Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079 GALERIJA: Slike džamija, crkava, sinagoga...
Aja Sofija ili Crkva Svete mudrosti (grèki: Hagia = svet, Sophia = mudrost) graðevina je u Carigradu (Istanbulu), koja je bila izgraðena kao crkva, zatim prenamijenjena u džamiju, a potom u muzej. Predstavlja remek-djelo bizantske arhitekture i umjetnosti uopæe. Bila je najveæa crkva u Istoènom Rimskom odnosno Bizantskom carstvu.
Aja Sofija je izgraðena u doba vladavine cara Justinijana. Jedno od najveæih graditeljskih dostignuæa u povijesti èovjeèanstva izgraðeno je za samo pet godina: od 532. do 537. Crkva je bila posveæena Kristu kao personifikaciji Svete Mudrosti. Izgraðena je od kamena i opeke, visoka 55 metara, a promjer kupole iznosi joj 31 metar.
Istorija Prvu crkvu na tom mjestu koju je zapoèeo graditi car Konstantin Veliki, bila je razrušena usred Nikine pobune 532., kada je Justinijan zamalo izgubio prijestolje. No on ju je odmah dao ponovno izgraditi. Ponovno je izgraðena za samo pet godina (537.) i odmah je dostigla svjetsku slavu. Gradili su je matematièari Antemije iz Trala i Izidor iz Mileta. Aja Sofija je prva kupola na pandantivima koja je bila izgraðena do tog razmjera, pa je zato od velikog znaèenja za sve bizantske graðevine, kao i kasnije one na zapadu. Crkva je bila krunidbena crkva bizantskih careva. Nakon otomanske okupacije grada 1453. crkva je pretvorena u džamiju, a izvana su dodana èetiri minareta. Pri osvajanju grada otomanski su vojnici u crkvi uèinili pokolj graðana koji su se onamo bili skolnili. Mozaici koji su postojali u crkvi, prekriveni su vapnom. Aju Sofiju je 1935. godine Mustafa Kemal Ataturk dao pretvoriti u muzej. Kraj crkve nalazi se grob cara Konstantina Velikog. U crkvi je održano nekoliko koncila. Na galeriji i danas stoje Mramorna vrata kroz koja su smjeli ulaziti samo èlanovi Svetog sinoda. Na galeriji je i grob mletaèkog dužda Henrika Dandola.
Ime Katedralna crkva ima grèki naziv Ἅγια Σοφία (Agia Sofija), Sveta Sofija ili Sveta Mudrost. Nakon okupacije grada Osmanlije su naziv prilagodili svome jeziku i nazvali je Aja Sofija.
Arhitektura U 6. stoljeæu ispred ulaza na zapadu bio je èetvrtasti atrij kojega više nema. Dvostruki narteks na ulazu prekriven je redom od devet križnih svodova. Prolazom kroz glavni trodjelni ulaz sa carskim vratima može se vidjeti apsida na suprotnom, istoènom, kraju crkve – kao kod ranokršæanskih bazilika. No, za razliku od longitudinalnog simetriènog broda, Aja Sofija ima centralni plan. Vanjski pravokutnik, gotovo kvadrat, odreðuje tlocrt cjeline. Iznad središnjeg kvadrata nalazi se ogromna kupola koja je s istoène i zapadne strane podržana s dvije polukupole, tvoreæi tako centralizirani longitudinalni prostor. Polukupole su sa suprotnih strana podržane s po dvije polukružne apside, koje su opet podržane s arkadama i još manjim polukupolama. Ritam postupnog silaženja, rašèlanjivanja volumena u niz sve brojnijih i manjih tijela jest ritam postupnog konstruktivnog rastereæivanja i prenošenja tereta kupole na sve, i najudaljenije dijelove graðevine. Na ovaj naèin arhitekti su postigli ogroman jedinstven unutrašnji prostor koji velièinom nije postignut sve do gradnje Bazilike sv. Petra u Rimu (1564.).
Na kutovima centralnog prostora diže se osam stubova, koji tvore konstruktivni kostur. Izmeðu njih arkade sa stupovima u dvije etaže (galerije) razgranièuju središnji prostor od boènih prostora i nadsvoðeni su križnim svodovima. Stupovi na boènim stranama kvadrata poredani toèno po unutrašnjoj liniji stubova. Parovi stupaca koji razdvajaju boène prostore odreðuju usmjerenje prema središnjem od kojeg su optièki odvojeni arkadama sa stupovima, no kojem su podreðeni liturgijskom funkcijom.
Za razliku od Panteona, gdje je ritam kretanja promatraèa jednak ritmu izmjenjivanja prostora i volumena, ovdje razdvajamo vizualno kretanje od stvarnog. Omjeri središnjeg potkupolnog prostora takvi su da ga unatoè velikim dimenzijama veæ s ulaza možemo obuhvatiti pogledom i vizualno pratiti prostornu "eksploziju".
Kupola stoji na pandantivima (trokutasti segmenti konkavnih stranica) kojima se veže na èetiri golema luka. Zbog dojma lebdenja su pandantivi i dobili ime (latinski: pendere = visjeti). Zahvaljujuæi njima omoguæen je glatki prijelaz s èetvrtaste osnove na kružni oblik kupole i arhitekti su mogli graditi veæe i lakše kupole. Kupola je najraniji primjer uporabe pandantiva velikih dimenzija i oznaèila je svu bizantsku gradnju poslije.
Kupola je izgraðena jednim slojem opeke èime je stvorena tanka stjenka koja je minimalizirala težinu pandantiva. Unutarnji pogled pokazuje kako je svaki od 40 malenih polukružnih prozora u bazi kupole odvojen malim svodnim lukom èime je ojaèana iznutra. Ovi prozori dopuštaju zrakama svjetlosti da ulaze u crkvu iz svih smjerova (u jednom trenutku nam se može uèiniti kako kupola lebdi odvojena od crkve – ranokršæanska simbolika savršenog kruga kao Kraljevstva Nebeskog).
Lunete (polukružni zidovi ispod lukova) sjevernog i južnog zida imaju dva reda prozora, pet iznad sedam. Svaka polukupola takoðer ima po pet prozora. Bogata uporaba prozora i arkada na Aja Sofiji stvara dojam lakoæe i otvorenosti prostora. Lukovi koji spajaju boène brodove s glavnim imaju kapitele koji su izdubljeni bogatim biljnim uzorcima i pleterom (tzv. naborani kapiteli). Njihove malene volute podsjeæaju na antièke elemente koji su opet potisnuti treperavim bizantskim stilom. Posebnom tehnikom bušenja kamena postignuta je igra svjetlosti i sjene koja sugerira da u kapitelu postoji šupljina koja negira njegovu konstruktivnu ulogu. Nadalje je masivnost konstruktivnih elemenata negirana (skrivena) mozaicima i reljefno uokvirenim mramornim ploèama koje djeluju ljepotom svoje strukture.
Aja Sofija, za razliku od Justinijanove San Vitale u Ravenni, je bila carska graðevina. Izgraðena za Cara i njegov dvor, a ne kao crkva za molitvu cijele zajednice. Sveæenstvo je zauzimalo polovicu centralnog prostora, a car sa svojom pratnjom – drugu polovicu.
Legende U grèkom narodu i danas postoje legende o, za njega najvažnijoj, crkvi. Jedna je vezana za pokolj koji su izvršili otomanski vojnici nad narodom koji se sklonio u crkvu prilikom osvajanja grada. Vjeruje se da su pokolj i zarobljavanje izbjegla samo dva redovnika koji su se pred Osmanlijama popeli na galeriju crkve i ondje ušli u zid iz kojega æe izaæi kad grad opet bude kršæanski. Druga legenda kaže da se jednoga od posljednjih dana prije osvajanja grada cijeloga dana nije dizala gusta magla. Kad se predveèer napokon podigla, pojavila se misteriozna crvenkasta svjetlost. Ta se svjetlost penjala po kupoli crkve sve do križa na njenome vrhu. To je protumaèeno da æe se kršæanstvo kupati u krvi. Neki znanstvenici danas smatraju da je bila rijeè o efektu koji je izazvala vulkanska erupcija. Podizanje crvene zrake do križa s kojeg je nestala, neki tumaèe i tako da je Duh Sveti napustio katedralu neposredno prije nego što je oskrnavljena.
Legenda kaže da je nakon završetka crkve Ivan Grozni dao oslijepiti graditelja kako ne bi napravio ništa ljepše.
Katedrala svetog Vasilija Blaženika ili jednostavno Sveti Vasilije je prekrasna crkva u Moskvi koju je izmeðu 1550. i 1560. godine dao izgraditi Ivan IV. (bolje znan kao Ivan Grozni) da obilježi svoja osvajanja. Izgradili su je arhitekti Barma i Postnik.
Ime crkve se mijenjalo kroz stoljeæa. Najprije je bila posveæena Uznesenju Djevice Marije u skladu s istoènjaèkom tradicijom.
Katedrala se zapravo sastoji od osam manjih crkava okupljenih oko jedne glavne. Tlocrt crkve Sv. Vasilija u osnovi je križni. Središnja, glavna crkva, omeðena je èetrima osmerokutnim crkvama na glavnoj osi i još èetrima – dvjema èetvreokutnuim i dvjema nepravilnog oblika – na dijagonalama. Toranj glavne graðevine, koji ima oblik šatora, okružen je maštovitim šarolikim kupolama koje su imale izrazito visoke (poput tornjeva) tambure i vrhove u obliku lukovice (Rusi su poèeli koristiti ovaj oblik kupole u 12. stoljeæu, umjesto bizantskih plitkih kupola, jer su ove bolje podnosile težinu snijega koji je veoma èest problem na sjeveru).
Eksterijer, prvobitno bijele boje, obojen je u 17. stoljeæu kad je željezni (pozlaæeni) krov zamijenjen crijepom.
