Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079 jedna pijesma koja mi dusu hrani i podsijeca na ljubav ljoju sam nasao tu
jedna pijesma koja mi dusu hrani i podsijeca na ljubav ljoju sam nasao tu
Sve je puno te tišine Sve je lipo, a sve grubo Sve je moje, sve je tuðe Ne poznajem ništa drugo Sve je puno tebe, mene Izgubljenih naših želja Sve je naše, a sve tuðe Svega ima, nièeg nema...
Svaki korak ispoèetka, usmjeravam novom toku Pobiga bi sa tog mista al ne mogu, Al ne mogu...
Još ne mogu pristat volit Tebe gordu, tebe taštu Još ne mogu prestat plesti Istim koncem zbilju, maštu Još te budin dobro jutro Još te ljubim, mirno spavaj Još za tebe isto dišem Još te želim, lipo sanjaj...
Prièa stari indijanac unuku: -U ljudima se odvija neprekidna bitka. Tu se stalno bore dva vuka. Jedan je Z l o. To je strah, gnev, zavist, zalost, kajanje, pohlepa, nadmenost, samosazaljenje, krivica, ogorcenje, inferiornost, lazi, lazni ponos, superiornost i ego. Drugi je D o b r o. To je radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, dobrota, dobronamernost, saosecanje, velikodušnost, istina, samilost i vera. -I koji vuk pobeduje?, upita unuk, sa ocima koje su sijale od radoznalosti. Stari indijanac odgovori: -Onaj koga hraniš.
----------------- Onog trena kada shvatiš da si spreman da se odrekneš svoje sreæe zarad sreæe osobe koju voliš, trenutak kada se ne stidiš i uradiš ili kažeš bilo šta jer znaš da ceš biti podržan a ne ismejan, znaj da si na pravom putu. Kada sedneš da jedeš i pitaš se dali je tvoja ljubav gladna, legneš da spavas i razmišljaš da li joj je hladno, smeješ se i nadaš se da nije tužna… onda shvatiš jaèinu reèi ljubav. Kada ti suza krene iz oka i grudi ti zadrhte a usne ti se smeju ne bi li prikrila tugu i patnju i to je ljubav, kada istu pesmu preslušaš milionima puta i svaki put je doživiš kao da je prvi, kad bezazleno gledaš u telefon u nadi da ce zazvoniti, bolji dokaz ti ne treba...
demonstrator – manipulator- tot je coek koji naceruje posten svijet da suje....oni ljudi njem nest napisu a on njima odgovori..pa obrise ono stos on odgovorl a ostavi sam ono svoje, pa to cita milion puta i svojoj se pameti divi....tot je od onije stos zaljubljeni u samoga sebe pa cim se vide u ogledalu uzbude se eroski pa onda rade ono sam seb ko i oni majmuni sto i zovu pavijani......u njega dusa sitna ko zrno pijeska, pa posten svijet o njemu more sam mislit nist......
LJUDOJED PISARCEVIC
Jednom , kad smo prevrtal sijeno a ja imo nedje pet jal sest godina rece men moja baba vako.....
« Sine bragane, ti se rodio ko sretran »....
« Sto baba?», pitam ja..
« Pa zato sto ti nisi bas plaho pametan a to znaci da ces sretan coek bit kad postanes coek...jer.....ako coek nema ruke onda on to vidi pa bude nesretan...ak nema noge i ope to vidi pa bude nesreta......al ak pameti nema ondak to ne vidi pa nije nesretan..i sto manje te pamet ima sve je sretnij»......
a neki dan upalim ja oni kompjutor u Dzon Diru da vidima sta novog tamo ima i zabezeknem se...... neki coek sto se potpisuje ko demonstrator- manipulator, il tako nekakao nerazumljivo da ga posten svjet ni razumt ne more, napade mene Bragana ko pomahnito, ko da sam mu u najmanju ruku sve stale popalio sa svom stokom u njima.......i citam ja sta to on napisa, a nist ne razumijem......pa velim sta cu, odo ja po mog komsiju s lijeve strane, s desne strane je ona mrcna Sretko, Ljudojeda Pisarcevica.....on je mnogo pametan coek, a i dusevan pa ce on men i ovi put pomoc da ja rastumacim sta oni coek pise, a i da on njem odgovori...komsija Ljudojed Pisarcevic je cudan coek, narocito nacitan, prepun pismenija i cudna imena a jos cudnijega izgleda, sav neki ko biljojed mrsav..... a nije to niko cudo ovdje u Braganovicima , kad posteno razmislim, svi smo mi nekako cudni, neko vako neko nako.....
i dodje komsija Ljudojed i sve ti lijepo procita...ono sto oni coek o men napisa...i sve vice:
«..hmmmm..Bragane».....
ja ga pitam:
« Sta je bolan komsija on ceo kazet?»....
...a on se po glavi pocese i veli ope:
« hmmmm.....Bragane «,.....
ondak podize glavu pa izusti:
« Komsija Bragane, ovo ti je nekakav mnogo pametan covjek a jos k tome arogantan...»
« Ja « reko ja...mada ne razumjeh tu rijec arogantan..al znam ja da imaju one latinske rijeci pa kad je napises onda ona nest znaci, a kad pred tu istu rijec metnes slovo a, ondak ona nist ne znaci...pa to arogantan mora da znaci brez rogova, obezrozen, posto rogantan ne more znact nist drugo neg rogat......
i podje Ljudojed da odgovara...gospode sveti i premili sto coek pise..lete oni prsti po kompjutoru ko vranci pomahnitali a slova ispadaju ko hici mitraljski...tojom brzinom...... i napisa komsija Ljudojed onome coeku dugacki odgovor od kog ja ope nist ne razumjedoh..jedino stom u glav osta jedan dio odgvora ...vako nekako je napiso...
«........nasmija.......pripadati nekome, pojam koji oznacava vlasnistvo, a to ne moze biti...barem ne u mom skupu iracionalnih svjetova u kojima se vozim putevima sjecanja...mozak mi je u stecaju okamenjen zapadom i svaki dasak juznog vjetra osjecam kao svoj...pripadanje dolazi sa juga i zbog toga zurim u zemlju snova...trazim precicu do magle... i vidim slike vojnika nasih balkanskih koji, u uniformama srpskim pucaju u zarobljenike, opravdavajuci mit o nasoj hrabrosti....cudi me izraz ravnodusnosti na licima zrtava........pa vidim vojnike balkanske, u uniformama hrvatskim i muslimanskim, kako kolone izbjeglica presrecu i pucaju u zene i djecu, ubijajuci u njima i izraz straha u ocima...pa mi se nizu slike vojnika njihovih, americkih , kako se izivljavaju nad sirotinjom sirom kugle zemaljske...vojnici razliciti a radnje iste...i svi rade isto i svima zelja ista i svi u isto ime rade isto...u ime svoje drzave i svog naroda...i sad sam u nedoumici velikoj......da li da mrzim vise one koji ubijaju samo u svoje ime ili one koji ubijaju i u moje ime...jer i ja nekom narodu pripadam, kazu......
i onda postajem mjesecar....nesto kao Garsija Lorka, prije sna mumljam stihove o mjesecu crnom, o ciganima, o hladnoj bunarskoj vodi, mirisu mulja i ubodu komarca...pa utonem u nesto sto se ne usudjujem imenovati...kao da umrem...ispustam samo nekakve necujne grlene zvukove koji se sire po ovom bijednom gradu uznemirujuci posten svijet......i onda svi zure svojim kucama ne bi li utolili ljubavnu glad, pripisujuci iz neznanja tu na brzinu donesenu odluku licnoj osjetljivosti na ljubav i noc...a ne znaju da su omadjijani mojim tihim cviljenjem...ne znaju sta im vjetar govori....uplasen daljinom i pripadanjem, upalim svjetlo i utonem u san.. a onda se probudim i budem.......»
eto upamti ovo od svega sto komsija Ljudojed zapisa a da i ne znam zbog cega...i nis ne razumih.....
a onda neki ljudi nest napisase povodom tog slucaja pa Ljudojed i njima odgovori....... ali oni coek s onijem cudnijem imenom demolator-manipultaor..izbrisa sve to sto Ljudojed napisa a i neki drugi ljudi sto napisase......ostav sam nest otkinuto i pokidano, a i one njegove odgovore....i jos svast on napisa o men.....zapamti ja samo da je nest izbriso zbog konstrukcije...a stam to dojde ne znam....ja znam da smo se mi, kad smo cel premostit potok jako patili da napravimo konstrukciju..ne more, pa ne more..ondak dodjose neka dva zidara iz Maglaja, pa ljud lijepo sjedose....popse cetr gajbe banjaluckog mlakog piva , uzese oni papir od salame parizera, i na tom papiru nakom masnom nacrtase nama konstrukciju..i mi premostsmo potok na osnovu te njiove konstrukcije.....a dje oni coek u slovima nadje konstrukciju to men nikako jasno nije....konstrukacija more bit jal od zeljeza jal od drveta i mora se nacrtat, al od slova ne more...more on pisat sta godj oce.....
i veli men komsija Ljudojed:
« Odo ja Bragane..ne vrijedi sa ovakvim raspravljati...i nemoj ti vise kompjuter ni paliti..... poslusaj me.....u svakoj ljudskoj zajednici bilo ovosvjetskoj ili kompjuterskoj, svugdje gdje se vise od jednog covjeka nadje na jednom mjestu postoji podjela na ljude mocne i ljude nemocne..odnosno svijet se dijeli na one koji mogu i one koji ne mogu.....oni koji mogu dijele se na one koji mogu sve i one koji mogu samo ponesto..oni koji ne mogu ne dijele se ni na sta......oni prosto ne mogu...», i jos dodade «nemoj komsija Bragane trosit ni moje ni svoje vrijeme..onaj covjek je naprosto nesretan»....
i usta komsija Ljudojed i ode kuci..... i ja se mislim: «E moj komsija kak neb bio nesretan kad je u njega nolka pamet pa zna nako pisat a jos i nolka moc pa more to sve izbrisat...al komsija moj, nis niti nis sretniji.....dobro je men moja baba ono i rekla» ....... i opet mi moja baba na um pada i ona njena dilema:
« Zasto su ljudi ubjedjeni da govore istinu samo zbog toga sto misle da ne lazu???»..
i ne morem ja odgvora nac...nidje.....pa ni u kompjutoru....
Bragan, stocar i domacin
----------------- um caruje,snaga klade valja ali zajedno su najjaci
Piloti Kao ptica na mom dlanu Kao ptica na mom dlanu skakuces, Priznacu ti zasto volim prolece, Podelicu i ovu noc sa zvezdama, Prekricu te nebom kad budes zaspala.
Otopicu ti led sa usana, Dacu sve sto imam za tvoja oka dva, Kao mesec kad proviri iz tvoga dvorista, Obasjacu ti lice kad budes zaspala.
Ne znam kako da pobegnem od sna, I ne znam dal’ te iko voli kao ja, Al’ ne bi ova noc tako bolela, Da me nisi volela.
Kao osmeh letnje noci nestajes, Znam da neces doci al’ ipak cekam te, Osetices nocas miris tresanja, Znaces da sam budan kad budes zaspala.
Oh, kako je utonuo u misli plamen svetiljke! Kao indijski fakir zuri nemo u svoju sjajnu nutrinu od zlata i zamuti se samo kada sneva podneblja neka daleka, bez vetra. Zdral belo usijani kljuca semenka tmaste u svome gnezdu i cepteci, kradom, zaviruje u rasirene oci umrlog Ciganceta.
Ne mogu tebi ja da ljubav naredim da tvome oku vratim izgubljeni sjaj ne mogu da ti srce èežnjom zarobim, a htjela bih.
Ne mogu ja u tvoje snove nezvana na druge da se ljutim što te nemam ja ne mogu da ti budem važnija od svih, a htjela bih.
Šareni leptiru mog sivila ne idu ni nevini sa krivima šta æu i ja meðu živima. To što me ne voliš to je tvoje pravo, moja sudbina cio život pogrešne sam ljubila što bi izuzetak bio ti. To što me ne voliš zauvijek je srušilo moj svijet sada letim posljednji svoj let sklopljenim krilima.
Ne mogu ja u tvoje snove nezvana na druge da se ljutim što te nemam ja ne mogu da ti budem važnija od svih, a htjela bih.
Šareni leptiru mog sivila ne idu ni nevini sa krivima šta æu i ja meðu živima. To što me ne voliš to je tvoje pravo, moja sudbina cio život pogrešne sam ljubila što bi izuzetak bio ti. To što me ne voliš zauvijek je srušilo moj svijet sada letim posljednji svoj let sklopljenim krilima.
