| 
  | 
	| Oldalak : Elõzõ  1  . . .  3  4  5  [6]  7  8  9  . . .  13  Következõ |  
    | Neuhvatljiva | #1 |  
    | Posts: 236 
 
 12. Jú 2005. 14:26:56
 | Balasevic........ 
 ".....Mogla si mi bas i reci neke reci nagle...
 Oci su mi, znas , pune one iste magle...
 ...Sad u meni tuga koren pusta...."
 
 
 "Lomis mi srce ko bagremov prut, onako usput...
 Al ja crtam svoje krugove i prastam stare dugove......
 Znam, mozda se varam?
 Al’ sto da se staram o tom?....."
 
 "...Cujes tisinu, taj zvuk?
 Prolazi vreme.....
 Zuji i preti kroz noc, Drhti kako kobra.....
 Nemoj da nacinjes sad neke ozbiljne teme....
 Dodji i skupi se tu i budi dobra............."
 
 
 
 ....Ponekad tragam i ja za zlatnim runom...
 Mozda cu sanjati dim, vatru, celik?
 Al’ nisi ti kriva za to, mna volim te puno.....
 Ajde, sad daj mi pred san jedan poljubac veliki......"............
 |  |  |  
    | Marijeta | #72 |  
    |  Posts: 285
 
 
 14. Feb 2008. 19:03:52
 | 
 Na Bogojavljensku Noc...
 Olba se dotace, lome se pogace, a venci smokava i mali zlatni praporci se pokace
 U prednjoj sobi mog bace...
 Cudo je navike moc...
 Kao pod zastavom, drustvo se sastalo, pod istom ikonom za dugim svapskim astalom
 Sto pamti svadbe i dace...
 Uglavnom gostujem kod kuce, al moju narav pamte tu...
 Brbljaju svasta pred svanuce...
 Al cak ni pripiti, ni da pomenu nju...
 
 Na Bogojavljensku Noc...
 Pobozne pesmice, svece i kresnice, i uvek metu odvec onih glupih grozdjica u cesnice...
 Al to je tako, i amin...
 Strasna je proslosti moc...
 Prate me duhovi, ko gladni vukovi...
 A moje vreme tinja kao stari trupac bukovi...
 Jos jutros gurnut u kamin...
 Ruza je pupila na mrazu...
 I, sto bi rekao moj kum: vuce te djavo na tu stazu,
 A ispred sebe imas dobri stari izlizani drum...
 
 Nikad ne pricaju o njoj... A ja se ne raspitkivam...
 Ukrstim politru i noc... I na taj krst se, tu i tamo, prikivam...
 Vec me i Dunav pretice... Moja me senka spotice...
 Al nista mi se ne tice... I malo sta me pomera i dotice...
 Sem, katkad, Nje...
 
 Na Bogojavljensku Noc...
 Vasar starudija...
 Banda sa studija...
 Profesor ruskog, Sveros, Doktor, Paor i Opstinski Sudija...
 I svi smo na "Pomo’z Boze"...
 Silna je ljubavi moc...
 U jutra besana jos dodje nezvana, i kao provalnik mi pretura po mislima i pesmama...
 Al to je sve sto mi moze...
 
 
 -----------------
 "Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju ono što je najbolje,
 veæ oni koji najbolje iskoriste ono što imaju."
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #73 |  
    |  Posts: 436
 
  
 24. Feb 2008. 09:39:21
 | 
 "Preslušao sam «sekretaricu», tri zadnje poruke bile su bez reèi, no, neke glasove i ne moram èuti da bi ih prepoznao...
 Laku noæ, Ti Mala Breskvo, kako si samo mogla da pomisliš da te neæu otkriti po naèinu na koji zadržavaš dah?
 Mirno spavaj, moja mila, sanjaj da si perce na krilu galeba skitnice kog praskozorje zatièe nadomak obala Biševa...
 Ja sam inaèe sasvim OK, ako si to htela da saznaš!?..."
 
 Djordje Balasevic, "Jedan od onih zivota"
 
 -----------------
 Mirno koraèam i nosim oklagiju sa sobom...
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #74 |  
    |  Posts: 436
 
  
 24. Feb 2008. 09:42:27
 | 
 No, bilo kako bilo, Ona je suvlasnik moje sudbine...
 Kupivši me za par osmeha na pijaci Robova Pomirenosti povela me je u svoju osamljenu palatu obraslu bršljanima mašte, dobro znajuæi da æu i ako me oslobodi nositi njen žig, da æu se ubuduæe i raðati s njim, kao s neobiènim mladežom na mišici...
 
 Rešila je ovaj rebus od mog života prosto, poput kafanske zagonetke sa šibicama u kojoj pomeranjem jednog jedinog drvceta promeniš smisao svega, i onako u prolazu, kao da traži prašinu na polici vitrine , izdrobila je pod pristima deliæ natrule cirkuske mreže nad kojom sam tako nepromišljeno hodao po žici, i istog tog trena postao sam svestan nad kakvim sam bezdanom, i pod kakvim sam bezdanom, i kakav to bezdan nosim u sebi...
 "Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mesto."
 __________________
 
 -----------------
 Mirno koraèam i nosim oklagiju sa sobom...
 |  |  |  
    | Neuhvatljiva | #75 |  
    |  Posts: 436
 
  
 24. Feb 2008. 09:46:56
 | 
 "Svanuo je, dakle, konaèno i jedan dan koji bi se mogao fotografisati bez blica...
 Na nebu se ukazalo izlizano mesto kroz koje je sunce viruckalo kao koleno iz ofucanih farmerica, cipele su trèkarale ispred mene kao koker napokon izveden u šetnju, i prolazeæi kraj automobila uvreðeno sam okrenuo glavu od tog samouverenog posesivca koji me danima odvaja od društva...
 Ne, pokretna mišolovko, danas me neæeš uloviti...
 Danas æu, bogme, nekoga i sresti...
 Možda veæ iza ugla naletim na jednu buckastu...
 Zbunjenu...
 Sa dioptrijom...
 Na jednu koja klima...
 Trepæe kao gejša...
 Èeka da joj pridržiš kaput...
 Da...
 Možda mi se veæ na prvom pešaèkom prelazu zacrveni jedna Obièna...
 Stidljiva...
 Krotka...
 Jedna sa tašnom punom namirisanih stvarèica...
 Koja sve poveruje...
 Kao lenger ostaje tamo gde je spustiš...
 I koja ne može ni da se preruši u Anamariu...
 Nikako...
 Ni za najluði maskembal..."
 
 Djordje Balasevic - "Jedan od onih zivota"
 
 -----------------
 Mirno koraèam i nosim oklagiju sa sobom...
 |  |  |  
    | loveisintheair | #76 |  
    |  Posts: 2104
 
   
 27. Feb 2008. 01:19:18
 | 
 Djordje Balaševiæ - Slabo divanim hrvatski
 
 
 Slabo divanim hrvatski, dve tri rijeci, a i to s’ greskom.
 Tecno govorim rukama i perfektno se sluzim smeskom.
 Ali hrvatski ne umem, daj, nauci me, kruha ti!
 Nisam mog’o da pomislim da c’e se stvar zakuhaati.
 
 Tvoje oci mastiljave, crne zrele visnje spanske,
 tvoje usne sladunjave, kao rizling od berbe lanske,
 suva trava sva suskava, kao sipon na nevesti,
 ali dzabe pripovedam kada ne umem prevesti.
 
 Ma, ’di ces naci boljeg momka za te pare?
 Ne budi smesna draga ti,
 mozes do veka tragati,
 al’ neces naci nikog, tako mi gitare,
 ko ce te vise voleti
 i ko ce lepse lagati.
 
 Slabo poznajem Varazdin, ali stignem do tvoje kuce.
 Tiho zazveckam sibicom, sve se ponadam: mozda cuces.
 Ali pendzeri miruju, a te firange cipkane
 samo vatru potpiruju tvojom rukicom pipkane.
 
 Ma ’di ces naci boljeg momka za te novce?
 Da ste mi sretni on i ti,
 ja cu se o’ma’ skloniti,
 al’ me na svilen gajtan vezi kao zvonce
 i samo cimni kad pozelis
 - ja cu ti zazvoniti.
 
 Slabo divanim hrvatski, dve tri rijeci, a i to mani.
 Ucio sam iz citanke, al’ sam ost’o na osmoj strani.
 Babe su me zacarale perom iz krila selice,
 ali ti ces me resiti moja medena ’celice.
 
 Sad treba prevesti ovo
 
 Mjesec se sakrio iza oblaka ,
 zasad znam, samo dvije zvijezde su na nebu,
 kao tvoje oci,
 kao biser rose...
 na cvijetu sto se zove
 kako se zove djurdjevak na hrvatskom ?
 Djuuurdjevak ?
 Onda dobro, onda to.
     
 -----------------
 You gotta be rich to get this bitch
   |  |  |  
    | AuRoRa1981 | #77 |  
    |  Posts: 5
 
 
 05. Má 2008. 21:29:17
 | ostaje mi to sto se volimo 
 moj drug iz detinjstva zivi sretno na selu ko u ruskom romanu,tacno tako,ima zenu i sina ima podrum pun vina i sve mu je ravno u poslednje vreme ja ga vidjam sve redje samo onda uglavnom kad nesto slavi,on se ne ljuti zbog tog’ pruzi ruku i kaze nisi bio odavno,i secamo se dana kad smo jos bili divlji ko jeleni hitri i sto smo blizi istini i tuzi to smo blizi sledecoj litri.pitam ga dal’ zna da si otisla,da si otisla,ma nije strasno kaze on,imala je drugog to znas,pitam ga dal’ zna da se volimo,da se jos volimo,ma bas si smesan kaze on ponekad si klinac bas.ostaje mi to sto se volimo,sto se volimo dal’ zbog vina kaze on al’ ovo smesno postaje...
 |  |  |  
    | Desire_first | #78 |  
    | Posts: 287 
 
 19. Má 2008. 23:04:49
 | Lepa Protina kci 
 Jos sam bio sasvim mlad
 (neke barske tice sam lovio tad),
 Kad je dosla da se kupa
 Lepa protina kci...
 
 Nije znala gde sam ja,
 da je gledam, krisom, kroz trsku i sas,
 Preko reke noc je pala
 Kao plast...
 
 Mesec tinja nad vrbakom,
 Srebri nebo zvezda roj...
 I kapi vode, kao biseri,
 Koji blistaju svuda po njoj...
 
 O, srce ludo, ludi sni...
 (Vec se moji drugovi momcili svi),
 Ja sam hteo samo jednu-
 Lepu protinu kci...
 
 Cudnom pesmom zvoni drum...
 Te su zime svatovi dosli po nju,
 Izdaleka, neki svet
 Za mene tudj...
 
 Bas sam prosao sokakom,
 Padao je prvi sneg...
 I jos ponekad zazvone praporci,
 Stoje odnose...Ko zna gde?
 
 Da se zenim Imam kad.
 (Ja sam, eto, ostao momak do sad),
 Nikad vise nisam sreo
 Lepu protinu kci...
 
 Jedan zivot, miran, tih...
 Nekad bacim kartu il* napisem stih...
 Stvari teku, ja se drzim
 Izvan njih...
 
 I ljubim dobre, ljubim lake,
 Neke prave, a neke ne.
 I sve su vile, sve su kraljice...
 I sve su nevazne naspram nje...
 |  |  |  
    | Millan | #79 |  
    | Posts: 33 
 
 23. Má 2008. 15:46:16
 | O G NJ E N A 
 Mesec je mlad zaljuljao grad
 Na lahoru mrak prosušio lak
 Po baštama su prve Noæne Frajle nikle
 Veèeras dodaj malo kremena u štikle
 I odigraj cool... Potpuno cool
 
 Obrati pažnju na bas... U ritmu je spas
 I kad naðeš svoj gruv i na kiši si suv
 Naèini svaki korak ovom istom strašæu
 I pregaziæeš more na tom hodoèašæu
 Ako ostaneš cool... Sasvim cool
 
 Sve ima svoje... I vatra i led
 U kap se spoje... I èemer i med
 Sve ima svoje... Vrlina i greh
 Tuge postoje da bi prizvale smeh
 
 Malecka... Ponoæ zvecka
 A tvoja bajka i dalje sja
 Malecka... Suza pecka
 Al’ šta bi s gunðalom ko ja?
 Ti samo odigraj cool
 
 Noæ je ko neki druid smuækala fluid
 I vazduh sladunja k’o mošorinska dunja
 U tebi noæas uzbuðeno srndaæ dršæe
 Nemir èerge koja stigne na raskršæe
 Odradi to cool... Strogo cool
 
 Sve ima svoje... Kad mrzne i vri
 Kad menja boje... Kad vene i zri
 Sve ima svoje... Poèetak i kraj
 Tame postoje da bi prizvale sjaj
 
 |  |  |  
    | Millan | #80 |  
    | Posts: 33 
 
 23. Má 2008. 15:47:38
 | LJ U D M I L A 
 Spalio je juli seno
 A Tisa nezapamæeno opala
 I otkrila sprud kraj šlepa
 Ko stvoren za njena lepa stopala
 Stari joj je bio laðar
 Polu Rumun, polu Maðar, besni ker
 Prema meni nikad zao
 Nekako je znao da mu volim kæer
 
 Bodom sitnim kao prezla
 Moje ime je izvezla stidljivo,
 Plavim koncem na gaæice i pod karner spavaæice
 Jedva vidljivo
 Skrila èamac mlada trska
 Koju možeš sa dva prsta poviti
 Molila se Bogu Suše
 Da što duže ne da im otploviti
 
 Tu noæ je Tisa nadošla
 A na njoj nošnja raskošna
 Samo sandalice, prstenèiæ
 I u kosi venèiæ od ivanjskog cveæa
 Pa ipak, nije nesreæa što me se ona ne seæa
 Ma kakvi, nesreæa je što se ja nje seæam
 
 Nastavila voda rasti
 Nije htela naglas kasti, a znala je
 Drugo jutro sve po starom
 Al’ nikad da slaðe garov zalaje
 Zaklela me da je èekam
 Da æe me se cela veka seæati
 Na promaji žar malakše...
 Ima l’ ista lakše neg’ obeæati?
 
 Noæ kad je Tisa nadošla...
 Na njoj nošnja raskošna
 Samo sandalice, prstenèiæ
 I u kosi venèiæ od ivanjskog cveæa
 Nije nesreæa što me se ona ne seæa
 Ma kakvi, nesreæa je što se ja nje seæam
 
 |  |  |  
    | Millan | #81 |  
    | Posts: 33 
 
 23. Má 2008. 15:48:25
 | B R A N I S L A V A 
 U prvi suton jesen je napala na kej
 Park se šepurio u žutom k’o stari ušminkani gej
 Na uglu Glavne i Dunavske u moj je prostor kroèila
 Titrava, poput sveæe slavske... Senka sa njenim oèima
 
 Bila je cvetak... No, to je juèerašnja vest
 Svi smo mi Gospodari Sveta tu negde s dvadeset i šest
 Naš grad je bio njen lièni atelje
 Veliki film se snimao
 Bila je jedna od tri želje koje sam ikad imao
 
 Za druge je smišljala slatke kolekcije...
 Više ukrase... u bojama nežnim i toplim
 Za sebe žaketiæe od nekih grubih štofova
 Nisu vredele lekcije...
 Navukla se... na pilule i Dženis Džoplin
 I prve paketiæe od onih Propalih Grofova
 A prièu je moju slušala skeptièno
 Za nju je, naravno, to bilo totalno falš i patetièno
 Banalne strasi... Ljubav, ljubomora, èežnja i bol i tom slièno
 Užas... Patetièno
 
 U prvi suton odjednom je zahladilo
 Davno sam nuèuo da je "na žutom"... Nije me iznenadilo
 Do gala revije smo, eto, napokon stigli...
 Dame i gospodo, ofucana kolekcija za strašila
 Na koncu prièa vodi igli... E, lutko... Super si model sašila
 
 Ja sam pred život istupio naježen... I razdrljen
 K’o pred streljaèki vod u zoru
 I strah me... Nepromenjen... Dok metak putuje
 Al’ sa sudbom se natežem... Onako zagrljen
 K’o dve pijane lude na šoru
 Znam, kaljavo ordenje na mom kaputu je...
 
 Prièaj mi malo o patetici
 Tvoji su sveci za mene tek ubogi mali heretici?
 Prièaj mi malo... Ili nemoj?
 
 |  |  |  
    | Millan | #82 |  
    | Posts: 33 
 
 23. Má 2008. 15:49:30
 | J U L I J A 
 Tamburu mi prod’o Cigan
 Slatkoreèiv i prefrigan
 Èukununuk prosjaka i begova
 Omakne se prst na struni
 Nesretna me pesma zbuni
 Ne znam dal’ je moja ili njegova?
 Nek me spali grom ko senjak ako ima šta za èim bi žalio
 Proklet da je obešenjak... Tugu mi je s tamburom uvalio...
 
 Darov’o mi knjigu rabin
 Ubojitu k’o karabin
 Ako umeš laž od laži probrati
 Al’ veæ odavno ne znam više dal’ je èitam il’ je pišem,
 Ja zaustim a mudrac se obrati?
 U mastiku suza kane
 Muti èašu... Pa i dane zamuti
 Ja sam sebe manji komad...
 Veæi deo èini Nomad
 A taj èudak nešto bunca...
 Njemu nikad dosta sunca
 
 Jablani tuže jalovi... I dok ih slušam
 Uvek me hvata ritam jata... žal za jugom
 Prolaze nebom ždralovi... I ova duša
 I noæas ore tamo gore... Za tim plugom
 
 Ukrao mi ljubav lopov
 Sin doktorov unuk popov
 Odveo je u Zemlju Bez Snegova
 U snove mi bosa bane...
 Pripretim joj da zastane
 Dal’ je u snu moja ili njegova?
 I tako... Krckam dane k’o orase
 Sta zagorèi ne mora se zagristi
 Sejem svet kroz sitno sito... Tražim nešto naroèito
 Pokajnika i begunca... Nekog s one strane sunca
 
 Jablani tuže jalovi... I dok ih slušam
 Uvek me hvata ritam jata... žal za jugom
 Prolaze nebom ždralovi... I ova duša
 I noæas ore tamo gore... Za tim plugom
 
 |  |  |  
    | Millan | #83 |  
    | Posts: 33 
 
 23. Má 2008. 15:50:11
 | A N I T A 
 Dal’ se bar ponekad seti?
 Plašim se da ne...
 Prosto... Ko u opereti... Sklopilo se sve:
 Violinist, tužni pajac, lepa žena i tokajac,
 A kulise... Zavejani grad...
 Vodila me kud je htela, Dobar sam ja gost
 Verešmarti, Citadela, i Lanèani most
 Zavejani Trg Heroja... Gde poželeh da je moja,
 I da uvek bude kao tad.
 
 Zvonio je cimbal neku tužnu staru stvar
 Molila me da joj pišem jednom bar
 Zateklo je jutro snežno same zvezde dve
 Ljubila me nežno, k’o nijedna pre.
 
 Pogledom sam posle dugo pratio njen trag,
 Zavejanom ulicom Sent Haromsag.
 Plašila me slutnja neka,
 Znao sam od pre
 Sve izgleda izdaleka drukèije.
 
 Srce malo jaèe bije kad se setim nje
 A Listove rapsodije bude stare sne.
 Eh, da mi znati gde je,
 Dal’ se seti kada veje,
 Il’ u inat drugog ljubi tad?
 
 Zvonio je cimbal neku tužnu staru stvar
 Molila me da joj pišem jednom bar
 Zateklo je jutro snežno same zvezde dve
 Ljubila me nežno, k’o nijedna pre
 
 |  |  |  
    | Millan | #84 |  
    | Posts: 33 
 
 23. Má 2008. 15:51:36
 | N E V E N A 
 Sale Nað je umro u snu...
 Dan se taman zasiveo...
 I ne znam šta je sumnjivo tu...
 Jer u snu je i živeo...
 Kažu da je slutio kraj...
 Tobož, nije navio sat...
 Pa sad, znao je da gubi taj rat...
 Neko ružno sanja, nekom su košmari svitanja
 
 Sveštenik je gunðao psalm...
 Ko za kaznu nauèen stih...
 Pred kapelom nobles i šljam...
 Iz istog puka Poraženih...
 Sreæom, nije imao šta...
 Pošto ne bi imao kom...
 Arèio je život po svom...
 Testament? Tek skica na kutijici šibica
 
 Strpljivi prsti neminovnosti razlažu uvod pesme koju dobro znam
 I ako još išta ima da se oprosti i to ti noæas opraštam
 Huèi okean neizbežnosti... Pritislo nebo laki til tavanice
 Al’ to se leèi s dve-tri kapi nežnosti u vinu iz Ravanice
 
 Sale Nað je umro u snu...
 Slutim da je snivao Srem?
 Onaj bunar studen pri dnu...
 I šarom loze zasenèen trem...
 Slutim da je snivao Nju...
 Èije ime sam gospod zna?
 I da se u jeèmu tog sna jednostavno zbilo to što ga je i ubilo?
 
 Strpljivi prsti neminovnosti razlažu uvod pesme koju dobro znam
 I ako još išta ima da se oprosti i to ti noæas opraštam
 Huèi okean neizbežnosti... Pritislo nebo laki til tavanice
 Al’ to se leèi s dve-tri kapi nežnosti u vinu iz Ravanice
 
 |  |  |  
    | Millan | #85 |  
    | Posts: 33 
 
 23. Má 2008. 15:52:25
 | E L E O N O R A 
 Na bogojavljensku noæ...
 Peku se kesteni, lome se pogaèe, a venac smokava i praporci se pokaèe
 U prednjoj sobi moga baæe... To je veæ navike moæ
 Bez slova poziva, društvo se sastalo pod istom ikonom,
 Za crnim švapskim astalom što pamti svadbe i daæe
 Redak sam gost u starom kraju...
 Al’ znam šta misle, i u snu
 I oni mene kanda znaju... Jer èak ni pripiti ni da mi pomenu nju
 Èudna je zverèica strast...
 Od one ljubavi, zbog glupe svaðice...
 U buri æutanja potonule su laðice
 I minus na kraju salda?
 Dal’ grom odabira hrast?
 Ili se to pak hrsat munjama nametne?
 Za to baš nemam reèi bog zna kako pametne...
 To je ta sudbina, valjda?
 Bila je moja zlatna šansa... A tek sam naèeo svoj krug
 Moj mali Sanèo Pansa... Moja ljubavnica...
 Saborac... I moj najbolji drug...
 Oni ne prièaju o njoj... A ja se ne raspitkivam
 Ukrstim politru i noæ... I tu i tamo na taj krst se prikivam
 Veæ me i Dunav pretièe... Moja me senka spotièe
 Al’ ništa mi se ne tièe... I malo šta me pomera i dotièe
 Sem, možda, nje?
 Kad ðavo precepi špil...
 Sve krene naopaka, svale se vanglice, zadrema kum,
 I nešto nisu ove "london štanglice"
 Ko kadgod, u doba slavna?
 Pogrešno uklopljen stil...
 Kinesko posuðe, salvete heklane,
 Model iz izloga a cipele od preklane
 No, rizling sve to poravna
 Veæ me Dunav pretièe... Veæ me senka spotièe
 Ništa me se ne tièe... Ništa me se ne dotièe
 
 
 
 
 |  |  |  | Oldalak : Elõzõ  1  . . .  3  4  5  [6]  7  8  9  . . .  13  Következõ |  |  You haven`t enough privilegies to reply in this forum.
 
 
 |