black_rose
|
#1
|
Posts: 263
17. May 2010. 12:57:29
|
Vasko Popa
Neoromanticar ili pesnik ’malogradjanskog sentimentalizma’. U vreme pevanja u cast borbe radnicke klase, 50-ih godina proslog veka, on je pisao avangardnu poeziju... Njegova prva knjiga pesama ’Kora’ bila je pravi sok za tadasnju citalacku publiku i smatra se poèetkom srpske posleratne moderne poezije. Ova knjiga je pokrenula mnoge rasprave književne javnosti i ostavila veliki uticaj na mlaðe naraštaje pesnika. Evo nekoliko pesama iz ove zbirke.
Ako znate jos neku, pishite...
RAZGOVOR
Zašto se propinješ I obale nežne napuštaš Zašto krvi moja
Kuda da te pustim Na sunce
Ti misliš poljubac sunca Ti pojma o tome nemaš Ponornice moja
Boliš me Odnosiš mi drvlje i kamenje Šta ti je vrteško moja
Razvaliæeš mi beskrajni krug Koji još dozidali nismo Crveni zmaju moj
Teci samo dalje Da stopala te ne raznesu Što dalje možeš teci krvi moja
GVOZDENA JABUKA
Gde mi je mir Neprobojni mir
Gvozdena jabuka Teme mi je stablom probila Gloðem ga Vilice sam oglodao
Lišæem me okovala Brstim ga Usne sam obrstio
Plodovima me usijanim tovi Toèim ih Mozak sam rastoèio
Gde mi je mir Gvozdenoj jabuci da bude Prva rða i poslednja jesen
ODLAZAK
Nisam više tu S mesta se nisam pomerio Ali tu više nisam
Neka udju Neka pregledaju, neka pretraže
Vodenica u senci rebara Zrelu prašinu melje Opušci jeftinih snova U pepeljari se dime Nisam više tu
Privezan èamac njiše se Na crvenim talasima Par nedozrelih reèi U oblaènom grlu visi Nisam više tu
S mesta se nisam pomerio Ali veæ sam daleko Teško da æe me stiæi
U PEPELJARIi
Majusno sunce Sa zutom kosom od duvana Gasi se u pepeljari
Krv jevtinog ruza doji Mrtve trupce cikova
Obezglavljena drvca ceznu Za krunama od sumpora.
Zelenci od pepela njiste Zaustavljeni u propnju
Ogromna ruka Sa zarkim okom nasred dlana Vreba na vidiku
SVINJA
Tek kada je èula Besni nož u grlu Crvena zavesa Objasnila joj igru I bilo joj je žao Što se istrgla Iz naruèja kaljuge I što je veèerom s polja Tako radosno jurila Jurila kapiji žutoj
DALEKO U NAMA
1 Dizemo ruke Ulica se u nebo penje Obaramo poglede Krovovi u zemlju silaze Iz svakog bola Koji ne spominjemo Po jedan kesten izraste I ostaje tajanstven za nama Iz svake nade Koju gajimo Po jedna zvezda nikne I odmice nedostizna pred nama Cujes li metak Koji nam oko glave oblece Cujes li metak Koji nam poljubac vreba
----------------- Onog trena kada shvatiš da si spreman da se odrekneš svoje sreæe zarad sreæe osobe koju voliš, trenutak kada se ne stidiš i uradiš ili kažeš bilo šta jer znaš da ceš biti podržan a ne ismejan, znaj da si na pravom putu. Kada sedneš da jedeš i pitaš se dali je tvoja ljubav gladna, legneš da spavas i razmišljaš da li joj je hladno, smeješ se i nadaš se da nije tužna… onda shvatiš jaèinu reèi ljubav. Kada ti suza krene iz oka i grudi ti zadrhte a usne ti se smeju ne bi li prikrila tugu i patnju i to je ljubav, kada istu pesmu preslušaš milionima puta i svaki put je doživiš kao da je prvi, kad bezazleno gledaš u telefon u nadi da ce zazvoniti, bolji dokaz ti ne treba...
|
|
ludwig
|
#2
|
Posts: 50
24. May 2010. 22:53:34
|
Ljubav na prvi pogled
Ti si moj poèetak Koji me pokrenuo
Sveo sam se Na tvoju osovinu Savsam se usijao Od tvog prvog obrtaja
Lepo æu se putem polomiti I sjediniti se zauvek s tobom U kršu i lomu
Nisam lud Da baš sada zastanem Da se ohladim I ružno poplavim
----------------- Svi ljudi bivaju u svojim nadama razoèarani, u svojim išèekivanjima prevareni.
|
|
ludwig
|
#3
|
Posts: 50
28. May 2010. 00:28:16
|
Ružokradice
Neko bude ružino drvo Neki budu vetrove kæeri Neki ružokradice Ružokradice se privuku Ružinom drvetu Jedan od njih ukrade ružu U srce je svoje sakrije Vetrove se kæeri pojave Ugledaju obranu lepotu I pojure ružokradice Otvaraju im grudi Jednom po jednom U nekoga naðu srce U nekoga bogami ne Otvaraju im otvaraju grudi Sve dok u jednog srce ne otkriju I u srcu ukradenu ružu Vasko Popa
----------------- Svi ljudi bivaju u svojim nadama razoèarani, u svojim išèekivanjima prevareni.
|
|
zaaana01
|
#4
|
Posts: 3205
28. May 2010. 00:35:00
|
Vrati mi moje krpice
Padni mi samo na pamet Misli moje obraz da ti izgrebu Iziði samo preda me Oèi da mi zalaju na tebe Samo otvori usta Æutanje moje da ti vilice razbije Seti me samo na sebe Seæanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa Dotle je meðu nama došlo
1 Vrati mi moje krpice Moje krpice od èistoga sna Od svilenog osmeha od prugaste slutnje Od moga èipkastoga tkiva Moje krpice od taèkaste nade Od žežene želje od sarenih pogleda Od kože s moga lica Vrati mi moje krpice Vrati kad ti lepo kažem
2 Slušaj ti èudo Skini tu maramu belu Znamo se S tobom se od malih nogu Iz istog èanka srkalo U istoj postelji spavalo S tobom zlooki nožu Po krivom svetu hodalo S tobom gujo pod košuljom Èuješ ti pretvornièe Skini tu maramu belu Šta da se lažemo
3 Neæu te uprtiti na krkaèe Neæu te odneti kud mi kažeš Neæu ni zlatom potkovan Ni u kola vetra na tri toèka upregnut Ni duginom uzdom zauzdan Nemoj da me kupuješ Neæu ni s nogama u džepu Ni udenut u iglu ni vezan u èvor Ni sveden na obièan prut Nemoj da me plašiš Neæu ni peèen ni prepeèen Ni presan posoljen Neæu ni u snu Nemoj da se zavaravaš Ništa ne pali neæu
4 Napolje iz moga zazidanog beskraja Iz zvezdanog kola oko moga srca Iz moga zalogaja sunca Napolje iz smešnog mora moje krvi Iz moje plime iz moje oseke Napolje iz mog æutanja na suvom Napolje rekao sam napolje Napolje iz moje žive provalije Iz golog oèinskog stabla u meni Napolje dokle æu vikati napolje Napolje iz moje glave što se rasprskava Napolje samo napolje
5 Tebi doðu lutke A ja ih u krvi svojoj kupam U krpice svoje kože odevam Ljuljaške im od svoje kose pravim Kolica od svojih pršljenova Krilatice od svojih obrva Stvaram im leptire od svojih osmeha I divljaè od svojih zuba Da love da vreme ubijaju Kakva mi je pa to igra
6 Koren ti i krv i krunu I sve u životu Žedne ti slike u mozgu I zar okca na vrhovima prstiju I svaku svaku stopu U tri kotla namæor vode U tri peæi znamen vatre U tri jame bez imena i bez mleka Hladan ti dah do grla Do kamena pod levom sisom Do ptice britve u tom kamenu U tutu tutinu u leglo praznine U gladne makaze poèetka i poèetka U nebesku matericu znam li je ja
7 Šta je s mojim krpicama Neæeš da ih vratiš neæeš Spaliæu ti ja obrve Neæeš mi dovek biti nevidljiva Pomešaæu ti dan i noæ u glavi Lupiæeš ti èelom o moja vratanca Podrezaæu ti raspevane nokte Da mi ne crtaš školice po mozgu Napujdaæu ti magle iz kostiju Da ti popiju kukute s jezika Videæeš ti šta æu da ti radim Seme ti i sok i sjaj I tamu i taèku na kraju mog života I sve na svetu
8 I ti hoæeš da se volimo Možeš da me praviš od moga pepela Od krša moga grohota Od moje preostale dosade Možeš lepotice Možeš da me uhvatiš za pramen zaborava Da mi grliš noæ u praznoj košulji Da mi ljubiš odjek Pa ti ne umeš da se voliš
9 Beži èudo I tragovi nam se ujedaju Ujedaju za nama u prašini Nismo mi jedno za drugo Stamen hladan kroz tebe gledan Kroz tebe prolazim s kraja na kraj Ništa nema od igre Kud smo krpice pomešali Vrati mi ih šta æeš s njima Uludo ti na ramenima blede Vrati mi ih u nigdinu svoju beži Beži èudo od èuda Gde su ti oèi I ovamo je èudo
10 Crn ti jezik crno podne crna nada Sve ti crno samo jeza moja bela Moj ti kurjak pod grlo Oluja ti postelja Strava moje uzglavlje Široko ti nepoèin-polje Plameni ti zalogaji a vostani zubi Pa ti žvaæi izelice Koliko ti drago žvaæi Nem ti vetar nema voda nemo cveæe Sve ti nemo samo škrgutanje moje glasno Moj ti jastreb na srce Manje te u majke groze
11 Izbrisao sam ti lice sa svoga lica Zderao ti senku sa svoje senke Izravnao bregove u tebi Ravnice ti u bregove pretvorio Zavadio ti godišnja doba Odbio sve strane sveta od tebe Savio svoj životni put oko tebe Svoj neprohodni svoj nemoguæi Pa ti sad gledaj da me sretneš
12 Dosta reèitoga smilja dosta slatkih trica Ništa neæu da èujem ništa da znam Dosta dosta svega Reæi æu poslednje dosta Napuniæu usta zemljom Stisnucu zube Da preseèem ispilobanjo Da preseèem jednom za svagda Staæu onakav kakav sam Bez korena bez grane bez krune Staæu oslonjen na sebe Na svoje èvoruge Biæu glogov kolac u tebi Jedino što u tebi mogu biti U tebi kvariigro u tebi bezveznice Ne povratila se
13 Ne šali se èudo Sakrilo si nož pod maramu Prekoraèilo crtu podmetnulo nogu Pokvarilo si igru Nebo da mi se prevrne Sunce da mi glavu razbije Krpice da mi se rasture Ne šali se èudo s èudom Vrati mi moje krpice Ja æu tebi tvoje!
----------------- Zivot je jedan i nema reprizu
|
|
|
あなたはこのフォーラムで返信するための十分な権限を持っていません。.
|