zamrzavam sliku na poznatom liku, dok se šunjam u san
 Da ne primete tamo da sam odsutan?
 A nad Novim Sadom primirje
 Prolazi još jedan dan bez nje
 
 |  |  |  
    | Millan | #88 |  
    | Post: 33 
 
 23. Mar 2008. 15:54:44
 | LJ E R K A 
 
 Korzo je imao svoj red
 Neki svoj uhodani sled
 Dobro se znalo ko probija led
 Melanija Matiæ, taèna k’o satiæ
 Korakom rimske božice
 Prošeta duge nožice
 Pa druga zvezda serije
 Iz pravca kafeterije
 Na opštu radost društva s periferije
 Veronika Baèiæ, meden kolaèiæ
 U tesnoj suknjici od zmijske kožice
 
 Al’ kad se spusti moja dragana
 K’o ruska balerina lagana,
 Korzo se zanjiše, špalir se nadiže
 Sve se venere pomere za jedno mesto naniže
 Bela haljina u višnjama
 O, najlepša je, bez razmišljanja...
 Crven kaiš a strukiæ stišnjen
 Vau, te su višnje bile svevišnje
 
 Kod apoteke, obièno, beše klaustrofobièno
 Jer to je mesto s kog se vidi odlièno
 Mia Radenkoviæ... Uobraženkoviæ
 Kada u stilu ludice prošeta besne dudice
 I najzad, s letnjim pegama... Od mnogih tajno èekana
 U pratnji brata, nabildanog zvekana
 Lela Balonski... Dug repiæ konjski
 I one skandalozne bež bermudice
 
 Al’ kad se spusti moja dragana
 K’o ruska balerina lagana,
 Korzo se zanjiše, špalir se nadiže
 Sve se Venere pomere za jedno mesto naniže
 Bela haljina u višnjama
 O, najlepša je bez razmišljanja...
 Crven kaiš a strukiæ stišnjen
 Bože, te su višnje bile svevišnje
 
 |  |  |  
    | Millan | #89 |  
    | Post: 33 
 
 23. Mar 2008. 15:55:29
 | O T I L I J A 
 Jedva da se seæam dvanaest zvonèiæa na njenoj bluzici
 Sam je crni ðavo poturio note muzici
 Vrtela prstiæ oko dugmeta
 Starija je sestra bila kao ukleta
 Obeæale, kuæi, da æe doæi i pre ponoæi
 
 Jedva da se seæam prvih pet-sest slova njenog imena
 Mesec nesto flekav, ko stara trumpeta limena
 Vitlao Boziæ jata zvezdana
 Mrznuo je Dunav nizvodno od Bezdana
 A u nasem kraju, lepih seka iznad proseka
 
 I baš lakonoga...
 Za drugoga zaruèena, a za mene naruèena kod Boga.
 Moja lepotuška...
 Nedopijen gutljaj vina, dah karmina na krajièku opuška
 Ko reèi par u spomenar...
 
 Jedva da se seæam da je ribnjak bio srmom okovan
 Tad i nikad više miris’o je sneg na jorgovan
 O, mati joj njena skrila papuèe
 Od mraza ringlov pred kuæom napuèe
 U ocove èizme pa do èarde preko verande
 
 Moja lakonoga...
 Za drugoga zaruèena, a za mene naruèena kod Boga
 Moja lepotuška...
 Nedopijen gutljaj vina, dah karmina na krajièku opuška
 I teški lom u srcu mom...
 
 Ajmo deco...
 
 I baš lakonoga...
 Za drugoga zaruèena, a za mene naruèena kod Boga.
 Moja lepotuška...
 Nedopijen gutljaj vina, dah karmina na krajièku opuška
 Ko reèi par u spomenar...
 
 Moja lakonoga...
 
 |  |  |  
    | gugo | #90 |  
    | Post: 1 
 
 26. Mar 2008. 18:32:21
 | MOLBA 
 Mozeli mi neko naci pjesmu od Balasevica -OPROSTI MI KATRIN
           |  |  |  
    | tajnooruzje | #91 |  
    |  Post: 1467
 
   
 22. Kwi 2008. 11:34:14
 | Oprosti mi Katrin 
 Ekspresni vlak za Pariz: Pula, Trst, Milano, Torino, Grenobl,
 Pariz, polazi sa èetrnaestog koloseka, drugi peron lijevo...
 Ponavljam: Ekspresni vlak za Pariz: Pula, Trst, Milano, Torino, Grenobl,
 pa napokon Pariz, polazi sa èetrnaestog koloseka...
 
 Na stanici u Puli, pod vrelim suncem leta,
 sam èekao autobus i svirao gitaru.
 Tad sela je kraj mene, i pitala dal’ smeta,
 i znam li dobar hotel u Rovinju il’ Vrsaru.
 
 Oprosti mi, Katrin, možda nisam bio fin,
 mada si mi bila draga.
 Oprosti mi, Katrin, sve je sada samo dim.
 Našoj ljubavi ni traga.
 
 I reèe da je stigla tog jutra iz Dijona.
 Odvedoh je u mali restoran s dobrom klopom.
 Uz sendvièe i kafu, onako iz fazona,
 Predložih joj da dalje krene sa mnom auto-stopom.
 
 Oprosti mi, Katrin...
 
 I sutra, sve je bilo k’o da se dugo znamo.
 Na plaži joj, na poklon, izronih morskog puža.
 I nije rekla ništa, nasmešila se samo.
 I pružila mi ruke kao sebe da mi pruža.
 
 Oprosti mi, Katrin...
 
 I, mahala mi dugo sa prozora vagona.
 I pisala mi, posle, da pamti sunce juga.
 I zvala me, u jesen, da dodjem do Dijona,
 al’ tamo ne bi bila ista, nego neka druga.
 
 Oprosti mi, Katrin...
 
 
 -----------------
 ... Ne teèe to reka, veæ voda! Ne prolazi vreme , nego mi!! ’’ ...
 
 
 |  |  |  
    | Crnkaplavusa | #92 |  
    |  Post: 2027
 
   
 14. Wrz 2008. 06:02:14
 | sve su mu pesme fenomenalne ali pored-ne volim januar,izdvojila bih ovu.. 
 Naopaka bajka
 
 U suterenu tunel ka nebesima
 Na tankoj gazi jutro mraèan goblen tka
 Sumorna lica, nasamo sa gresima
 U hodniku bez povratka
 U crni grm se moja ptica zaplela
 Zaneta titrajima zvezde danice
 I kasni dah dok hladni èelik skalpela
 Klizi niz nit brojanice
 Postoji plan da je anðeli ukradu
 Il’ bar na èas da je vrate meðu njih
 Jer nekad’ nebo pravi veliku baladu
 I traži rimu za glavni stih
 Na grad juriša nežna bela legija
 Januar prostire svoj prefinjeni sag
 U tajnom dosluhu smo prvi sneg i ja
 Da zima prièeka njen trag
 Ne vrede prièe koje znam, laže za oèi pospane
 Izmišljam bajku, èudnu, naopaku uspavanku
 Da od nje budna ostane
 Postoji put koji namernike bira
 Tajnovit drum uvek najboljima sklon
 Jer nekad’ nebo samo crne dirke svira
 I traži notu za taj ton
 Negde sad’ deèak jedan
 Zbunjeno na mostu stoji jer tek sluti da postojiš
 Negde u tebi èeka okovana neka pesma
 Koju niko živ još ne zna
 U tebi lanac zvecka tajnim alkama
 Biæeš ti majka majkama
 Postoji plan da te anðeli ukradu
 Il’ bar na èas da te vrate meðu njih
 Jer nekad’ nebo pravi veliku baladu
 I traži rimu za glavni stih
 Postoji put koji namernike bira
 Tajnovit drum uvek najboljima sklon
 Jer nekad’ nebo samo crne dirke svira
 I traži notu za pravi ton..
 
 
   
 
 -----------------
 Imam problem za svako rešenje
   |  |  |  
    | Arwena | #93 |  
    |  Post: 557
 
  
 16. Wrz 2008. 01:37:33
 | Crni labud 
 Cim dosla je i prosla meni pade na
 um:
 Hej, to je moj par!
 I prvi put je vidim, ali poznajem nju,
 sasvim lucidna stvar.
 
 Gde je to zivela? Gde se to skrivala?
 Sto je nisam video pre?
 Koga je ljubila, koga je snivala?
 Nekakve folere - mrzim ih sve!
 
 Porucuje Campari,
 mirno povlaci dim,
 lupka casom o sank.
 Okrenula se karta,
 sad sam nacisto s tim,
 ona sad drzi bank.
 
 Sva elegantna, tanka i misticna,
 da’l pri hodu i dotice pod.
 Sve mi to lici na Pjotra Ilica,
 pricu o jezeru, o dobru i zlu.
 
 Hajde povedi me, Crni Labude,
 ja sam slutio da ces doci!
 Daj, poljubi me i pogubi me,
 sad sam spreman, sad mogu poci.
 
 Upucuje mi pogled
 kao dodir na tren,
 hej, al’ tren jako dug.
 Znam, prob’o sam sve i sad sam
 konacno njen,
 ona zatvara krug.
 
 Ona je drukcija, s njom nema smekanja,
 i mnogo bolje nosi moj stil.
 To nije putnica za listu cekanja,
 cim se spakuje, startuje vec.
 
 Hajde povedi me, Crni Labude,
 ja sam slutio da ces doci!
 Daj, poljubi me i pogubi me,
 sad sam spreman, sad mogu poci.
 
 Trosio sam zivot kao secerni stap,
 hej, sladak i lep.
 I sarao i varao i stvarao bol,
 vuk’o vraga za rep.
 
 Ti nosis racun za sve te zablude,
 o tvome vratu vidim svoj krst.
 Ja sam te cekao, moj Crni Labude,
 jos od ko zna kad, podjimo sad.
 
 Hajde povedi me, Crni labude,
 ja sam slutio da ces doci!
 Daj, poljubi me i pogubi me,
 ja sam spreman, sad mogu poci,
 sa tobom.
 
 Daj, dotuci me, Crni Labude,
 i ne stedi me ove noci.
 Hajde, vodi me, oslobodi me,
 svi to moramo jednom proci,
 bar nekad.
 
 Hajde povedi me, Crni Labude,
 ja sam slutio da ces doci!
 Daj, povedi me, ispovedi me,
 sad sam spreman, sad mogu poci.
 
       
 -----------------
 "Prazne duše.. ej, ne bi im video žar u oèima,
 ni da im brkneš pljugom u zenice - tu led poèiva..
 I ne bi bili duboko dirnuti ni da im zabiješ ceo kar..
 Deca proseka život ne shvataju kao dar".
 |  |  |  
    | Bebe | #94 |  
    |  Post: 14825
 
       
 17. Wrz 2008. 15:07:27
 | ********************* 
 Ne lomite mi bagrenje
 Pod njima sam je ljubio
 O, zar moram da vam ponovim
 Okanite se njih, jer sve cu da vas polomim
 
 
 
 
             
 -----------------
 
 
 Prihvati svaku stresnu situaciju kao pas...Ako je ne možeš pojesti ili igrati se sa njom,jednostavno se popiški na nju....
  ...  ...   |  |  |  
    | Crnkaplavusa | #95 |  
    |  Post: 2027
 
   
 24. Wrz 2008. 20:09:16
 | 
 Verujem cenjeni sude
 Da dobro poznaješ ljude
 Vi barem imate posla
 Jer cud je cud, a sud je sud
 Verujem cenjena glavo da si i ucio pravo
 Da svakom sudiš pošteno
 Jer cast je cast, a vlast je vlast
 I sve po zakonu, za to sam prvi
 Ne bi bilo ove krvi da je bilo sve po zakonu
 Vlast je vlast, sve ja to poštujem
 Tu su paragrafi, pa zagrabi
 Nek’ isto je i djavolu i djakonu
 Pa nek’ se zna
 Nek’ su mi gazili njivom
 Mojom se sladili šljivom
 Uvek je lopova bilo
 Jer cuk je cuk i vuk je vuk
 Nikada zlotvora dosta
 Suša mi uništi bostan
 I led se prospe pred žetvu
 Al’ led je led, a red je red
 I prekardašilo
 Im’o sam bagremovu šumu
 Tamo dole prema drumu
 Pa sam cekao, red je red
 Polako komšije
 Ne može samo da se udje, da se ruši tudje
 Lepo sam im rekao
 Ne lomite mi bagrenje
 Bez njih ce me vetrovi oduvati
 Pustite ih moraju mi cuvati
 Jednu tajnu zlatnu kao dukati
 Ne lomite mi bagrenje
 Pod njima sam je ljubio
 Bosonogu i odbeglu od sna
 Ljudi smo cenjeni sude
 Pa neka bude šta bude
 Žao mi marama crnih
 Al’ plac je plac, a mac je mac
 Ne pitaj šta bi sad’ bilo
 Kad’ bi se ponovo zbilo
 Ne pitaj da li se kajem
 Jer jed je jed, a red je red
 I sve po zakonu
 Tu su paragrafi
 Pa zagrabi pošteno i za veru i za neveru
 Red je red, sve ja to poštujem
 Jer više bilo bi ubica nego ptica
 Koje odlecu ka severu
 Ne lomite mi bagrenje
 Bez njih ce me vetrovi oduvati
 Pustite ih, moraju mi cuvati
 Jednu tajnu zlatnu kao dukati
 Ne lomite mi bagrenje
 Pod njima sam je ljubio
 O, zar moram da vam ponovim
 Okanite se njih, jer sve cu da vas polomim
 
 -----------------
 Imam problem za svako rešenje
   |  |  |  
    | numero_uno | #96 |  
    |  Post: 107
 
 
 13. Pa� 2008. 17:15:05
 | Balasevic 
 
 
 Vojvodjanski dripac!!!
 |  |  |  
    | Crnkaplavusa | #97 |  
    |  Post: 2027
 
   
 20. Pa� 2008. 22:27:14
 | poslednja nevesta... 
 Vesnik svadbe po sokaku svuda je...
 Brinu snajke šta æe koja mesiti...
 Neko mi se, kanda, skoro udaje?
 Moralo se i to jednom desiti...
 Tu livadu ja sam prvi kosio...
 Prièam više nego što bih smeo...
 Ajde... Odavno bih je zaprosio...
 Da sam samo hteo...
 
 Vetriæ glanca krune granja...
 Tamiš nosi par lokvanja...
 Raèun svedi: šta sad vredi mladost, trièava?
 Nevažno je to sve skupa...
 Seæanje je smešna lupa
 Koja sitne stvari uvelièava...
 
 Oprezno s tom violinom...
 Ona èezne za tišinom...
 Ko da škakljaš anðelèiæe vrhom gudala...
 A Nju nemoj pominjati...
 Neæe svet zbog toga stati...
 Neæe biti prva što se udala...
 
 Nista lakše nego sebe slagati...
 Ništa lakše neg se nasmrt opiti...
 Ništa teže nego zalud tragati...
 Od sto drugih nju sam hteo sklopiti...
 Srce cupka, al misao okleva...
 Èeka da se stvari same dese...
 Tuga lepše zvuèi kad se otpeva...
 Pesma sve podnese...
 
 Bog je katkad pravi šeret...
 Na strmini doda teret...
 I potura Nedohvatno da se dohvati...
 Bog je dobar... Kako kome...
 Bolje ne pitaj o tome...
 Uæutacu ili æu opsovati...
 
 Polagano, Šanji-baèi...
 Ti si znao šta mi znaèi...
 Ko da heklaš pauèinu vrhom gudala...
 Kad pred crkvom baci buket
 Neka padne, kao uklet...
 Neka bude zadnja što se udala...
 
 Samo bol je u životu siguran...
 Sreæu nosi neki poštar jako spor...
 Neka... Samo ovu noæ da izguram...
 Sutra æu veæ naæi dobar izgovor...
 
 
   
 
 
 -----------------
 Imam problem za svako rešenje
   |  |  |  
    | Bebe | #98 |  
    |  Post: 14825
 
       
 26. Pa� 2008. 02:58:44
 | 
 Gorko zivim, gorko disem
 Gorak mi je cas do casa
 A neke slatke pesme pisem...
 Znam... Za bolje nemam glasa
 
 Ja samo sebe za sve krivim
 Jer ja sam birao taj put
 Al’ da pevam to sto zivim:
 O, ja bih pevao cisti bluz
 
 Znam da mozda bicu smesan
 Za strucnjake silne nase
 Sta se ovaj u bluz mesa?
 Ma, nek’ se drzi svoje snase.
 
 Zbivace se cudne stvari
 Bunice se javno mnjenje
 Javice se nadrikriticari
 samo drvlje i kamenje
 
 Ja samo sebe za sve krivim
 Jer ja sam birao taj put
 Al’ da pevam to sto zivim:
 O, ja bih pevao cisti bluz
 
 
   
 -----------------
 
 
 Prihvati svaku stresnu situaciju kao pas...Ako je ne možeš pojesti ili igrati se sa njom,jednostavno se popiški na nju....
  ...  ...   |  |  |  
    | Desire_first | #99 |  
    | Post: 287 
 
 30. Pa� 2008. 09:12:49
 | 
 Sumoran i nem
 Jablan gromom razvaljen,
 Zagledan u casu preduboku....
 Bio mi je stran,
 I, naizgled, normalan,
 A, tad mu spazih odraz meseca u oku.....
         |  |  |  
    | _OLUJA_ | #100 |  
    |  Post: 1341
 
   
 16. Lis 2008. 19:18:45
 | Poslednja nevesta ... 
 Vesnik svadbe po sokaku svuda je ..
 Brinu ,snajke ,sta ce koja mesiti ...
 Neko mi se kanda ,skoro ,udaje ...
 Moralo se i to jednom desiti ...
 
 Tu livadu ,ja sam prvi kosio ..
 Pricam vise nego sto bi smeo ..
 Ajde,odavno bi je zaprosio ...
 da sam samo hteo ....
 
 Vetric glanca ,krune granja ,
 Tamis nosi par lokvanja..
 racun svedi ,sta sad vredi
 mladoct  pricama..
 nevazno  je sve to skupa ,
 secanje je smesna lupa ..
 koja sitne stvari uvelicava..
 
 Oprezno s tom violinom
 ona cezne za tisinom ...
 ko da skakljas ,andjelcice vrhom gudala...
 A,nju nemoj pominjati ..
 nece svet zbog toga stati ..
 ma,nece biti prva  sto se udala ...
 
 Nista lakse nego sebe slagati ...
 Nista lakse neg se na smrt opiti
 i nista teze nego zalud tragati
 od sto drugih,nju sam probo sklopiti ..
 srce cupka ,al misao okleva ..
 ceka da se stvari same dese ...
 A,tuga lepse zvuci kad se otpeva ...
 pesma sve podnese ....
 
 Bog ,je kad-kad pravi seret,
 na strmini doda teret ...
 i potura ,nedohvatno da se
 dovati ..
 Bog ,je dobar  kako mome ...
 bolje ne pitaj o tome ...
 precutacu ili cu opsovati ...
 
 Plagano ,Sanji baci
 Ti si znao sta mi znaci ..
 ko da heklas paucinu -vrhom gudala ...
 Kad pred crkvom ,baci buket
 neka bude kao uklet ..
 neka bude zadnja sto se udala...
 
 
   
 
 -----------------
 Ljubav je nepobediva ...njen je korak ,
 kao korak vojske koja pobedjuje....
  
 
 
 Samo je nebo dom ,tu cu se vratiti ...
 Tamo se necemo ,nikada rastati....
 |  |  |  
    | _OLUJA_ | #101 |  
    |  Post: 1341
 
   
 22. Lis 2008. 22:38:54
 | ...Mater vetru ,dok je nama nas... 
 
     
 -----------------
 Ljubav je nepobediva ...njen je korak ,
 kao korak vojske koja pobedjuje....
  
 
 
 Samo je nebo dom ,tu cu se vratiti ...
 Tamo se necemo ,nikada rastati....
 |  |  |  
    | _OLUJA_ | #102 |  
    |  Post: 1341
 
   
 09. Gru 2008. 13:22:51
 | Pile 
 Prichace ti jednom ,mozda,
 kako sam ja bio  shto shta..
 Pile  moje,pache ,moje,malo...
 Mudrovace badavani ,kad me nema da se branim ,
 da sam  blizu ,ne bi im se dalo ...
 Prichace ti o plovidbi ,Ti shto nisu sidro digli ,
 Shta sam  za njih neg ukleta shajka.
 Tvrdice sa chudnim sjajem ,da sam drhtao pred znajem...
 Videli su oni iz prikrajka...
 Al Ti slutish otkud bore,
 Trunje se u oku diglo ,
 Olijno je tamo gore gde nas nije puno stiglo..
 Znam  da sanjash more sveca i korake  po tom doku ..
 Ti si tamo bila u mom oku ..
 Prichace ti koje kakvi ZLOBA SE KO RUBIN CAKLI,
 kako odjek moga smjeha jechi,
 I klece se u  pretpostavke ,kljuckajuci kao chavke ,
 Moje loshe prep richane rechi ..
 Brojao sam ljude s krsta  ,pravila i izuzetke ,
 Po svud promashena vrsta...
 Samo retki nadju retke..
 Znam da sanjash Vaskrsenje ,
 jednu siluetu plahu ,
 Ti si tamo bila u mom dahu ..
 Prichace ti jednom ,svashta...
 BOLJIMA SE TESHKO PRASHTA....
 Pile ,mije ,pache moje,malo...
 I silni  mishevi u boci ,
 javice se ko svedoci pustolovnog traganja za Gralom ...
 ne znam vise,Boze ,prosti ..
 Dal da strepom il da  stremim  ,da to breme posebnosti
 I na tebe nakalemim ...Ako Nije kasno vec ....
 
 Znam da sanjash rimovanja ,krik i tishinu nemu ,
 TI SI BIO SVUGDE ,U MOM SVEMU!
 Pile moje pache moje malo ..lavche moje...
 
 -----------------
 Ljubav je nepobediva ...njen je korak ,
 kao korak vojske koja pobedjuje....
  
 
 
 Samo je nebo dom ,tu cu se vratiti ...
 Tamo se necemo ,nikada rastati....
 |  |  |  
    | _OLUJA_ | #103 |  
    |  Post: 1341
 
   
 09. Gru 2008. 13:36:06
 | Ziveti slobodno. 
 davno ti je vrag ,zaseo na prag ..
 Zemljo SRBIJO..
 Niko ziv se ne seca tolikih nesreca
 za jednog vezira...
 Oko tebe komshije podizu bedeme
 jeda i prezira ..
 E,tog josh nije bilo ,ludama je milo ..es...
 a ostale je  stid ..
 Crne hronike  i harmonike -sitan roken rol
 bajke da na  kraju najbolji ostaju ,vise ne prolaze...
 S tamne  strane globusa bolje vidi se da najbolji odlaze...
 Plochnici Toronta,ochi boje fronta ...lozinka svih nas
 
 NA shta se oricha svodi ?
 Ej ,parole-Oslobodi!
 shetachi ,preletachi ,slaba potpora...
 Nije to glava-pismo ..
 ili jesmo ili nismo ....
 OVO SRCE BUBNJA VECHNI :TAM-TAM OTPORA...
 
 Ziveti slobodno ,
 Svetom se oriti ...
 Okicen perom sokola
 za urok protiv okova...
 ZIVETI SLOBODNO ,
 PESMOM POKORITI,
 TVOJ STEG NA SVAKOM GRADU JE ,GDE TI SE NEKO RADUJE ..
 Probati jug ko zrno grozdja...
 sa dlana Bogorodice....
 
 Al chim se pomene ,fantom promene
 sevnu shlemovi ...
 O zali  Boze ,matore ,oni se zatvore chim  gazde podviknu ..
 ma ,daj ..upiru se deca da rodjene ocheve od lazi odviknu ...
 I shta na kraju bidne ?
 Pa ,znash ...Putnici za Sidnej ulaz taj i taj ....
 
 
 Dokle bre da nas voza ," Zli charobnjak iz Oza"..
 Dokle taj glupi dzoker ..cuti dobro je ..MA NIJE!
 i chitav plen da skupe ,pa ne mogu da vas kupe ..
 da vam maldost kao sitan kusur odbroje...
 ZIVETI SLOBODNO ,SVETOM SE ORITI ...
 
 
 
 
 
   
 -----------------
 Ljubav je nepobediva ...njen je korak ,
 kao korak vojske koja pobedjuje....
  
 
 
 Samo je nebo dom ,tu cu se vratiti ...
 Tamo se necemo ,nikada rastati....
 |  |  |  
    | Dylan_Dog | #104 |  
    |  Post: 5986
 
     
 09. Gru 2008. 15:16:57
 | Svidja mi se pesma " Ratnik paorskog srca " 
 
   
 -----------------
 
 |  |  |  
    | piile2 | #105 |  
    |  Post: 2182
 
   
 09. Sty 2009. 13:52:31
 | Galicija 
 Pred zoru je sa njine strane obicno muk
 pod velom magle zvecka osmi kozacki puk
 i svu noc mi inje kamuflira sinjel
 uz polegli brest
 
 U inat cu i ovo pismo poslati
 znam, ime i adresa nisu poznati
 dok tikvan-postar ne skonta
 ko to ceka sa fronta, kakvu dobru vest
 
 I tek da znas, ovo na slici je
 naoko pitomi pejsaz Galicije
 al’ mira ni cas, sve zivo pali na nas
 fotograf jedini metkove spara
 
 Oberst kao lud olovo rasipa
 fotograf jedva katkad okine sa nasipa
 na nadosloj Visli se soldati stisli
 i svima su nam pomisli, daleko
 
 U sumrak je sa njine strane obicno zal
 zatuzi adjinokaja k’o ranjeni zdral
 al’ postane krotka kad drmne je votka
 onako na belo
 
 Pod mojom sapkom lavovi se baskare
 u snu mi pletes beli sal za maskare
 sva se pobrka predja kad te obgrlim s’ ledja
 kao violoncelo
 
 I tek da znas, mesec u zici je
 zvone na vecernje zvona Galicije
 i neka mi to ne uzme nebo za zlo
 al’ ti si jedino cemu se molim
 
 Brinucu vec ja, nemoj ti brinuti
 ma, da sam ‘teo, vec sam sto put mog’o ginuti
 dok otice Visla, natraske, van smisla
 i krecu jata pokisla, daleko
 
 -----------------
 Od misli sve potice,i dobro i zlo .
   |  |  |  
    | piile2 | #106 |  
    |  Post: 2182
 
   
 09. Sty 2009. 13:54:22
 | DOk gori nebo nad Novim Sadom 
 Da se ne lazemo
 nije to bio neki most od onih
 podignutih da bi se u njih gledalo
 ne, pre je bio od onih podignutih
 da bi se sa njih gledalo
 i pod njima prvi put poljubilo
 
 Ali, ponekad ga je ona prelazila
 svojim uobrazenim
 kadetskim korakom
 a mesecina se kao deverika
 lovila u mrezu njene kose
 po tome cu ga, eto, pamtiti
 
 Rat je kao pijan svat
 prosao poljem
 senlucio celu noc
 kaleci bes na ranom zitu
 i tek niklom bostanu
 
 Zasto, ne pitaj se
 jer, tako je bolje
 i Bog je pristao na to
 ratovi prolaze, a ljudi
 eto, ipak ostanu
 
 Za zlo sam teski laik
 no, to je stara prica
 znas vec
 bila jednom dva brata i to
 kad sklopim taj mozaik
 ostane mi kamicak
 i to smo izgleda mi
 
 Refren
 Ma, hitni papuce u vis
 zalosna panonska vilo
 za tvoje dugme sedefno
 ja nocas kraljevstvo dajem
 
 I lupni daire o bok
 ramena pospi aprilom
 pa ponizi ovaj mrak
 tim svojim lucidnim sjajem
 
 Zaigraj, bosa i prkosna
 dok iznad Novog Sada
 djavo pali svoja kandila
 
 Zad na reci tamni
 cim se sumrak zgusne
 Dunav je pred zoru prek
 plase te aveti sto maglom
 brode teskim skelama
 
 Ne, strah nije pravi ruz
 za tvoje usne
 resi ga se jednom zauvek
 i veruj zvezdi koja zraku
 tvog zivota prelama
 
 Nije to prva neman
 sto preti dahom vatre, ne
 ali ljubav je vitez
 Arhandjel s’ macem
 spreman da i tu alu satre
 da i samo ceka tvoj znak
 
 -----------------
 Od misli sve potice,i dobro i zlo .
   |  |  |  
    | piile2 | #107 |  
    |  Post: 2182
 
   
 09. Sty 2009. 13:56:13
 | legenda o gedi Gluperdi 
 Ovo je prica koju vrlo nerado pricam
 to je prica o antihristu jednom i raspikuci
 Gedi, takozvanom
 sto je silnu zemlju nasledio od pokojnog tece
 i sve spisk’o
 
 Bilo je tih slucajova vec i ranije
 da je neko zemlju potrosio i razbuc’o
 al’ da je neko nasu zemlju razbuc’o
 to jos nismo dozivljavali
 
 E, tu smo se mi iz familije malko zamislili
 i metili prst na celo, mada je bilo i predloga
 da i Gedi prislonimo stagod na celo
 al’ to nije proslo, mislim, jos me nije proslo
 
 Gedo gluperdo, svu si zemlju procerd’o
 sve si spisk’o, sram te bio, Gedo bekrijo
 
 Jednom tako Geda is’o na vasar
 za opkladu jah’o junca
 otkad’ je s’ tog junca tresn’o
 malko usta krivi desno
 breca se i bunca
 
 A jednom, opet, Geda is’o u teatar
 i gled’o komad s’ onim vitezom i zmajom
 jos mu tad na pamet palo
 da se, cim odraste malo
 ozeni azdajom
 i svi mu kaz’li
 
 Jednom Geda onda is’o na igranku
 al’ ga bubnjar merk’o mrsko i drsko
 sta me g’edas ti sa kosom
 e, o’ma mu je Geda nosom
 svu onu pesnicu razmrsk’o
 u paramparcad
 
 Jednom Geda jedva is’o u crkvu
 ali tu se bruko grdno
 jos sramote i belaja
 ister’o ga otac Paja
 jer je naglas podrigiv’o
 
 E, vi’s, ovakav solo
 ne bi Geda odsvir’o ni mrtav
 
 Ovo je druga glava o Gedi pripovedanja
 Geda je, kako bih ga fizicki opis’o
 jako ima ostar pogled
 moz’ seci lubenice njim
 al’ drugo mu tupo
 svu je zemlju slup’o
 
 Jednom zgodom Geda is’o da pravi mostic
 pa prickin’o palac daskom
 sis’o ga da smanji otok
 i smislj’o je da bolje potok
 zatrpamo caskom
 
 Jednom tako Geda nije nigde is’o, za promenu
 sto je, nazalost, znacilo
 da smislja neku jos goru bedu
 uvali se na otoman
 reklo bi se, al’ je skroman
 al’ mi znamo Gedu
 i svi mu kazu
 
 
 Jednom davno Geda is’o u bijoskop
 tuzni ruski ratni film ga dirn’o svojski
 sav uplakan rece zeni
 e, to vidis da je meni
 ratova i vojski
 
 A jednom tako nijednom nije otis’o na sud
 a minuse mu pisu kredom
 jao, kad se zaparnici
 tu sve ima da varnici
 tesko nama s’ Gedom
 i svi ce mu kaz’ti u glas
 
 Slusaj ovo, ‘leba ti
 e, to Geda ne bi odsvir’o
 sve da sada kupi klavir
 s’ cetir’ noge, jebo te
 
 Ovo je treca glava o Gedi i bilo bi jos glava
 Geda je k’o meksikanska serija
 sa happy end-om
 jer, kako god se zavrsi, bice happy end
 za nas il’ za Gedu
 
 Jednom tako Geda is’o na zivce
 jedio komsiluk redom
 i sad, ko je lud najposle
 da li Geda il’ mi sto se
 natezemo s’ Gedom
 
 Stalno, braso, Geda i�’o u krajnost
 osta zemlje tol’ko samo
 da mi lepo naseg Gedu
 kada podje sve po redu
 sretno zakopamo
 na sta ce popa kasti
 
 Gedo gluperdo, svu si zemlju procerd’o
 navuce me pesma, sram te bio, Gedo, bekrijo
 bravo, gospo’n popo, Gedo gluperdo
 freneticno, svu si zemlju procerd’o, everybody
 sve si spisk’o, sram te bio, Gedo bekrijo
 za njim, Gedo gluperdo, drz’te Gedu
 svu si zemlju procerd’o
 sve si spisk’o, sram te bio, Gedo bekrijo
 sorom, sredom, svi za Gedom
 Gedo gluperdo, svu si zemlju procerd’o
 sve si spisk’o, sram te bio, Gedo bekrijo
 puskom i torpedom, svi za Gedom
 Gedo gluperdo, svu si zemlju procerd’o
 sve si spisk’o, sram te bio, Gedo bekrijo
   
 -----------------
 Od misli sve potice,i dobro i zlo .
   |  |  |  
    | piile2 | #108 |  
    |  Post: 2182
 
   
 09. Sty 2009. 17:36:14
 | Plava balada 
 E, moj Plavi, bio si malo sirov
 al’ ipak pravi
 nikad u dilu sa bagrom
 nikom u stranu, nikome duzan
 bio si, sve u svemu
 dobrom cukom naoruzan
 
 Sta da pricam, ja danas ne znam
 nikog ko ti je slican
 spremnog da bez racuna tacno u podne
 razgrne slabe i kao Geri Kuper
 sam izadje pred barabe
 
 Da, tu i tamo, setim se devojke
 po kojoj se znamo
 cudljivo kisno leto
 sedamdes’ koja, godina Raka
 kad me je skolska ljubav
 ostavila zbog murjaka
 
 Davno bilo, otad se
 sedam mora Dunavom slilo
 dok jedro mog kaputa
 burnim su morem terali vetri
 na tvoje epolete
 sletele su zvezde dve, tri
 
 I tad su dosli popovi
 pa topovi, pa lopovi
 i citav svet se izoblicio
 ispuzali su grabljivci, pa lazljivci, snalazljivci
 pa, ko je smeo
 da te podseca sta si
 dobro se pamti samo prvi u klasi
 
 Ne znam, Plavi, meni se cinilo
 da Beograd slavi
 veliki Uskrs duha, svi ti grafiti
 a onda kordon
 pred onom decom
 ko pred toboz nekom hordom
 
 Znas sta sledi, ipak je ona
 bila nesto sto vredi
 pa, kad se onog jula
 nismo potukli zbog njene casti
 zar cemo sad zbog ovih
 ocajnika zeljnih vlasti
 
 Dok god je ovih frikova
 sa punom vrecom trikova
 nista sto vredi nece vredeti
 zar stvarno nema nacina
 pred najezdom prostacina
 pa, ti si skolovan
 da hapsis taj talog
 a ne da pustas
 da ti izdaju nalog
 
 Sorry, Plavi, posalje me katkad
 srce na raport glavi
 od starog drustva nista
 neko je puk’o, neko je svirn’o
 ma, ti si super, brate
 ako stvarno spavas mirno
   
 -----------------
 Od misli sve potice,i dobro i zlo .
   |  |  |  
    | _AJKULA_ | #109 |  
    |  Post: 508
 
  
 09. Sty 2009. 17:40:25
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=1aztGt2e4mQ
 
 -----------------
 
                                               |  |  |  
    | piile2 | #110 |  
    |  Post: 2182
 
   
 09. Sty 2009. 17:52:21
 | Boze ,Boze... 
 Boze, Boze
 di bas ja, od svih sretnih cigana
 da se rodim bas kad zadremas
 da me ne blagoslovis nikad ni ne
 oslovis
 dok za nekim, makar kakvim
 vasar raspremas
 
 24 dinara duzan sam kod mlinara
 kod kovaca ne smem svracati
 juri me ducandzija
 svicka za mnom kamdzija
 jedva imam svirce placati
 
 Za mnom cika, za mnom potraga
 a preda mnom put za dovraga
 bar da mi je ficok rakije
 tu bi moglo da se sakrije
 
 Jos kad onda svirci nagare
 sve cu dati, sve cu propiti
 samo necu moje malo magare
 s belegom na levoj kopiti
 
 Niko mene ne zna slusati
 ko moj verni drugar usati
 zamnom ici i sanjariti
 a ne kvariti
 
 Boze, Boze
 di bas ja od svih spretnih cigana
 naspram zvezda da se zagubim
 dok sam konje pojio vrag je drum
 prespojio
 on je hteo da se u nju belu zaljubim
 
 Samo ako ista znam
 onda znam da budem sam
 tu sam isti na mog ujaka
 lula i kabanica, britva i brojanica
 a prijatelja ko u kurjaka
 
 Za mnom cika, za mnom potraga
 a preda mnom put za dovraga
 bar da mi je ficok rakije
 tu bi moglo da se sakrije
 
 Pa kad svirci nagare
 zadnji gros cu propiti
 ali ne dam magare
 s belegom na levoj kopiti
 
 Di je da je neka je
 samo nek daleka je
 da je duze trajalo
 ne bi valjalo
 
 Boze, Boze
 di bas ja od svih gresnih cigana
 da padnem na sitnim gresima
 ne das mi je videti i to od ruke ide ti
 mora da je besposleno na nebesima
 
 Sticu sutra do mraka
 do komsijskog oblaka
 pod njim cu se opet roditi
 nisi ti na nebu sam
 bogova je povazdan
 s nekim cu se vec nagoditi
 
 Refren
 
 Kog sad ljubi sanjiva
 kad se dan razdanjiva
 kom sad zamke postavlja
 kog li nocas ostavlja
 
 -----------------
 Od misli sve potice,i dobro i zlo .
   |  |  |  
    | Biki72 | #111 |  
    |  Post: 157
 
 
 17. Sty 2009. 17:29:41
 | 
 Djordje Balasevic
 Ja nisam luzer
 
 Rodjen pod sretnom zvezdom magicnom
 ali nad ovom zemljom generalno tragicnom
 cemu sam blizi triput pogadjaj
 neko nad nama vrsi oglede
 hajde, usudi se i pogledaj u poglede
 ovde je osmeh dogadjaj
 
 U supak kosmosa smo upali
 mnogi su domobranci zauvek prolupali
 caruje virus apatije
 al’ ti na mene stavi upitnik
 pa rekni, da l’ ti bata
 deluje ko gubitnik
 ma nema sanse, sta ti je
 
 Ja nisam luzer, o naprotiv
 meni je osmeh lajt-motiv
 ja nisam luzer, ja imam nas
 a za svet ko te pita
 
 Ja nisam cedo proseka
 mene ne vuce oseka
 s tobom je tretman poseban
 svaki je dan dolce vita
 i svud je Hollywood
 
 Namlatim mesecno sest maraka
 bude za cipolku i frtalj kile cvaraka
 olos mi veze ometa
 ali kad dodjem kuci tu si ti
 e tu ce tvrdjavicu malo teze srusiti
 to im je izvan dometa
 
   
 -----------------
 ...al’ mi u nju ne diraj...
 |  |  |  
    | Dylan_Dog | #112 |  
    |  Post: 5986
 
     
 27. Lut 2009. 10:35:38
 | Nekad sam ga voleo , ali posle onoga mislim da je ... 
 ... Panonski govnar
 
 -----------------
 
 |  |  |  
    | teakalomira | #113 |  
    | Post: 87 
 
 08. Kwi 2009. 05:22:34
 | 
 Djordje Balasevic
 Za trecu smenu
 
 Vidis li gde sam to sad
 u kom sam dobu
 cudne mi ptice, da znas, snovima jezde
 jer, jos sam suvise mlad
 da mislim o grobu
 a vec sam suvise star
 da brojim zvezde
 
 Cujes tisinu, taj zvuk, prolazi vreme
 zuji i preti kroz noc, drhti ko kobra
 nemoj da nacinjes sad ozbiljne teme
 dodji, skupi se tu i budi dobra
 
 Ref.
 Pa naspi jos jednu
 za vecite krivce, za balansere
 ne boj se, imam ja prilican cug
 naspi jos jednu
 za umorne livce, za proletere
 veceras treca smena vraca tudji dug
 
 Skoro ce svanuti dan, jos jedan praznik
 svi su ti plavi ko san
 svi su ti isti
 budis se retko u sest, samo po kazni
 kad moras negde na put ili na ispit
 
 Ref.
 
 Ponekad tragam i ja za zlatnim runom
 mozda cu sanjati dim, vatru i celik
 nisi ti kriva za to, ma volim te puno
 hajde sad, daj mi
 pred san poljubac velik
 
 Ref.
 
 Pa naspi jos jednu
 za vecite krivce, za balansere
 naspi jos jednu za moje drugare
 naspi jos jednu
 za umorne livce, za proletere
 naspi jos jednu za trecu smenu
 |  |  |  
    | crvenaruza | #114 |  
    |  Post: 304
 
 
 07. Maj 2009. 17:19:35
 | 
 Jer neko to od gore vidi sve
 povlaci nam konce
 i postavi na svoje mjesto
 svako dobro
 sve vide oci sudbine...
 
 
         |  |  |  
    | etallica | #115 |  
    |  Post: 3900
 
    
 02. Lip 2009. 04:11:45
 | 
 Crni Labud
 
 
 Cim dosla je i prosla meni pade na
 um:
 Hej, to je moj par!
 I prvi put je vidim, ali poznajem nju,
 sasvim lucidna stvar.
 
 Gde je to zivela? Gde se to skrivala?
 Sto je nisam video pre?
 Koga je ljubila, koga je snivala?
 Nekakve folere - mrzim ih sve!
 
 Porucuje Campari,
 mirno povlaci dim,
 lupka casom o sank.
 Okrenula se karta,
 sad sam nacisto s tim,
 ona sad drzi bank.
 
 Sva elegantna, tanka i misticna,
 da’l pri hodu i dotice pod.
 Sve mi to lici na Pjotra Ilica,
 pricu o jezeru, o dobru i zlu.
 
 Hajde povedi me, Crni Labude,
 ja sam slutio da ces doci!
 Daj, poljubi me i pogubi me,
 sad sam spreman, sad mogu poci.
 
 Upucuje mi pogled
 kao dodir na tren,
 hej, al’ tren jako dug.
 Znam, prob’o sam sve i sad sam
 konacno njen,
 ona zatvara krug.
 
 Ona je drukcija, s njom nema smekanja,
 i mnogo bolje nosi moj stil.
 To nije putnica za listu cekanja,
 cim se spakuje, startuje vec.
 
 Hajde povedi me, Crni Labude,
 ja sam slutio da ces doci!
 Daj, poljubi me i pogubi me,
 sad sam spreman, sad mogu poci.
 
 Trosio sam zivot kao secerni stap,
 hej, sladak i lep.
 I sarao i varao i stvarao bol,
 vuk’o vraga za rep.
 
 Ti nosis racun za sve te zablude,
 o tvome vratu vidim svoj krst.
 Ja sam te cekao, moj Crni Labude,
 jos od ko zna kad, podjimo sad.
 
 Hajde povedi me, Crni labude,
 ja sam slutio da ces doci!
 Daj, poljubi me i pogubi me,
 ja sam spreman, sad mogu poci,
 sa tobom.
 
 Daj, dotuci me, Crni Labude,
 i ne stedi me ove noci.
 Hajde, vodi me, oslobodi me,
 svi to moramo jednom proci,
 bar nekad.
 
 Hajde povedi me, Crni Labude,
 ja sam slutio da ces doci!
 Daj, povedi me, ispovedi me,
 sad sam spreman, sad mogu poci.
 
 -----------------
 
  "Idi gledaj u sunce .... ili tako nesto"   
               |  |  |  
    | __Sunna_ | #116 |  
    |  Post: 3778
 
    
 13. Lip 2009. 14:55:27
 | Djordje Balasevic - D-moll 
 
 
               
 http://www.youtube.com/watch?v=M50ateVRjHg
 
 
               
 Odlutas ponekad, i sanjam sam.
 Priznajem, ne ide, ali pokusavam.
 I uvek dodje d mol.
 
 Spusti se k’o lopov po zicama.
 Ruke mi napuni tvojim sitnicama.
 I tesko prodje sve to.
 
 Jedan d mol me dobije.
 Kako odes ti, u sobi je.
 Glupi d mol uvek sazna kad je to.
 Uhvati me cvrsto i ne popusta.
 Lud je za tisinom, to ne propusta.
 Vodi me u svoj plavicasti dom.
 
 Jedan d mol me razvali.
 Neki bi to prosto tugom nazvali.
 Nije to...
 Sta je tuga za d mol?
 
 Ponekad te nema i sasvim sam
 Izmisljam nacin da malo smuvam dan,
 Ali je lukav d mol.
 Pusti da se svetla svud priguse,
 Saceka poslednje zvezde namiguse.
 Vuce mi rukav: ’idemo.’
 
 Plasi me on, gde si ti?
 Hiljadu se stvari moglo desiti.
 Glupi d mol sa kojim tugujem svu noc...
 Uzme me u svoju tamnu kociju.
 Nebo primi boju tvojih ociju.
 Znam taj put, to je precica za bol.
 
 Jedan d mol me razvali.
 Neki bi to prosto tugom nazvali.
 Nije to...
 Sta je tuga za d mol?
 
 Ostala je knjiga sa par neprocitanih strana
 I neke stvarcice od ’heredi’ porcelana
 I jedan pulover u kom si bila.
 
 I ostala je ploca ’best of ry cooder’
 I fina mala plava kutijica za puder.
 I ja sam te ostao zeljan dok me bude,
 Moja mila...
 
 
           |  |  |  
    | lejla83 | #117 |  
    |  Post: 322
 
 
 18. Lip 2009. 13:39:04
 | Jako lepa pesma... 
 http://www.youtube.com/watch?v=vdLo1GrGmbw
 |  |  |  
    | __Sunna_ | #118 |  
    |  Post: 3778
 
    
 10. Sie 2009. 17:53:23
 | 
 
                 
 http://www.youtube.com/watch?v=8CFAS6DlgdY
 
 
                 
 Toga jutra sam stigao putnickom klasom
 pa kuci sa stanice casom
 kroz baste i precice znane
 a u vojsci sam stekao druga do groba
 i hronicnu upalu zgloba
 suvenir na strazarske dane
 
 Usao sam na prstima
 mati bese vec budna
 i brzo se prekrstila
 rece, proslo je ko za cas
 bas si stigao dobro
 jer svatovi su tu do nas
 pa ce ti svirati, a ti ces birati
 
 Svadba bese ko svadba
 i sta da se prica
 parada pijanstva i kica
 i poznata cura u belom
 vec po redu pozeleh im zdravlja i srece
 iz ruku mi otela cvece
 i sakrila pogled pod velom
 
 Tad me spazise cigani
 kum je trazio pesmu
 al’ ja sam stig’o, briga njih
 sirok osmeh i zlatan zub
 znam da nije ti lako
 al’ danas nemoj biti grub
 nego zapovedi sta cemo svirati
 
 Svirajte mi jesen stize, dunjo moja
 jesen rana, nek zazvone tambure u transu
 znam da nije pesma ova
 za veselje i svatovac
 al’ ja moram cuti tu romansu
 
 Svirajte mi jesen stize, dunjo moja
 al’ polako da mi ne bi koja rec promakla
 sklon’te case i bokale
 razbio bih svet od sale
 da je samo slucajno od stakla, dunjo moja
 
 Retko odlazim kuci, a pisem jos redje
 i slike su bledje i bledje
 pa lepe potiskuju ruzne
 al’ nekad porucim pice
 i tako to krene
 pa stignem u svatove njene
 sve prave su ljubavi tuzne
 
 Nikom ne pricam o tome
 brzo dodje taj talas
 i znam da cu da potonem
 spas mi donose cigani, oni imaju srce
 za svakog od nas, briga njih
 oni me pitaju sta da sviraju...
 
 
                                           |  |  |  
    | __Sunna_ | #119 |  
    |  Post: 3778
 
    
 04. Wrz 2009. 23:39:44
 | I za kraj moja omiljena pesmica od Djoleta : ) 
 
                                  
 http://www.youtube.com/watch?v=0KGTL-8Y83A
 
 
                                   
 Rekli su mi da je dosla
 Iz provincije
 Strpavsi u kofer snove
 I ambicije
 
 Drug je studirao sa njom
 Pa smo se najzad sreli ona i ja -
 Shvatih: Boze, ovo je sazvezdje
 Za nju provincija
 
 Srce stade kao dete
 Da se otima
 Trazili smo se
 Po prethodnim zivotima
 
 Ostavih iza sebe svet zablude
 Promasaje koji tise
 Prosto, lako,
 K’o neko beznacajno pristaniste
 
 O, da mi je da se
 jos samo jednom zaljubim
 Opet bih uzeo kostim
 vecnog decaka
 I opet bih smislio
 kako da prodangubim
 Dok ona ne sleti
 niz hodnik studenjaka
 
 Gorda, naspram podsmeha
 I spletki poslednjih
 Usamljeni galeb
 Iznad mora osrednjih
 
 Reci bi sve pokvarile
 Samo sve cutke
 Pokraj mene stisla
 Sami, svoji, izbeglice iz besmisla
 
 O, da mi je da se
 jos samo jednom zaljubim
 Opet bih gledao
 niz kej kao niz prugu
 I opet bih znao
 da se u oblak zadubim
 I cekao bih samo nju,
 ni jednu drugu
 
 Napisi mi pesmu, mazila se je
 Nisam znao da li cu umeti
 Reci jesu moje igracke,
 cakle mi se u glavi
 Kao oni sareni staklici kaleidoskopa
 I - svaki put mi druga slika
 u ocima kad zazmurim
 Ali…postoje u nama neke
 neprevodive dubine
 Postoje u nama neke stvari
 neprevodive u reci
 Ne znam....
 
 Napisi mi pesmu, molila je
 I nisam znao da li cu umeti
 Voleo sam ju tako lako
 A tako sam tesko to znao da pokazem
 A, onda odjednom raspored
 madeza na njenim ledjima
 Kao tajna mapa pokazao mi je
 U koju zvezdu treba da se
 zagledam, i - tako
 Eto ti pesma, ludo jedna...
 
 
                 |  |  |  
    | _Srculence_ | #120 |  
    | Post: 1 
 
 09. Pa� 2009. 02:17:51
 | 
 ...kad bi ona bila pahuljica ja bih sigurno bio januar i ne bi nas mogli zamisliti jedno bez drugoga...
 |  |  |  
    | etallica | #121 |  
    |  Post: 3900
 
    
 12. Lis 2009. 04:00:18
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=C182tY2vpvQ&feature=related
 
 
 
 Djordje Balasevic - Naposletku
 
 Naposletku, ti si dobro
 znala ko sam ja
 otkud sad te suze, moja mila
 rekla si da se za to
 cak brsljan ne hvata
 zalud izguzvana svila
 
 
 To je tako
 ne pravi od tuge nauku
 mani svetlo na sledecem bregu
 okopnice moj otisak
 na tvom jastuku
 kao jezuska u snegu
 
 
 Razbicu gitaru
 crn je mrak ispunjava
 odavno se svoje pesme bojim
 pomera u meni neke gene Dunava
 pa ja tecem i kad stojim
 
 
 Ali opet da l’ bi ikad
 bila moja ti
 da sam vojnik u armiji ljudi
 rekla si da bas
 ne umem novce brojati
 i da je nista sve sto nudim
 
 
 Naposletku, ti si navek
 znala da sam svirac
 brosic sto se tesko pribada
 da me moze oduvati najblazi Nemirac
 da cu u po reci stati
 da se necu osvrtati nikada
 
 
 Redas po vitrini fini porculanski svet
 al’ ja sam figurica bez ziga
 pazi to je bajka sto ti pada
 na pamet
 fali ti bas ovaj cigan
 
 
 Tek u jesen otkriju se
 boje krosanja
 sve su slicne u leto zeleno
 naposletku ti si dobro
 znala ko sam ja
 cemu suze lepa zeno
 
 
 Draga moja, ti si navek
 znala da sam pajac
 moj je sesir satra pomicna
 usne, tice-rugalice
 a u oku tajac
 da sam kaput sa dva lica
 da sam Gospo’n propalica
 obicna
 
 -----------------
 
  "Idi gledaj u sunce .... ili tako nesto"   
               |  |  |  
    | etallica | #122 |  
    |  Post: 3900
 
    
 12. Lis 2009. 04:15:11
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=bAb2OP00Lvk&NR=1
 
 
 Na jastuku... Bdim na ponoænoj straži kao stari posustali ratnik
 Kom svaki put od riznice neba jedva zapadne meseèev zlatnik...
 Pod oklopom drhti košuta plaha veèno gonjena tamnim obrisima straha
 Koja strepi i od mirnih obronaka sna...
 
 Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje se život kruni uzalud...
 Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
 Ja znam da vreme ne voli heroje... I da je svaki hram ukaljalo...
 Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo...
 
 Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje...
 I skrijem se u zaklon tvog uha kao minðuša od duple trešnje...
 Al uspevam da jos jednom odolim da prošapuæem da te noæas ruski volim...
 Šta su reèi... Kremen što se izliže kad tad...
 
 Nedostaje mi naša ljubav, mila... A bez nje ovaj kurjak menja æud...
 Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
 Ja znam da vreme svemu menja boje... I da je silan sjaj pomraèilo...
 Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije znaèilo...
 
 Ponekad još u moj filcani šešir spustiš osmeh ko èarobni cekin...
 I tad sam svoj... Jer ma kako me zvali ja sam samo tvoj lièni Harlekin...
 Ponekad još... Suza razmaže tintu... I ko domina padne zid u lavirintu...
 Tako prosto... Ponekad još stignemo do nas...
 
 Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje uz moje vene puže stud...
 Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
 Ja znam da vreme uvek uzme svoje... I ne znam što bi nas poštedelo?
 Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo...
 
 -----------------
 
  "Idi gledaj u sunce .... ili tako nesto"   
               |  |  |  
    | etallica | #123 |  
    |  Post: 3900
 
    
 12. Lis 2009. 04:19:16
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=PlTn1gVSNVU&feature=related
 
 Vetar prosipa bokal fosfora.
 Vitraz mraza na oknu prozora.
 Jedne noci k’o ova, znace Bog,
 doslikacu portret zivota svog.
 
 Silueta se davno nazire.
 Neko uzdahne, neko zazire.
 Isto vide a razno tumace,
 djavo prste u farbu umace.
 
 Prave si boje dodala na taj portret zivota mog:
 talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
 I lila, tamnu, ceznjivu,
 i boju breskve, neznu i sramezljivu,
 setno sivu, nepogresivu.
 
 Roze nadjoh medj’ starim pismima,
 modru vrpcu nad teskim mislima,
 ukrah ridju iz pera drozdova,
 laki purpur iz prvih grozdova.
 
 Uzeh oker sa svece svecarske,
 drap sa svilene masne becarske,
 mrku s tambure tuznih tonova
 a cinober sa nosa klovnova.
 
 Prave si boje dodala na taj portret zivota mog:
 talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
 A crnu nisi stedela,
 ali bez nje bi bela jos izbledela -
 bez crne bela ne bi vredela.
 
 Srce je moje napuklo
 k’o kora starog bagrema,
 al’ u tvom oku kao lane zadrema.
 I, jedva, kao sapati,
 nicu u uglovima zlatne paprati.
 Pramen sna u sliku navrati.
 
 -----------------
 
  "Idi gledaj u sunce .... ili tako nesto"   
               |  |  |  
    | etallica | #124 |  
    |  Post: 3900
 
    
 12. Lis 2009. 04:22:38
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=kTyBg_WY5dU&feature=related
 
 
 Covek sa mesecom u ocima - Djordje Balasevic
 
 
 Sumoran i nem
 Jablan gromom razvaljen
 Zagledan u casu preduboku
 Bio mi je stran
 I naizgled normalan
 Al’ tad mu spazih odraz meseca u oku
 
 On me oslovi
 Pa kako idu poslovi
 Ma idu, progundjah, u vrazjeg vraga
 Na to on planu naprasno
 Odmeri me sablasno
 Nemate vi pojma, braco draga...
 
 Ne znas ti sta znaci ubiti grad
 Ne znas ti bauke kaljavih rovova
 Ne znas ti sta znaci spavati sad
 Kad sklopim oci, nista osim tih krovova
 
 Kada sklopim oci, nebom naidju mobe
 Zamirisu gostinske sobe
 Nebom svadba odzvanja
 Kada sklopim oci, nebom promicu lica
 Zatreperi roj tamburica
 Dunav sedef odranja
 
 Zverko ludila
 Sto si se probudila
 Crni ti je princ poljubac dao
 Al’ necu se stideti
 Sto boga necu videti
 Jer, to i nije bog kojeg sam znao
 
 Ne znas ti, nema oslobodjenih
 Svaku tisinu mi granata prosara
 Spasen je taj prvi pogodjeni
 A svi su drugi vecni taoci kosmara
 
 Kada sklopim oci, nebom naidju ladje
 Zvona, lavez, komsijske svadje
 Miris svezeg oranja
 Ali kada svane
 Vetri sveti zacvile
 Zar to tuze vodene vile
 Dunav tamjan odranja.
 
 
 
 -----------------
 
  "Idi gledaj u sunce .... ili tako nesto"   
               |  |  |  
    | __Sunna_ | #125 |  
    |  Post: 3778
 
    
 04. Gru 2009. 21:33:16
 | 
 
                       http://www.youtube.com/watch?v=wKuaIrZ9rYQ
 
                       
 
 Umesto molitve rekla si "O tom æu misliti sutra..."
 Sa šminkom od gara, ko Skarlet O’Hara... Tvoj preslikan lik
 I dugo plutala ko brodolomnik ka obali jutra
 Nekad tišina zna prepasti džina, kad ispusti krik
 Još jednu noæ si izgurala sama... Èehov je zaspao blaženim snom
 Ni ne zna da je igrala tama... Pod prozorom
 Vetar je vežbao violonèelo.. Èežnjive skale u nedogled
 Zora ti brižljivo pipnula èelo... Negde u tebi je goreo led
 
 Princezo, javi se... Još imam džep u kom se hladni prsti zgreju
 Pošalji poruku... Da vidim jednom to pisamce na displeju
 Sve mi nedostaje... Èuvam u damastu još kalup tvoga vrata
 Princezo, dosta je... Dve i po godine smo taoci inata... šta ti je?
 
 Plima banalnosti tvoj svet zapljuskuje k’o Atlantidu
 Dok šmrka bioskop, fali ti neko da napravi geg
 Da ti za roðendan ispiše sonet na komšijskom zidu
 I s bandom cigana pod tvojim prozorom utaba sneg?
 Na podmetaèu još crtam tvoj profil
 Suvišna pitanja izbegnuta fintom
 Ime ti ispišem u svakoj strofi... Nevidljivom tintom
 Pod mojom jelkom do proleæa stoji...
 Jedino dar tebi namenjen
 Zauvek fosil tvog struka postoji...
 Na mome dlanu okamenjen
 
 Princezo, javi se... neke se pobede dobijaju na juriš
 Ne tvrdoglavi se.. Priznajem javno da se genijalno duriš
 Opasno postaje... Na durske akorde se pauèina hvata
 Princezo, dosta je... Dve i po godine smo taoci inata...
 Princezo, dosta je...
 
 (...) ipak nije kraj
  Ko je skont’o-skont’o   |  |  |  
    | JOANA021 | #126 |  
    |  Post: 1568
 
   
 17. Cze 2011. 18:48:23
 | Poslednja nevesta 
 http://www.youtube.com/watch?v=GOkFLS-rl5w
 Vesnik svadbe po sokaku svuda je
 brinu snajke sta ce koja mesiti
 neko m’i se, kanda, skoro udaje
 pa, cuj moralo se i to jednom desiti
 
 Tu livadu ja sam prvi kosio
 ma pricam vise nego sto bih smeo
 ajde, odavno bih je zaprosio
 da sam samo hteo
 
 Vetric glanca krune granja
 tamis nosi par lokvanja
 racun svedi, sta sad vredi mladost tricava
 
 Nevazno je to sve skupa
 secanje je smesna lupa
 koja sitne stvari uvelicava
 
 Oprezno s tom violinom
 ona cezne za tisinom
 ko da skakljas andjelcice vrhom gudala
 
 A nju nemoj pominjati
 nece svet zbog toga stati
 nece biti prva sto se udala
 
 Nista lakse nego sebe slagati
 nista lakse neg’ se nasmrt opiti
 i nista teze nego zalud tragati
 od sto drugih nju sam probo sklopiti
 
 Srce cupka, al misao okleva
 ceka da se stvari same dese
 a tuga lepse zvuci kad se otpeva
 pesma sve podnese
 
 Bog je katkad pravi seret
 na strmini doda teret
 i potura nedohvatno da se dohvati
 
 Bog je dobar kako kome
 bolje ne pitaj o tome
 ucutacu ili cu opsovati
 
 Polagano, sanji-baci
 ti si znao sta mi znaci
 ko da heklas paucinu vrhom gudala
 Kad pred crkvom baci buket
 neka padne, kao uklet
 neka bude zadnja sto se udala
 
 Samo bol je u zivotu siguran
 srecu nosi neki postar jako spor
 neka, samo ovu noc da izguram
 sutra cu vec naci dobar izgovor
 
 
 -----------------
 Kada gubis, nemoj izgubiti pouku koju mozes iz toga izvuci
   |  |  |  
    | okisha | #127 |  
    |  Post: 5447
 
     
 21. Lip 2011. 13:09:03
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=GfwUNBqW7ns
 
 Verujem, cenjeni sude
 da dobro poznajes ljude
 vi barem imate posla
 jer cud je cud, a sud je sud
 
 Verujem, cenjena glavo
 da si i ucio pravo
 da svakom sudis posteno
 jer cast je cast, a vlast je vlast
 
 I sve po zakonu
 za to sam prvi
 ne bi bilo ove krvi
 da je bilo sve po zakonu
 
 Vlast je vlast, sve ja to postujem
 tu su paragrafi pa zagrabi
 nek isto je i djavolu i djakonu
 pa nek se zna
 
 Nek su mi gazili njivom
 mojom se sladili sljivom
 uvek je lopova bilo
 jer cuk je cuk, i vuk je vuk
 
 Nikada zlotvora dosta
 susa mi unisti bostan
 i led se prospe pred zetvu
 al’ led je led, a red je red
 
 I prekardasilo
 im’o sam bagremovu sumu
 tamo dole prema drumu
 pa sam cekao
 
 Red je red, polako komsije
 ne moze samo da se udje
 da se rusi tudje
 lepo sam im rekao
 
 Ne lomite mi bagrenje
 bez njih ce me vetrovi oduvati
 pustite ih, moraju mi cuvati
 jednu tajnu zlatnu kao dukati
 
 Ne lomite mi bagrenje
 pod njima sam je ljubio
 bosonogu i odbeglu od sna
 
 Ljudi smo, cenjeni sude
 pa neka bude sta bude
 zao mi marama crnih
 al’ plac je plac, a mac je mac
 
 Ne pitaj sta bi sad bilo
 kad bi se ponovo zbilo
 ne pitaj da li se kajem
 jer jed je jed, a red je red
 
 I sve po zakonu
 tu su paragrafi
 pa zagrabi posteno
 i za veru i za neveru
 
 Red je red
 sve ja to postujem
 jer vise bilo bi ubica
 nego ptica koje polecu
 ka severu
 
 Ne lomite mi bagrenje
 bez njih ce me vetrovi oduvati
 pustite ih, moraju mi cuvati
 jednu tajnu zlatnu kao dukati
 
 Ne lomite mi bagrenje
 pod njima sam je ljubio
 
 O, zar moram da vam ponovim
 okanite se njih jer sve cu
 da vas polomim
 
 -----------------
 
 . "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
 
   |  |  |  
    | mijja | #128 |  
    |  Post: 195
 
 
 16. Wrz 2011. 13:49:28
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=Dj8K7D4G1OI&feature=related
 |  |  |  
    | mijja | #129 |  
    |  Post: 195
 
 
 16. Wrz 2011. 13:57:14
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=fNBggzQNpLA&feature=related
 |  |  |  
    | belarada | #130 |  
    |  Post: 24731
 
       
 19. Wrz 2011. 14:51:54
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=UApesq54pWw&feature=related
 
 ... A nad Novim Sadom, vetar nosi oblake, poèinje još jedan dan bez nje.ga ...
 
 
 
 -----------------
 Love Profusion ...
   |  |  |  
    | Mea_culpa | #131 |  
    |  Post: 619
 
  
 20. Wrz 2011. 02:44:23
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=HvkdxKD_H_Q&feature=related
 
 -----------------
 
 
 Postoje ljudi koji i kad se uhvate za glavu ostanu praznih shaka
 
 
 
       |  |  |  
    | Mea_culpa | #132 |  
    |  Post: 619
 
  
 20. Wrz 2011. 02:47:27
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=c-S8uzbcpzY&feature=related
 
 -----------------
 
 
 Postoje ljudi koji i kad se uhvate za glavu ostanu praznih shaka
 
 
 
       |  |  |  
    | belarada | #133 |  
    |  Post: 24731
 
       
 20. Wrz 2011. 18:39:52
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=5qmP8v8Vu1w
 
 ... svi su pesak prezren i sitan, pesak ispod nas ...
 
 
 
 -----------------
 Love Profusion ...
   |  |  |  
    | belarada | #134 |  
    |  Post: 24731
 
       
 21. Wrz 2011. 00:08:10
 | 
 Tako to ide ...
 Ostavio sam je predugo u onim Opasnim Æutanjima, u onim tišinama u kojima je Ona svoj jedini sagovornik, i u kojima se o meni definitivno ne prièa ništa dobro ... I tu smo gde smo ...
 
 Svi znaju za sluèaj dva tvrdoglava jarca od kojih ni jedan nije hteo da se skloni sa brvna, ali postoji i verzija sa dva tvrdoglava jarca koji su se nadureno okrenuli, i otišli svaki na svoju stranu ...
 
 Uz život se ne prilaže uputstvo za upotrebu, i svako to odradi kako veæ ume, zanemi tamo gde bi drugi viknuo, nasmeje se gde bi drugi zaplakao, uvredi se tamo gde bi se neko obradovao ...
 Uðe u pogrešan vagon, siðe stanicu pre, ili kasnije ...
 Pokoleba se, samo prebaci veslo iz ruke u ruku, a struja ga odnese presudno dalje, odredi drugo mesto na kom æe pristati ...
 
 
 
 
 
 
 
   
 -----------------
 Love Profusion ...
   |  |  |  
    | Mea_culpa | #135 |  
    |  Post: 619
 
  
 21. Wrz 2011. 04:16:28
 | Citat Balasevica 
 "Biti il’ ne biti, pitanje je sad. Biti konj pa cutati, ili ne bit konj. Nego magarac. Pa odgovoriti...
 Dilema i ne pruza neke mogucnosti, ali, kad vec do nje dolazimo, priznajem da sam cesce postupao kao drugopomenuti, kompromitovani dugouhi kopitar.
 Pa sta?
 Konj je, navodno, izraziti pozitivac, ali se bojim da na listi covekovih najboljih prijatelja zauzima vrlo dobro drugo mesto samo zato sto tegli,rmbaci i dopusta da ga jasu.
 Ja sam za magarca.
 Gore navedeni je, doduse, okarakterisan kao tvrdoglava i nepodobna licnost, ali to se desava svakoj licnosti koja ne dopusta da prave konja od nje"
 
 -----------------
 
 
 Postoje ljudi koji i kad se uhvate za glavu ostanu praznih shaka
 
 
 
       |  |  |  
    | Mea_culpa | #136 |  
    |  Post: 619
 
  
 21. Wrz 2011. 04:25:56
 | 
 "O, da povredio sam je. Nisam to hteo da priznam ni sebi, a još manje njoj.Izgubio bih sve bitke tim priznanjem.A ovako, ne priznajuæi ni njoj, ni sebi, gubio sam dve najvažnije stvari u životu...Nju i sebe..."
 
 -----------------
 
 
 Postoje ljudi koji i kad se uhvate za glavu ostanu praznih shaka
 
 
 
       |  |  |  
    | Mea_culpa | #137 |  
    |  Post: 619
 
  
 21. Wrz 2011. 04:30:02
 | 
 " Ali ona se katkad tako lepo smeši, pa mi pet minuta u njenom društvu bude kao da sam dobio na loto. Hodam ulicom poput narodnog heroja, u trenutku narastem iznad svih zgrada, i u celom svemiru nema veæeg i jaèeg stvorenja od mene..
 I zato me one tri ne zanimaju. Ne bi me zanimale ni da ih je trista. Kad hoæu tu jednu "
 
 -----------------
 
 
 Postoje ljudi koji i kad se uhvate za glavu ostanu praznih shaka
 
 
 
       |  |  |  
    | Mea_culpa | #138 |  
    |  Post: 619
 
  
 21. Wrz 2011. 04:31:43
 | 
 "Do pepela se i stize jedino preko vatre. Nema tih reci koje mogu nadomestiti sibanje godina u lice, ni od najbolje price ne moze se isplesti mreza za hvatanje vremena. Za sedam jeseni, koji minut posle pola jedan, jedan ili pola dva, i ona ce negde zastati pod zamuckujucim plavim neonom sa reklame iznad izloga prodavnice modne obuce.
 I onda ce znati. Dah uspomene pazljivo ce oduvati prasinu sa smesne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupile njene ambicije.
 Uzdahnuce, predosecam?
 Cestice sjaja rastopice joj se nacas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda na vodi... Bice sama, nadam se? Jer, tad ce se u ritmu njenog pulsa mozda pojaviti ona uznemirena i kljucna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluskivao u odjecima nasih tisina.
 I onda ce znati da je jedina koju sam ikad voleo. Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca. Stedeci se... Uceci se kako cu najbolje voleti nju... Kada je konacno nadjem ...."
 
 
 -----------------
 
 
 Postoje ljudi koji i kad se uhvate za glavu ostanu praznih shaka
 
 
 
       |  |  |  
    | belarada | #139 |  
    |  Post: 24731
 
       
 21. Wrz 2011. 12:03:18
 | 
 ... Njen smeh je glasniji, njen bes strasniji, u svakom našem ehu Ona odzvanja kad ja uveliko utihnem, meseèina se veselo sanka po svili njene kože dok tu, odmah pored, tama u kalupima mojih bora izliva strune za svoju melanholiènu lutnju. Da li sam time što je toliko volim stekao pravo da je sad povlaèim za ruku kad zastane pred izlozima koje sam ja veæ odgledao, i da joj sebièno preprièavam sva ona uzbudljiva poglavlja koja èezne da proèita? Da li sam time što sam zapalio tu buktinju stekao pravo da sad njen uzdrhtali plamen umaram u promajnim peæinama svoje rezigniranosti, i da li se ona uopšte rasplamsala zato što sam je ja zapalio, ili bukti naprosto zato što je Buktinja, sam ðavo æe ga znati?
 
 No, bilo kako bilo, Ona je suvlasnik moje sudbine...
 Kupivši me za par osmeha na pijaci Robova Pomirenosti povela me je u svoju osamljenu palatu obraslu bršljanima mašte, dobro znajuæi da æu i ako me oslobodi nositi njen žig, da æu se ubuduæe i raðati s njim, kao s neobiènim mladežom na mišici...
 
 Rešila je ovaj rebus od mog života prosto, poput kafanske zagonetke sa šibicama u kojoj pomeranjem jednog jedinog drvceta promeniš smisao svega, i onako u prolazu, kao da traži prašinu na polici vitrine , izdrobila je pod pristima deliæ natrule cirkuske mreže nad kojom sam tako nepromišljeno hodao po žici, i istog tog trena postao sam svestan nad kakvim sam bezdanom, i pod kakvim sam bezdanom, i kakav to bezdan nosim u sebi...
 
 
   
 -----------------
 Love Profusion ...
   |  |  |  
    | belarada | #140 |  
    |  Post: 24731
 
       
 21. Wrz 2011. 12:06:53
 | 
 ... Oni koji odaberu samo istinu, ili samo snove, znaju da od toga
 sreæe nema. Dve osnovne životne hemikalije zato se uvek mešaju, ali to
 je veæ crna magija, i kap jednog u drugom èesto je premalo, a dve kapi
 èesto su previše. Malo ko nalazi meru, ali svi pokušavaju, i to je
 najvažnije. A posebni, èarobni i nevidljivi æup u kom se muækaju istine
 i laži, stvarnost i snovi, naziva se ponekad i Mašta. U tom Æupu je
 štos...Kada ono prestaje detinjstvo? Kada ti netko prvi put na ulici
 kaže "Vi"? Kad zaplešeš na maturskom balu, kad položiš vozaèki, kad
 kupiš prvi kurton u apoteci? Ne zna se taèno... Ja mislim da prestane,
 kad ostaneš bez Æupa. Kad dozvoliš da ti ga uzmu, ili ga, ne znajuæi da
 ga koristiš, sam razbiješ...
 
 
   
 -----------------
 Love Profusion ...
   |  |  |  
    | belarada | #141 |  
    |  Post: 24731
 
       
 21. Wrz 2011. 12:09:27
 | 
 ... “Saznao sam u koje doba godine je ovde najlepše... U ono doba godine kad si ti tu...”
 
 
 
   
 -----------------
 Love Profusion ...
   |  |  |  
    | truncica | #142 |  
    | Post: 191 
 
 06. Sty 2012. 20:39:41
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=uqmwyl_fBQs
 |  |  |  
    | truncica | #143 |  
    | Post: 191 
 
 19. Sty 2012. 01:08:17
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=LNZzoJ3t_pE&feature=share
 |  |  |  
    | kovacdamjan | #144 |  
    |  Post: 3734
 
    
 19. Sty 2012. 21:28:49
 | Samo jedno seæanje. 
 Više ne prolazim ulicom Dositejevom.
 i nemam pojma kad neko pita gde je to
 Tih dvesta šest koraka dužinom tog sokaka
 nikad ja nisam brojao.
 http://www.youtube.com/watch?v=CoRruPeIUSA
 
 -----------------
 "Kažu da je svako svoje sreæe kovaè,samo što sudbina daje jednom i èekiæ i usijano gvožðe a drugi ga mora kovati èesto hladno a èesto i golom pesnicom"- filozof Božidar Kneževiæ.
 |  |  |  
    | okisha | #145 |  
    |  Post: 5447
 
     
 29. Sty 2012. 01:19:34
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=TFmCdLzh_wg
 
 -----------------
 
 . "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
 
   |  |  |  
    | Millllla | #146 |  
    |  Post: 323
 
 
 03. Lut 2012. 10:46:14
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=nBRdKQsJogw
 
 -----------------
 ***Be you, be now!***
   |  |  |  
    | belarada | #147 |  
    |  Post: 24731
 
       
 12. Lut 2012. 19:03:25
 | 
 Ja sam samo hteo da je Volim, u Novom Sadu, na Dunavu, gde je postojao jedan stari gvozdeni most, preko kojeg je prelazila nekad, raspustajuæi one svoje kose, kao mrežu svilenu u koju su se hvatale vlati meseèine, kao glupe deverike, ja nisam hteo da menjam svet, meni je ovaj bio dobar ... Hteo sam samo da je Volim na Novom Sadu, na keju, gledajuæi u tvrðavu, koja je poražena, posle toliko godina ... I ljubeæi je, pod onim mostovima ... Kojih nema više ...
 
 
   
 -----------------
 Love Profusion ...
   |  |  |  
    | belarada | #148 |  
    |  Post: 24731
 
       
 12. Lut 2012. 21:50:00
 | 
 A nju sam sretao sluèajno,
 uvek je s pogrešnim bila ona,
 ali znao sam da sanja
 onaj badem ...
 
 
   
 -----------------
 Love Profusion ...
   |  |  |  
    | Van_Basten | #149 |  
    |  Post: 429
 
  
 18. Lut 2012. 10:45:20
 | Licemer, dupljak, anti-Srbin, dupeuvlakac... 
 DRIPAC, OLOS, DNO DNA!
 
 -----------------
 Belgrade boys-Delije Sever 1989
 |  |  |  
    | Crnkaplavusa | #150 |  
    |  Post: 2027
 
   
 19. Lut 2012. 23:56:55
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=NywyINr9J9o
 
 -----------------
 Imam problem za svako rešenje
   |  |  |  
    | PLAVAlagunaNo1 | #151 |  
    |  Post: 1567
 
   
 23. Mar 2012. 21:31:10
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=E0Ptovz_wV4&feature=related
 
 -----------------
 
 
 
 
 "Zene mogu samo da preteraju u jednoj stvari-u svojoj zenstvenosti!"
 YSL
 
 
 
 http://www.youtube.com/watch?v=GwTociOoiIA
 |  |  |  
    | JOANA021 | #152 |  
    |  Post: 1568
 
   
 01. Maj 2012. 17:41:20
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=ahWfZDFW0_4&feature=related
 
 
 
 Nikad nisam bio momak
 oko kog se dize larma
 ali mislim da sam faca
 i da imam nekog sarma
 mozda gresim
 al’ ja sam takvog dojma
 
   
 -----------------
 Kada gubis, nemoj izgubiti pouku koju mozes iz toga izvuci
   |  |  |  
    | Mea_culpa | #153 |  
    |  Post: 619
 
  
 24. Maj 2012. 13:09:22
 | my playlist 
 http://www.youtube.com/watch?v=Dj8K7D4G1OI
 http://www.youtube.com/watch?v=uvyu6IZgb7U
 http://www.youtube.com/watch?v=PlTn1gVSNVU
 http://www.youtube.com/watch?v=Mh_dgb-vVO0
 
 
 
       
 -----------------
 
 
 Postoje ljudi koji i kad se uhvate za glavu ostanu praznih shaka
 
 
 
       |  |  |  
    | BellaRada | #154 |  
    |  Post: 126
 
 
 24. Maj 2012. 22:47:57
 | 
 Iz naizgled prozaiène popodnevne gužve nadošla je lagano i nezadrživo, kao talas, osmehnula se, potopila me zagrljajem i tiho se povukla ka tamnoj puèini svoje tajanstvenosti... A more ume nemilosrdno da se primiri... Kadkad me, eto oseka danima i danima ostavi nasukanog i samog...
 Ali deliæi Onog Talasa zapali su u skoro svaku božju pukotinu Ove Stare Stene...
 I, ma šta se desi...
 U meni æe zauvek ostati ona so...
 
 
   
 -----------------
 What Are You Looking At!
 |  |  |  
    | BellaRada | #155 |  
    |  Post: 126
 
 
 24. Maj 2012. 22:59:24
 | 
 Pogledao ju je nežno, brižno, u tom pogledu više nije bilo onog bezobrazluka koji ju je proganjao kroz snove, ali odjednom je bila sretna što ga ima barem ovakvog ...
 Samo, jadno li je prijateljstvo kad ostane kao sitan kusur krupne novèanice Ljubavi ...
 
 
   
 -----------------
 What Are You Looking At!
 |  |  |  
    | pahuljica_ | #156 |  
    | Post: 743 
  
 25. Cze 2012. 02:34:02
 | 
 Èega se ja ono navodno najviše plašim? Visine! Eh, kakva bi sad šala bilo otplesati valcer na rubu strmog krova i verati se kao senka Petra Pana po klimavim štanglama soliterskih balkona, samo... Samo kad bih znao da je to put do nje...
 
 
   
 -----------------
 
 
      
 |  |  |  
    | Mea_culpa | #157 |  
    |  Post: 619
 
  
 14. Lip 2012. 10:17:57
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=yzTneQ2bTDQ
 
 
 
       
 Dugo se šuska, i veæ se èinilo da je sve fama, o tom...
 k’o stara puška prvo se dimilo a onda grunulo k’o grom...
 još nisu pustili tu vest u etar, ali proneo se glas k’o vetar...
 To se èekalo kad-tad al’ eto izvesno je sad osmeh se vratio u grad...
 sprema se fešta, silazi s kulice, podesi srce na lupkanje
 tu si bar vešta da sludiš ulice kad uzmeš one cipele za cupkanje
 u tvom ogledalu je lik, iz bajke,za kim zvone daire i balalajke?
 ono što je grajilo ono što je sjajilo samo se pritajilo...
 
 u tvom ogledalu je lik iz snova ona stara alias k’o nova
 uz tvoj korak okretni taj karneval pokretni èitav svet je mažoret
 po rubu duge hodati na dlanu mraz zapupiti, šta još o tebi dodati
 da te je lako prodati al’ te je teško kupiti...
 uz grivu vetra poleæi, sa svojom senom naæi sklad,
 sudbinu sebi proreæi i biti povod ponekad da osmeh navrati u grad...
 
 podigni prstiæ, docrtaj smajlija na svaki turobni lik...
 to je tvoj krstiæ, tvoja amajlija koja te izbavlja od svih...
 u tvom ogledalu je lik, iz mašte, èujes fanfare i pleh, ma neka prašte...
 zapis je u runama, magija u strunama, praznici su u nama...
 
 u tvom ogledalu je lik iz snova ona stara alias k’o nova
 uz tvoj korak okretni taj karneval pokretni èitav svet je mažoret
 po rubu duge hodati na dlanu mraz zapupiti, šta još o tebi dodati
 da te je lako prodati al’ te je teško kupiti...
 uz grivu vetra poleæi, sa svojom senom naæi sklad
 sudbinu sebi proreæi i biti povod ponekad da osmeh navrati u grad...
 
 
 po rubu duge hodati, na dlanu mraz zapupiti, šta jos o tebi dodati
 da te je lako prodati al’ te je teško kupiti
 uz grivu vetra poleæi, sa svojom senom naæi sklad
 sudbinu sebi proreæi i biti povod ponekad da osmeh navrati u grad...
 
 -----------------
 
 
 Postoje ljudi koji i kad se uhvate za glavu ostanu praznih shaka
 
 
 
       |  |  |  
    | MDNA | #158 |  
    |  Post: 427
 
  
 30. Lip 2012. 18:45:49
 | 
 Sa svim što mi je priredila mogao sam da se nosim. A onda je prestala da me Voli. I tu sam izgubio svaku bitku ...
 
 
   
 -----------------
 ... Maybe some women aren’t meant to be tamed ... Maybe they just need to run free until they find someone just as wild to run with them ...
   |  |  |  
    | MDNA | #159 |  
    |  Post: 427
 
  
 19. Sie 2012. 18:12:00
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=zegdNYK5XOE
 
 Bogu fala, noæ je zvezdana,
 Dok malenom laðom brodarim.
 Od Beèeja pa do Bezdana,
 Velikim Kanalom.
 
 Ja sam ovaj vek odvojio,
 Da ti služim i gospodarim.
 Staru robu sam raskrojio,
 Ne šali se šalom.
 
 Plava sokla i biber crep,
 Ume život da bude lep
 Da smo zdravi i da je nama Ljubavi,
 (Da je nama Ljubavi)
 Nema se kad za žaliti,
 Nemoj se sad uspaliti,
 E, Moja Ti, nemoj da Ti moram faliti.
 
 Dokle æeš se samo srditi,
 To što radiš veæ sramota je.
 Dokle æe te mati grditi,
 Što bez posta postiš.
 
 Besno baš uz kanal širiš veš,
 Tvoj bicikli pokraj plota je.
 Ajde, pogledaj me ako smeš,
 Nije red, da prostiš.
 
 Plava sokla i biber crep,
 Ume život da bude lep
 Da smo zdravi i da je nama Ljubavi,
 (Da je nama Ljubavi)
 Nema se kad za žaliti,
 Nemoj se sad uspaliti,
 E, Moja Ti, nemoj da Ti moram faliti.
 
 Mesec ko oreol s fresaka,
 Na reveru srce, kao broš.
 Kuæica u senki bresaka,
 Ne znam šta bi htela još, ajmo sad
 
 Plava sokla i biber crep,
 Ume zivot da bude lep
 Da smo zdravi i da je nama Ljubavi,
 (Da je nama Ljubavi)
 Nema se kad za žaliti,
 Nemoj se sad uspaliti,
 E, Moja Ti, nemoj da Ti moram faliti.
 
 Nema se kad za žaliti,
 Nemoj se sad uspaliti,
 E, Moja Ti, nemoj da Ti moram faliti.
 
 -----------------
 ... Maybe some women aren’t meant to be tamed ... Maybe they just need to run free until they find someone just as wild to run with them ...
   |  |  |  
    | MDNA | #160 |  
    |  Post: 427
 
  
 19. Sie 2012. 18:23:48
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=s6eYBHV7jUc&feature=related
 
 Ljubav ne pobeðuje, nijedna od stotine.
 To su samo drevne zablude, više izmišljotine,
 Maslo ludih pesnika, prevejanih lisaca,
 raznih muzikanata, glumatala i pisaca.
 
 Znam, Ljubav ruši zidine ponosa i taštine,
 ali bajke da pobeðuje to su budalaštine!
 Lako je izigraju, kao trsku slome je,
 nikoga ne porazi sem onoga u kome je.
 
 Romeo i Julija pravila su kršili,
 sitnim slovom poèeli pa krupnom taèkom tu prièu završili.
 Na vernost se zakleli, samo srca sledili,
 da je tužno - tužno je al’ nisam ubeðen da su pobedili.
 
 Ljubav je tek akrostih,
 refren stare arije,
 takvi nikad ne pobeðuju
 ma to su koještarije.
 Utvrda bez stražare, poharama krunjena,
 naivna i ranjiva, zanesena i zbunjena.
 
 Orfej se oglušio o pretnje i pridike,
 davni hades prošao pa opet ostao bez Euridike.
 Nesretna Karenjina, crni zar na auri,
 inicijal Puškina zorom ugraviran na kobnoj èauri.
 
 Eeej, okraj oka tinjaju mali zlatni grumeni,
 daj mi Bože stih da utešim jedan nosiæ rumeni.
 Pa da, Ljubav nosi dolamu od vilinskog prediva
 i možda ne pobeðuje-al’ je zato nepobediva!
 
 
   
 -----------------
 ... Maybe some women aren’t meant to be tamed ... Maybe they just need to run free until they find someone just as wild to run with them ...
   |  |  |  
    | MDNA | #161 |  
    |  Post: 427
 
  
 19. Sie 2012. 18:32:31
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=3bZZV8X5g3U&feature=related
 
 Kad pijem ne preterivam,
 nit’ volem nit’ preferiram
 al’ mi se desi ...
 
 Svega se tako nakupi
 pa tamburama mangupi, prepreèe put
 Krenu duboki uzdasi,
 i plitke filozofije
 do kraja onaj bicikli u svakoj strofi je
 par bulki meðu žarama
 i jedna "žoržet" marama
 
 Tih dana sve se svodilo na prièe
 dal’ je rodilo bolje neg’ lane?
 Sretni su ljudi ratari,
 njima su neki atari nebo i svet
 
 Beše to carska godina,
 prava se moba probrala
 da ne bi jutra ta banda bi zvezde obrala
 A meðu svim tim šarama
 i bela "žoržet" marama
 
 Sva vina sad su opora
 Bez slasti i bez otrova
 U njima Istina je puna klevete
 
 A pelin, Tamjanika, Taj spokoj, Ta panika
 Tek digod U berbi pedesetdevete
 
 Sva vina sad su opora
 bez slasti i bez otrova
 U njima
 Istina je puna klevete
 A pelin, tamjanika, taj spokoj, ta panika
 Tek digod U berbi pedesetdevete
 
 Teki digod u berbi te i te
 Tek digod, ih
 
 Geni su staro èokoæe
 U meni slutnja cvokoæe pred svakom sreæom
 Vrag ume Boga spopasti
 Pa èašom grad upropasti onol’ki trud
 Kog èaša prvog rampasa na mladi mesec opije
 Taj posle spadne na loše i gore kopije
 Al sve se kupi parama Jedino ne Ta Marama
 
 Sva vina sad su opora Bez slasti i bez otrova
 U njima Istina je puna klevete
 A pelin, tamjanika, taj spokoj, ta panika
 Tek digod, u berbi pedesetdevete
 
 
   
 -----------------
 ... Maybe some women aren’t meant to be tamed ... Maybe they just need to run free until they find someone just as wild to run with them ...
   |  |  |  
    | MDNA | #162 |  
    |  Post: 427
 
  
 21. Sie 2012. 19:18:14
 | 
 Precenio sam život kao što precenjujem sve i svakoga ... i neki misle da se nepotrebno rasipam plaæajuæi prevelike cene na sve strane ... ali ne radim to samo zato što sam Veliki Troškadžija ...
 Ne ...
 Ne, uvek..
 Ljude katkad precenjujem i zato što me je sramota da imam posla samo sa Jeftinima..
 
 
   
 -----------------
 ... Maybe some women aren’t meant to be tamed ... Maybe they just need to run free until they find someone just as wild to run with them ...
   |  |  |  
    | MDNA | #163 |  
    |  Post: 427
 
  
 23. Sie 2012. 14:42:03
 | 
 Rešila je ovaj rebus od mog života prosto, poput kafanske zagonetke sa šibicama u kojoj pomeranjem jednog jedinog drvceta promeniš smisao svega, i onako u prolazu, kao da traži prašinu na polici vitrine, izdrobila je pod prstima deliæ natrule cirkuske mreže nad kojom sam tako nepromišljeno hodao po žici, i istog tog trena postao sam svestan nad kakvim sam bezdanom, i pod kakvim sam bezdanom, i kakav to bezdan nosim u sebi ...
 Tim trunèicama dodala je troprst pepela prvog lista spaljenog te jeseni, dve kapi mleka iz stabljike poslednjeg miholjskog maslaèka, i još ponešto, što je ipak njena tajna, i smuækala mi naroèiti Èaj Od Strahova, spasonosni protivotrov za sve one opore Jabuke Ravnodušnosti koje su zle èarobnice godinama ostavljale u mom prozoru ...
 A usput me je i zauvek omaðijala tim napitkom
   
 -----------------
 ... Maybe some women aren’t meant to be tamed ... Maybe they just need to run free until they find someone just as wild to run with them ...
   |  |  |  
    | pahuljica_ | #164 |  
    | Post: 743 
  
 25. Sie 2012. 14:11:56
 | 
 Od nakita je nosila samo oèi.
 
 
   
 -----------------
 
 
      
 |  |  |  
    | MDNA | #165 |  
    |  Post: 427
 
  
 26. Sie 2012. 14:41:21
 | 
 Tih dana pozirali su za plakat Ljubavnog filma ... Sunce se zaplitalo u vrhove jablana, i  kotrljajuæi se kroz krošnje kao narandža, spadalo na niske grane. Lagano, u uobièajenoj fotomontaži, klik-klik, zatvarali su se suncobrani, šareni peškiri nestajali su jedan po jedan, a njih dvoje su i dalje prièali i prièali ...
 
 
   
 -----------------
 ... Maybe some women aren’t meant to be tamed ... Maybe they just need to run free until they find someone just as wild to run with them ...
   |  |  |  
    | JOANA021 | #166 |  
    |  Post: 1568
 
   
 01. Wrz 2012. 17:48:24
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=9gKmDtRPEb0
 
 
 Prièaæe ti jednom možda, kako sam ja bio... Štošta...
 Pile moje... Paèe moje malo...
 Mudrovaæe, Badavani... Kad me nema da se branim...
 Da sam blizu... Ne bi im se dalo...
   
 -----------------
 Kada gubis, nemoj izgubiti pouku koju mozes iz toga izvuci
   |  |  |  
    | Brufen2 | #167 |  
    |  Post: 48
 
 
 24. Pa� 2013. 11:49:31
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=OjC1pZmz5M0
   |  |  |  
    | JOANA021 | #168 |  
    |  Post: 1568
 
   
 07. Lis 2013. 16:05:28
 | 
 
  http://www.youtube.com/watch?v=MPg1QbiZCTo 
 -----------------
 Kada gubis, nemoj izgubiti pouku koju mozes iz toga izvuci
   |  |  |  
    | JOANA021 | #169 |  
    |  Post: 1568
 
   
 06. Maj 2014. 22:15:27
 | 
 http://www.youtube.com/watch?v=gan4yLTw8lQ
   
 -----------------
 Kada gubis, nemoj izgubiti pouku koju mozes iz toga izvuci
   |  |  |  
    | jelena13 | #170 |  
    | Post: 2 
 
 30. Cze 2016. 22:07:17
 | dodjoska 
 "...sto hiljada rijeci znam al jedna mi fali da nju kako treba opisem ..."
 |  |  |  
    | jelena13 | #171 |  
    | Post: 2 
 
 30. Cze 2016. 22:09:13
 | 
 
 Ðorðe Balaševiæ
 “Nekima se èini da su moje pesme sve iste ...
 Shvatam ih potpuno...
 Meni su, na primer, one Ajnštajnove formule sve iste....
 Nismo svi svemu dorasli ...”
 
 |  |  |  |  Nie masz dosyæ przywileji aby odpowiedzieæ w tym forum.
 
 
 |