"Tragovi ljubavi prošlih U noæi pustoj, teškoj, kada pogledom vlažnim i besanim vrtloge svoje podsvesti pretražujem vidim u njima samo bolno blede tragove ljubavi prošlih. A želim, o, tako želim ponovo da me zabole! Britko, oštro da mi rezbare dušu pa krvlju mojom po sebi da ispisujem imena neka, imena koja nikada više neæu imati snage onako da izgovorim.
Silom, pretvoro sam ih u obièna, prosta, svakodnevna imena koja nikada više sa mojih usana nece silaziti nežno poput dodira mog. I boli me bledilo tragova tih. Nisam ostao èist i veran, poklonivši im veènu duboku brazdu u svom srcu, bol neprolaznu i tihu èeznju koja u dubinama biæa mog kljuèa, razjeda, dubi sebi put ka besmrtnosti. Poslednji put jecajem bolnim prošaptao sam ime i bacio ga u dubok mulj na dnu moje duše. Pustio da potone, i za sobom da ostavi samo blagi drhtaj crnila, nejasan otisak, utisak da je nešto, možda, nedavno tuda prošlo. I boli me nejasnost otiska tog. Pa ipak, nekada pred zoru, retko i tako tesko, dopustim sebi da priznam da se lažem. Pogledam smelije i jaèe i tragovi ožive, obasjani svim bojama kojima su ljubavi prošle dopunile paletu života mog. Zaboli me bljesak i sjaj i taj bol nežno, zaštitnièki obavije moje srce, pogled postane mutan i vreo i znam, tada znam da cu imati snage trag svoj, narandžast i plav u neèijem oku da ostavim..."
Sve æe to o mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš i dvije æe pokisle ptice sa tvoga oka prhnuti na jug nijedna suza nimalo volje nijedna slutnja ni glas a moglo je bolje...
Kad bez tebe budim se covek sam sa pola srece moja ladja trazi mir a tvoje sidro mene nece
Uzdah ljubavi to je sve sto sam ti poklonio sad molim oblake da tvoja jedra opet okrenu ka obali gde cekam te
Snovima zaneta, nikad nisi shvatila u tebe sam se zakleo jos uvek disem samo da bih te udahnuo snovima zaneta, nikad nisi znala to u tebe sam se zakleo jos uvek disem samo da bih te udahnuo
A moja nisi izmedju svega sto mi vise nismo spava slatka nemoc covek sam sa pola srece a nijedno sidro mene nece
Ljubavi to je sve sto sam ti poklonio sad molim oblake da tvoja njedra opet okrenu ka obali gde cekam te
----------------- "Idi gledaj u sunce .... ili tako nesto"
Cetri hladna zida, jedna odaja Hotel izgubljenih dusa nocas je moja stanica, Ja sam svome brodu i talas a i vir, Daleko od ociju srce nece naci mir, Ja idem svetla neka ostanu, Kroz prozor moje duse sijace da me nadjes, Kada od mene svi odustanu Ti mozes da se vratis tu.... Pamet kad se pomeri, Nedostaje mi tvoje bliskosti, Dodje mi da zgazim sve I da podjem bilo gde sa bilo kim. Pamet kad se pomeri, Nedostaje mi tvoje bliskosti, Moje lice gubi boju,kao so u moru Bez tvoje neznost, Bez tvoje neznosti...
Cetri hladna zida, jedna odaja Moje nebo ostalo je medju tvojim prstima, Ja sam svome brodu i talas a i vir, Daleko od ociju srce nece naci mir, Ja idem svetla neka ostanu, Kroz prozor moje duse sijace da me nadjes Kada od mene svi odustanu Ti mozes da se vratis tu.... Pamet kad se pomeri, Nedostaje mi tvoje bliskosti, Dodje mi da zgazim sve I da podjem bilo gde sa bilo kim. Pamet kad se pomeri, Nedostaje mi tvoje bliskosti, Moje lice gubi boju,kao so u moru Bez tvoje neznost, Bez tvoje neznosti...
-----------------
. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
Sve je kao i pre nista se ne menja stojis kao nekada davno pred mojim vratima
I prija mi poznati smeh sa tvojih usana ali ipak jace od svega je to sto osecam
Ref. Molila sam andjele da te vise ne vidim jer uz tebe nema zivota, nema ljubavi meni treba samo malo snage da zaboravim i da svoja vrata zauvek za tebe zatvorim
Zivim kao i pre nista se ne menja i dalje ja sam ista al’ nekom drugom potrebna
Ponekad setim se nas i to je normalno ali bar za mene i secanje je dovoljno
-----------------
. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
jednom sam bjezo od muza te moje ljubavi, pa kako im je kuca bila u nadogradnji a ja prepadnut, u toj kombinaciji lose gradjevine i straha, nagazih na ekser lijevim stopalom.... a patike nisam uspio da navucem..... jos eram na lijevi taban od ljubavi stare ponajvise pri promjeni vremena........ yebem ti ljubav, pogotovo kad je stara.....
Neka žive pobednici! Neka žive gubitnici! Neka živimo svi, dokle god se može. Praznik je vrhunac života, barem društvenog života. Svi su tu, klimamo glavama u znak pozdrava levo i desno, pružamo ruku, kavalkada lakih poljubaca naznaèava poèetak naših, na talasima zanosa rastuæih simpatija prema èoveèanstvu koje, posve verovatno, pati od raznorodnih dependencija, ali jedna stvar je okupila pod ovim krovom one koji žele da praznuju: umetnost kao otrov-opijat , jer je prava istina da onaj ko je jednom zatrovan, taj se nikad ne oslobaða žudnje za umetnošæu. I ne treba da se oslobaða, jer æemo mrtvi sigurno biti lišeni svih žudnji, a dotle neka samo žudimo, i neka što opipljivije oseæamo da se onome ko ima, tome se i daje. Praznik je uvek razuzdanost, vanredno izobilje, radovanje jedno drugome, duševno-telesna gozba. Zaslužujemo zbunjenost tim izobiljem, bilo nam je u životu dovoljno i dosade, i èemera, a biæe ih još. A što se onoga sveta tièe, ne možemo znati, da li æe biti zanimljiv.
Pozelim da nestanem da zivjeti prestanem da je zivot zao sto je sve to dao zivot prepun ceznje iskusenja kad moras reci dovidjenja kad moras reci nekom zbogom iako je zivjeo sa tobom nije nimalo lako sto to sve biva tako srce se bori i voli dalje signale svoje i dalje salje nije da ga boli kad nemoze biti sonim koga srce voli strpljenja mu treba i nade bice sta bog dade u srcu tuga u ocima suze budi sretan sonom koja te uze rana u srcu i boli me i pece ako jave ti umrla je ono vece tebi zelim puno srece kad me nebude vise i kad padnu kise bar zapali svijecu za mene i cuvaj nase uspomene ruzu mi nemoras ne grob staviti ako umrem nosim te sa sobom nemogu te zaboraviti.
Zbogom..
-----------------
. "Sta ce meni tamo jedan mesec.Meni treba ovde jedna zemlja.".
Kad bih znao da je to posljednji put… Kad bih znao da je to posljednji put što sam s tobom, promatrao bih te kako spavaš, pokrio bih te nježno i zahvalio Gospodinu za tvoj dragocjeni život.
Kad bih znao da je to posljednji put što sam s tobom, otpratio bih te do izlaznih vrata, zagrlio bih te i poljubio, pozvao bih te da to još jednom uèinim.
Kad bih znao da sam s tobom posljednji put, slušao bih pomno tvoj glas, ugasio bih televizor, odložio novine i svu bih svoju pozornost usredotoèio na tebe. Zapamtio bih ton tvoga glasa i boju tvojih oèiju...
----------------- Kada gubis, nemoj izgubiti pouku koju mozes iz toga izvuci