Johnny B. Štuliæ: Fantom slobode

Forum
Forum :: Traži po forumu :: Forum Podesavanja :: Top Foruma

2. Zabava, kultura, umetnost > Muzika, koncerti > Johnny B. Štuliæ: Fantom slobode

Strana : Prethodna 1 [2] 3 Sledeća
Zarathustra	#1
Odgovori: 517 26. Jan 2006. 02:04:17	Johnny B. Štuliæ: Fantom slobode Iscrpna biografija Johnnyja B. Štuliæa "Fantom slobode" sveobuhtvatan je prikaz karijere i života najkarizmatiènije figure hrvatskog rocka. Voða grupe Azra jedan je od najpopularnijih i najutjecajnijih hrvatskih glazbenika svih vremena, podjednako zanimljiv fanovima, kritièarima, ali i mnogim knjižavnicima koji ne kriju da je Štuliæ utjecao na njihovo pisanje. Osim kritièkih analiza njegova samostalna rada i rada s Azrom, knjiga biografski obraðuje Štuliæevu karijeru, sadržava mnoge nepoznate pojedinosti iz njegova života, sjeæanja suradnika i prijatelja, neobjavljene pjesme, rukopise i privatne fotografije, te je najiscrpniji skup podataka dosad publiciran o Štuliæu i Azri. Rad Branimira Štuliæa bio je neodvojivo povezan s mnogim politièkim i kulturnim žarištima u društvu, zbog èega knjiga zahvaæa bitno širi prostor od striktne biografije. "Fantom slobode" cjelovito i utemeljeno objašnjava fenomen Azre i nastanak Štuliæeva kulta, koji s nesmanjenim intezitetom traje i danas, kada Štuliæ glazbeno neaktivan živi u Nizozemskoj.

Zarathustra	#16
Odgovori: 517 06. Feb 2006. 02:19:31	3. RAVNO DO VRHA / 1980.-1981. Èesti koncertni nastupi i širenje prièe o Azri meðu publikom, „od usta do usta“, bili su najvažniji za jaèanje pozicije grupe i podrška Štuliæevoj kandidaturi za mjesto sljedeæeg velikog rock-autora. Nevezano uz prièu o novom valu, od koje se i sam Džoni povremeno distancirao u izjavama, Azra je koncerte nakon objavljivanja prvog singlea najèešæe svirala kao èvrsti rock ’n’ roll band, s repertoarom sastavljenim od impozantne zalihe pjesama koje æe u gotovo nepromijenjenom obliku naæi i na prvom albumu. Marljivim radom Džoni, Leiner i Hrnjak stvarali su prièu koja je išla ispred Azre, bez promotivnih mehanizama koje su na domaæoj estradi postavili menadžeri stare garde poput Milana Škrnjuga i Vladimira Mihaljeka, zabavljenog radom s novom instant-senzacijom, Srebrnim krilima. Štuliæ je rano stekao imidž osobe formirane izvan standardnog kružoka glazbenika i kritièara koji su se uzajamno mazili i pazili, zadržavajuæi poziciju svojeglavog solista. Izuzevši prijašnja druženjaza susjedom iz Sigeta Svenom Semenèiæem, bliskost s kritièarima doživljavao je kao ulizivanje novinarima i poslije je upadao u brojne polemike. Veæ poèetkom 1982. Štuliæ je u Džuboksu drukèije objašnjavao svoje viðenje Poleta: „Svojevremeno su govorili da je Polet meni pomogao, Azru isfurao i takve stvari. Ali Polet je sad u kurcu, više nema novih Azra, a tada se zbog new wavea i Azre i Polet prodavao. Da nije bilo Azre, Pankrta, Parafa i novog vala, nikad se Polet ne bi prodavao. To nije bilo sluèajno, to je bila kompletna stvar. Tu smo kvit.“ Te sezone uspio sam vidjeti tri Azrina koncerta; u Domu sportova na kraju 1979., jedan u Lapidariju u vrijeme snimanja prvog albuma i frenetièan nastup nakon objavljivanja prvog LP-ja u Studentskom centru. Fascinantno je bilo to što je publika, bez obzira na to što je Azra imala objavljen samo nastupni single „Balkan“, znala tekstove veæine pjesama, dok se išèekivanje prije penjanja èlanova grupe na pozornicu Doma sportova prije moglo usporediti s doèekom etabliranih rock zvijezda nego debitanata bez albuma. Tih godina publika je, a pogotovo kritika, koncerte novih imena pratila vrlo sustavno, registrirajuæi razlike izmeðu nekoliko nastupa ili pak repertoarske pomake koji su mogli naznaèiti bitno mijenjanje smjera u samo nekoliko tjedana. Sami glazbenici ulagali su vidljiv trud u koncerte u Lepidariju i SC-u, pojavljivanja koja su bila ne samo legitiman artistièki èin nego i izravan put do publike. „Kao i posljednjih nekoliko puta, nastup Azre bi je impresivno uvježban i dobro zamišljen“, pisalo je u Poletu u kratkom prikazu s koncerta u Lapu u martu 1980. „Osim svojih veæ poznatih skladbi, momci su izveli i nove kompozicije. Moglo se primjetiti da je koketiranje s reggae ritmovima u nekoliko kompozicija uspješno, a Johnny je jasno i sugestivnoizrecitirao svoje zanimljive tekstove. Grupa je i s asketskom trio-postavom zvuèala vrlo snažno, èemu su podjednako pridonijeli lucidni aranžmani i odlièna svirka ostatka grupe.“ Frenetièni koncerti i nastupanje pred sve veæim brojem posjetitelja bili su važan signal tržišnog potencijala, koji æe grupa potvrditi veæ prvim albumom. Jednako je bilo važno da je Azra status i mjesto u pamæenju publike tražila s još neobjavljenim pjesmama, a takva æe se situacija zbog Džonijeva ubrzanog tempa pisanja novih materijala nastaviti i nakon objavljivanja prvog albuma. Još sredinom 1981. Štuliæ æe u Poletu ispravno tvrditi: „Mi smo jedini band u Jugi koji je do ovog albuma (Sunèane strane ulice; op.a.) svirao na koncertima tek treæinu poznatog materijala, a dvije treæine, možda èak i više, nepoznatog.“ Tih je mjeseci Azra, ako je trebalo, nastupala i kao predgrupa. Poèetkom 1980. u novosadskom Studiju M nastupali su prije Aerodroma, u kojem je svirao i nekadašnji èlan Balkan sevdah banda i prve Azre Paolo Sfeci. „Mislim da je Aerodrom jedini band u povijesti kojem je Azra svirala kao predgrupa na dva koncerta, u Novom Sadu i Ljubljani“, govori Jurica Paðen. „Džoni je mrzio nastupati i na zajednièkim koncertima, a kamoli kao predgrupa, ali tako se dogodilo.“ Nakon novosadskog nastupa u svom prvom intervjuu beogradskom Džuboksu Štuliæ je bio svjestan da mu je album najpotrebnija stvar u tom trenutku: „Hoæu èuti kako sve ovo zvuèi na snimkama i onda, znaš što? Na albumu æe biti oko èetrdeset minuta muzike i sa tim materijalom koji narod veæ sa gramofona èuje lakše se rade koncerti. Ovako, sa samo jednom singlicom teško ide.“ U istom tekstu novinar Džuboksa Ðorðe M. Vojnoviæ nije krio oduševljenje onim što je vidio na novosadskom koncertu i, kao i mnogi drugi u to doba, brzo je pao pod utjecaj Azre: „Ne pamtim kad sam bio toliko ugodno iznenaðen. Trojka iz Zagreba, uz sve prateæe tehnièke smetnje, održala je jedan od najpoštenijih nastupa kojima sam prisustvovao kod nas. Odradili su svoj dio nastupa bez pokušaja da se dodvore ikome u stilu – draga publiko, ti si divna – ili, što je u posljednje vrijeme naroèito nobl – ko vas jebe, mi svoje radimo, ako hoæete, slušajte, a ako neæete, idite kuæi! (...) Azra, jednostavno, nije ni novovalna, ni starovalna grupa, nego pravi, neušminkani rock ’n’ roll band sa odštampanom, dosta neuvjerljivom singlicom, fantastiènim koncertima, materijalom i lijepim planovima za buduænost. O šansama ne prièam, jer kod nas su mnoge stvari još uvijek relativne.“ Proboj izvan zagrebaèkih okvira nastavljen je koncertom u Sarajevu, gdje je Azra kao potpuno uhodana sviraèka mašina osvojila glas Ognjena Tvrtkoviæa: „Bio je to, tvrdim bez imalo ustezanja, jedan od najdinamiènijih i najdirektnijih zvuènih udara ikad viðenih na našim rock pozornicama. Od prvog trenutka Džoni i njegovi drugari donijeli su toliko tenzije, stvaralaèke napetosti koja nije prestajala do kraja nastupa. Istina, oni ne filozofiraju previše, sviraju jednostavno i efikasno. Džoni se ne udaljava od onih nekoliko akorda i tek pokojeg rifa ili sola, dok ritam sekcija melje i melje, ali sve je to tako uzbudljivo, iskreno, nepatvoreno rockerski.“ Još je Bob Dylan u pjesmi „All Along The Watchtower“ spominjao „par akorda i istinu“ kao jako glazbeno oružje. Tih godina èesto isticanu tvrdnju o Azri i drugim novim sastavima, prema kojoj „sviraju jednostavno i efikasno“, treba promotriti u svjetlu tada vrijedeæih pravila (i oèekivanja) domaæe rock-produkcije. Zapravo se radilo o apriornim novinskim obranama mlade grupe pritisnute tada uvriježenim mjerilima „prave“, virtuozne svirke. Iste pjesme objavljene na prvom albumu Azre, kao i drugi novovalni doprinosi, ubrzo æe pomoæi definitivnoj promjeni konzervativnih mjerila. Drugim rijeèima, pojmove „jednostavno“ i „efikasno“ uskoro æe zamijeniti „jezgrovito“ i „artikulirano“, kao osnovne odrednice poželjne, suvremene rock.svirke. U intervjuu Džuboksu Štuliæ je prièao o planovima: „Spremili smo album koji æemo što prije napraviti, mora biti gotov do konca treæeg mjeseca. Ali uvijek su tu problemi... Ne znamo još gdje æemo ga snimiti. Još uvijek stoji solucija da æemo raditi u Jadran filmu. Tamo ima šesnaest kanala, ali nema termina koji nama odgovaraju. Ako to ne ide, snimit æemo pjesme u privatnom studiju Janka Mlinariæa Trulog. On ima u studiju osam kanala i tamo smo snimili singlicu. U svakom sluèaju, album mora biti gotov do èetvrtog mjeseca. Prvo sam planirao da bude u drugom mjesecu veæ odštampan, ali, eto, kasnimo. Neke stvari ne zavise od nas. Truli je kit s kojim dobro suraðujemo i koji se meni jako sviða, a on æe i producirati snimanje. Ako ništa drugo, zatvorit æemo se kod njega u studio pa æemo izvuæi maksimum. Osam kanala æe biti dovoljno ako izvuèemo sve do daske, ako dobro ozvuèimo ritam sekciju, pa nasnimimo gitare.“ Èinjenica da Husein Hasanefendiæ neæe producirati nastupni album Azre nesumnjivo je bila veæi problem i otegnota okolnost za profesionalno finaliziranje Štuliæevih pjesama. Upuæen u Džonijev naèin rada, skladateljski potencijal, ali i svojeglavost, Hus je bio logièan izbor, ali bio je zauzet radom na albumu Vruæe igre i brojnim personalnim promjenama u Parnom valjku te godine. Borisu Leineri i Miši Hrnjaku vjerojatno je od poèetka bilo jasno da uz Džonija, živog, zdravog i autorski potentnog, nije bilo nade da tuðe pjesme pronaðu put u repertoar Azre. Autorovi zaostaci iz prethodnih godina rada ne samo da nisu nestajali nego su se istom brzinom gomilali i dalje, a mnoge od pjesama koje je Štuliæ svirao još s Balkan sevdah bandom pretvorene su u skladbe Azre. Veæ prije potpisa na ugovor s Jugotonom Džoni je imao zalihu upotrebljivih pjesama kakvu bi teže sakupili i iskusni rock-autori. „Od 1977. sviram s Azrom, a 1980. sam snimio prvu veliku ploèu“, objašnjavao je u Poletu 1986. „Imali smo prvu turneju 1978. i mi smo sigurno napravili taj new wave što je došao. Osamdesete samdošao s demo snimkama u Jugoton. Prvi sam put uspio posuditi novce tek osamdesete da napravim demo snimke, tako da mislim da nije moglo biti teže. Uopæe se ne ponosim time, niti se toga volim sjeæati.“ Poèetkom 1980. sluèajan susret glavnog urednika Jugotona Dubravka Majnariæa sa zagrebaèkim rock-kritièarima Darkom Glavanom i Draženom Vrdoljakom u caffeu Mocca na tadašnjem zagrebaèkom Trgu Republike doveo je do razgovora o potencijalno zanimljivim novim sastavima i završio preporukom Azre, èiju je demokasetu s nekoliko akustiènih pjesama Glavan èuo. S druge strane, Majnariæ je bio u potrazi za novim izvoðaèima jer je za konkurentsku, liberalniju kuæu Suzy snimala veæina zagrebaèkih postava, ali i radi potrebe za pojaèanjem liste izvoðaèa Jugotona. Razlika u naèinu poslovanja dviju zagrebaèkih diskografskih kuæa vidjela se i po tome što je Suzy, licencni zastupnik CBS-a na domaæem tržištu, objavio debitantski album The Clash, ali Jugoton nije uèinio isto s provokativnim Never Mind The Bollocks, Here’s The Sex Pistols, dijelom kataloga Jugotonova britanskog partnera, EMI-ja. Još krajem 1978. Majnariæ je u Poletu ovako objašnjavao oèitu paniku od Sex Pistolsa: „Ploèa Sex Pistolsa nije prošla na nekom od tih filtara i zato nije distribuirana. Mi smo imali nekih razloga da tu ploèu ne izdamo. Na svakoj ploèi je ime urednika, a to su osobe politièki i društveno odgovorne za sadržaj ploèa. Jugoton je ustanova od posebnog društvenog znaèaja, jer na neki naèin utjeèemo na kreiranje ukusa.“ Reèeno jasno objašnjava okolnosti u kojima su domaæi novovalni sastavi objavljivali ploèe: pod stalnom prijetnjom raznih komisija da im nalijepe etiketu „šunda“ i poveæaju cijenu završnog proizvoda u trgovinama, iako se u biti radilo o klasiènim rock-ploèama koje, osim bilježenja opæe društvene situacije, (još) nisu ulazile na teren oštrih politièkih diskvalifikacija kakve su se èule s albuma Pistolsa ili The Clasha. Tadašnji SFRJ show-business u povojima bio je jedna od tromijih sastavnica rastuæe industrije zabave i tvrdo se opirao promjenama koje su donosili Bijelo dugme i potom protagonisti novog vala, mijenjajuæi uhodane principe rada. Odavno amortizovani estradni patenti – marljivo promovirani kroz zabavnoglazbene festivale – još su se nemilice trošili i pružali najveæi otpor novotarijama. U takvu situaciju ulijeæe Džoni s Azrom i serijom višestrukih albuma širom razgræe sve oko sebe. Džonija je na prvi sastanak u Jugoton u svome Spaèeku dovezao Jurica Paðen, èiji je Aerodrom veæ snimao za njih. „Prièao mi je o problemima sa Suzyjem, povjerio mi se da ga tamo zajebavaju i da nije zadovoljan. Tada sam se veæ poznavao sa Škaricom i rekao sam Džoniju ’pa idemo otiæi do Jugotona i probaj tamo’.“ Prvi album Azre snimljen je u martu i aprilu 1980., s Dragom Mlinarcem za miks-pultom tonskog studija Jadran filma u Dubravi. Njegovo objavljivanje u junu te godine bilo je presudno za domaæu rock scenu. Štuliæ je s Azrom u rock glazbu donio drukèije teme i energiènu svirku troèlane postave kakva nije imala prethodnika na domaæem terenu. Album Azra jedan je od najboljih debija u domaæoj popularnoj glazbi, ali i jedna od najznaèajnijih ploèa ukupne SFRJ diskografije. Nastupni Azrin album bio je uvjerljiv ne samo kao strasno odsvirana rock-ploèa nego i kao Štuliæev tour de force. Žestina i uvjerljivost pjesama bile su osnovne znaèajke ploèe za koju je Štuliæ imao dovoljno materijala na lageru skrivenog minulog rada. Prvijenac Azre sadržavao je urbanu himnu „Jablan“, angažirane, pokretaèke tekstove „Uradi nešto“ i „Vrijeme odluke“, neobiène ljubavne pjesme „Gracija“ i „Tople usne žene“, ironiju „Iggy Popa“, ritmièku iskrièavost „Vrijeme odluke“. Netipièni tekstovi o generacijskim problemima i nedoumicama gradskih outsidera progovarali su iz osobnog Štuliæeva iskustva i – najvažnije – drukèije nego što je to radio itko prije. TEŠKO VREME teško vreme za matore prijatelju moj na zidovima naši tragovi mi kružimo ko psi djevojke se ne obaziru za nama njihove kose bude sjetu dug je put do vjeènosti i mi ga prelazimo æutke i u miru ej stari sjeti se i reci mi nešto o njoj ej stari plati gem prijatelj si moj teško vreme za matore prijatelju moj uloge su davno podijeljene i svak ide svojim putem tateki piju i sapliæu dok pjevaju žene ih zaobilaze na mah klinci ih rasturaju zbijeni u gomile oni pljuju glasno i urlaju ko zvijeri ej stari sjeti se i reci mi nešto o njoj ej stari plati gem prijatelj si moj teško vreme za matore prijatelju moj ljudi postaju nalik na kokoši slabo vide i rano liježu a jutrom žure na kopanje zbijeni u gomile duvana džepova usukanih od znoja dlanova zalaze svuda i u sve guraju nos ej stari sjeti se i reci mi nešto o njoj ej stari plati gem prijatelj si moj Štuliæ motive i slike za svoje pjesme pronalazio u zagrebaèkom okruženju, s upuæenošæu nekoga tko je „èitav život plazio po cesti i poznaje svako zagrebaèko dvorište“. Vrlo brzo pokazao se jednim od najtalentiranijih glasnogovornika, s kojim se publika mogla poistovjetiti. Odjeci ranijeg Štuliæeva usmjerenja folk glazbi prigušeno su se osjetili u èemeru nekih Azrinih pjesama poput „Gracije“, koje su, osim gradskog spleena, sadržavale i tužne emocije ostarjelih gubitnika. Sve skupa pomoglo je da grupu osim novovalne generacije prihvati i starija generacija publike, ne pretjerano sklona novotarijama. OBRATI PAŽNJU NA POSLEDNJU STVAR obrati pažnju na poslednju stvar i legni tu kraj mene zaboravi na sve što znaš opusti se sad ne traæi svoje vreme ja te volim volim da ti pogaðam sne i ne razumijem zašto te smeta ne mari za to obrati pažnju na poslednju stvar i sjeæat æeš se dugo povuci još dim udahni volju za put i uzmi moju ruku ja te volim volim da ti pogaðam sne i ne razumijem zašto te smeta ne mari za to obrati pažnju na poslednju stvar zadrži me u sebi osjeæam da lutam kroz terase svijesti nešto se u meni dijeli ja te volim volim da ti pogaðam sne i ne razumijem zašto te smeta ne mari za to Zbog toga je dobna granica publike na Azrinim koncertima èesto bila viša nego kod drugih debitanata, koliko je i Štuliæ bio stariji od svojih kolega, odgojen na drukèijoj glazbi. U pjesmama poput „Uradi nešto“ èinilo se da je Štuliæ samo elektrificirao nekadašnju fascinaciju protesnim pjesmama šezdesetih koje je davno svirao na akustiènoj gitari i nakon godina traženja pronašao vlastiti izraz. U sviraèkoj srži nastupni album Azre ipak je bio nepogrešivo novovalno intoniran, sa svim potrebnim estetskim rješenjima na svojim mjestima. Iako bi zalihom toliko dobrih pjesama malo koji producent mogao podbaciti, Dragi Mlinarcu dogodilo se upravo to. Gledano s odmakom, njegova je krivnja kudikamo manja nego što je to tada isticao Štuliæ; prvi album Azre ostao je od široke publike najprihvaæenija debitantska ploèa novog vala, utjecajnija na srednju struju pop-glazbe od prvih vinila Prljavog kazališta i Pankrta. Vrijednost pjesama, žustra svirka i pedantno razraðeni sviraèki detalji amortizirali su skroman domet zvuènog zapisa, ali je neispeglanost zvuka ujedno bila primjerena Štuliæevu dokumentaristièkom, „tvrdo kuhanom“ prikazu gradskog života. Omotnicu LP-ja dizajnirao je Jasmin Krpan, èija je fotografija trojke na zadnjoj stranici ovitka (snimljena ispred prostorija Kugla glumišta u Savskoj) podsjeæala na fotografiju s nastupnog albuma The Clasha. Prepoznatljiv, grafièki egzotièan logotip bio je potpisan imenom Martina Kruna, iako se tapravo radilo o bivšem Džonijevom saputniku iz Balkan sevdah banda, Kruni Martinèeviæu. Što se tièe zvuka, zapravo se nije toliko radilo o tehnièki lošoj snimci koliko o tankom zvuku i pretjerano „kreštavom“ tonskom miksu instrumenata i vokala u pojedinim pjesmama. Zvuk u studiju nesumnjivo je bio generiran iz svirke same grupe, a ona je poštovala tadašnje novovalne zahtjeve s udjelom art-rock ritmièkih detalja u „Iggy Popu“ i „Vremenu odluke“, te reskih, zveèeæih gitara koje je Štuliæ obogatio zvukom flanger pedale. Uliènom okusu pjesama drugi celofan zapravo i nije bio potreban. Džoni je bio najgori medijski promotor dugo èekanog albuma i nije skrivao nezadovoljstvo zabilježenim zvukom u intervjuu Džuboksu: „Teško mi to pada. Èuo sam nedavno na radiju skoro cijeli album, poslije Pankrta i poslije ne znam koga, i kad god ga èujem... muka mi doðe. Tol’ko truda, tol’ko napora, dobre pjesme, a tako loše producirane. Ja sam tu iskljuèivo kriv. Kriv sam zato što sam uzeo Mlinarca; da sam radio s Husom kod Trulog, bilo bi mnogo bolje. Nigdje sounda, nigdje žestine, ostao je samo vokal. Ja sam htio i album snimati kod Trulog, ali on je stalno imao nekih poslova, nikad se nismo mogli naæi, a ja nervozan, htio sam pošto-poto snimiti album. Hus mi je govorio da èekam, i tako. Bio sam ljut na sve i rekao: napravit æu album bez svih vas. Tad sam bio u komi i, uopæe, album je sniman u jednoj mraènoj atmosferi... to se može osjetiti.“ Poslije je Štuliæ Draganu Kremeru iz Džuboksa objašnjavao svoj odnos prema Dragi Mlinarcu: „On je meni bio drag kao èovjek. Još kao Grupa 220 oni su nama bili nekako kao legenda, pa je to nekako naglo prekinuto, dugo se nije pojavljivao. Hus nešto nije mogao i onda sam njega uzeo. Toènije, Glavan mi je rekao da idem k Mlinarcu, i dobro. Pazi, tu je sad jasno, tu nije Mlinarec kriv, on je radio svoj posao, veæ ja nesreæa, naprosto ima nesreæe u tom albumu...“ Naravno da ke svirka Azre mogla biti zabilježena i drukèije, što se vrlo lako moglo provjeriti na godinu prije snimljenoj pjesmi „A šta da radim“. No, tadašnji sofisticiraniji zvuk na prvijencu je zamijenila tvrda i izravna svirka snimljena bez „male pomoæi prijatelja“ Husa. Album Azre prije svega je osvajao pjesmama, neposrednošæu, furioznom svirkom Štuliæa, Leinera i Hrnjaka, žestokom energijom i okusom autentiènosti, èinilo se, duboko proživljenih stihova. Džonijeva diskvalifikacija zvuka albuma bila je shvatljiva, ali ne i žaljenje za žestinom: prvi album Azre žestok je kao nijedan poslije njega. Praskava svirka i strast, koje su nezaustavljivo virile iz svake brazde vinila, Borisa Leinera upisale su na listu najboljih domaæih bubnjara, ljuljajuæe bas-dionice Miše Hrnjaka bile su adekvatna protuteža Džonijevim neurotiènim gitarama nalik Televisionu i najbolji dokaz pripadnosti estetici new wavea, u koju su se uklapali i pozadinski vokali Dua Baraccude, pseudonima pod kojim su djelovali Mladen Jurièiæ i Marino Pelajiæ. Štuliæevo bolno pjevanje bilo je dobar razlog za identifikaciju poklonika s autorom i njegovim sugestivnim pjesmama. Štuliæ je bio podjednako uvjerljiv u buntom natopljenim himnama i lirskim bravurama poput „Tople usne žene“, „Gracija“ ili završnoj „Obrati pažnju na posljednju stvar“, modificiranoj prema akordima iz „Michelle“ Beatlesa, što æe se još jasnije èuti u koncertnom aranžmanu. Osim novovalne energije u svirci, ne manje važan bio je lirski dio Štuliæeva rada, kojim se bez kompleksa redefinirao naèin pisanja ljubavne poezije u domaæem rocku: emocionalno otuðenje bilo je nadahnuto doèarano u netipiènim Džonijevim tekstovima, a konvencionalna ljubavna patetika zamijenjena pomaknutim, detaljnim opisima distanciranog autora. Utjecaj bijelog reggae-zvuka na Azri – koji je poslije u srednju struju pop-glazbe ugurao Šarlo akrobata pjesmom „Ona se budi“ – inicirao je Boris Leiner i vodio je izravno do The Clasha i britanskog novog vala, iako su tekstovi i melodije zadržale osoben Štuliæev kut gledanja. Tekstovi o otuðenju („Teško vrijeme“) i anarhizmu („Jablan“) možda nisu bili znanstveno utemeljeni, ali su nedvojbeno bili sugestivni i uvjerljivi. Spojeni s konciznim aranžmanima i efektnom svirkom, prvi Azrim album pretvorili su u prikaze života marginalaca punih frustracija i dali sugestivne dijagnoze okruženja koje je Štuliæ rendgenski raskrinkavao s nezaustavljivom strašæu. Dobar odaziv publike na poziv upuæen albumom sirovog, asfaltnog rock ’n’ rolla rezultirao je pouzdanim sljedbeništvom, solidnom nakladom i grafitima „Džoni je Bog“, podsjetivši usred Zagreba na kultnu fazu karijere Erica Claptona 1966. u Londonu. Petar Lukoviæ recenzirao je album u Džuboksu: „Vitalnost instrumentalizacije kod Azre nije pitanje improvizacije, veæ fluidnih, okvirno danih koncepata u kojima izvrsno funkcioniraju jednostavni rifovi, energiène solo dionice koje razbijaju oèekivanu cjelinu, stvarajuæi tako kompleksnu sliku raspoloženja i atmosfere. Fleksibilna ali èvrsta ritam sekcija dobar je pandan Džonijevim izljevima gnjeva ili pastoralnim pasažima koji vuku u mraène aleje sentimenta, sugestivne ekspresije. (...) Tamo gdje su pogoðeni i vrijeme i mjesto, gdje se ogoljeno glazbeno tkivo spaja s artikuliranim idejama – Azra nema premca. U punoj formi Azra svoj britki zvuk diže na stupanj usijanja, a iza ’praznine’ krije se sugestivnost rijetkog emocionalnog naboja. Ono što je postojano na cijelom albumu jest opsjednutost ljubavnim strahom, podcrtanim vokalom u kojemu je beznaðe – polazište i cilj. Èak i u temama koje su naizgled zabavne i nepretenciozne, Azra ostavlja dojam da u ljubavi spasa nema, da je otuðenje neizbježno i – toèka. (...) Sigurno je da je Azra po metodologiji opservacije i iskrenosti stava meðu najuvjerljivijim domaæim bendovima nove generacije.“ Okruženje nakon Titove smrti, politièka neizvjesnost i ponešto razlabavljene granice dopuštenog dale su novoj generaciji glazbenika prostora za drukèije poglede „na situaciju“, ali autorska pronicljivost i odbijanje rada po uvriježenim pravilima ipak su odigrali najvažniju ulogu pri kreaciji novih rock-manifesta. Ako su novovalni sastavi bili na tragu povokativnosti Buldožera i iskoristili nenadano otvorene rupe u sistemu, èinili su to s uvjerljivošæu koja ih je odmicala od pukog buntovništva i približila diskografskim zgoditcima koji su i poslije izdržali ozbiljne provjere umjetnièkim, a ne samo rebelijanskim kriterijima. Domaæi punk i novi val prvi su nas put stavili u isti pretinac s aktualnim zbivanjima u inozemstvu. Podatak da je od prvog albuma The Clash do debitantskog albuma Prljavog kazališta 1979. prošlo samo godinu i pol dana dovoljno govori o povijesnoj bilanci usklaðivanja koju su novopridošli autori poput Jasenka Houre, Pere Lovšina ili Branimira Štuliæa iznijeli na leðima. Ako je u Britaniji prijelomna bila 1977., kako su pjevali The Clash na debitantskom albumu, kod nas je svjetonazorske promjene „uglazbila“ sezona 1979./80. i donijela konkretne dokaze s prvim važnim singleovima i albumima. Prvi novovalni albumi odmah su se upisali na liste ponajboljih albuma domaæeg rocka. Rock-kritika ispravno je shvatila i protumaèila znaèaj punka za ovdašnja glazbena zbivanja. Najkraæu konstataciju dao je Darko Glavan u nezaobilaznoj knjizi Punk: Potpuno uvredljivo negiranje klasike?, objavljenoj 1980., gdje je eksplicitno ustvrdio: „Punk rock je najznaèajniji i ujedno jedini znaèajan dogaðaj u rocku tijekom sedamdesetih godina.“ Poslušamo li albume Rolling Stonesa, The Whoa, Neila Younga ili Kinksa iz 1978., oèito je da su i oni mislili tako. Bili mi ili ne iza željezne zavjese, istovjetnost dogaðaja na domaæoj rock-sceni s inozemnim prilikama, prije svega Britaniji, poèetkom 80-ih bila je poticajna i fasinantna. Tih godina i strani su se mediji zakvaèili na sintagmu „punk iza željezne zavjese“. Novinar Chris Bohn o iskustvu nesvrstanog punka pisao je u britanskom Melody Makeru kao o politièkom presedanu unutar socijalistièkog društva: „Unatoè problemima, punk cvjeta u Jugoslaviji, barem u dvije najzapadnije republike, Sloveniji i Hrvatskoj. Èinjenica da se u državi na rubu propasti punk ipak tolerira, dobar je znak. Na kraju krajeva, snaga države djelomice ovisi o stupnju dopuštene društvene kritike i, ako ništa drugo, jugoslavenski sastavi nisu doživjeli sudbinu svojih èeških istomišljenika, èiji su napori bili nagraðeni tako što su ih stavili iza rešetaka.“ Ako je neke možda iznenadila brzina kojom su imena poput Prljavog kazališta, Azre, rijeèkih Termita i Parafa ili slovenskih Pankrta uhvatila prikljuèak s novim idejama borbenog rocka, kvaliteta pjesama na njhovim prvim nosaèima zvuka vjerojatno je bila još neoèekivanija. Najveæi pothvati poduzimali su se u zemljopisnom trukutu Zagreb – Ljubljana – Rijeka. Veæ potkraj 1980. pridružio im se Beograd s Paket aranžmanom Šarla akrobate, Idola i Elektriènog orgazma, što je pokazalo da je punk kao urbana glazba najjaèe korijene pustio u gradskim sredinama koje su najviše provocirale životnu energiju starosjedilaca i pridošlica. Štuliæ je na prvom albumu Azre prednjaèio u tematskoj širini; okrenutost socijalnim temama, kritika sistema i seciranje društvene stvarnosti u vremenu punka izravno su ga upisali na listu angažiranih autora koji društvenu situaciju nisu doživljavali kao zabranjeno dvorište ili popratan ukras u pjesmama, nego kao bitan dio inspiracije. U brzini širenja novovalnog virusa po SFRJ Azra je odigrala bitnu ulogu. Utjecaj drukèijeg naèina rada i razmišljanja novovalnih autora poèetkom 80-ih iznenaðujuæe se brzo osjetio u srednjoj rock-struji i radu najtiražnijih izvoðaèa. Neporeciva je èinjenica da je 1980. srednja struja domaæe rock-scene kao nikad prije, a ni poslije, bila otvorena artistièkim izazovima koje su donosili autori poput Houre, Lovšina ili Štuliæa, a morali su ih prihvatiti svi „stari prdonje“ koji nisu htjeli završiti u rockerskom društvu mrtvih pjesnika. Albumi Bijelog dugmeta i Parnog valjka iz tog vremena najbolji su dokaz za tvrdnju o prihvaæanju utjecaja. Na krilima odliènog albuma prihvaæenog od publike, Azra je održavala koncerte diljem SFRJ. U Beogradu su poèetkom septembra 1980. u dva tjedna svirali tri puta; iste veèeri na skupnom koncertu s Metkom, Aerodromom, Galijom i Ibricom Jusiæem na rukometnom stadionu OKK Beograd, samostalno u dvorani Doma omladine, te za nekoliko dana ponovo na skupnom nastupu na Tašmajdanu. „Tek kada smo izašli iz Zagreba i došli u Beograd i druge gradove, shvatili smo koliko smo veliki band. Kada vas doèeka euforija publike i mediji, èovjek shvati da niste samo mali lokalni sastav, nego da je stvar krenula“, objašnjava Boris Leiner. Tih tjedana Azra se s Parafima pojavila u televizijskoj emisiji Nedjeljno popodne beogradske televizije, odsviravši „Krvavu Meri“. Gostovanje u Sarajevu Štuliæ je zapamtio i po juke-boxu na aerodromu koji je meðu vinilnim 45-icama imao i prvi Azrin single „Balkan/A šta da radim“, što je bio znak da su ušli u srednju struju i osvojili ukus nespecijalizirane, šire publike. Koncert u prepunom Klubu Studentskog centra, jedan od najboljih ranih Azrinih nastupa koji sam imao prilike vidjeti, nastavio je trijumfalan niz svirki po zagrebaèkim klubovima. Ali nije svugdje publika bila na njihovoj strani u istom broju. Nastup u kinodvorani u Ivaniæ Gradu pokraj Zagreba potkraj oktobra održan je pred polupraznom dvoranom, što je pokazalo da predstoji još dosta terenskog rada izvan velikih gradskih središta. Iduæih godina Azra æe u žestokom tempu nastupe održavati u svim mjestima do kojih je vodio asfalt. Krajem septembra 1980. Azra je ušla u studio Janka Mlinariæa radi snimanja pjesama „Lijepe žene prolaze kroz grad“ i „Poziv na ples“. Dvoglas Štuliæa i Leinera u prvoj, snimljenoj na kajkavskom dijalektu i zagrebaèkom slengu, najavio je Leinera kao sposobnog solo pjevaèa. Najpouzdaniji Štuliæev suradnik u tonskom studiju, Husein Hasanefendiæ, opet je bio producent pjesama na kojima je odsvirao i solo gitare. Na B-stranu singlea objavljenog iduæi mjesec uvršten je instrumental „Suzy F.“, èija æe se potpuno promijenjena verzija, s pjevanjem, naæi na iduæem albumu Azre. Razlog za instrumentalni pristup Štuliæ je opravdao time što je pjesma s tekstom zvuèala „kao da je pjeva Aco Stojkoviæ u ljetnoj bašti ’38., s leptir-mašnom“. Imao je pravo, radilo se o skoro festivalskoj temi s fuækanjem i gitarama odsviranoj blisko stilu Hanka Marvina iz The Shadowsa. Štuliæ i Azra nisu imali previše dodirnih toèaka s plesnom ska-goznicom. Za razliku od veæine eskapistiènih poruka odaslanih 1980. – od Bregoviæeve „Svi marš na ples“, preko Hourine „Mi plešemo“ (koja se izvorno ipak trebala zvati „Mi pijemo“), do Stubliæeve „Zamisli život u ritmu muzike za ples“ – Džoni je zajapureno poruèivao: „Nema vremena za bolju buduænost.“ Dodir sa sliènom temom u pjesmi „Poziv na ples“, mješavini ritminog funka i meðuigre oštrih gitara, superiorno je kvalificirao Azru za plesne podije, premda je imala vrlo malo plesnih pjesama na repertoaru. Kao i na singleu „Balkan“, Štuliæ se pokazao autorom sposobnim da napiše pamtljive, lucidne hitove i potom ih odabere za objavljivanje na singleovima; pjesme na prvim stranama vinila bile su nešto mekšeg zvuka, dok su „Poziv na ples“ i „A šta da radim“ imale proširene srednje dijelove i bile modernijeg zvuka. Pojedinaèno su možda bile najbolji dokazi Štuliæeva skladateljskog umijeæa. Jedan od najprodavanijih singleova te godine pokazao je kako je u drukèijim okolnostima mogao zvuèati prvi album Azre, kultne postave po fanatizmu publike, sada veæ etablirane po nakladama. Poèetkom 1981. Azra je kao samostalni dio paketa novih zagrebaèkih grupa bila tražena roba u Beogradu, gdje su Film i Haustor takoðer èesto nastupali. Na godišnjoj listi magazina Džuboksa Azra je pobijedila u kategoriji singlea godine („Lijepe žene prolaze kroz grad“) te osvojila druga mjesta u kategorijama albuma, najbolje grupe i najveæe nade, dok je Štuliæ bio drugi u kategorijama pjevaèa i tekstopisca. Veæ etablirano Prljavo kazalište bilo je na treæim mjestima, Bijelo dugme na prvima, dok je Houra kao kompozitor bio na drugom mjestu, ispred Štuliæa i iza Bregoviæa. Koncerti su još uvijek bili najjaèe oružje grupe u reklamiranju prvog albuma i dva hit-singlea. Poèetkom februara 1981. Štuliæ, Leimer i Hrnjak u beogradskom su Domu omladine odsvirali pet koncerata u tri dana; zbog velikog zanimanja publike veæ rasprodanim veèernjim nastupima dodana su i dva popodnevna. Azra je u Beogradu nastupila nekoliko tjedana nakon Pozdrava iz Zagreba, zajednièkog koncertnog paketa u kojem su Beograd posjetile najpopularnije zagrebaèke grupe: Parni valjak, Haustor, Film i Prljavo kazalište. Dva mjeseca poslije održan je uzvratni Pozdrav iz Beograd u zagrebaèkom Studentskom centru, a oba su koncerta svjedoèila o pomalo èudnom suživotu rocka i socijalistièkih struktura, koje su protudržavni rock ’n’ roll upotrebljavale za unapreðivanje bratstva i jedinstva meðu poklonicima rocka. Dakako, Džoni nije htio ni èuti o pridruživanju tom društvu, Štuliæ je Azru veæ tada smatrao izdvojenim, samostalnim pogonom, za što mu je sasvim konkretan uspjeh albuma i koncerata davao za pravo. Nije ga zanimalo lokalpatriotsko svrstavanje pod skute zajednièke zg-produkcije, a i Štuliæev odnos s kolegama glazbenicima s gradske scene bio je promjenjiv. Boris Leiner potvrðuje da nije previše volio zajednièke koncerte – odrekao ih se èim mu je to status Azre dopustio – kao ni velike prostore sportskih dvorana, što je bio jedan od razloga da je Azra èesto svirala multiplicirane nastupe u klubovima. U takvom zaletu drugi, dvostruki vinilni album Sunèana strana ulice snimljen je u jednom dahu, u februaru i martu u studiju Janka Mlinariæa. Èlanovi Azre i neki dodatni glazbenici zavukli su se na omiljenu adresu na Medvešèaku i za nekoliko tjedana završili prvi Štuliæev magnum-opus. Producirao ga je, kao i sve sljedeæe ploèe Azre, sam Džoni. Doduše, prije poèetka rada bilo je nekih planova da se album snima u inozemnim studijima, s Husom kao producentom i dodatnim instrumentalistom, ali na kraju je sve ipak dovršeno u Zagrebu. Veæ i prije snimanja Azra je na koncertima svirala mnoge nove pjesme, a pažnju publike najviše su privukli provokativni, politièki intonirani tekstovi „Kurvini sinovi“, „Poljska u mome srcu“, „Poljubi me ravno u dupe“, „Zabranjeno je da se odgovara“ i „Roðen da budem šonjo“. Govorkanja o zabrani Štuliæ je objašnjavao u razgovoru za Džuboks: „Kod nas se, u mnogim stvarima, samo zakoni mijenjaju, ostalo ostaje isto. Zato æe vjerojatno ostati i te pjesme – na žalost – mada bih bio najsretniji da ih uopæe ne izvodim. Nije stvar u Jugotonu, Jugoton bi dopustio objavljivanje. Za ’Poljsku’ ima rezervi jer se boje... Nije stvar u Jugotonu, nego se ljudi ne usude, nitko neæe žrtvovati svoj posao i život zato da... Oni rade svoj posao, oni žive od toga i ne stoje kao ja iza svega toga. Stvar je u dnevnoj politici, ma to je glupo, sve je politika... Nisam ja niš’ više politiziran od bilo koga drugoga, jer je sve politika. Sport je politika, razgovor je politika, cijena benzina je politika. Sve je publika, samo ako se pametno uzme. To je smiješno, ali stvarno je tako.“, završio je Džoni s pretpostavkom da æe mu Jugoton valjda „pustiti“ pjesme na album, „jer ionako im dosta zaraðuje“. Naposljetku pjesme „Zabranjeno je da se odgovara“ i „Roðen da budem šonjo“ nisu ni snimljene, objavljene su tek u koncertnim verzijama na iduæem albumu. Ustupak je bila posveta pjesme „Kurvini sinovi“, „imperijalizmu i hegemoniji“, na omotnici ploèe, na zahtjev Jugotona. No, opaska koja je na ovitku albuma trebala biti otisnuta manjim slovima na kraju je pogreškom (ili ipak namjerno?) bila velièine naslova pjesme: „Meni su ljudi govorili ’ovo ti neæe proæi’ – i prošlo je“, govorio je Štuliæ u Poletu u maju 1981. „Svi su govorili neæe, ja sam isto tako mislio, ali išao sam, jer sam se htio uvjeriti. Bilo je problema, što ja znam, meðusobno smo se kolebali. Ljudi su bili sumnjièavi i govorili su: bit æemo sretni ako to proðe, ali neæe proæi.“ Unatoè takvim najavama, Sunèanu stranu ulice karakterizirao je zanimljiv omjer angažiranih i osobnih Štuliæevih tema, vrlo precizno artikuliran na dvostrukom albumu koji je širinom i trajanjem dopustio izlaganje nekoliko paralelnih autorovih prièa. Bilo bi preskromno reæi da je Sunèana strana ulice najbolji dvostruki album rock-scene SFRJ, jer ima ih premalo. Osim ambicioznog Homo volansa Arsena Dediæa iz 1973., skupne ploèe poput Kongresa rock majstora, Boom festivala, ili pretenciozni pokušaj Dade Topiæa s Neosedlanima i drugi album sarajevskog Vatrenog poljupca, nisu ni izdaleka pripadali Štuliæevu autorskom rangu. Ljudje Janija Kovaèiæa stigao je tek 1983., a još kasnije i Dok èekaš sabah sa šejtanom Zabranjenog pušenja, dijelom i na Štuliæevu tragu. Iako je snimljena nedugo nakon prvijenca, Sunèana strana ulice Štuliæa je daleko odmaknula od fokusirane strategije debija i zahvatila bitno širu sliku stanja unutar i oko autora. Uz nastupni album Filma, to je jedna od najautentiènijih zabilježaka gradskog života prenesenih na brazde vinila. Prièa je otvorena atmosferiènom minijaturom „041“ i stihovima „kada Zagreb izranja iz sna...“, efektnom najavom gradskih prièa, strahova, paranoja i ljubavnih vinjeta koje slijede. Najfascinantnije je ipak bilo tematsko i stilsko proširenje do kojeg je Azra došla. Sunèana strana ulice – s uljem Davora Mingoljeviæa na naslovnici – bila je odlièno izbalansiran album majstora koji su u tonski studio ušli s pregšti raznovrsnih ideja i izmjenjivali ih iz pjesme u pjesmu kao na tekuæoj vrpci. I sam Štuliæ rekao je da je „album kao kompilacija, ja sam ovaj album tako radio da ga mogu slušati kao kompilaciju s tri-èetiri albuma“. Azra je u pjesme bez oklijevanja uvrštavala izravne politièke komentare; nakon Hrnjakova plka-uvoda na basu „Poljska u mome srcu“ bila je žestoka, dokumentaristièka slika dogaðaja u brodogradilištu u Gdañsku i podrška prosvjedima poljskih radnika i sindikata Solidarnost. Štuliæeva politiziranot djelovala je na publiku kao hipnotizirajuæe glasnogovorništvo nekoga tko se usudio reæi ono što drugi ne smiju. Najveæi privid o Džoniju bio je upravo osjeæaj da ste ga kupnjom albuma delegirali na mjesto dežurnog kritièara, ili državnog neprijatelja, koji æe se bez oklijevanja posvaðati s kim god treba. Izgledalo je da je Štuliæ po defaultu bio protiv i uvijek tražio razlog za bitku, makar i s neidentificiranim neprijateljem, u pjesmama poput „Kurvini sinovi“ ili „Daleko od istine“. Predvodnik nedefiniranog pokreta otpora drugim albumom pokazao se doraslim zadatku borbe na nekoliko frontova. Poluakustiène balade i nježnija strana ploèe bile su pune šansonijerskog rafinmana, dok je ulièna strast kuljala sa susjednih, ratobornih pjesama. Ako postoji trenutak u kojemu se Džoni emocionalno razotkrio bez povlaèenja ruène koènice, bilo je to upravo na Sunèanoj strani ulice, u pjesmama sugestivnih, mraènih ambijenata „Ne reci mi dvaput“ i „Daleko od istine“. Zvuk albuma bio je bolji u akstiènim pjesmama, dok je u bržima zadržao šarm jednostavnosti uliènog rocka, mada je po mjerilima inozemnih proizvoda to još bio zvuèni ekvivalent „jeftine cuge i teške pljuge“. U usporedbi s prvim albumom Azre, Sunèana strana bila je nešto mekšeg zvuka, a uspjeli amalgam ljubavnih pjesama i angažiranih stihova prikazao je Štuliæa kao svestranog autora novog vala. Džoni je suvislo objedinio socijalne komentare, politièke teme, prosvjede protiv birokracije i pseudoanarhizam („Užas je moja furka“), ne zaboravljajuæi problem individualne zapostavljenosti u „Pametni i knjiški ljudi“, gdje je lik Èere, modeliran po stvarnoj osobi prijatelja Velimira Èeriæa, kao i u sluèaju Drage Mihaljinca, koji se našao u pjesmi „Kipo“, pridružio živopisnom nizu Štuliæevih antijunaka, zapoèetim s „Jablanom“. Nadahnuta serija lirskih, nježnih poluakustiènih pjesama „Izmeðu nas“, „Karta za sreæu“, „Kipo“ i „Sunèana strana ulice“ pokazala je Džonija kao sugestivnog autora i na skliskom terenu ljubavnih tema. One su pak teško mogle biti razlièitije od pjesama o urbanoj paranoji („Odlazak u noæ“, „Kad Miki kaže da se boji“). Ali naizgled frankensteinovski podvojen materijal odlièno je funkcionirao unutar istog albuma, pokazujuæi lice i nalièje „uvijek iste prièe“. Pjesma pod tim naslovom bila je prva i posljednja koju je otpjevao Mišo Hrnjak, izgovarajuæi parole kroz telefonsku slušalicu. Veæ iskusni Boris Leiner solo vokalom posvojio je „Provedimo vikend zajedno“ i „Suzy F. (Kada vidim Beè)“. Netko je jednom rekao da je Džoni po vokaciji bliži akustiènoj nego elektriènoj gitari. Boljeg dokaza od nekih pjesama sa Sunèane strane ulice nije trebalo tražiti, ali je nekoliko bravura s elektrikom, poput sola u „Ne reci mi dvaput“, pokazalo sve kvalitete Štuliæa kao instinktivnog gitarista. Veæi broj mirnijih pjesama predstavio je Štuliæa kao sposobnog autora u akustiènom miljeu, što nije bilo èudno s obzirom na njegovo glazbeno stažiranje prije Azre. Kuriozitet je bilo ukljuèivanje skladbe „Pit... i to je Amerika“, èiji je tekst napisao glumac Mile Rupèiæ za svoju kazališnu monodramu. I s tuðim tekstualnim predloškom Džoni se snašao uvjerljivo, uz gostovanje starog suradnika Mladena Jurièiæa na usnoj harmonici. Oboružana nizom uspjelih pjesama, Sunèana strana ponudila je širok raspon tema i ambijenata, što je u drugi plan gurnulo pjesme-dosjetke i seksizam u „Fa fa fa“, prvoj Azrinoj ska-poskoèici. Ali gorèina stihova „poljubi me ravno u dupe“ ili „kosa mi se na glavi diže i strašno me ljuti, kad vidim da idioti postaju cijenjeni ljudi“ iz pjesme „Uvijek ista prièa“, zajedno s prozivkom u „Pametni i knjiški ljudi“, prvi je put istaknula Džonijevu namjeru da dijeli moralne lekcije „manje vrijednim“, ili nedovoljno ambicioznim osobama. Ako je prije govorio „ne mogu pomoæi nikome od nas“, uskoro je došlo do raslojavanja i podjele na njega i „njih“. Ubrzo æe se takve naznake pretvoriti u zapjenjeno prozivanje onih „koji kleveæu i lažu“ i gaðenje prema likovima u pjesmama koji su mu služili kao metafore stvarnih osoba „bez trunke ideje“. Mnoge Štuliæeve pjesme napisane u tom razdoblju, još neobjavljene „Roðen da budem šonjo“, „’68“, „Svjetska Lada“, „Gomila nesklada“ ili „Vrata podzemnih voda“, žigosale su inferiorne pojedince. Kontinuitet æe nastaviti skorašnje „Anðeli“, „Krivo srastanje“ i „No Comment“, s vremenom æe „balegari“ dobivati sve više prostora u Štuliæevu tretmanu, iako æe autorovo suosjeæanje ipak tu i tamo provirivati iz pjesama poput „Ljudi samoæe“ i „Pavel“. Èlan famozne Jugotonove komisije za šund poèetkom 1981. bio je i Darko Glavan, koji je pokušavao braniti nestašluke domaæih rock autora pred cenzorima. Svojim se glasom borio protiv stavljanja etikete šunda cijelom albumu zbog pjesme „Fa fa fa“, koju komisija zbog stihova „fafala si mi ti, fala ti“ nikako nije mogla „popušiti“, iako æe postati instant-hit kod publike. Dodatni porez zbog Štuliæeva seksitièkog skeèa poveæao bi prodajnu cijenu ionako skupog dvostrukog albuma. Iako dvije godine prije nije uspio u sliènoj misiji, kad je oporezovan prvijenac Prljavog kazališta, Glavan je stekao iskustvo u komisijskom radu i uspio obraniti album tezom da optužena pjesma možda jest lascivna, ali nipošto nije kiè. Kao legitimni glasnogovornik Zagreba, uz Jasenka Houru, koji se usmjerio na istoèno predgraðe, Dubravu, Štuliæ je briljirao u gradskoj tematici, a obojica su dobili knkurenciju u Juri Stubliæu, koji je nastupnim albumom Filma, s bivšim Džonijevim društvom, ostvario fascinantan diskografski prvijenac. Džoni je u tekstovima bio sposoban zabilježiti detalje koji su mnogima promicali, dokumentaristièkim postupkom, zbog kojega se èinilo da su pjesme, i kada to nisu bile, proizvodi stvarnih situacija, izreèene svakodnevnim govorom. Pišuæi o albumu u Džuboksu, Dragan Kremer Štuliæa je proglasio „Gubic-begom“, velikom gubicom domaæeg rocka: „Sunèana strana ulice neosporno je jedno od vrhunskih ostvarenja domeæeg novog vala, a i rock ’n’ rolla u Jugoslaviji uopæe. Po položaju koji u tim oblastima zauzima, može se slobodno usporediti s London Calling. Sliènosti nisu beznaèajne: obje ploèe donose svojim tvorcima proširivanje izraza, instrumentalizacije, vraæanje u šezdesete (ili napredovanje od korijena na koje je punk sve doveo), a obilje dugih tekstova nosi istinski, promišljen, a ipak spontan angažman, nabijen osjeæajima. I Azra i Clash mogu u takvom izdanju poslužiti kao primjer ukljuèivanja u ozbiljna društvena zbivanja. Mada Strummer i društvo zahvaæaju i šire, postoje veze èak i na razini pojedinih pjesama. ’Spanish Bombs’, ’Guns Of Brixton’ – ’Poljska u mome srcu’, ’Kurvini sinovi’. ’London Calling’ – vezanost uz veliki prljavi grad u ’041’, ’Grad bez ljubavi’, ’Užas je moja furka’. ’Clampdown’ – ’unutarnje’ teško vrijeme za matore, a tu su èak i muško-svinjske ljubavne poskoèice ’Lover’s Rock’ – ’Fa fa fa’. O korištenju bijerlog reggaea ili moguæoj sliènosti Rudieja i šljakera neæemo posebno. Sve jasno? Kapitalan odstrel.“ Na drugom Azrinu albumu istaknutu je ulogu imala puhaèka sekcija koju su èinili iskusni zagrebaèki saksofonist Miroslav Sedak Benèiæ, Franjo Vlahoviæ na trubi i trombonu i Nikola Santro na trombonu. Azra je skrenula i na teren prozraènog reggaea u opuštenoj temi „Nedjelja popodne“, zamjenjujuæi raniji mraèni, potmuli zvuk u „Teškom vremenu“ nešto optimistiènijim ljuljanjem. „Benèiæ je stari rocker“, govorio je Štuliæ, „bliže èetrdesetoj nego tridesetoj. Ja slušam Springsteena, onaj crnac svira kod njega, a Sedak kod mene. Poglej ovo, to æeš rijetko gdje naæi, da bubanj svira svoje, onaj fuæka svoje, a dvanaestica svira tamo... to samo kod reggaea imaš. Ti su basovi svi tako lijepo ’furani’, tu rijetko imaš unis, da svi zajedno sviraju“, objašnjavao je Štuliæ novu tehniku i imao pravo što se tièe sviraèke rastresitosti. Prateæi vokali ponovno su imali istaknuto mjesto. U nekoliko pjesama pjevao je i sam Truli jer, prema Džoniju, „Leiner pjeva u nekim jak èudnim intervalima, koji jako dobro zvuèe, ali kad baš moramo loviti klasiène terce, onda on to nije mogao pa je morao Truli uletjeti“. Nakon što je kao duo Baraccude s Marinom Pelajiæem pjevao na prvom albumu Azre, s prateæim vokalima ponovno je gostovao i Mladen Jurièiæ. „Leiner i ja pjevamo u nekom veoma bliskom kanonu“, obrazlagao je Štuliæ Azrinu sklonost višeglasju u Džuboksu. „Kao što ja nikada nisam mogao razlikovati Lennona i McCartneyja. Razlièiti jesu, ali imaju timbar, kao Leiner i ja, blizak, to je veoma važno. Kao što su se Max i Marino našli, to je njihova boja. A kad svaki pjeva solo, velika je razlika. Ja sam imao onaj vikaèki glas, k’o onaj turski izaslanik, ja kad pjevam – ja vièem, jauèem, kužiš, k’o onaj vraè... ne vraè, ali poziva kišu pred sigetsku bitku, kad ide po turskom logoru i doziva. A Bora Ðorðeviæ ima onaj kaplarski timbar, ono zig-zag, postrojte se, ako si bio u vojsci. A Bebek... e, Bebek ima trgovaèki, on je kao onaj renesansni trgovac iz Dubrovnika. Toèno osjetiš da je on jedna lukava narodna njuška, nije baš onaj koga Vlasi zajebu. On je onaj glas iz naroda, ona gubica koja onu drugu gubicu s planine zajebe. Kako je to kod Držiæa... pa da, Pomet.“ U proljeæe te godine Štuliæ je ptvi put shvatio da glazba može biti vrlo unosan posao. Sluèajan odlazak u banku na provjeru stanja na žiro-raèunu zatekao ga je s, kako je sam preraèunao, 15 tisuæa njemaèkih maraka pri izlasku, pa je uvezane svežnjeve dinara, nepripremljen za isplatu, odnio kuæi pridržavajuæi ih pod košuljom. Otada je „prestao voditi raèuna o novcima“. Štuliæ je postao i vlasnikom elegantnog, ali poluispravnog Mercedesa, do kojeg je došao preko Milana Škrnjuga, mijenjajuæi nekoliko gitara za automobil u dogovoru ispred Zveèke. Kako nije imao vozaèku dozvolu, automobil su èesto vozili kolege, a on se i dalje mogao vidjeti na omiljenom prijevoznom sredstvu po gradu – biciklu. Buduæi da je lijepi Mercedes imao nekoliko tehnièkih pogrešaka i, u slengu automehanièara, „drvene pragove“, èesto je bio parkiran ispred Zveèke. U proljeæe 1981. Džoni je upoznao Snježanu Banoviæ, djevojku s kojom æe biti u vezi iduæe tri godine i koja æe ostati njegova najpoznatija ljubav iz tog vremena. Upoznali su se preko zajednièkih prijatelja Neli i Davora Mindoljeviæa, u Kavkazu, kamo je Džoni te sezone dolazio na biciklu, odjeven u neizostavan modni detalj, zelenu „tankericu“. Bile su tu i Ray-Ban naoèale. „Kako se slikao za neku fotografiju s albuma, tako bi cijele godine hodao odjeven po gradu“, sjeæa se Snježana Banoviæ, koja æe poslije postati kazališna redateljica i ravnateljica Drame HNK-a u Zagrebu. I sama kaže da joj se iskustvo koje je kao 18-godišnjakinja doživjela sa Štuliæem danas ponekad èini kao preveliki kapital, koji je „stekla“ kao vrlo mlada osoba. O Štuliæu iz tog vremena misli pozitivno i priznaje da se nije morala polako „boriti“ za neke stvari, nego je mnoge proèišæene stavove dobila izravno od njega. Štuliæ se uskoro upoznao i s njenim roditeljima, koji su isprva bili šokirani što se njihova 18-godišnja kæi druži s desetak godina starijom rock-zvijezdom, a uskoro su se upoznale i obje obitelji. „Bila sam mlada, a Džoni me naglo uveo u te prièe za odrasle, u neku zrelost“, govori Snježana Banoviæ. „Morala sam jako brzo proèitati Marxa (smijeh) i mnoge druge pisce, osobito one s Dalekog istoka.“ Kad bi se zaželio starog doma, i u vrijeme kada je veæ bio rock-zvijezda, Džoni je znao otiæi k mami „na sarmu“ u Siget. Ostao bi kod nje u produženom boravku, zabavljao je, prièao joj, smijao se. Ukratko, kad je htio biti sin, bio je dobar sin, a kad je htio biti dobar frend, s Mindoljeviæima je bio danonoæno i kod njih na Gornjem gradu, u Basarièekovoj 16, znao zajedno sa Snježanom provesti mnoge noæi. Nije imao vlastiti stan i živio je u Novom Zagrebu kod nekog prijatelja iz Like, a kad više ne bi bilo noænog prijevoza, ostao bi kod Mindoljeviæa preko vikenda. U to vrijeme dogodio se i neuspjeli pokušaj promjene Štuliæeva imidža „proletera“ i „šljakera“, pa je na Snježanin nagovor u Rijeci, kod Gorana Nemarnika i Maje Vodopije, koji su dizajnirali odeæu od kože, naruèeno nekoliko odjevnih predmeta. Ali bili su dovoljno pretenciozni da ih Džoni nikada ne odjene, iako je cijela „kolekcija“ bila uredno plaæena. Nakon intenzivnog vježbanja i pripremanja za turneju, dva ljetna mjeseca 1981. ispunjena su nastupima po jadranskoj obali; istodobno su je obilazili Film i Idoli u zajednièkom koncertnom paket-aranžmanu. Poèetak jeseni ostavljen je za nastupe u veæim gradovima na kontinentu. Honorari su se izmeðu Štuliæa, Leinera i Hrnjaka dujelili u pmjeru 50:25:25 posto. Princip raspodjele novaca Štuliæ je objašnjavao rijeèima: „To nije stvar love, nego pitanje poštenja. Ne samo da ja sviram i pjevam, nego sam se ja morao jebati i s hiljadu drugih stvari... To je pitanje principa, moje su pjesme, moje su ideje i to košta.“ Nakon koncetra u Ljubljani, na kojem je Štuliæ na pozornici razbio gitaru i pojaèalo, Azra se umalo razišla: „Imao sam jako gadan dan“, rekao je, „loše vibracije, ona dvojica su me iživcirala pa sam ih otjerao, a i gitara se raštimavala... no, poslije se sve sredilo kad sam se smirio.“ Leiner se sjeæa da je Štuliæu netko iz publike pomaknuo stalak za mikrofon prije izlaska na pozornicu, zbog èega ga je mikrofon stalno udarao u zube dok je pjevao. „Džoni je bio živèan i pokušavao je razbiti gitaru, ali kako to ranije nije probao, trebalo mu je barem pet minuta da potrga žilav instrument. Kasnije se doèepao i pojaèala... Mi smo ostali paf, nismo bili na to pripremljeni. Nakon dvadesetak minuta smo se vratili na pozornicu i nastavili koncert, jer Džoni je uvijek publici dao ono radi èega je došla. Naravno da je bilo problema koji su nas izjedali, uvijek smo imali problema s menadžerima, stvorio se taj osjeæaj gorèine i prevarenosti. Imaš pune dvorane, a novaca je sve manje i manje. Taj pogon trebalo je plaæati, bilo je puno ljudi s nama na putu i trzavice su bile uobièajene.“ Puno ozbiljnija od tog ekscesa bila je Džonijeva želja da Mišu Hrnjaka na bas-gitari zamijeni Janko Mlinariæ Truli. Osim što æe poslije sudjelovati u jednom snimanju u studiju, Truli se u trenutku kad je Hrnjak bio otpušten èak i fotografisao s Leinerom i Štuliæem i bas gitarom u rukama. „Htio sam od Trulog napraviti zvijezdu“, govorio je Džoni u novembru 1981., „ali on to nije želio. Više ne svira s nama, opet smo u staroj postavi. Zaboravimo sad tu kadrovsku promjenu.“ Za Štuliæa se moglo reæi da je bio više strastan nego agresivan, ali je frustracija nagomilana u godinama svirke prije proboja Azre ipak ostavila posljedice koje su se mogle vidjeti u nekim nesuvislim reakcijama ili, kako je sam rekao, „kadrovskim potezima“. Nakon doèekanog uspjeha, Štuliæeva agresivna metoda samopromocije èesto je bila na rubu kratkog spoja s bližom i daljom okolinom, glazbenicima s kojima je svirao i medijima s kojima je razgovarao, ali ekscesna poza bila je dijelom i shvatljiva u novovalnoj etici poznatoj po beskompromisnosti. Album je pratila dugotrajna turnrja koja je potvrdila da Azrin entuzijazam za sviranje nije splasnuo. Za domaæe pojmove Azra je svirala prilièno duge nastupe od dva i pol sata. Iako je bio sposoban izrecitirati bujicu stihova u pjesmama, Džoni je na koncertima vrlo malo govorio, najèešæe samo „hvala narode, to je bilo sve za veèeras, laku noæ“ na kraju nastupa. „Ja volim svirat. Ja stvarno volim svirat“, govorio je Štuliæ u Džuboksu. „Ja bih najraðe svirao šest sati, kad bi to bilo moguæe, kad bi se to napravilo nekako. Volio bih više no išta da ima neki klub gdje mogu svirati ono što hoæu, kako ja hoæu. Samo što je to sad stvarno nemoguæe.“ U istom razgovoru Štuliæ se dotaknuo i èinjenice da Azra svojedobno nije svirala biseve: „Nisam odbijao! Ako ja ne doðem dvije-tri minute, oni se raziðu – OK. Ako oni ostanu dalje , ja doðem i odsviram. Nije bilo principa, nikad ja nisam bio dogmatik. Koji put mi se ne da. Ja to ne moram raditi, ali tako mi se htjelo... Svirao sam vam dva sata bez prekida, što sad hoæete?“ završio je. Zaokružio je temu izjavom: „Radim kako mi se digne.“ U magazinu Pop-rock objašnjavao je kako se koncept koncertnog nastupa mijenjao u hodu, terenskim istraživanjem: „Prvi put kad sam došao u selo, ja uopæe nisam kužio kako to funkcionira. Bila je to neka tezga u Andrijevcima... I onda mi tako odsviramoprogram od sat i pol i ja kažem: ’Hvala lijepa, to je bilo sve!’ Mislio sam, je l’, ako Beatlesi sviraju pedeset minuta, onda je sat i pol dosta... A oni meni: ’Kako? Pa tek ste došli.’ I ništa. Onda sve odsviramo još jedanput. A oni traže još... I onda smo odsvirali i treæi put do pola, pa su nas pustili...“ Na kraju turneje Azra je u zagrebaèkom Kulušiæu u oktobru 1981. odsvirala sedam uzastopnih, rasprodanih koncerata, snimanih za live-album èije je objavljivanje bilo planirano za januar iduæe godine. Isprva je planiran koncert u Domu sportova, ali na kraju je ipak odluèeno da se održi niz nastupa u Kulušiæu. Tim potezom Azra je možda propustila napuniti veliku dvoranu Doma sportova u ranoj fazi karijere, ali ono što se svake veèeri u tih tjedan dana dogaðalo u Hrvojevoj ulici bili su neponovljivi koncertni trijumfi. Kulušiæ je veæ postao prestižna postaja za snimanje koncertnih albuma, u rasponu od Bijelog dugmeta i Filma u proljeæe 1981. do Leba i soli i Buldožera iduæe godine. Nakon što su ulaznice za pet nastupa brzo rasprodane, dodate su još dvije veèeri, pa je Azra u Kulušiæu odsvirala dotad nezamislivih sedam uzastopnih koncerata. U klub velièine 10 × 20 metara svake veèeri naguralo se rekordnih 900 posjetitelja, na kljuènim koncertima koji su definitivno zacementirali famu stvorenu oko Štuliæa. Uspio sam vidjeti tri koncerta, a i mnogi drugi poklonici, kolege glazbenici i ljudi iz Jugotona dolazili su u Kulušiæ nekoliko veèeri zaredom ponoviti sinoæne iskustvo. Tako su to bili prestižni dogaðaji za koje se tražila karta više, gužva ispred Kluba, znojna atmosfera u Kulušiæu – ovjekovjeèena efektnom fotografijom Štuliæa na naslovnici koncertnog albuma – magnetska privlaènost s pozornice i naelektrizirani zrak u publici tih su veèeri u Zagrebu vjerno replicirali ugoðaj swinging Londona 60-ih i ambijent nastupa Yardbirdsa zabilježen u filmu Blow-up Michelangela Antonionija. Gust koncertni raspored Azre nije dopuštao dulji boravak u studiju, ali te jeseni u neformalnom sessionu u tonskom studiju kod Janka Mlinariæa jedne je noæi snimljena fantomska pjesma „Linda Lane“. Kasnije se mogla èuti na nekim radijskim programima, uz govorkanja da se radi o novom singleu Azre. Pjesmu s klavirskom pratnjom Štuliæ je pjevao na engleskom, a sadržavala je i govorni dio nalik Šerbedžijinoj „Ne daj se, Ines“. Zapravo se radilo o drugoj suradnji Štuliæa i Mile Rupèiæa, na èiji je tekst – posveæen Rupèiæevoj supruzi u Americi – Džoni napisao glazbu. Uz Štuliæa na gitari, svirali su Boris Leiner bubnjeve, Brane Lambert Živkoviæ klavir, Janko Mlinariæ bas i neidentificirani èelist. Boris Leiner ne sjeæa se tog snimanja kod Trulog, obavljenog u ionako hektiènom radnom rasporedu Azre: „Tih godina bilo je puno teškog afgana po Zagrebu i stalno smo duvali, dosta toga se dogaðalo u magli.“ Uskoro æe se pokazati da je 1981. bila posljednja bitna godina domaæeg novog vala. Kontekst u kojem je Azra postizala uspjehe važan je zbog ukupne slike stanja na sceni koja je naoèigled promatraèa i sudionika stilski i sadržajno bujala. Iste godine prvi maxi single sa šest pjesama objavili su Idoli, pojavljuje se Haustorov nastupni album, a izlazi i debitantski album beogradskog Elektriènog orgazma. Film napokon objavljuje prvijenac za ljubljanski Helidon, otkud stiže i Ikebana mariborskog Laènog Franca. Šarlo akrobata briljira s Bistriji ili tuplji èovek biva kad..., a Riblja èorba nakon Kosti u grlu snima autentièan nastavak Pokvarena mašta i prljave strasti. Godinu prije Bijelo dugme moderniziralo se na Doživjeti stotu, Prljavo kazalište s Crno-bijelim svijetom. Kao i svaka prava bitka, izvorni domaæi novi val trajao je relativno kratko, punk još i kraæe. Udarni naboj novih izvoðaèa ubrzo je asimiliran u srednju struju i modificiran u drukèije rukopise. Iako je cijela idila trajalo relativno kratko, malobrojni su predviðali da æe nakon samo nekoliko mjeseci, veæ u sezoni 1982./83., puno toga zauvijek nestati. Za razliku od novovalnih suvremenika iz Prljavog kazališta ili Filma, pred kojima su bile turbulentne godine, Azra je, poput Riblje èorbe, bila prihvatljivija široj publici sa skoro klasiènim formatom Štuliæevih pjesama. Sljedeæih godina Štuliæ je relativno lako zadržao steèene pozicije na vrhu tek osvojene srednje rock-struje, a i najveæe naklade albuma tek su bile pred Azrom.

Zarathustra	#17
Odgovori: 517 14. Apr 2006. 04:02:52	Time to refresh Malo, onako, valja se....

zOZazOZa	#18
Odgovori: 194 15. Apr 2006. 02:36:28	Svaka cast! ..nesto kao flash...

Zarathustra	#19
Odgovori: 517 15. Apr 2006. 05:09:41	... lavina kotrljajucih tegova pritiska, i znoj tek kasnije pocinje da smeta...

zOZazOZa	#20
Odgovori: 194 15. Apr 2006. 13:37:35	... tek kasnije budi se grad, neke poderane ulice, bljesak mokrih tracnica,...

Zarathustra	#21
Odgovori: 517 21. Apr 2006. 03:36:11	So, what do you think... about this book?

zOZazOZa	#22
Odgovori: 194 21. Apr 2006. 11:20:47	Srpski, molicu!

Core_Curiculum	#23
Odgovori: 1506 21. Apr 2006. 12:54:10	bitte?

Zarathustra	#24
Odgovori: 517 21. Apr 2006. 14:10:57	Bre.... Šta mislite o ovoj knjizi?

zOZazOZa	#25
Odgovori: 194 21. Apr 2006. 19:05:47	Samo bez nervoze.. Nisam imala priliku nesto slicno da procitam, samim tim ni priliku da pravim poredjenje. Sve u svemu, mnostvo informacija koje su zanimljive i dobrodosle svim postovaocima Stulica i Azre. Volela bih da je procitam.

Core_Curiculum	#26
Odgovori: 1506 22. Apr 2006. 01:58:30	Zaista je lepo to sto volis Johnny-ja

zOZazOZa	#27
Odgovori: 194 22. Apr 2006. 03:34:03	Matoro gundjalo!

Zarathustra	#28
Odgovori: 517 11. Maj 2006. 06:05:48	Gunðalo?!!! Neko ko je nešto uradio u životu, ima pravo i da gunða.... A, oni koji kos Petra doðu i odgovore na pitanje šta su radili sa izlizanim: nemam pojma! .....

Baron69	#29
Odgovori: 37 31. Maj 2006. 13:33:49	...ovako... ...malo sam procitao...mnogo preskocio...ali ne zato sto me ne zanima,naprotiv,nego sto me unapred odbija kada vidim da ima mnogo da se cita,a to ne volim sa kompa...Ajde reci gde da nabavim knjigu jer sam procitao sve do sada(barem mislim) sto je on ili neko o njemu objavio...Gledao `` Sretno dijete``?

Strana : Prethodna 1 [2] 3 Sledeća

Nemate dovoljno prava da odgovorite na ovom forumu.