Koliko besa u nama, koliko sujete slepe  koliko nebitnih stvari srecu nam kvari iz dana u dan onda kad dobro nam ide, onda kad imamo svega ne mogu oci da vide kad padaju s’ neba racuni na dlan
  Dodju dani kada shvatis da je zivot samo tren cenu gordosti da platis svojim bolom zarobljen, dodju dani kada vidis da ces sve  izgubiti, da je vazno samo ono sto se ne da kupiti
  Ima neko zlo u ljudima, otimas a nikom da se das  lako je zaboraviti, najteze je covek biti, svako od nas zivi svoju laz
  Ljubav koja ne zna za uslove vera s’ kojom zaspis i budis se nada koja poslednja umire
  Sto ne zelis sebi, ne pozeli nikome |