Grupa Valentino nastala je 1982. godine, a osnovao je gitarista Zijo Rizvanbegoviæ koji je godinama planirao pokretanje takvog sastava. Postupno je skupljao muzièare, a za pevaèem je tragao punih godinu dana, pa je na kraju dao oglas u listu "Osloboðenje". Osnovu grupe, pored Zije, èinili su pevaè Suad Jakirliæ Jaka i basista Emir Èolakoviæ. Prve nastupe imali su kao predgrupa Bijelom dugmetu na koncertima u Bosni. U Beogradu su se prvi put predstavili aprila 1984. godine. Tada su kao gosti nastupili u Domu sindikata na Bajaginom koncertu povodom objavljivanja njegovog debija "Pozitivna geografija".
Tim nastupom oni su promovisali svoj debi "No 1". Na ploèi je kao gost u jednoj pesmi gitaru svirao Goran Bregoviæ. Kao hit godine 1985. izdvojila se pesma "Volim te još" u kojoj je drugi vokal pevala Amila Sulejmanoviæ. Uoèi snimanja ploèe "Valentino II" u grupu dolaze klavijaturista Nikša Bratoš i bubnjar Ademir Voliæ Kufi koji su pre toga bili u sastavu Bonton Baja. Dolaskom Nikše Bratoša dobijaju instrumentalistièko pojaèanje, on na ploèi svira elektriènu akustiènu gitaru, klavijature i saksofon. Sa te ploèe izdvojile su se pesme "Bez tebe" i "Jugoviæi". Produkcijom treæeg albuma bavio se Nikša Bratoš, a na njemu su imali još jedan hit "Oka tvoja dva". U to vreme su veæ uveliko izgradili pop orijentisan stil sa napadnim refrenima i otvorenim koketiranjem sa folk zvukom. Popularnost koju su prvih godina rada stekli, polako je poèela da opada posle treæe ploèe, jer su se vrteli u zatvorenom krugu sopstvenog šablona.
Posle te ploèe došlo je i do osipanja grupe. Nikša Bratoš je prešao u Crvenu jabuku, pevaè Jaka je 1987. godine otišao u JNA a po povratku je prestao da se bavi muzikom i postao asistent na fakultetu. Zamenio ga je Gogo Prusina sa kojim su snimili èetvrti album na kome se našao za Valentino neobièan instrumental "Saksofoni lete u nebo" koji je Zijo komponovao tokom boravka na Tajvanu. U grupu je 1988. godine stigao novi gitarista Zoran Šerbedžija.
Peti album "Ponekad noæu kad grad spava", snimili su 1989. godine uz pomoæ producenta Željka Brodariæa Jape (ex Metak). Sa poèetkom rata, grupa prestaje sa radom i jedino je u muzici ostao Zijo Rizvanbegoviæ. On živi u Nemaèkoj gde je objavio ploèu "Moja kuæa putujuæa" na kojoj je i pesma "Nemam više ofentala duldunga" u kojoj gostuju Hari Varešanoviæ, Saša Lošiæ i Alen Islamoviæ. Na toj ploèi su se našli demo snimci koje je Zijo uradio tokom boravka u Nemaèkoj.
Èlanovi grupe su rasuti po svetu, a u Bosni, taènije zapadnom delu Mostara, jedino je ostao Gogo Prusina koji radi kao muzièki urednik na hrvatskom radiju Herceg Bosna. On povremeno peva po nemaèkim klubovima, a 1996. godine nastupao je na Melodijama Mostara sa pesmom "Tiho tiho" i Cro feštu u Neumu sa "Kad bi ove ruže male".
-----------------
Pozurite piloti, brze letite da me dragoj, pokraj srca sto pre spustite lijepo vrijeme, sunce sija kisa ne pada
Ti dolazis ovamo sa njim ruka je u ruci i ljepsa si no ikada prije lica nam govore tvoje oci traze mene misli su nam iste, znam zasto zalazis u moj dio grada jer nocima, nocima vec cekam sam
Ovaj je grad mali za nas ne zelim tvoj pogled i prezirem glas prekinuo sam veze, navukao zavjese zaboravi moj broj, ostacu svoj
Ljudi pricaju da izgubila si volju al’ nemoj mu se predat’ do kraja bar nam toliko dugujes sjecanja su na tebe tako jaka i imaju moc daj da ispijem jos jednu naiskap jar tako sam ne volim, ne volim noc
-----------------
Pozurite piloti, brze letite da me dragoj, pokraj srca sto pre spustite lijepo vrijeme, sunce sija kisa ne pada
Evo medena došlo vrijeme je; Daj da okusim zadnji put tvoje, Dok nas svjeæe stidljivo otkrivaju, i dok misli u vazdhu pucketaju, i dok kisne kapi luduju, ti znas, ma hajde medu neæu suze.
Kad me više ne bude da ti pjevam, nemoj sreæo plakati; Rijeèi noæu putuju, zbogom ostani...ostani.
Ruže su uz nas sve uvenule, jesen dolazi èuješ korake, kao crveno nebo prije sumraka, kao vjere što putuju sa istoka, ili ptica što leti podno oblaka, ti znaš, ma hajde medu neæu suze.
----------------- "svi ste vi ovde pobednici necega samo sto jos uvek to ne znate"
"if you only know how beautiful you really are then everything would be in it’s place"
Noæima ja proklinjem telefon što me ne budi, danima ja mrzim zvono što ne zvoni. Sanjam te na vratima, koferi u rukama, gracijozan hod, ti ulaziš sa rijeèima...
Volim te još kao prije, mislim na nas kao prije. Volim te još kao prije, mislim na nas kao prije.
Gadne rijeèi si po prvi put govorila, iscjepala slike, poklone i moja pisma. I prije si umjela da nestaneš na dva, tri dana, vraæala si se sa kajanjem na usnama.
Telefon je zazvonio rodila se nova nada, korak dva i ja sam tu, reci dušo šta ti treba? "Èuj stari noæas odlazim iz ovog grada, ne pitaj za mene, jer više nikad neæeš èuti..."
----------------- "svi ste vi ovde pobednici necega samo sto jos uvek to ne znate"
"if you only know how beautiful you really are then everything would be in it’s place"
Dvanest je i noæ je odavno pred vratima Sav pošten svijet u svojim snovima a tebe ovdje ne vidim. Telefon je kod tebe prestao da postoji, Nema te kuæi signal govori Pa dobro gdje li si ti Kažu ljudi stari ne vjeruj, ne ženi koja govori dok smije se, Koja uvijek mjenja svoju stranu ulice Ljubi te i krije oèi prelijepe... ... prelijepe, prelijepe...,
Nema je nema ubit æu se Sve sam, sve izgubio zbog nje
Davno sam do kraja navukao zavjese I soba miriše na duhove Kad sklopim oèi smiju se Svijeæe su na stolu odavno dogorjele Umjesto tebe vino ja grijem golim rukama Grijem golim, rukama..., rukama...,
----------------- "svi ste vi ovde pobednici necega samo sto jos uvek to ne znate"
"if you only know how beautiful you really are then everything would be in it’s place"
Tvoja je boja bila platina, svaki tvoj pogled moj aritam srca. Ja tvoje rijeèi noæu ponavljam, mali ja odoh, al’ mi duša ostala. Ovdje su kiše kao londonske, dane ne vidim sunce negdje drugo. Ti kasno noæu slušaj radio, želja za željom dobro jutro tugo.
Ja Bože ne vidim ni dan ni noæ, samo zovem u pomoæ. dušo ne vidim ni dan ni noæ, ja te zovem u pomoæ. Zovem u pomoæ ni dan ni noæ Zovem u pomoæ ni dan ni noæ Zovem u pomoæ ni dan ni noæ Zovem u pomoæ.
Kad si me jednom davno pitala, kom’ sam posvetio svoje pjesme. A ja se pravio da ne èujem, udatim ženama se pjevati ne smije. Oèi ti venu od one ljubavi, tvoja planeta sva u èetiri zida. Ja nemam kaput gdje da okaèim, moj dom je tamo gdje mi vjetar svira.
----------------- "svi ste vi ovde pobednici necega samo sto jos uvek to ne znate"
"if you only know how beautiful you really are then everything would be in it’s place"
Tesko je noæas dušo ni ljubav nije slatka, i nije više što je bila. Teško je kad mi kažeš i istinu kad slažeš, ni sebi vjerovati neæu.
Teško je noæas dušo ja gledam, a ne vidim, ja slušam a neèujem ime. Ja gorim, a ti sibir, ti kamen a ja gejzir, ja palim, a ti gasiš vatru.
Odlazim da na te nikad ni ne pomislim, za tobom neæu da se okrenem, al’ korak naprjed nazad dva. I neka zemlja gori; Odlazim i veæ od noæas da zaboravim, i sam sobom æu da ostarim, al’ korak naprjed nazad dva.
Teško je noæas dušo ni ljubav nije slatka, i nije više što je bila. Teško je kad mi kažeš i istinu kad slažeš, ni sebi vjerovati neæu.
Teško je noæas dušo što vidim ne razumijem, što mislim ja ne vidim ludo. Al’ znam da tvoja boja od noæas nije moja, ni zastava na pola koplja.
----------------- "svi ste vi ovde pobednici necega samo sto jos uvek to ne znate"
"if you only know how beautiful you really are then everything would be in it’s place"
