| Zpráva | Došla sam k’ Vama da Vas pozdravim... Moje je ime Sreæa i sastavni sam deo života,života onih koji veruju u snagu ljubavi i života,onih koji veruju da je ljubav beskonaèna...
 A znate da sam u braku?
 Davno sam se venèala za Vreme i ono Vam je odgovorno za rešenje mnogih problema koji Vam na poèetku izgledaju veliki i bezizlazni...
 Ono izgradjuje Srca i liènost, leèi rane i pobedjuje tugu...
 Vreme i ja zajedno imamo troje dece...
 Naša su deca Prijateljstvo, Mudrost i Ljubav...
 Prijateljstvo je najstarije dete lepo,iskreno,veselo i nasmejano...
 Zbližava ljude,a da pri tome nikoga ne ranjava,veæ uteši svakoga kome se približi držeæi ga za ruku...
 Mudrost je naše drugo dete...
 Ona je pametna, sa cvrstim principima i neprekidno uèi i sve je zanima...
 Najsliènija je svom ocu Vremenu...
 Možete zamisliti kako je to kad njih dvoje koraèaju zajedno – Mudrost i Vreme...
 Najmladja je Ljubav...
 Koliko posla s njom!!!
 Tvrdoglava je,uporna i prevrtljiva,tako ponekad želi živeti na samo jednom mestu a onda se nakon nekog vremena seti i kaže da je stvorena da bi živela u dva Srca a ne samo u jednom...
 Ah,moja je Ljubav vrlo složena i zapletena osoba,tako da zna i pokoju nesmotrenost uèiniti i to samo kakvu!
 Kada do toga dodje na scenu moram pozvati njenog oca...
 Vreme dodje i pokuša pokrpiti rane koje je njegova kæi Ljubav izazvala,a èesto u pomoc priskoè i i Mudrost,mada nije u svim sluèajevima od velike koristi sa svom svojom pameæu...
 Jednom mi je jedna osoba rekla:
 - Na kraju sve dodje na svoje,na ovaj ili na onaj naèin...
 Ako se stvari još nisu sredile i posložile,znaèi da još nismo na našem pravom putu...
 Zato,kažem Vam,verujte mojoj porodici,mom suprugu Vremenu i mojoj deci Prijateljstvu,Mudrosti i Ljubavi...
 Budete li imali poverenja u njih znajte da æu i ja,Sreæa,jednog dana svakako pokucati na Vaša vrata...
 I nikad se ne zaboravite smejati....
  |