Pagine : [1] 2 3 Prossimo |
Janna__
|
#1
|
Commenti: 915
09. Giu 2009. 10:51:03
|
Jovan Ducic
Jovan Ducic rodjen je 1872.godine. Odrastao je u Trebinju i Mostaru. Diplomatsku karijeru zapoèeo je 1907. i ostatak života proveo je u Carigradu, Sofiji, Rimu, Atini, Madridu, Kairu, Bukureštu... Umro je u Americi 7. aprila 1943. godine. Život u tudjiini budio mu je nostalgiju za zavièajem koja se odražava i u njegovim pesmama. 2000. godine, pesnikovi posmrtni ostaci su, po njegovoj želji, preneseni u Trebinje.
|
|
Janna__
|
#2
|
Commenti: 915
09. Giu 2009. 10:52:52
|
********
Susret
Èekasmo se dugo, a kad smo se sreli Dala si mi ruku i pošla si sa mnom. I iduæi stazom nejasnom i tamnom, Iskali smo sunca i sreæe smo hteli. Oboje smo strašno verovali tada Da se besmo našli. I mi nismo znali Koliko smo bili umorni i pali Od sumnja i davno preživljenih jada...
I zanavek kad se rastadosmo, i tako Stežuæ svoje srce rukama obema Otišla si plaèna, zamrzla i nema K’o što beše došla, tužno i polako
***********
|
|
Janna__
|
#3
|
Commenti: 915
10. Giu 2009. 08:51:50
|
********
Ljubavna pesma
Ti si moj trenutak i moj san i sjajna moja reè u šumu i samo si lepota koliko si tajna i samo istina koliko si žudnja.
Ostaj nedostižna, nema i daleka jer je san o sreæi više nego sreæa. Budi bespovratna, kao mladost. Neka tvoja sen i eho budu sve sto seæa.
Srce ima povest u suzi što leva, u velikom bolu ljubav svoju metu. Istina je samo što duša prosneva. Poljubac je susret najlepši na svetu.
Od mog prividjenja ti si cela tkana, tvoj plašt sunèani od mog sna ispreden. Ti beše misao moja oèarana, simbol svih taština, porazan i leden.
A ti ne postojiš, nit’ si postojala. Rodjena u mojoj tišini i èami, na Suncu mog srca ti si samo sjala jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.
*********
|
|
Jelena_56
|
#4
|
Commenti: 20
10. Giu 2009. 16:35:02
|
Moja ljubav
Sva je moja ljubav ispunjena s tobom, Kao tamna gora studenom tišinom; Kao morsko bezdno neprovidnom tminom; Kao veèni pokret nevidljivim dobom.
I tako beskrajna, i silna, i kobna, Teèeš mojom krvlju. Žena ili mašta? Ali tvoga daha prepuno je svašta, Svugde si prisutna, svemu istodobna.
Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom, Raðaš se u meni kao sunce noæi, I u mome telu drhtiš u samoæi, Raspaljena ognjem ili smrzla tugom.
Na tvom tamnom moru lepote i kobi, Celo moje biæe to je trepet sene; O ljubljena ženo silnija od mene - Ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.
Kao mraèna tajna ležiš u dnu mene, I moj glas je eho tvog æutanja.Ja te Ni ne vidim gde si, a sve druge sate Od tebe su moje oèi zasenjene.
|
|
Jelena_56
|
#5
|
Commenti: 20
10. Giu 2009. 16:36:51
|
Izmirenje
kada te život bolno razoèara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi.
Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stardanja i mena: Èuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena.
Pa æeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što oseæamo!
|
|
crvenaruza
|
#6
|
Commenti: 304
13. Giu 2009. 10:09:49
|
Refren
Znadem za nijeme sutone kad sav sum zemlje nestane gdje srce za cas prestane a dusa zauvijek utone.
Znadem za noci zvjezdane gdje se sva svjetlost prolije da dusu tuga dolije pokaze bola bezdane.
Znadem ljubav kad se useli u srca sjajne palace pa tuzna pjesma rasplace radosna pjesma ucveli.
Znadem za case camotne jeseni gorke,zgruzene sve stvari stoje zdruzene samo su duse samotne.
|
|
Janna__
|
#7
|
Commenti: 915
19. Giu 2009. 13:34:45
|
********
De profundis
Ti utehu èekaš. Ne, utehe nema: Što utehom zovu, zovi zaboravom; Jad istinski dubok nikad ne zadrema. Rastrzana tako meðu snom i javom, Gledajuæi kako nepomièno bdije Taj Anðeo Stradanja nad tužnom ti glavom. Ti želiš i èekaš. I ne znaš da nije Ni sad ispijena ta èemerna èaša, I svirepi otrov jedne ironije; I da æe nas veèno strasna prošlost naša U nemirne noæi da trgne i seti, Kao zveket lanca starog robijaša. Surovi æe dani doæi i uzeti Svaki po svoj deo od srca što bunca, Što želi, što moli; a ti æeš se peti; Peti neprekidno, do kobnog vrhunca, Golom stopom, bleda, smrzla, jadno dete Pružajuæi ruke i vapijuæ: Sunca I tako ti dani bez sreæe i mete, Odnoseæ svoj deo stradanja i suza, Kao gavrani æe kraj nas da prolete, I ne pokidavši ni jednu od uža Što nas vežu i sad za prošlost, što stoji, Za nama i gleda na nas ko Meduza. Hajdmo, o Muzo Amo milu ruku, Mladosti moje to uzglavlje meko Dugo nam ima do u tihu luku, Ostrvo mira i sad je daleko. Katarke stoje gordo na toj vodi Što znaèi život... Mi hitamo žurno; Nejasno nebo nad nama se svodi, Pod nama more nemirno i burno. I zaman hita naše slabo oko Kule tog mora da pozna i spazi; Istina mora da leži duboko - Mi nad njom gremo po neznanoj stazi. Pitanja naša šum nejasni sreta, I žudnom duhu odgovara nije; Gde je poèetak? Gde li èudna meta? U neprovidnim maglama se krije. Brod mnogi ovud minu s mnogo muke, Istine blago tražeæ u dubini; I ne spaziše svetiljke iz luke - A gle po vodi razvalina njini... Ne s teškom kotvom ne srljaj duboko, Ranjeno srce drukèije nam zbori Niti u pustoš pustaj žudno oko, Da te nespokoj za saznanjem mori. Spokojan pogled po površju baci, Sladosnog mira tu æeš samo steæi. - O, Muzo, tuda samo trepte zraci, I val se pjeni slatko žuboreæi. I snivaj samo Biæe manje suza I više svjetlih i spokojnih noci... Svikni na odmor pod teretom uža Istina jedna i sama æe doæi Zovi se ljubav I nas samo pjevaj, I našu mladost bezbrižno i tio: U jednom srcu cio svemir ima, U jednoj suzi ima život cio Ne pitaj nikad: zvuke naših dana Hoce li vjetri da raznesu šumom, Ko bjeli behar sa procvalih grana, Il cvjeæe nekad nad našijem humom; Il æe da žive... Niti pitaj, mlada, Da li se rodi odjek tvome glasu, I da l ga naše gluho doba sada Vjencima svojim il kamenjem zasu, - Budi ko ptica sa sjevernih mora, Stanovnik magle i ostrva leda, Što pjeva žudno izmeð lednih gora, Ne pitajuæi da l je kogod gleda, I da l je sluša; i sred mrtvog dola Cjeloga vjeka zvonku pjesmu vije I najzad umre - bez imalo bola Što joj pjesmu nikad niko èuo nije
**********
|
|
Jelena_56
|
#8
|
Commenti: 20
03. Ago 2009. 12:07:10
|
Duša
Zašto plaèeš, draga, svu noæ i dan ceo: Izgubljena sreæa još uvek je sreæa! I taj jad u duši što te na nju seæa, To je jedan njezin zaostali deo.
Ne daj mutnoj suzi na sumorno oko: Sreæa nikad ne mre, ni onda kad mine. Taj eho kog jedva èuješ iz daljine, To još ona zbori u tebi duboko -
U samotne noæi, kad žalosno šume Reke pune zvezda, gore pune sena… Do sluha ta pesma ne dopire njena, No duša je sluti, èuje i razume…
|
|
Jelena_56
|
#9
|
Commenti: 20
03. Ago 2009. 12:09:10
|
Ljubav
Je li ovo ljubav, ili bolna jedna Potreba da ljubim? Ova želja plava, Je li želja srca moænoga i èedna? Ili napor duše koja malaksava?
Je li ovo žena koju ljubim, zbilja? Il’ sen na prolasku preko moga puta, Tumaranje misli bez svesti i cilja, I sve delo jednog bolnoga minuta!
Ne znam; no na meði toga sna i jave, Vidim moje srce da èezne i pati. I suze kad doðu, rane zakrvave - Ja ni onda od tog ništa neæu znati.
|
|
jaca_62
|
#10
|
Commenti: 3
02. Set 2009. 17:53:24
|
Ukrast cu tvoju sjenku-
Ukrascu tvoju sjenku, obuci je na sebe i pokazivati svima. Biceš moj nacin odjevanja svega njeznog i tajnog. Pa i onda, kad dotrajes, iskrzanu, izbljedelu, necu te sa sebe skidati. Na meni ceš se raspasti. Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju ove dijetinje duse. I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama.
Na poderanim mjestima zajedno cemo plakati.
Zasivacu te vjetrom. Poslije cu, znam, pobrkati moju kozu sa tvojom. Ne znam da li me shvatas: to nije prozimanje. To je umivanje tobom.
Ljubav je ciscenje nekim. Ljubav je neciji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje mastom.
Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe da se, ovako pokipio, ne prehladim od studeni svog straha i samoce.
|
|
Millllla
|
#11
|
Commenti: 10302
02. Dic 2010. 19:22:15
|
’’Himera’’
Nevidljivom suncu pružam žudne ruke, I otvaram srce nekom koga nije; Duša mi je puna mraène harmonije, Kojoj nikad nisam saslušao zvuke. Prostore sam prazne naselio sobom, I rasuo sebe, ko orion sjajan, U neki svet srcâ i dušâ, beskrajan; I živim nad strahom i lebdim nad dobom. Od istine sam strašniji i veæi: Niti me što vreæa i niti što boli. Moja žudna duša neizmerno voli; I svaki moj korak, to je korak sreæi. Poènem jutrom onde gde veèerom zasta, Uvek držeæ èvrsto kraje zlatne niti; I moj dan bezmeran ushiæeno sviti, S pesmom jata bolno raspevanih lasta. I dok nosim želju otrovanu svoju, Kao ples zlih vila život šumi, vrvi; I sve ima ritam moje žedne krvi, I sve mojih snova ima strašnu boju. I tako, pun tamne neviæene vere, Idem kobnom stazom što je uvek ista - Ko zlokobno sunce, dok u meni blista Nasmejano lice veèite Himere.
----------------- Love Is In The Air
|
|
Millllla
|
#12
|
Commenti: 10302
02. Dic 2010. 19:23:05
|
’’Srce’’
Moje tamno srce, to je deo svega - Sa zvezdama trepti, huji s vetrovima; I onda kad stoji bezglasno með svima, Jedan gromki eho æuti u dnu njega. Na obali morskoj moje srce ima Žamor nekog vala što veèito pline; Što èuva sveg mora zvuke i gorèine, I svu huku davno nestanulih plima. U zalazak zvezda iznad tamnog huma, Kroz san poju ptice u dubokoj seni; A bezbroj se gnezda odzivlju u meni, I tragièni odjek zamrknulih šuma... I to zvuèno srce kada jednom zaspe, Svoj bol otkucavši silnim ritmom svega, Neæe biti strašnog prestanka za njega: U zvuk i u svetlost sve æe da se raspe. Uvek zaljubljeno u veènost, dok bruje Njime sjajne sfere, strasno i daleko... I kad oèarano kucne srce neko, To je moje srce što se opet èuje...
----------------- Love Is In The Air
|
|
Millllla
|
#13
|
Commenti: 10302
02. Dic 2010. 19:24:24
|
’’Podne’’
Nad ostrvom punim èempresa i bora, Mlado, krupno sunce prži, puno plama; I trepti nad šumom i nad obalama Slan i modar miris proletnjega mora. Ljubièaste gore, granitne, do svoda, Zrcale se u dnu; mirno i bez pene, Površina šušti i celiva stene; Svod se svetli topal, staklen, iznad voda. Prah sunèani trepti nad ispranim peskom, I srebrni galeb ponekad se vidi, Svetluca nad vodom. I mirisu hridi Mirisom od riba i modrijem vreskom. Sve je tako tiho. I u mojoj duši Produženo vidim ovo mirno more: Šume oleandra, ljubièaste gore, I bled obzor što se proteže i puši. Nemo stoje u njoj srebrnaste, rodne Obale i vrti; i svetli i pali Mlado, krupno sunce; i ne šušte vali,- Galeb jos svetluca. Mir. Svuda je podne.
----------------- Love Is In The Air
|
|
Millllla
|
#14
|
Commenti: 10302
02. Dic 2010. 19:26:11
|
’’Povratak’’
Kad moj prah, Tvorèe, mirno preðe U grumen gline užežene, Tad neæe više biti meðe Izmeðu tebe i izmeð mene.
Kad svrši ropstvo dva naèela Duha i tela, zla i dobra, Pašæe tad uza svih poèela U zadnjoj berbi koju obrah.
I postajuæi bezoblièan, Na povratku svom starom putu- Tebi æu biti opet slièan, I prvom danu i minutu.
Noseæ u šaci pregršt sunca, U zenicama neba komad, Siæi æe najzad sa vrhunca Taj astralni i veèni nomad!
Kao u sjaju novog dana, Dirnuta krilom vetra blaga, Granèica mirte zanjihana Ne ostavivši nigde traga.
----------------- Love Is In The Air
|
|
Millllla
|
#15
|
Commenti: 10302
02. Dic 2010. 19:27:16
|
’’Za zvezdama’’
Ubrisaæu s usta muènu kap gorèine - I kao kraljeviæ iz starinske bajke, Poæi æu za glasom što zove iz tmine, Kao glasi davno nestanule majke.
S oèima veæ punim zvezda što æe doæi, Ja æu da se pustim u to more tame; I zaigraæe u svojoj samoæi Srce od èekanja i od sreæe same.
Daleko æu poæi od te kobne gore, Gde oèajno slušah, po sve noæi pune, Da sto vrela sumnje žalosno romore Glasom koji jeca i pesmom što kune.
I za jedrom koje ne zna da krivuda, Moreplovac-vitez po neznanoj vodi Otkrivaæe ostrv po ostrv, da svuda Oglasi se kraljem i dalje zabrodi.
Moj zmaj nepobedni biæe na mom štitu, I moje æe ime biti na mom maèu; I vodiæu gordo svoju sjajnu svitu - Iduæi za glasom što se jednom zaèu.
I minuæu noæu kraj tvojih obala, Dok roneæi suze i ne slutiš o tom; I poæi daleko preko tamnih vala - Sve u bolnoj žeði za novom lepotom.
I kad padnem, najzad, niko neæe znati Moj oèaran zadnji osmeh da proèita; Licem pobednika razbludno æe sjati Sunce zarobljeno u zrcalu štita.
----------------- Love Is In The Air
|
|
Pagine : [1] 2 3 Prossimo |
|
tu non hai abbastanza privilegi per rispondere in questo forum.
|