Sivilom mi soba puna svakim delom tuga vlada, u vazduhu miris snega dok napolju kisa pada. Jeza mi niz kicmu klizi hladan drhtaj telo klati Zelim nesto da ti kazem al’ ko ce me saslusati!
Daleko si nocas ti u mislima nekim, svojim ko ce znati dal’ u njima bar deo mene jos postoji il’ o nekom drugom sanjas dok ti dusa za njim pati proklinjes li je ko ja tebe ali ko ce sve to znati ?
Jer tako si sad daleko ne mogu ti reci cuti okom ceznje pogledati na trenutak dodirnuti A tako bi nocas hteo casom srece nas da castim i nek’ dadem zivot ceo ako treba njih da platim.
Voleo bi da si tu tu kraj mene , na tren samo pa da makar ko u snu sve te ceznje odagnamo da sivilo zasenimo i svu tugu savladamo, san i stvarnost zamenimo carstvom srece zavladamo !
Nebo je bilo posuto zvezdama, u duši su vladali ljubav i mir, tvoja glava bila je u mom naruèju, moja ruka u tvojoj kosi, a moj pogled gubio se u tvojoj lepoti.
Bila si olièenje onoga za èim sam žudeo, san svih mojih mladalaèkih snova i bila si u mom naruèju moja sreæa, ljubav i ceo moj svet, te tople, julske, zvedane noæi, kada si me prvi put poljubila.
U tom trenu stala je veènost, u tom poljupcu sva ljubav univerzuma, u mom srcu urezalo se tvoje ime, kao žig roba tvoje ljubavi.
I sada, kad god pogledam nebo i njegov harem sjajnih zvezda, kroz vrata prošlosti i odsanjanih snova iz mog srca, kao uljez, pojavi se tvoje ime, da me podseti da sam pored sebe imao san koji je sada samo deo prošlosti.
----------------- We have only magic, and this is tragic...