Mlade, vitke žene, s rekama bedara šuštavih,  S tužnim oèima, dubokim provalijama u koje padamo,  S jezerima koja otkrivamo ispod trepavica...  Šta æe biti s njima kroz deset godina? 
  Prolaze one ulicama s telima gipkih srna,  Devojèice još, i uleæu u naše poglede èežnjive.  Kao godine otvorene su njihove duše rascvetale,  Dok zanosno lelujaju kukovima oblim u hodu. 
  Kao talasi morski prodrlo je proleæe meko  U te grudi, u te grlice koje se bude.  Rodite sutra devojèice, kažemo, da vas gledamo  U njima probuðene kao bele cvetove na vodi. |