| 
  | 
	| გვერდები : Previous  1  [2]  3  4  5  . . .  12  Next |  
    | Janna__ | #1 |  
    |  Posts: 915
 
   
 23.  2009. 09:05:31
 | Miroslav-Mika Antic 
 ********
 |  |  |  
    | Jelena_56 | #16 |  
    |  Posts: 20
 
 
 05.  2009. 23:19:13
 | USNE 
 Usne jedino zato postoje
 da s nekim podeliš nešto svoje.
 I da ti šapat šapatom vrate.
 Usne postoje da se pozlate.
 
 Usne su vulkan tvog tela.
 Usne su izvor tvojih reka.
 Usne su pupoljak gde se srela
 pèela od vetra s pèelom od mleka.
 
 Usne postoje da se procveta
 u vatromete neba i sveta.
 Usne su da se u dahu zgusne
 krilatost zvezda i kometa.
 
 I nikad nikom nemoj ih dati
 ako ne ume da ti ih vrati
 toplije, mekše, mladje i sladje.
 Jer usne samo zato postoje
 da osmeh po tvome osmehu skroje
 
     |  |  |  
    | Jelena_56 | #17 |  
    |  Posts: 20
 
 
 05.  2009. 23:22:05
 | Mostovi 
 U meni veèeras jedna reka
 razbila ogromna brda daleka,
 muèi se, urlièe, razmièe klance
 i kida svoje zelene lance
 i rije kroz moje srce i peèe
 i kroz oèi mi kipi i teèe.
 
 U tebi veèeras ta ista reka
 èudno je meka.
 I èas je srebrna.
 I èas je plava.
 U njoj se tišina odslikava.
 
 Svako u sebi reke druge
 pod istim mostovima sretne.
 Zato su naše sreæe i tuge
 uvek drukèije istovetne
 
 
     |  |  |  
    | Carica_Aurora | #18 |  
    |  Posts: 342
 
 
 06.  2009. 15:27:49
 | . 
 NEPOVRATNA PESMA
 
 Nikad nemoj da se vraæaš
 kad veæ jednom u svet kreæeš.
 Nemoj da mi nešto petljaš.
 Nemoj da mi hoæeš-neæeš.
 I ja bežim bez povratka.
 Nikad neæu unatrag.
 Šta ti znaèi staro sunce,
 stare staze,
 stari prag?
 To je ono za èim može da se pati.
 To je ono èemu možeš srce dati.
 Al’ ako se ikad vratiš
 - moraš znati:
 tu æeš stati.
 I ostati.
 
 Oèima se u svet trèi.
 Glavom rije mlako veèe.
 Od reke se deèak uèi
 ka morima da poteèe.
 Od zvezda se deèak uèi
 da zapara nebo sjajem
 i od druma - da se muèi
 i vijuga za beskrajem.
 
 Opasno je kao zmija,
 opasno je kao metak
 kad u meni veèno klija
 i æarlija moj poèetak.
 A meni se u svet srlja.
 Stisnem srce.
 I zažmurim.
 Al’ kad poðem - neæu stati,
 jer jedino znam da žurim.
 Ne znam kuda.
 Ne znam zašto.
 Ne znam šta se tamo skriva.
 Znam jedino da ne mogu
 tu, gde - kako pružim nogu -
 vezuje me odmah neko,
 zauzdava
 i potkiva.
 
 Opasno je kao munja.
 Opasno je kao metak
 kad u meni veèno kunja
 i muèi me moj poèetak.
 Zato bežim.
 Trèim.
 Tražim.
 Stvaram zoru kad je veèe.
 Nek’ od mene život uèi
 i da tepa i da teèe.
 Ja sam takvo neko èudo
 što ne ume ništa malo,
 pa kad krenem - krenem ludo,
 nestrpljivo,
 radoznalo...
 Ne znam šta me tamo èeka
 u maglama izdaleka,
 al’ ako se i pozlatim,
 il’ sve teško, gorko platim
 ja æu uvek samo napred.
 
 Nikad neæu da se vratim.
 
 
     |  |  |  
    | Carica_Aurora | #19 |  
    |  Posts: 342
 
 
 06.  2009. 15:29:58
 | . 
 izabel
 22.05.2009. 23:12
 izabel
 Seme sam, što èuva u sebi neproklijalo vreme.
 A siguran sam u jedno: nemam pamet od magle.
 Ja ne upoznajem svet, veæ ga samo prepoznajem. Ne idem da ga otkrivam, nego da ga se prisetim, kao nekakve svoje daleke uspomene.
 
 Jer mnogo puta sam bio gde nisam još koraèao. I mnogo puta sam živeo u onom što još ne poznajem.
 I mnogo puta sam grlio to što æe tek biti oblici.
 
 Zato i izgledam izgubljeno i nespretno se osvræem. A u sebi se smeškam. Jer, ako niste znali, svet je èudesna igraèka.
 
 Može li se izgubiti neko u nekakvom vremenu i u nekakvom prostoru, ako u sebi ne nosi sva vremena i prostore?»
 
 
     |  |  |  
    | Carica_Aurora | #20 |  
    |  Posts: 342
 
 
 06.  2009. 15:31:18
 | . 
 izabel
 «Treba dopustiti mislima da se smire i stalože, da bi vam od svega ostalo tek nekoliko reèi, oljuštenih i èistih, lišenih nepotrebnog.
 Sve teže se odluèujem na upotrebu govora. Velika je to smelost i opaka je nevolja, i beskrajna je slava i èudovišan jad, usuditi se kazivati.
 
 Sjaj i dragocenost vatre. Nemir lišæa i oblaka. Èvrstina i grè planine. Istrajnost jezerskih voda. Dah vetra u dolinama. Miris sunca u semenju.
 Sve su to dostojanstva pred kojima sam postiðen i kad pogrešno slušam, a kamoli kad pokušam i da ih objavim reèima.
 
 Govor je opasna umetnost».
 
 
 
     |  |  |  
    | Carica_Aurora | #21 |  
    |  Posts: 342
 
 
 06.  2009. 15:33:44
 | . 
 Da li sam ikada rekao za neko pošteno drvo: evo visokog drveta? Nisam, jer pazim šta govorim.
 Ako je pravo drvo, nije visoko, veæ veliko, i kad je na dnu ambisa.
 
 Veliko ima dubinu, zato što raste iz sebe.
 Visoko mi je sumnjivo, zato što raste iz drugih.
 
 Da li sam ikad rekao: ovo je velika istina?
 Ne, jedino sam rekao: ovo je veliko pitanje.
 Da li sam ikad rekao: ovo je veliki život?
 Ne, jedino sam rekao: ovo je velika igra.
 
 Želeo sam, u stvari, da tu, gde izvire voda, proverim da li to zaista iz samog zemljinog èela izranja lik devojèice.
 Umesto slike u ponoru, èekala me je ona.
 Živa. I vrlo stvarna. Da, to je velika igra.
 
 
     |  |  |  
    | Carica_Aurora | #22 |  
    |  Posts: 342
 
 
 06.  2009. 15:37:30
 | 24. juna bice godisnjica smrti Miroslava Antica 
 
 
 ...nedavno je bila godisnjica smrti miroslava antica, a cesto se prisecam njegovih pesama u poslednje vreme ... uvek sam bio pre za prozu, i nisam neki ljubitelj poezije, i malo sta van citanke poznajem, ali Garavi Sokak je jedna od najranijih uspomena iz detinjstva, pamtim kako su mi citali te pesme pred spavanje....(tek nedavno sam skapirao da ih cale nije citao meni, vec sebi, naglas tongue.gif )...i stvarno ih volim....
 
 Miroslavu Antiæu (Mokrin, 14.3.1932 - Novi Sad, 24.6.1986) ne treba nikakva lakirana biografija, lažna slava, unjkavi govor, prigodan tekst. Kao da je žurio da umre da bi ponovo živeo. Ni kod jednog drugog našeg mrtvog pesnika, grob nije poèeo da uzdiže stvaralaštvo, koje je u svim žanrovima i oblastima iz jednog komada i antiæevsko, pesnièko u svom biæu. U samrtnom èasu, preteæi je digao glas nad svom mrtvaèkom menažerijom, u kojoj amebe i paramecijumi traže svoj trenutak: "Niko ne sme da mi drži govor!". Vojvodina i ona stara Jugoslavija je zapamtila taj oproštaj, za koji je Antiæ sam napisao "Besmrtnu pesmu" i naruèio Janikine tamburaše i "Pira manðe korkoro" ("Lutam sam po svetu").
 
 Iz Ulice Mihala Babinke broj 1, kome je kao pesniku i kolegi iz iste redakcije i rubrike izborio sokak, Antiæ se preselio u legendu. Još za života je bio mit, a njegova meteorska figura zaparala je panonsko nebo ostavljajuæi opus kome je teško sagledati kraj, samo u pisanom obliku. Pesnik koji je bio simbol slobode i nezavisnosti svake vrste, posejao je tragove svoje genijalnosti i u "poboènim umetnostima": na filmu, u pozorištu, slikarstvu. Da ne govorimo o novinarstvu. Tu skoro objavljena Antiæeva bibliografija sadrži 3225 bibliografskih jedinica, 152 izdanja Antiæevih knjiga.
 U svemu što je takao, uradio svojom rukom, Antiæ je bio neponovljiv i postao, uistinu, kultna liènost. Živeo je više života, najmanje osam, a svi detektivski napori da se oni rasvetle ostaju bez ikakvog rezultata. Oni koji su o Antiæu "znali sve" iz kafanskih prièa i naklapanja, hvalisanja onih koji ga možda nisu ni videli, tek iz njegovih sabranih dela su u prilici da dotaknu jednog autentiènog Miku. Onog koji nije mogao da se sakrije i kada je to žarko želeo. Jedna od tih dragih knjiga ima naslov "Reènik Vojvodine". U njoj Antiæ nije èuo zvezde, razumevao ptice, mirisao trave, oseæao moæ zemlje. Više od knjiga èitao je ljude, savremenike koji su se uzdigli pedalj iznad razora i horizonta u kome se spajaju nebo i zemlja.
 Antiæ je voleo da parafrazira Kandinskog i kaže kako je "sve što umetnik izdahne umetnost" - èinio je to sa prevelikom strašæu. On je sve to zvao - pesma. I potpisivao kao Pesnik. Kreæuæi se u svim vremenima i prostorima, zahvaljujuæi novinarstvu i mestu reportera u "Dnevniku", Antiæ je znao da kaže:
 - Sve je stvoreno iz kretanja, a ko se više kreæe nego novinar. Zahvaljujuæi novinarstvu uspeo sam da obiðem ceo svet, sem Australije. Naravno da tamo nisam samo skupljao materijal za reportaže, nego se tu vrlo mnogo zalepilo za mene od drugih kultura.
 
 prepisao odavde.......
 
 
 
 Miroslav Antiæ – In Memoriam
 
 Postoji jedan neverovatan gad koji se zove
 Miroslav Antiæ
 Ždere moj hleb pravi moju decu nosi moja
 Odela
 Sa mojom ženom leže u krevet na moje
 Roðene oèi
 Jer zna da sam tog trenutka sigurno negde
 Daleko u Lenjingradu
 
 I taj Antiæ što me je upropastio I kao
 Pisca I kao èoveka
 Dakle taj koji æe na kraju leæi u moju
 Sopstvenu grobnicu
 Pita me jedno jutro šta vam je boga mu
 Èoveèe
 Izgledate mi nekako bolesni
 A šta se izvinite za izraz baš njega tièe
 Kako je meni
 I dokle mi je
 
 O meni se najlepše brinu oni koji me
 Ostavljaju na miru
 A on pere ruke mojom rakijom ima kljuè od
 Mog ateljea
 
 Ljudi taj me tera da èitam knjige petlja sa
 Mojim plavušama
 Dere se u mojoj kuci ogovara me svasta
 Laže
 Deca mi lièe na njega a on nosi kravatu
 Brije se poznaje neke ljude radi
 Svako jutro se tusira pravi se da zna sve
 O zenbudizmu
 Prevodi knjige èini mu se da ima prijatelje
 Mom sinu zamislite svinjariju mome jedinom
 Sinu kupuje sladoled
 
 Bio sam mornar bežao sam ili odem na primer
 U Pariz
 Pokrijem se æebetom preko glave pustim brkove
 A on me I tu pronaðe u nekoj ulici Žolive
 U nekom bednom hotelu
 I vrati kuæi I rasplaèe me
 
 Mati moja Melanija koja ne zna da je rodila mene
 A ne njega
 Više ga voli više mu veruje I on to još kako
 Koristi
 A on je uveravam vas on je ta upeglana stoka kojoj
 Ja dižem spomenik
 
 On je ta uvažena životinja kojoj ja pišem
 Biografiju
 Ovako popljuvan I sam I do krajnosti zgaðen
 Što moram da mu javno pozajmim oèi I dušu
 I ono malo para koje sam jedva pozajmio
 
 Kad sam ja na primer skoèio sa Petrovaradinske
 Tvrðave
 On je uskakao u ðaèke èitanke
 Kad me je doktor Saviæ leèio od alkohola
 On se pravio kao da ima neke veze sa filmom
 
 Gde god se pojavim gurao me je da ga ne obrukam
 Pristajao je na kompromise cerekao se na
 Prijemima
 Primao je moje nagrade mešao se u moje snove
 Jedan licemer
 
 Jedan stvarni licemer
 Jedan provincijalac
 Jedan koji je trpeo sve ono što ja nikada neæu
 Trpeti
 I koji sada tako fino žuri da crkne umesto mene
 Da bi umesto mene
 Svinja jedna
 Da bi umesto mene što pre jedini živeo
 
 
     |  |  |  
    | Carica_Aurora | #23 |  
    |  Posts: 342
 
 
 06.  2009. 15:46:41
 | . 
 Ne lazem te.
 Ja izmisljam
 ono sto mora postojati,
 samo ga nisi jos otkrio,
 jer nisi ga ni trazio.
 
 Upamti: stvarnost je stvarnija
 ako joj dodas nestvarnog.
 
 Prepoznaces me po cutanju.
 Vecni ne razgovaraju.
 
 Da bi nadmudrio mudrost,
 odneguj vestinu slusanja.
 
 Veliki odgovori
 sami sebe otvaraju.
 
 Posle bezbroj rodjenja
 i nekih sitnicavih smrti,
 kad jednom budes shvatio
 da sve to sto si disao
 
 ne znaci jedna zivot,
 
 stvarno naidji do mene
 da te dotaknem svetloscu
 i pretvorim u misao.
 
 I najdalja buducnost
 ima svoju buducnost,
 koja u sebi cuje
 svoje buducnosti glas.
 
 I nema praznih svetova.
 
 To, cega nismo svesni,
 nije nepostojanje,
 vec postojanje bez nas.
 
 
 --------------------
 
 
     |  |  |  
    | Jelena_56 | #24 |  
    |  Posts: 20
 
 
 07.  2009. 23:37:25
 | Jastuk za dvoje 
 Ovo je pesma za tvoja usta od
 višanja i pogled crn.
 Zavoli me kad jesen duva
 u pijane mehove.
 Ja umem u svakoj kapiji
 da napravim jun.
 I nemam obiène sreæe.
 I nemam obiène grehove.
 Podeliæu s tobom sve bolesti i zdravlja.
 Zavoli moju senku
 što se tetura niz mokri dan.
 Sutra nas mogu sresti ponori.
 Ili uzglavlja. Svejedno:
 lepo je nemati plan.
 
 Zavoli trag mog osmeh
 na rubu èaše, na cigareti, i blatnjaV
 hod duž ulica koje sigurno nekuda vode.
 Èak i kad ti se èini da ih mi nekud vodimo,
 one se smeškaju blago i nekuda nas vode.
 Biæemo tamo negde možda suviše voljeni,
 potpuno neprimetni, ili javno prokleti
 
   |  |  |  
    | Jelena_56 | #25 |  
    |  Posts: 20
 
 
 07.  2009. 23:41:46
 | VOJVODINA 
 Volim je od štala do neba, od blata do pšenice,
 toplu od ciganskih gudala i blagdanskih oèenaša,
 vršidbenu i zadušnièku, smeðu kao devojaèke pletenice,
 tu zemlju èardaša, èaša i bezemljaša,
 gde su služili bdenija i ljude za glavu skraæivali,
 gde su starice tepale i pragove branili golim šakama,
 pa su je brali i jeli rukama, pa su crkavali i živeli,
 pa su je voleli ljudi, i kleli, i psovali, i plakali,
 tu Vojvodinu bogomojaèku, i bezbožnièku, i vinsku,
 belju od jaganjaca, crnju od paljevina,
 tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku,
 kad se lumpovalo od Vršca do Temišvara, Sombora i Segedina,
 pa niko nije imao u brkovima gustu pesmu kao taj narod
 robijaški i prvomajski, razbijenih temena i zuba,
 ta Vojvodina ašova, britvi, molitvi i šamara,
 zarasla u želje, u laž, u borbu, u izdajstvo, u ljubav
 volim je, jer svi smo široki i obièni kao ova ravnica,
 jer smo i veliki i prokleti na ovim zelenim travama,
 i milioni rumenih suludih zvezdanih ptica
 veèito æe lepršati nad našim umornim glavama.
 
 I volim je prosjaèku pred crkvama, nedeljama u ritama,
 i svatovsku, astragansku, neucveljenu bolovima,
 i Vojvodinu vašarsku i hramonikašku, èas raspusnu, èas pitomu,
 i birtijašku, što osvanjiva štucajuæi pod stolovima,
 pa Vojvodinu beèku i varmeðsku, sa tuðim barjacima pred èetama,
 K.u K. regimente, kraj druma istorija silovana i zaklana
 i Vojvodinu solunsku i krfsku nad bajonetima
 sivu kao vojnièka smrt u koporanima i zajednièkim rakama,
 ej, pa je volim šestoaprilsku, logorašku, isprebijanu,
 obešenu o bandere, probušenu po èelima,
 uzoranu od tenkova, od krvi izopijanu,
 i partizansku, kad je oktobra donela proleæe selima,
 volim je koliko je zla i dobra. Volim je podjednako.
 Prskajte kajsije zvezda z kosi drveæa njenog.
 Uvek æe biti krovova pozadi krova svakog,
 jer uvek se rumeno nastavlja na rumeno.
 I danas, zemljo rodna, kad nisi bosonoga,
 kad nisi gola beda, u dronjcima i plaèu,
 ti, što se moliš bogu, ti što pljuješ na boga,
 ti što si dugovala i naplatila raèun,
 nazdravlje, diži èaše, razbij astale šakom,
 zapevaj preko njiva, neka zabride kosti,
 volim te što si prosta, sirova, divlja tako,
 i tako mnogo luda, volim te... volim... oprosti,
 ti, što si danas lepša, ti, bez krasta i vaški,
 ti, ljuljaško i rako - žut, zubat osmeh ne skrivaj,
 pevaj pijano racki, maðarski, totski, vlaški,
 makedonski i lièki, preko dalekih njiva,
 i voleæu te uvek, krvavo moje odojèe i sreæo nova,
 jer se ne stidim tvog otegnutog govora i slanine i kudeljnih gaæa,
 od paorske sam krvi, psovki, radosti, snova...
 
 Razdrlji prsluk i gutaj! Ja ovu zdravicu plaæam!
 
     |  |  |  
    | Jelena_56 | #26 |  
    |  Posts: 20
 
 
 07.  2009. 23:45:20
 | ROMANSA 
 Jesi l moje
 Najmoje?
 
 - Jesam tvoje
 Najtvoje.
 - Da ti sviram u ušima?
 - Da mi kupiš dve firange
 od cica.
 Al’ da budu na cvetiæe.
 
 - Da zakaèim viljuškama
 na ragastov od pendzera.
 
 - Da me mrze sve komšije.
 
 - Da ja imam samo tebe.
 - Da ti imaš samo mene.
 
 - Da ne udje ni Mesec ni Sunce.
 Da u sobi bude jedna crkva.
 Da gledamo kroz taj pendzer,
 kroz taj pendjer pun cvetica,
 da je život nešto naše,
 najnaše.
 
 - Da je život nešto tako lepo
 kao u samoposluzi "Zvezda".
 
 - Jesi l moje?
 Najmoje?
 
 - Jesam tvoje.
 Najtvoje
 
 
     |  |  |  
    | Jelena_56 | #27 |  
    |  Posts: 20
 
 
 07.  2009. 23:47:47
 | Malilini 
 Mora biti da sam pošašavio
 - naèisto.
 
 Zar ne vidiš da si lepa,
 Malilini,
 da si lepa kao ptica
 od šarenog perja.
 
 Nemam dukat da te kupim.
 Nemam braæu da te otmem.
 Nemam majku da te uvraèamo.
 
 Da odem u vojsku
 dve-tri godine,
 rano mi je za vojsku,
 a i šta cu bez tebe.
 
 Da idem po vašarima,
 Da sviram po birtijama,
 da kupujem perje,
 da se kockam, pa da zaradim,
 
 - udaæes se za nekog
 dok se vratim, nesreæo.
 
 Beži mi sa mojih oèiju.
 Mora biti da sam pošašavio
 - naèisto.
 
 Nisi ti ni lepa,
 Malilini.
 nisi ti ni kao ptica
 od šarenog perja.
 
 Ima takvih u ciganskom rodu
 i jos lepših - barem hiljadu.
 
 Da te kupim za dukat,
 da ga odmah potrošiš.
 Šta æe meni braæa,
 pa da se u tebe zaljube.
 
 Da je živa moja mati,
 ti bi u nju pogledala
 urokljivim oèima,
 i mater bi moju pretvorila
 u vrbu.
 
 A možda i ne bi,
 Malilini.
 Eto šta ja govorim.
 Teško meni: lud sam!
 
 Zar ne vidiš da si lepa,
 Malilini,
 da si lepa kao ptica
 od šarenog perja - priznajem!
 
 Nemoj da me kljuješ
 u to moje grlo
 sa tim lepim oèima.
 
 Ne mogu da dišem
 od tebe.
 U nosu mi duša,
 nesreæo.
 
 Ja žvaæem tvoju kosu.
 Ti žvaæes moju krv.
 Ja žvaæem tvoje ruke.
 Ti žvaæes moje srce.
 
 Ja žvacem tvoju crvenu maramu.
 Ti žvaces moj nikakvi život.
 I moju nikakvu sudbinu.
 
 Tako si me dovela u nešto
 glupavo
 pa govorim,
 a ne znam šta govorim.
 
 Pa oseæam,
 a ne znam šta oseæam.
 Pa ja plaèem
 i ne plaèem ujedno.
 
 Sad moram da idem
 da probam da naðem
 neki drugi život
 i drukèiju sudbinu.
 Idem u vojnike.
 baš me briga za tebe.
 Idem odmah sutra
 da budem oficir.
 
 Baš je meni
 život lep.
 Otkud da je nikakav.
 
 Nakriviæu kapu preko uveta.
 Èeta mirno!
 Èeta napred marš!
 
 Eto vidiš šta govorim.
 sve - koješta.
 šalim se.
 Oprosti.
 
 Mora biti da sam pošašavio
 - naèisto.
 
     
 
 
 
 |  |  |  
    | Jelena_56 | #28 |  
    |  Posts: 20
 
 
 07.  2009. 23:49:56
 | *** 
 "...U jesen uvek nestanem iz Novog Sada. Cinim to zato sto se svakog novembra, kao po nekom smusenom pravilu, ponovo zaljubljujem u stari most pod Tvrdjavom, u lavirint krivudavih sokacica oko Matice Srpske i Temerinske pijace, u dva prozebla labuda koji kasljucaju u jezeru Dunavskog parka, u jednu violinu kod "Marasa" ili dve violine kod "Stolca" i sto sve bespomocnije prirastam za ove ulice, za svu uzurbanost prolaznika, za leprsanje jutarnjih i vecernjih izdanja na Bulevaru i za sareni lom izloga koji krupnim cetvrtastim ocima jure u izmaglicu i monotono sivilo prosute kise.
 Verovatno znate sta znaci zaboraviti sebe na nekom uglu, duz nekih drvoreda, pod nekim prozorom... znaci: ostati ovde zauvek. I neka to izgleda neverovatno i romanticno, znaci: secati se tamo cak na Sen Zermenu malog bifea "Lovac" iza Dnevnika ili pod kremaljskim kulama sa nostalgijom misliti na baroknu fasadu novosadske opstine, ili u betonskoj vrtoglavici Menhetna pozeleti jedno spokojno popodne na obroncima kamenicke obale.
 Jednom su me pitali zasto sam tako gimnazijski zaljubljen u Novi Sad. Nisam umeo da odgovorim. Jer sa najdrazim gradom je kao i sa najdrazom zenom: nikad necemo uspeti da objasnimo ni sebi ni druagima sta nas je to tako vezalo...
 
 Miroslav Antic
 
     
 
 
 |  |  |  
    | Janna__ | #29 |  
    |  Posts: 915
 
   
 09.  2009. 20:48:53
 | ******** 
 ’’Nepovratna pesma’’-Miroslav Antic
 
 
 Nikad nemoj da se vraæaš
 kad veæ jednom u svet kreneš
 Nemoj da mi nešto petljaš
 Nemoj da mi hoæeš-neæeš.
 
 I ja bežim bez povratka.
 Nikad neæu unatrag.
 
 Šta ti znaèi staro sunce,
 stare staze,
 stari prag?
 
 Tu je ono za èim može da se pati
 Tu je ono èemu možeš srce dati.
 Al’ ako se ikad vratiš
 moraš znati
 tu æeš stati
 I ostati.
 
 Oèima se u svet trèi
 Glavom rije mlako veèe
 Od reke se dete uèi
 ka morima da poteèe.
 
 Od zvezda se dete uèi
 da zapara nebo sjajem.
 I od druma da se muèi
 i vijuga za beskrajem.
 
 Opasno je kao zmija
 opasno je kao metak
 da u tebi veèno klija
 i èarlija tvoj poèetak.
 
 Ti za koren
 nisi stvoren
 Ceo svet ti je otvoren.
 
 Ako ti se nekud žuri,
 stisni srce i zažmuri.
 Al’ kad podješ - nemoj stati
 Mahni rukom.
 I odjuri.
 Ko zna kud æeš.
 Ko zna zašto.
 Ko zna šta te tamo èeka.
 Ove su zelje uvek belje
 kad namignu iz daleka.
 
 Opasno je kao munja
 opasno je kao metak
 da u tebi veèno kunja
 i muèi se tvoj poèetak.
 Ti si uvek krilat bio
 samo si zaboravio.
 
 Zato leti.
 Sanjaj.
 Trèi.
 Stvaraj zoru kad je veèe.
 Nek’ od tebe život uèi
 da se peni i da teèe.
 Budi takvo neko èudo
 što ne ume nista malo,
 pa kad kreneš - kreni ludo,
 ustreptalo,
 radoznalo.
 
 Ko zna šta te tamo èeka
 u maglama iz daleka.
 
 Al’ ako se i pozlatiš,
 il’ sve teško,
 gorko platiš,
 uvek idi samo napred.
 
 Nemoj nikad da se vratiš.
 |  |  |  | გვერდები : Previous  1  [2]  3  4  5  . . .  12  Next |  |  You haven`t enough privilegies to reply in this forum.
 
 
 |