Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1078
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079
Warning: Illegal string offset 'show' in /var/www/vhosts/ljubavni-sastanak.com/httpdocs/include/functions.inc.php on line 1079 GALERIJA: Slike džamija, crkava, sinagoga...
Manastir Bešenovo sa crkvom posveæenom sv. Arhanðelima osnovao je prema predanju kralj Dragutin, ali se najèešæe kao najstariji pomen navodi 1467. kada je, prema izgubljenom natpisu na zidu, crkva živopisana. Manastir je pouzdano zabeležen u svim turskim popisima poèevši od 1545. do 1548. Kada je manastir Vitovnica kod Požarevca stradao od Turaka, kaluðeri ovog manastira su sa najvrednijim liturgijskim predmetima prebegli u manastir Bešenovo. Meðu liturgijskim predmetima bilo je èetverojevanðelje koje je 1557. godine okovao Kondo Vuk, kao i srebrna èaša iz 1662. godine, delo kujundžije Luke (ove dragocenosti se èuvaju u Muzeju SPC u Beogradu). Iako prepravljana u XIX i poèetkom XX veka crkva manastira Bešenova zadržala je u osnovi svoj prvobitni oblik jednobrodne graðevine raškog tipa sve do drugog svetskog rata kada je razorena. Trostrani oblik manastirski konaci dobili su izmeðu 1730. i 1771. godine. Podaci o ikonama sa ikonostasa koji se pominje u Opisu iz 1753. godine, kao i o ikonama sa ikonostasa iz druge polovine XVIII veka nepotpuni su i nedovoljno obraðeni. Slikarski radovi u manastirskoj kapeli, radovi Kuzmana Kolariæa iz 1783. godine uništeni su zajedno sa crkvom. Treæi po redu ikonostas slikao je Stevan Aleksiæ 1906-09. godine, kao i zidne slike na svodu i zidovima i istorijsku kompoziciju Spaljivanje sv. Save. Delovi ovog ikonostasa saèuvani su u Muzeju Srema u Sremskoj Mitrovici. Posle razaranja u II svetskom ratu nije obnavljan.
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
Brzo nakon osnutka biskupije u Zagrebu (oko 1094. god.) poèelo se s gradnjom stolne crkve u prelaznom romanièko-gotièkom stilu. Gradnja je trajala dugo te je tek 1217. godine bila završena i posveæena. Uskoro je ona teško postradala za provale Tatara (1242. god.), ali ju je veæ biskup Timotej (1263-1287) poèeo temeljito obnavljati u gotskom stilu. Obnova je nastavljena u 14. i 15. stoljeæu. U 16. stoljeæu katedrala je utvrðena zidinama i kulama, a u 17. stoljeæu dobiva svoj masivni renesansni toranj.
Požari i navala neprijatelja više su je puta ošteæivali, ali najteži udarac ju je zadesio u potresu 1880. godine. Nakon potresa provedena je temeljita obnova katedrale u neogotièkom stilu (1880-1906), po nacrtima graditelja F. Schmidta i pod vodstvom Hermanna Bolléa. Tada je zagrebaèka prvostolna crkva dobila svoj današnji oblik s dva vitka tornja, visokim krovištem, novim stupovima u svetištu i oltarima koji su zamijenili one barokne iz 18. stoljeæa.
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
irentinska katedrala (Ialijanski: Santa Maria del Fiore ili jednostavno Duomo) je jedna od najpoznatijih talijanskih graðevina; treæa po dužini crkva (poslije crkve sv. Petra u Rimu i Sv. Pavla u Londonu) na svijetu, duga 148 metara. Gradila je se tako dugo (173 godine) da je obuhvatila i gotièke i renesansne oblike.
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
[img]http://2.bp.blogspot.com/_bvg4lIluozg/RsMUjsM6rwI/AAAAAAAAAEw/PbRxj6KrZLc/s1600/180px-St._Peter[/img] Ðakovaèka katedrala svetog Petra u neoromanièkom stilu stolna je crkva Ðakovaèko-srijemske biskupije. Dao ju je sagraditi biskup Josip Juraj Strossmayer, graðena je od 1866. do 1882. godine po nacrtima beèkih arhitekata Karla Roesnera i Fridricha von Schmidta. Razlikuje se veæine ostalih crkvenih graðevina po tome što nije sagraðena od kamena, nego je sva u crvenoj opeci. U kripti katedrale je grobnica biskupa Strossmayera. Crkva je po svom znaèenju jedinstvena. Biskup Strossmayer je u katedralu htio utkati neku vrstu jedinstva izmeðu zapadnog i istoènog kršæanstva. Dva visoka zvonika i tlocrt u obliku križa simboliziraju zapadno kršæanstva, a velika kupola iznad oltara i tri velike polukružne apside simboliziraju istoèno kršæanstvo. Prema rijeèima pape Ivana XXIII. ðakovaèka je katedrala je najljepša crkva izmeðu Vencije i Carigrada.
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
[/IMG]http://2.bp.blogspot.com/_bvg4lIluozg/RsMVmsM6ryI/AAAAAAAAAFA/TQEZ6_MVFVY/s1600/14_6.jp[/IMG]U Ðakovu biskupi stoluju veæ više od 750 godina, tj. od 1239. godine kada im je ugarski herceg Koloman darovao Ðakovo i posjede oko njega. Brzo je tu nikao biskupski dvor opasan gotièkim obrambenim zidom od kojeg je ostao tek dio na zapadnoj strani iza sadašnjeg biskupskog dvora. Ðakovo je kao biskupski grad u mnogim povijesnim razdobljima imalo ne samo vjersku, veæ i vrlo važnu kulturnu, privrednu i politièku ulogu. U njemu borave osim hercega Kolomana i mnoge povijesne liènosti kao što su bosanski ban Stjepan Tvrtko, hrvatsko-ugarska kraljica Marija i njezina mati Elizabeta, hrvatsko-ugarski kralj Sigismund, koji s bosanskim kraljem Dabišom sklapa mir u Ðakovu, zatim Barbara Celjska i mnogi drugi. Razvoj srednjovjekovnog Ðakova zaustavlja turska okupacije 1537. koja traje 150 godina. U tom razdoblju Ðakovo je upravno i vojnièko središte i sjedište turskog plemstva u Slavoniji što su najbolje potvrðivale tri džamije i tri dvora. Nakon protjerivanja Turaka 1687. peèat razvoju Ðakova ponovo daju biskupi i njihovi uèeni suradnici. Najstariju jezgru Ðakova èini ðakovaèka katedrala koja je sagraðena za vrijeme biskupa Josipa Jurja Strossmayera pa joj stoga i pripada naziv Strossmayerova katedrala. Na tom je mjestu bila stara katedrala koja se u ispravama prvi put spominje 1355. godine. Strossmayer je svoju katedralu posvetio, kako piše nad glavnim ulaznim vratima, Slavi Božjoj, jedinstvu crkava, slogi i ljubavi naroda svoga. Povodom 100. obljetnice poèetka gradnje papa Pavao VI. progalsio je Strossmayerovu katedralu bazilikom. Njezina jedinstvena vanjština u kojoj, uz bizantijski i gotski prevladava neoromanièki graðevinski stil, skriva vrlo bogati umjetnièki sadržaj - slike, skulpture, dekorativne ornamente. Potpuno svjetla unutrašnjsot otkriva 43 slike s biblijskim motivima koje su u fresko tehnici izradili Nijemci Aleksander - Maksimilijan otac i Ljudevit sin Seitz. Samo dvije slike (Žrtvu Abrahamovu i Žrtvu Noinu) izradio je talijanski slikar Ljudevit Ansiglioni. Kipove su radili: Vatroslav Donegani, Tomo Vodièki i Georg Feuerstein, koji je izradio tri kipa. Orgulje su djelo Franca Jenka iz Šentvida kraj Ljubljane, a izgradio ih je 1936. jer su prve orgulje izgorjele u požaru 1933., kada su ošteæene dvije freske. Sadašnje orgulje imaju 3 manuala, 73 registar i 5.420 svirala. Na zidovima poboènih laða nalaze se reljefi 14 postaja križnog puta koje je u braèkom mramoru isklesao Lujo Lozica. Ispod svetišta nalazi se kripta u kojoj su sahranjeni biskupi ðakovaèke i srijemske biskupije. Meðu njima impozantno djeluje mjesto gdje je sahranjen J.J.Strossmayer. Njegovo grobno mjesto pokriva oltarska menza s mramornim reljefom kojega je izradio Rudolf Valdec toèno prema Strossmayerovoj želji. Objavio/la Brat Luka u 16:46 1 komentari:
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
[img]"http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/5e/Petrov_from_Hybešova_2.JPG/450px-Petrov_from_Hybešova_2.JPG[/img]Katedrala svetog Petra i Pavla (skraæeno Petrov) nalazi se u mestu Brno, na vrhu Petrov u centru grada.
Katedrala je nacionalni kulturni spomenik, jedan od najznaèajnijih arhitektonskih spomenika u Južnoj Moravskoj. Slika katedrale se nalazi na kovanici od 10 èeških kruna.
Toranj katedrale je visok 84 metara. Unutrašnjost je uglavnom barokna, a spoljašnjim izgledom dominiraju dva tornja, sagraðena izmeðu 1904. i 1905. godine.
Iznad glavnog ulaza nalazi se latinski citat iz Jevanðelja po Mateju: "Venite ad me omnes qui laboratis et onerati estis / et ego reficiam vos tollite iugum meum super / vos et discite a me quia mitis sum et humilis / corde et invenietis requiem animabus vestris / iugum enim meum suave est et onus meum leve est." "Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni i ja æu vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, i nauèite se od mene; jer sam ja krotak i smiren srcem i naæi æete pokoj dušama svojim
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
Katedrala u Parizu, kao i veæina francuskih katedrala, posveæena je Blaženoj Djevici Mariji ili Djevici Majci. Crkve koje su posveæene Majci, francuski puk naziva Notre-Dames. Na Siciliji ih nazivaju još rjeèitijim imenom Majke. Mnogo je hramova posveæenih Majci (latinski, mater, matris), Matroni (u pradrevnom znaèenju te rijeèi); iskrivljenjem te rijeèi nastao je izraz Madonna (tal. ma donna), moja Gospa ili upuæenije, Naša Gospa (Notre-Dame). Priðimo portalu i zapoènimo s prouèavanjem proèelja s velikim portalom pod nazivom Središnji portal ili Portal Sudnjega dana.
Stup koji dijeli ulazni prostor ukrašen je nizom alegorijskih prikaza srednjovjekovne znanosti. Na poèasnom mjestu nalazi se prikaz alkemije, licem okrenute prema kolonadi; prikazana je u liku žene kojoj glava dodiruje oblake. Ona sjedi na prijestolju i u lijevoj ruci drži žezlo, simbol kraljevske moæi, a u desnoj ruci drži dvije knjige; jedna od njih je zatvorena (ezoterija, a druga je otvorena (egzoterija). Koljenima pridržava o grudi oslonjene ljestve s devet preèaka (scala philosophorum): taj hijeroglif predstavlja strpljenje posveæenika na njihovom putu od devet operacija hermetièkog djela u nizu. "Strpljenje predstavlja ljestve Mudraca", kaže Valois, "a poniznost vrata u njihov vrt; jer, tko bude ustrajan bez ponosa i zavisti, njemu æe Bog ukazati milost." Ovo je naslov filozofskog poglavlja Mutus Liber, a mogao bi biti i ove gotièke katedrale; prva stranica te okultne Biblije, èije su masivne stranice izraðene od kamena; otisak, peèat svjetovnog Velikog Djela na samome proèelju kršæanskog Velikog Djela. Nije mogao biti bolje smješten nego li na samom pragu glavnoga ulaza. Tako se doima da je katedrala utemeljena na alkemijskoj znanosti; znanosti, koja se bavi prouèavanjem transformacija izvorne tvari, osnovne tvari (lat. materia, od korijena mater, majka). Jer Djevica majka, podignemo li njen simbolièki veo, ne predstavlja drugo nego personifikaciju pradrevne tvari, kojom se koristi temeljno Poèelo, tvorac svega što postoji, u promicanju svojih planova. Upravo je to znaèenje (i uistinu vrlo jasno) neobiènog epiteta kojega nalazimo u Misi o Bezgrešnom Zaèeæu Djevice: "Gospodin je ovladao mnome na poèetku svojih putova. Ja sam postojala prije no što je stvorio druga biæa. Postojala sam od vjeènosti, prije no što je stvorena zemlja. Bezdana još nije bilo, a ja sam veæ bila zaèeta. Iz zemlje još nisu potekli izvori; veliki planinski masivi još nisu bili oblikovani; bila sam zaèeta prije brda. On još nije stvorio ni zemlju, ni rijeke, niti je uèvrstio svijet na polovima. Bila sam prisutna kada je pripremao nebo; kada je odreðivao granice bezdana i propisivao nepovrediv zakon; kada je utvrðivao zrak nad zemljom; kada je izjednaèavao vode u izvorima; kada je zatvarao mora u granice i vodama nametnuo zakon kako ih ne bi prekoraèile; kada je postavljao temelje zemlje, ja sam bila s njim i upravljala sam svim stvarima." Ovdje se oèigledno radi o samoj biti stvari. U Litanijama se kaže kako je Djevica Vaza u kojoj je sadržan Duh stvari; vas Spirituale. Etteila kaže: "U visini grudiju Mudraca, na stolu, nalazi se s jedne strane knjiga ili niz zlatnih stranica ili ploèa (knjiga Tothova), a s druge strane vaza puna nebesko-astralne tekuæine, koja se sastoji od jednog dijela divljeg meda, jednog dijela zemaljske vode i jednog dijela nebeske vode… Tajna se, tako, nalazi u vazi." Tu se jednu djevicu (virgo singularis, kako ju Crkva izrièito naziva), osim toga, slavi imenima koja sasvim jasno oznaèavaju njeno pozitivno porijeklo. Ne naziva li se ona isto tako i Palmom Strpljenja (Palma patientiae); Ljiljanom meðu trnjem (Lilium inter spinas); Sampsonovim simbolièkim Medom; Giodenovim runom; mistiènom Ružom; Vratima Raja; Zlatnom kuæom itd. U istim tim tekstovima Mariju takoðer nazivaju i Sjedištem Mudrosti, drugim rijeèima predmetom hermetièke znanosti o univerzalnoj mudrosti. U simbolizmu planetarnih kovina ona predstavlja Mjesec koji prima zrake Sunca i potajno ih èuva u njedrima. Ona je spremište pasivne tvari koju æe solarni duh oživjeti. Marija, Djevica i majka tako predstavlja oblik; Helije, Sunce, Bog Otac simbolizira temeljni duh. Sjedinjenjem ova dva naèela nastaje živa tvar, izložena nepostojanostima uslijed zakona promjene i napretka. Tako je Isus, inkarnirani duh, vatra, utjelovljena u sljedeæem: I RIJEÈ BI UÈINJENA TIJELOM I ŽIVI MEÐU NAMA. S druge strane, Biblija kaže kako je Marija, majka Isusova potjecala od Jišaja. U hebrejskom jiš znaèi vatra, Božanstvo Sunca. Potjecati od Jišaja stoga znaèi pripadati rasi sunca, vatre. Buduæi da tvar, kao što smo upravo vidjeli, potjeèe od solarne vatre, tako nam se i samo ime Isus pokazuje u svom izvornom i nebeskom sjaju: vatra, sunce, Bog. I na kraju, u Ave regina, Djevicu pravilno nazivaju korijenom (salve radix) ne bi li pokazali kako ona predstavlja temeljno poèelo i poèetak svih stvari. "Zdravo korijenu iz kojeg je Svjetlost obasjala svijet."
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
nakon sto je 597. papa poslao sv.augustina u canterbury da preobrati anglosaksonce u krscane, taj je grad postao centar krscanstva u engleskoj... gradnjom katedrale i ubojstvom mucenika thomasa becketa, grad je osigurao priliv hodocasnika sa citavog otoka.
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
Toranj crkve Sv. Marije na Dolcu i tornjevi katedrale
kva Sv. Marije na Dolcu prvi put se spominje poèetkom 14. st. kao cistercitska crkva. Oko 1740. temeljito pregraðena u baroknom stilu. Toranj je iz 1742. Na mjestu današnje katedrale stajala je starija crkva. Glavi dio graðevine graðen je uz prekide od 13. do poèetka 16.st. Poslije velikog potresa 1880. pod vodstvo arhitekata Schmidta i Bollea radikalno je regotizirana. Tijekom obnove dobila je današnje neogotièko proèelje i dva karakteristièna zvonika.
----------------- Žena se uzda u plaè. a lupež u laž.
