Nije najbolje vreme da nosim pred tebe poslednju rec sve ono sto jesam od sutra ti vise necu bit znam te u dusu i znam da ti neces progucati bis bijo san covek za tebe sad san kurvin sin
I ne mozes me vidit ne zelis me cut kad se zapetljan u pricu kad se ne znam izvuc i sta mi sad vredi biti svoj da li premestam zlatno sunce po nebu sad vidim da to i nije to kad nemas sa kime podelitit smeh i nevolju i svi moji punti kad se zbroje sve dode na tvoje
To platit ce neko ni kriv ni duzan kad ruku ti da samo zbog toga sto te na me podseca pred zidine duse ti stavit ces strazu od sumnje i straha da se nikad vise ovakva ljubav ne ponavlja
Nikad vise
Dve duse Previse sam gresan da bi bistrom vodom ruke umio da sakrio bih lice pred tvojim okom sto me bodrilo
i mislit cu na tebe onda kad mi svane sudnji dan i mislit cu na ljubav koje nikad nisam bio dostojan nisam bio dostojan ...
ni ove dvije duse sto nam je Bog povjerio, povjerio mjesto da se ljube ja sam i to iznevjerio
i izdao sam te i izdala si me i bolje nismo mi zasluzili ni ove dvije duse sto nam je Bog povjerio
i koliko sam blesav toliko sam spreman gubiti nauci se od mene to sto nikad ne smijes postati
jer previse sam gresan i onda kad mi svane sudnji dan ja mislit cu na ljubav koje nikad nisam bio dostojan nisam bio dostojan...
Mozda i dogodi se cudo i onda uspijem presutjeti teske rijeci i sve grubo sve sto ljudi govore kad se vise ne vole mozda se i jednom rodi nada
I onda uspijem ti priznati da si najbolja do sada da sa tobom nijedna ne moze se mjeriti nema pravila ne tu nema pameti kad nastupi tisina mi smo dvoje ljudi sto se ne mogu razumjeti
I cinim pravu stvar ne spominjem te ja jezik pregrizem da ne bih opsovao da ne bih opsovao ovaj zivot sto ga dijelim na pola i kada pozelim te ja jezik pregrizem da ne bih opsovao da ne bih opsovao ovaj zivot sto ga dijelim na pola
Sto je moje, sto je tvoje ja tako ne mogu razmisljati sve smo gradili u dvoje i sve iz temelja sad cemo podijeliti kome noc, a kome dan ne, tu nema pameti kad nastupi tisina mi smo dvoje ljudi sto se ne mogu razumjeti
Zavedi me osmijehom kao zlatnim strunama i kad bez rijeci budem ostao to nazovi pobjedom, to nazovi kako znas
Zavedi me rijecima i ja cu budna sanjati i poslije tako dugo trazenja sad znam da to si ti
Bit cu samo tvoja moja radost i moj smijeh sad znam da ima Boga cim za me dosla si na svijet
Zavedi me osmijehom kao zlatnim strunama i kad bez rijeci budem ostala to nazovi pobjedom, to nazovi kako znas
Zavedi me rijecima i ja cu budan sanjati i poslije tako dugo trazenja sad znam da to si ti
Budi samo moja moja nada, dobra vijest sad znam da ima Boga cim za me dos’o si na svijet
Bit cu samo tvoja moja radost i moj smijeh sad znam da ima Boga cim za me dos’o si na svijet cim za me dosla si na svijet cim za te dosla sam na svijet
Budi samo moja moja nada, dobra vijest sad znam da ima Boga cim za me dosla si na svijet cim za te dosla sam na svijet
Zavedi me osmijehom.........
----------------- ...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja...
Noc bez zvijezda, gradovi bez imena i moja sjecanja tragovi kocenja na cestama sto vode do neba a bio sam na kraju svijeta sam bez tebe korak do dna sam protiv svih na kraju vremena a gdje si ostala ti
Zlatne godine i duge sjene pomoli se za nase vrijeme jednu svijecu ljubavi zapali za mene
Hladna kisa moje noci umiva tvojim suzama nije zivot posuo sa ruzama sva moja sjecanja a bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti
----------------- ...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja...
Ljubav ce znati da mi jednoga dana stavi pod nos i da mi u glavu vrati sve sto propustio sam s njom radim na tome da se ludilo moje ne istrci van pa da se brukam pred njome kad mogu spasit’ sto se spasit da ja ne odustajem, ne odustajem
Io vado avanti perche l’amore vero non muore mai noi mai staremo distanti e questa ferita si chiudera’ io non rinuncio a lei non smetto, no, la vorrei qui non rinuncio a lei io voglio lei, la voglio qui
Ja ne odustajem jedino s njom sebe vidim ja ne odustajem od one za koju zivim ne, ne odustajem
Lei e’ da vero tutto quello che ho lei e’la sola che io voglio e che sempre vorrei adesso e sempre l’amore resiste non vivo senza di lei
I ne smijem stati noi mai saremo distanti
Io non rinuncio a lei perche io non, non vivo cosi io non rinuncio a lei, lei tornera’, l’asspeto qui io non rinuncio a lei
Za koju zivim ne odustajem
Non rinuncio a lei, l’asspetto qui non rinuncio a lei
Ne odustajem ja ne odustajem
----------------- Od misli sve potice,i dobro i zlo .
Pod njegove plahte kako si to zalutala neki ljudi ne smiju se sresti ne postoji slamka da bi se za nju držala dok mu nosiš nenadane vijesti
Ljudi se kvare, valjda si to nauèila ni on nije kakav ti se èini potonulu laðu sakrit æeš ispod jezika usidrena tajna u tišini ...
... ti ne vidiš nikoga na koga bi sad raèunala, bar jednog kojeg vridilo bi sresti ...
Šta on ima sa ditetom u tebi da se stidi, da ga skriva kad zavolio ga ne bi šta on ima s ditetom u tebi šta ti vridi da ga prizna kad zavolio ga ne bi ...
Upoznat æeš slobodu kao vijest iz novine i sve što ljudi èine u njeno ime, a protiv nje pobrkani lonci èine svijet, kume moj držim glavu iznad mutne vode predugo
I što se penjem više, dalje ove grane sve su tanje podamnom i èak po cijenu ako padnem stiæi æu tamo kad mi nebo bude dom
Podivljali ljudi krèe put barutom i s tom neslobodom u sebi sve što èine je slièno njoj...
----------------- Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavièluk. A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a æutanje neznanje.
Previše sam grešan da bih bistrom vodom ruke umio da sakrio bih lice pred tvojim okom što me bodrilo i mislit æu na tebe onda kad mi svane sudnji dan a mislit æu na ljubav koje nikad nisam bio dostojan
Nisam bio dostojan ni ove dvije duše što nam je Bog povjerio, povjerio mjesto da se ljube ja sam i to iznevjerio
I izdao sam te i izdala si me i bolje nismo ni zaslužili ni ove dvije duše što nam je Bog povjerio
I koliko sam blesav, toliko sam spreman gubiti nauèi se od mene to što nikad ne smiješ postati jer previše sam grešan i onda kad mi svane sudnji dan ja mislit æu na ljubav koje nikad nisam bio dostojan
----------------- Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavièluk. A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a æutanje neznanje.
Povedi me tamo na vrata moje sestre nasloni me leðima na zid oèi su naše usamljene zvijezde stavljam dlanove na njih
I opet sam dijete opet idem u duboko tu gdje ne vidi se dno i èežnja je moja dokle seže oko dok se pozdravljam sa njom
Dušom prolaze tihe jeseni draga proljeæa zlatnih boja blagoslovi me i dozvoli mi da se oprosti duša moja
Dozvoli mi
Èežnja je moja s’ ove strane ceste pod jastukom ostavljeni zvuk i neka joj jutro nešto dobroga donese kada ne bude me tu
Da se oprosti duša moja
Dozvoli mi
----------------- Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nežnost kukavièluk. A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a æutanje neznanje.
Nemate dovoljno prava da odgovorite na ovom forumu.
...od Vardara moja raja, do Triglava nema kraja... 
