Šta mislite o ovoj temi? Da li je Tadiæ pravilo postupio?
Okreæemo novu stranicu kojom se bližimo kraju poglavlja o prošlosti, a otvaramo poglavlje buduænosti – tim rijeèima današnji dolazak srbijanskoga predsjednika Borisa Tadiæa u Vukovar opisuje njegov domaæin Ivo Josipoviæ.
Prema protokolu posjet je okarakteriziran kao neslužbeni, što je protivnicima Tadiæeva dolaska glavni argument kojim žele umanjiti znaèaj da æe odati poèast žrtvama na Ovèari, gdje je u studenom 1991. ubijeno i u masovnoj grobnici pokopano 200 vukovarskih branitelja i civila, te civilnim žrtvama u Paulin Dvoru, gdje je u prosincu 1991. ubijeno 18 osoba srpske i jedna maðarske nacionalnosti.
Nekoliko sati tijekom prijepodneva plovidba Dunavom uz Vukovar zabranjena je svim plovilima osim skeli koja æe dovesti gosta iz Srbije. Nova linija brodom nazvanom „Golubica“ povezat æe vojvoðanski Baè i Vukovar. „Rijeè je o simbolici, ali simbolici koja puno znaèi“, kaže hrvatski predsjednik Ivo Josipoviæ, za kojega æe posjet Borisa Tadiæa Vukovaru biti važan dogaðaj u politièkom životu. I to neæe biti jedina simbolika današnjega dana.
Poèast žrtvama oba naroda
Srbijanski æe predsjednik odati poèast žrtvama na Ovèari – što je prema mnogima povijesni korak u pomirbi dvaju naroda i država. Ali ne svima. Predsjednik Hrvatske stranke prava Danijel Srb u tom èinu ne vidi nikakvu ispriku za ono što je uèinila politika Slobodana Miloševiæa: „Èinjenica je da je karakter posjeta privatni, dakle, nema ništa osim osobnog odnosa prema žrtvama.“
Neslužbeni, radni ili službeni – samo su protokolarni opisi posjeta. Ovome æe nedostajati samo forme državnoga protokola, intoniranje himni i postrojavanje vojske, objašnjava savjetnik predsjednika Ive Josipoviæa za vanjsku politiku Joško Paro i dodaje kako je posjet vrlo služben kada se sastaju dvojica predsjednika - èak i ako u protokolu stoji vrijeme odreðeno za njihov privatni susret.
Istog je mišljenja i vukovarski gradonaèelnik Željko Sabo za kojeg nema dvojbe: „Što to znaèi službeno i neslužbeno... On æe sve u tom posjetu obaviti što treba da obavi.“
Planirani sastanci sa žrtvama rata
A tijekom današnjeg posjeta dvojica æe predsjednika razgovarati i s predstavnicima udruga žrtava rata. Predsjednik udruge koja okuplja bivše logoraše Daniel Rehak – uz ostalo traži: „Mislim da bi bilo vrlo kvalitetno da on donese toèno gdje se nalaze grobnice nestalih, tako da stavimo „toèku na i“ za taj dio stradanja naših ljudi za koje obitelji ne znaju gdje se oni nalaze.“
Udruge žrtava rata žele progovoriti i o ratnoj šteti vrijednoj više milijardi eura nanijetoj Vukovaru koja se mora nadoknaditi, traže izvoðenje pred sud svih koji su uništavali Vukovar a danas se još slobodno šeæu, a takoðer istièu da se jasno mora naglasiti tko je agresor, a tko žrtva Vukovara. Drže da su graðani Srbije godinama dobivali neobjektivna izvješæa o dogaðajima u Vukovaru 1991. godine.
mislim da je tema malo zakasnela, a predsednik je svakako pravilno postupio, u ime svih nas. moramo jednom reci, Srbija jeste pogresila `91. cinjenica da je i Hrvatska igrala prljavo, ne spasava nas tih greha. sto se ratne stete tice, cini mi se dve zemlje se dogovorile/medjunarodni sud je presudio: ne postoji jednoznacni krivac za rat `91, te se nijedna zemlja ne moze teretiti za ratnu stetu.
Naravno da nije ni jedna zemlja kriva i ni jedan narod, krivi su oni koji su 91 vodili vlast u Srbiji i koji su hteli od Jugoslavije da stvore Veliku Srbiju sa granicom na Karlobagu, Ogulinu i Virovitici. Po Šešeljovom planu u toj Velikoj Srbiji koja zauzima tuðe teritorije bi živeli samo Srbi što znaèi istrebljenje i progon svih onih koji nisu Srpske nacionalnosti i koji se ne slažu sa politikom Šešeljove Velike Srbije a to su Hrvati, Bošnjaci, Albanci itd.
Sluzio sam JNA u Hrvatskoj i branio sam se Hrvatskog napada na kasarnu. Mi nikoga nismo izazvali, nas su napali. Mogli smo da se predamo ili da se borimo do smrti i pobijemo pola Pozege. Bili smo mladi, bili smo za Titove ideje, kako mi u kasarni, tako i vecina naroda u gradu. Izabrali smo - ne pucati na narod, ono je NAS. Obostrano su bile tenzije pojacane, ideoloska masina mrznje je radila punom parom. Za par meseci je sve otislo dodjavola.
Imao sam (ne)srecu da mi je zivot u tom ratu bio u nekim trenucima ugrozen od jedne od tri strane. Zengi (koje smo zvali ustasama), lokalnih kokardasa koje smo zvali cetnicima a u jednom trenutku i od plavih, zbog nekoliko pijana idijota. Nemam iluzije, bio je to jako prljav rat a mi smo bili samo statisti. Mogli smo stajati sa bilo koje strane fronta, nama bi rat svakako bio besmislen.
Mozemo se sloziti oko toga da Hrvatska ima pravo na Avnojevske granice (mada se u jednom trenutku i ona odrekla te ideje, pokusavajuci pripojiti deo BiH).
Mozemo se pogoditi toga da je srpski narod u Hrvatskoj bio izmanipulisan od strane svojih vodja i postala zrtva.
Mozemo se pogoditi oko toga da je i Hrvatski narod zarazen mrznjom od strane svojih i dozvolio povracenoj emigraciji da prosiri reakcionisticke ideje mrznje.
Vodjstvo Srbije, rezim S.M. jeste kriv, ali sama Srbija nije materijalno kriva. Kao sto sam rekao, cini mi se o tome je presudio medjunarodni sud.
Moja savest je cista, ubijao nisam, pomagao sam svakom nesrecnom stvoru, bez obzira na nacionalnu pripadnost a boli mi i danas srce za zrtve. Najvise za one nevine, jos decu, koja su ginula u najglupljim i najnemogucim situacijama.
Obzirom da nisam ni srbin, ni hrvat, najveca tragedija za mene je bila da je moj narod regrutovan na obe strane fronta, i nista me ne tesi situacija da je bilo i hrvata i srba sa obe strane. Bio je to krvav bratoubilacki rat ne samo sa etnickom dimenzijom, vec i dimenzijom urbanog/ruralnog, odnosno u savim drugom kontekstu reakcionarnog i savremenog na drugoj strani.
Slazem se u mnogo toga sa tobom. JNA je 91 koriscena za ostvarivanje pohodu za ostvarivanje Velike Srbije koju si zeleli svi oni koji su komandovali sa JNA 91. Oni su mobilisali mlade ljudi koji su tek moceli da zive i silom ih Slali u Vukovar da ginu. Istina je da sa obe strane ima zlocinaca i onih koji su sirili mrznju al najveci faktor izazivanja tog rata je bila tadasnja politika u Srbiji. U svakom ratu samo nevin narod strada i vodje tog rata se igraju tudjim zivotima i salju tudju decu u rat da ginu dok su njihova deca na sigurnom!!
najveci faktor izazivanja tog rata je bila tadasnja politika u Srbiji.
Slazem se.
Ali se desila izdaja na svakom polju, JNA oficiri srpske nacionalnosti su poceli predstavljati srpske a ne jugoslovenske interese. Hrvatski oficiri su takodje brzo istupili iz JNA i presli u Hrvatsku gardu. Da je JNA ostala profesionalna i pristrasna, verujem da ne bi doslo do konflikta vecih razmera.
Ja verujem da se moglo na miru razdruziti, samo da su to svi i hteli i verujem da je to bila i nasa jedina sansa.
