zeko_peko
|
#1
|
Posts: 331
05. У� 2009. 13:22:49
|
Dobrisa Cesaric
Balada iz predgraða
...I lije na uglu petrolejska lampa Svjetlost crvenkastozutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja udje U njezinu svjetlost iz mraka, I s licem na kojem su obicno brige Predje je u par koraka.
A jedne veceri nekoga nema, A mor’o bi proc; I lampa gori, I gori u magli, I vec je noc.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne, I vele da bolestan lezi, I nema ga mjesec, i nema ga dva, I zima je vec, I snijezi...
A prolaze kao i dosada ljudi, I maj vec mirise - A njega nema, i nema, i nema, I nema ga vise...
I lije na uglu petrolejska lampa Svjetlost crvenkastozutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu.
----------------- Sto ne boli - to nije zivot; sto ne prolazi - to nije sreca.
|
|
zeko_peko
|
#2
|
Posts: 331
05. У� 2009. 13:23:32
|
U suton
U suton, kada prve zvijezde i prve gradske lampe sinu, kad ljubavnik o dragoj sanja, a pijanica o svom vinu -
Ja tiho hodam pored kuca u kojima se svjetla pale; sva zla, i nevolje, i sumnje najednom budu posve male.
I smijesim se u meki suton, od zapaljenih zvijezda svecan, i osjetim dubinu svega, i da je zivot vjecan – vjecan.
----------------- Sto ne boli - to nije zivot; sto ne prolazi - to nije sreca.
|
|
malanastija
|
#3
|
Posts: 381
17. У� 2009. 04:00:33
|
"MALA KAVANA"
Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje-
Pa ti me ljubis, zbilja me ljubis,
Drago, jedino moje?!
........................................
Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reci.
Bio sam sam, ispijen od ceznja,
A tako blizu sreci.
|
|
crvenaruza
|
#4
|
Posts: 304
12. П� 2009. 16:18:26
|
Tiho,o tiho govori mi jesen
Tiho,o tiho govori mi jesen sustanjem lisca i sapatom kise ali zima srcu govori jos tise i kada snijezi,a spusta se tama u pahuljama tisina je sama.
|
|
LejlaSunshine
|
#5
|
Posts: 1186
28. Д� 2009. 10:56:08
|
Povratak
Ko zna (ah, niko nista ne zna. Krhko je znanje!) Mozda je pao trak istine u me, A mozda su sanje. Jos bi nam mogla desiti se ljubav Desiti-velim, Ali ja ne znam da li da je zelim, Ili ne zelim.
U moru zivota sto vjecito kipi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Mozda iste kapi- I kad prodje vjecnost zvjezdanijem putem Jedna vjecnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naci Neka ista usta.
Mozda ces se jednom uvece pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteci da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pisem srcem punim tebe Ove cudne rime, Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti, Niti tvoje ime!
Pa ako i dusa u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim ce glasom zaglusiti razum Sve sto slutnja sapne;
Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas vezu Neki stari lanci.
No vrijeme se krece, no vrijeme se krece Ko sunce u krugu, I nosi nam opet ono sto je bilo: I radost, i tugu. I sinut ce oci, naci ce se ruke, A srca se dici- I slijepi za stope bivseg zivota Njima cemo ici.
----------------- ..Spavati, možda sanjati..
|
|
black_rose
|
#6
|
Posts: 263
08. Й� 2010. 23:30:07
|
Slutnja
Idem u susret nekoj nepoznatoj. Da li je blizu ili je daleko, Ja ne znam. Ali da ti oèi sjaju, Dosta je znati da te èeka neko.
U strahu za ljubav ispitujem srce. Što ima za nju? Ima, ima dosta. Ja joj se smiješim nekud u daljinu: Doèekaj spremna svoga gosta.
----------------- Onog trena kada shvatiš da si spreman da se odrekneš svoje sreæe zarad sreæe osobe koju voliš, trenutak kada se ne stidiš i uradiš ili kažeš bilo šta jer znaš da ceš biti podržan a ne ismejan, znaj da si na pravom putu. Kada sedneš da jedeš i pitaš se dali je tvoja ljubav gladna, legneš da spavas i razmišljaš da li joj je hladno, smeješ se i nadaš se da nije tužna… onda shvatiš jaèinu reèi ljubav. Kada ti suza krene iz oka i grudi ti zadrhte a usne ti se smeju ne bi li prikrila tugu i patnju i to je ljubav, kada istu pesmu preslušaš milionima puta i svaki put je doživiš kao da je prvi, kad bezazleno gledaš u telefon u nadi da ce zazvoniti, bolji dokaz ti ne treba...
|
|
zaaana01
|
#7
|
Posts: 3205
15. Й� 2010. 13:28:19
|
Oblak
U predveèerje, iznenada, ni od kog iz dubine gledan pojavio se iznad grada oblak jedan. Vjetar visine ga je njih’o i on je stao da se žari, al’ oèi sviju ljudi bjehu uprte u zemne stvari. I svak je iš’o svojim putem za vlašæu, zlatom ili hljebom, a on, krvareæi ljepotu, svojim nebom. I penjao se sve to više k’o da se kani diæ do boga; vjetar visine ga je njih’o, vjetar visine raznio ga.
----------------- Zivot je jedan i nema reprizu
|
|
|
You haven`t enough privilegies to reply in this forum.
|